Posl.br. Pn-105/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Samobor, Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Mireli Crnjak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Goranu Devrnja, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Škare, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Škare i Ivana Škare, u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 27. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, sukladno čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 81/15, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu ZPP-a), 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu u iznosu od 1.056,47 EUR sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 1.056,47 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

III.Nalaže se tuženiku UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove liječenja u iznosu od 32,40 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu od 32,40 EUR odbija se zahtjev za naknadom troškova liječenja, kao neosnovan.

V.Nalaže se tuženiku UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove ovog parničnog postupak u iznosu od 612,87 EUR.zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. siječnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva od 7. listopada 2022.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od navodi da je 9. siječnja 2020. zadobio tjelesne ozljede uslijed ugriza psa šarplaninca, u vlasništvu tuženice, u park šumi Dotršćina, Zagreb, nakon čega mu je pružena liječnička pomoć, te su evidentirane tjelesne ozljede. Zbog pretpljenjih ozljeda potražuje iznos od 8.800,00 kn, i to na ime fizičkih boli 2.500,00 kuna, straha 2.500,00 kuna, tuđu pomoć i njegu 800,00 kuna i naruženje 3.000,00 kuna, koje mu je dužna naknaditi tužena.

2.Tužena u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te činjenične navode tužbe u cijelosti. Navodi u bitnome da je pas tužitelja koji se kretao slobodno, bez povodca, agresivno pristupio njenom psu, šarplanincu, da tužitelj pri tom nije poduzimao ništa, a da je nakon sukoba pasa, stao s rukama u džepovima između dva psa, te gurao nogama svog psa u stranu, te pao na tlo dok je pokušavao odvući svog psa. Navodi da tužitelj nema iskusta u radu s psima, te je dakle tužitelj sam odgovoran za svoju eventualno pretrpljenu štetu, a da nema dokaza koji je pas ugrizao tužitelja,. Smatra da tužitelj želi ostvariti nepripadnu imovinsku korist. Predlaže tužbeni zahtjevu cijelosti odbiti.

3. Tužitelj je podneskom od 7. listopada 2022. (list 191-192) uredio tužbeni zahtjev nakon nalaza i mišljenja sudskih vještaka Hrvoja Tomasovića i Vladimire Vozny Duk 5, te zatražio s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu ukupan iznos od 2.112,95 EUR.

4. Ovaj sud je odlukom posl.br. Pn-35/2020-31 od 14. prosinca 2023. prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, tuženoj naložio plaćanje troškova postupka, te rješenjem odbio preinaku tužbenog zahtjeva od 7. listopada 2022., dok su rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. Gž-283/2024-3 od 21. kolovoza 2025. prvostupanjska presuda i rješenje ukinuti u cijelosti, i predmet vraćen na ponovni postupak.

3.U ponovljenom postpku, izvršen je uvid u Izvješće IV Policijske postaje Zagreb (list 4 5), liječnička potvrda (list 7), medicinsku dokumentaciju za tužitelja(list 8-27), fotografije otvorene rane (list 28-29), presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu PsJ-245/20 od 27. siječnja 2020. (list 43,96-97), nalaz i mišljenje sudskog vještaka traumatologa Hrvoja Tomasovića od 15. rujna 2022. (list 168-171), nalaz i mišljenje sudskog vještaka psiihjatra Vladimire Vozny Duk od 15. rujna 2022. (list 173-181), saslušan je tužitelj (list 153—154), tuženik (list 154-156), svjedok CU (list 219-220).

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nije sporno da je 9. siječnja 2020. tužitelj zadobio tjelesne ozljede na način da ga je ugrizao pas.

6.Predmet ovog postupka je utvrditi je li tužitelj ozlijeđen ugrizom psa u vlasništvu tužene, doprinos samog tužitelja nastanku štete, te visina štete.

7.Iz Izvješća Policijske uprave Zagrebačke, IV Policijske postaje Zagreb od 28. siječnja 2020. proizlazi da je 9. siječnja 2020. u 11,53 intervenciju policijskih službenika zatražio KU i prijavio da ga je u [adresa], kod spomenika, ugrizao pas te je zatražio hitnu medicinsku pomoć.

7.1.Iz istog Izvješća proizlazi da je i UU **.**.2020. u 11,54 zatražila intervenciju policijskih službenika navodeći da je na adresi [adresa], na putu kroz šumu, pas drugog vlasnika napao njenog psa, a zatim da je njen pas ugrizao vlasnika jer je isti postavio nogu.

7.2.Iz daljnjeg teksta Izvješća proizlazi da je prilikom dolaska na adresu [adresa], policijskom službeniku KU izjavio da je njegov pas bio na povodcu, dok je do njega došao pas UU koji nije bio na povodcu, te su se psi sukobili, dok je UU izjavila da njena dva manja psa nisu bila na povodcu a jedan veći je imao povodac, da je u jednom trenu do njenog psa došao pas KU te su se psi sukobili.

8. Pred sudom je tužitelj naveo da su kritične zgode prilikom šetnje park šumom, on, supruga i pas pasmine akita, na određenoj udaljenosti ugledali tuženu koja je stajala uz put odnosno stazu sa svoja dva psa, jedan veći- šarplaninac, drugi manji, ne zna pasminu, oba psa su bila bez povodca. U tom trenu je akitu dozvao, stavio joj povodac, i držao uz desnu nogu. Kada su šetajući došli u razinu tužene i njenih pasa, njima s desne strane, tuženičin pas veće pasmine-šarplaninac ničim izazvan nasrnuo je na akitu (ženski pas), sa zubima je krenuo na nju u predjelu vrata, bočno s desne strane, dok je on povukao akitu u lijevu stranu, kada je pas tužene nasrnuo na njega, ugrizao ga za njegovu desnu nogu u predjelu koljena, on je pao, na trenirci je bila vidljiva rupa od ugriza. U prvom trenutku mu nije bilo jasno što se dogodilo, osjetio je bol, vidio je rupe na trenirci, vidjelo se meso do kosti, shvatio je da je ugrizen, doživio je šok, počeo je vikati na tu ženu da povuče psa sebi. Nakon što ga je ugrizao pas se povukao. On je ostao na podu i nije se mogao sam dignuti. Rekao je vlasnici šarplaninke da pogleda što mu je njen pas napravio, na što je ona odgovorila da ne drami, što ga je začudilo i uzrujalo. Zvala je policiju i rekla da on viče na nju, nije pokazala nikakvo suosjećanje.

9. Tužena je izjavila da je kritične zgode šetala šumom sa svoja tri psa i to dva starija u dobi od 12 i 13 godina, koji su udomljeni međutim zbog starosti su mirni, i šarplanincem kojeg odgaja od njegova tri mjeseca starosti, pas s rodovnikom, godine 2021. je položio test socijalizacije i poslušnosti no kritične zgode pas nije imao taj ispit, kritične zgode bio je s njom na treningu, pa je bio dugom gumiranom profesionalnom povodcu za traganje. Vidjela je da im se približava dvoje ljudi i pas pasmine akita te je svog šarplaninca pozvala uz nogu kao i svaki puta kada se mimoilazi s drugim psima. U trenutku susreta akita se zaletila najprije na najmanjeg psa koji ima 4 kile, režala je, a tužitelj i njegova supruga nisu poduzimali ništa, odnosno nisu je pokušali pozvati. Nakon što je akita nasrnula na manjeg psa te od njega odustala počela se unositi u njušku šarplaninki, koja inače nikad ne reagira na takve dodire, tužitelj nije učinio ništa odnosno nije privukao svog psa k nozi nego je nogom odgurivao svog psa potom je akita njuškom ponjušila ispod repa šarplaninku, te se šarplaninka naglo okrenula, akita se počela kesiti i lajati unoseći se šarplaninki u njušku, na što je šarplaninka povratno odreagirala. K se nalazio na kratkom povodcu, dok tužitelj nije uhvatio svog psa za ogrlicu, psi su bili nemirni i uzbuđeni, unosili su se gubicama jedan drugome, kada u jednom trenutku tužitelj diže nogu između pasa odnosno njihovih gubica. Nije vidjela koji je pas ugrizao tužitelja. Tužitelj pada na tlo i počinje vikati. Kad je pozvala policiju bila je u afektu jer su tužitelj i supruga mu vikali, i prijetili tužbom, te je točno da je tada policijacu rekla da je njen pas ugrizao tužitelja. To je bilo u afektu, poslije je smireno ispričala što se dogodilo.

9.1. Iz izjave tužene proizlazi i da je točno da je tužitelju rekla (nakon što je ugrižen) da osoba koja razdvaja pse koji se svađaju i tuku i sama bude ugrižena, a to je rekla kao trener pasa koja je i sama u takvim situacijama bila ugrižena. U trenutku kada je tužitelj bio ugrižen, nije osjećala nikakvu odgovornost za ponašanje svog psa.

10. Po mišljenju ovog suda dakle, iz Izvješća policije, izjave tužitelja, te tužene nesporno proizlazi da je tužena prilikom pozivanja policije izjavila da je njen pas ugrizao vlasnika drugog psa koji je napao njenog psa.

10.1.Iako je ona prilikom dolaska policijskog službenika na lice mjesta potom navela da nije sigurna koji je pas ugrizao KU, ovaj sud zaključuje da je tužena upravo prilikom poziva policiji iskazala istinu da je upravo njezin pas ugrizao KU, ali da je nakon toga između stranaka zavladala vika i međusobno optuživanje, nakon čega je tužena promijenila izjavu. Tako je i pred sudom izjavila da "kada se smirila" policijskom službeniku izjavila da ne zna koji je pas ugrizao KU, međutim sud je mišljenja je naknadno procijenila da je takva izjava prikladnija.

11. Također iz iskaza svjedokinje CU u bitnome proizlazi da je vidjela da je upravo pas tuženice šarplaninac ugrizao tužitelja, pa sud izjavu ove svjedokinje, supruge tužitelja uzima kao istinitu obzirom da je u skladu s Izvješćem policije i izjavom tužene zabilježene u tom Izvješću, ali i činjenicom da je mala vjerojatnost da bi pas tužitelja ugrizao svog vlasnika.

12. U tom kontekstu, činjenica da je tužena oslobođena Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu u postupku PsJ-245/20 od 27. siječnja 2020., ne dokazuje da njezin pas nije ugrizao tužitelja, kako to pogrešno smatra tužena.

12.1. Naime, iz obrazloženja presude proizlazi da je UU oslobođena optužbe da bi njezin pas fizički napao vlasnika drugog psa, ugrizavši ga u predjelu desne potkoljenice, ne jer to nije istina, nego jer prekršajni nalog nije činjenično i pravno pravilno postavljen za prekršaj propisan čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je bitno obilježje tog djela je li okrivljenica neoprezno i bez nadzora držala psa koji može povrijediti druge građane, odnosno je li pas bio bez uzice ili brnjice. Ta činjenica nije utvrđivana u prekršajnom postupku.

13. Iz izjave same tužene proizlazi da njezin pas pasmine šarplaninac, mlad i jak, teškog karaktera, tvrdoglav, velik, ima karakternu crtu da se ne slaže sa svim psima, tek u postupku socijalnizaciju, upravo kritične zgode na treningu, nije imao brnjicu.

13.1 Tužena je čak navela da poznaje tužitelja i njegovu suprugu iz viđenja dok šetaju pse na području Maksimira. Navela je čak i događaj da joj je tužiteljev pas jedne zgode (bez uzice) došao i rastrgao vrećicu, te je čula od drugih šetača da se to i njima dogodilo.

14. Dakle, tužena kao osoba koja se bavi psima, olako je smatrala da se njezin pas neće sukobiti s bilo kojim drugim psom na mjestu gdje je toga dana s istim trenirala, te nije psu stavila brnjicu, a posebno jer je nesporno i ona ugledala tužitelja i akitu na dugom povodcu. Dakle, to su uobičajene situacije koje se mogu predvidjeti. Tim više jer je akitu već iz neke druge okolnosti imala prilike susresti.

15. Tužena je također navela da tužiteljev pas pasmine akita ima iste karakterne i fizičke osobine, stoga je morala pretpostavljati da bi se u isto vrijeme njezin pas mogao naći u isto vrijeme na istom mjestu s psima sličnih karakteristika, koje također nisu povjerljivi prema nepoznatim psima.

15.1.Dakle, tužena je vlasnik opasne stvari te je morala predvidjeti opasnost, te odgovara za štetu koju takva stvar počini u smislu odredbe čl. 1065. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05. i 41/08 i 78/15, 78/15 dalje u tekstu ZOO).

15.2. S druge strane, tužitelj je također morao pretpostaviti da će se njegov pas akita, šetajući na dugom povodcu susresti s psima koje je i sam vidio da stoje uz stazu te nije dovoljno kvaliltetno spriječio da se njegov pas, na dugom povodcu, gubicom ne susretne s šarplanincom.

16.Kada se uzmu u obzir izjave tužitelja i tužene proizlazi da su neposredno prije štetnog događaja (ugriza tužitelja) oba psa bili u kontaktu na način da su se neko vrijeme njuškali, režali jedan na drugoga, no međutim oboje stranaka umjesto da se odmaknu jedni od drugih i spiječe daljnje kontakte pasa, oni to nisu učinili, nego suprotno, tužitelj ulazi u neposredan kontakt s psima, pokušajući zaštiti svog psa. U konkrentom slučaju nema sumnje da je šarplaninac po mišljenju suda bio obvezan nositi brnjicu jer je bilo mlad i nesocijaliziran, tek na treningu za socijalizacijum, dok tužitelj nije pravilno reagirao stavljajući svoju nogu isprad gubice psa bez brnjice.

17.Po mišljenju suda dakle obje stranke jednako su pridonijeli nastanku štetnog događaju. Tužena je trebala reagirati (kao osoba koja se razumije u ponašanje pasa) kada je ugledala tužitelja i psa akitu (koji joj je već neke ranije zgode otrgnuo vrećicu) da se približavaju na način da spriječi kontakt svog šarplaninca i "nekontrolirane" akite. Također, tužena je istodobno s tako velikim i jakim nesocijaliziranim psom na povodcu, šetala s još dva psa, bez povodca, što je svakako neodgovorno ponašanje, bez obzira što je smatrala da su oni “stari i bezopasni.”

17.1.Tužitelj je pak držao psa akitu na dugom povodcu, prethodno prema vlastitom iskazu i taj se pas kretao bez povodca, te nije pravilno reagirao i dovoljno skratio povodac, kada se akita susrela najprije s manjim psom tužene, te počela režati, a potom senjuškom našla u konktaktu i s šarplanincem. Tužitelj dakle niti u tom trenutku nije pravilno reagirao, i odmaknuo psa akitu od njuške šarplanica, nego se njuškanje nastavilo upravo zbog nepravilnog ponašanja vlasnika pasa koji su momentalno trebali odmaknuti pse jedan od drugoga. Za sve to vrijeme dva manja psa bili slobodni i bez povodca, dakle bez kontrole. U konkretnoj situaciji na jednom mjestu nalaze se ukupno četiri psa (od toga dvoje ne vezano, a dvoje velikih i očito opasnih u sukobu), i tri odrasle osobe. U toj gužvi dakle tužitelj potpuno neracionalno ulazi u sukob s psima i podmeće nogu ispred njuške psa koji je nesocijaliziran i nema brnjicu.

18.Po mišljenju suda, dakle oboje vlasnika ponašali su se neodgovorno, kontakt više pasa trajao je predugo, vlasnici ih nisu odmaknuli, a da za ovakvo ponašanje stranaka nema logičnog opravdanja.

19. Nerazumno ponašanje u konkretnoj situaciji prozlazi iz činjenice da su se nakon ozljede tužitelja počeli međusobno optuživati što je uzrujalo obje strane, od kojih je svaka "branila" svog psa iako niti jedan razuman vlasnik psa ne može znati kako će životinja reagirati, može samo olako pretpostvljati, a što se u konkrentom slučaju upravo pokazalo pogrešno u pogledu oba psa.

20. Dakle jednako su stranke pridonijeli šteti koju je tužitelj pretrpio, s time da je nesumnjivo utvrđeno da je tužitelja ugrizao pas pasmine šarplaninac. To također proizlazi i iz medicinske dokumentacije i to povijesti bolesti Kliničke bonice Merkur, Zagreb, od 9. siječnja 2020. (list 17) gdje je navedeno da je tužitelj ugrižen od strane psa šarplaninca.

21. Odredbom čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

22.Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

23.Na okolnost utvrđivanja opsega i težine ozljeda tužitelja provedeno je kombinirano medicinsko vještačenje po vještacima traumatologu i psihijatru.

24.Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka iz područja opće kirurgije dr. Hrvoja Tomasovića proizlazi da se kod tužitelja radi se o nenamjernoj mehaničkoj ozljedi ( nesreći) nastaloj ugrizom psa za desnu potkoljenicu, radi se o lakim tjelesnim povredama. Liječenje tužitelja započelo je odmah 09. siječnja 2020. a završilo je dana 23. siječnja 2020., bez komplikacija cijeljenja rane ili neuroloških ispada kao posljedica ugriza. Liječenje je proteklo uredno. Radi navedenih ozljeda tužitelj je bio nesposoban za rad od 09.01.2020. do 24.01.2020. (15 dana). Tužitelj je za vrijeme trajanja liječenja trpio neugodnosti koje uključuju boravak u hitnoj kirurškoj ambulanti i nelagodu zbog stradanja kućnog ljubimca.

24.1.Kod tužitelja su po provedenom liječenju nisu zaostale trajne posljedice koje bi umanjile opću, životnu i radnu sposobnost.

24.2.Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta koji su trajali 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i slabog intenziteta 5 dana.

24.3.Kod oštećenika je zaostalo naruženje u minimalnom stupnju na račun ožiljka ugrize lijeve potkoljenice

25.Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatrijske struke Vladimire Vozny Duk proizlazi da je nakon štetnog događaja tužitelj razvio simptome akutne reakcije na stres.

25.1.Tužitelj je nakon štetnog događaja osjećao primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, a nakon toga je osjećao strah srednjeg intenziteta koji je trajao oko tri tjedna. Kod tužitelja je bio prisutan strah niskog intenziteta po tipu specifične fobije- straha od pasa – no taj strah nije izražen u tolikoj mjeri da bi se kod imenovanog dijagnosticirao neki psihijatrijski poremećaj i koji bi remetio svakodnevno funkcioniranje tužitelja.

26.Sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje sudskih vještaka Tomasovića I Vozny Duk, stručan i objektivan odnosno temelji se na medicinskoj dokumentaciji te osobnom pregledu tužitelja, a i stranke na njega nisu imale primjedbe.

27.Obzirom da su kod tužitelja nesumnjivo utvrđene povrede prava osobnosti, a koje su nastale kao posljedica ugriza od strane tuženičinog psa, sud smatra da tužitelju pripada pravo s osnova povrede prava osobnosti i to povrede zdravlja u ukupnom iznosu od 1.957,66 EUR, i to na ime pretrpljenih ime fizičkih boli 530,89 EUR, straha 929,06 EUR, i naruženja 497,71 EUR.

27.1..Pri odlučivanju o visini novčane naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te činjenici da stvatko tko je ozlijeđen ima za cilj da mu se naknaditi zadovoljština, sve sukladno duljini i jačini opisanoj u nalazu i mišljenju, jer vještačenjem utvrđene povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koje su nastale na strani tužitelja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, u smislu kriterija iz čl. 1100. st. 1. i 2 ZOO-a.

28. Pri određivanju naknade sud je posebno imao u vidu da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj nakon ugriza psa odlazio u bolnicu na previjanja, trpio je bolove, imao je strah od pasa koji nisu njegovi, a koja nelagoda i dan danas postoji, nije se usudio nakon toga događaja izići u šetnju sa psom, imao je košmarne snove, preznojavao se, bio zabrinut za ishod liječenja, bio je depresivan, sniženog raspoloženja, nije imao ni volje ni energije. Imao je nelagodu, stalno mu se u misli vraćao traumatski događaj, loše je spavao i često se budio, a i danas ima nelagodu kada vidi psa koji nije njegov, u smislu da je napet i znoje mu se ruke, a . simptomi akutne reakcije na stres odnose se izričito na ugriz psa. Simptomi su se kod ispitanika mogli prepoznati u izbjegavanju situacija koji su ga podsjetile na traumatski događaj, poteškoćama usnivanja i prosnivanja, košmarnim snovima, tjeskobom i sniženom raspoloženju.

29.Temeljem odredbe čl. 1093. st. 2. ZOO-a tuženik je dužan naknaditi i troškove tužiteljeva liječenja od zadobivenih ozljeda i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem.

30. Tužitelju pripada pravo na naknadu na ime tuđe pomoći i njege u trajanju od 24 sata dnevno kroz 1 dan, 5 dana po 2 sata dnevno, 5 dana po 1 sat dnevno, a odnosi se na nadzor u kućnim uvjetima te pomoć prilikkm odlaska na toilet, prilikm odijevanja i pratnja prilikom redovnih kontrolnih pregleda, odnosno odnosno ukupno 39 sati pomonoženo sa 3,98 EUR/sat ukupno iznos od 155,29 EUR.

30.1.Sud je uzeo obzir da mu je pomoć tužitelju pružana besplatno od ukućana pa iznos od 3,98 EUR kn po satu smatra primjerenim za cijenu sata pružanja tuđe pomoći i njege prema postojećoj sudskoj praksi, te slobodnoj ocjeni.

31.Ukupno dakle tužitelju pripada iznos od 1.957,66 EUR na ime neimovinske štete uvećano za 155,29 EUR na ime tuđe pomoći i njege, sveukupno 2.112,95 kn kuna.

32. Međutim, kako po utvrđenjima i zaključku ovog suda na strani tužitelja postoji doprinos nastanku vlastite štete, tu smislu odredbe čl. 1106. ZOO-a od 50 %, dok se s druge strane u istom omjeru tužena oslobađa odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. St. 2. ZOO-a, to je tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 1.056,47 EUR, to je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci, točka I.

32.1.Kamate na dosuđeni iznos određene su temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO- a a teku od 28. veljače 2020. kao dana podnošenja odštenog zahjeva odnosno ovdje tužbe.

33.U preostalom dijelu tužbeni zahtjev valjalo je iz svih navedenih razloga odbiti te odlučiti kao u izreci, točka II.

34. Tužena je dužna naknaditi i štetu na ime troškova liječenja koji prema računima Kliničke bolnice Merkur (list 18-27) iznose 64,80 eura, što uračunavajući doprinos tužitelja nastanku vlastite štete odnosno oslobođenje od odgovornosti od opasne stvari tužene, iznosi 50% odnosno 32,40 EUR, pa je odlučeno temeljem odredbe čl. 1093. st.2. ZOO-a kao u izreci, točka III, dok je u preostalom dijelu ovaj zahtjev valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci, točka IV.

35.Tužitelju zastupanom po odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 138/23, dalje u tekstu: OT) i čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora, nužnosti nastanka troškova, vrijednosti boda od 2,00 EUR pripada pravo na nagradu za: sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 14.9.2020., 19.10.2020., 7.10.2022., 21.10.2022., 18.12.2023. 12.11.2025., za svaki iznos od 200,00 EUR, sastav žalbe od 18. 12.2023. iznos od 250,00 EUR, pristup ročištu dana 8.6.2021., 8.2.2022., 1.6.2023., 14.11.2023. i 27.11.2025., za svako iznos od 200,00 EUR, pristup ročištu za objavu 14.12.2023. i 29.1.2026. za svako iznos od 100,00 EUR, ukupno 2.850,00 EUR, PDV od 15% od 712,50 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eura, sudska pristojba na tužbu od 19,91 EUR, sudska pristojba na presudu od 67,58 EUR, sveukupno 4.180,38 EUR.

35.1.Tuženiku zastupanom po odvjetniku, pripada pravo na nagradu za:sastav podneska od 26.6.2020., 12.10.2020., 11.10.2022.,24.10.2020., 26.9.2025., za svaki iznos od 200,00 EUR, sastav podneska od 19.12.2023. iznos od 50,00 EUR, pristup ročištu dana 8.6.2021., 8.2.2022, 14.11.2023., 1.6.2023., 27.11.2025. za svako iznos od 200,00 EUR, sastav žalbe od 19.12.2023. iznos od 250,00 EUR, ukupno 2.300,00 EUR, PDV od 25% 575,00 EUR, sudska pristojba na žalbu od 79,64 EUR, ukupno 2.954,64 EUR.

35.2.Tužitelj je uspio s 50% zahtjeva pa mu pripada iznos troška od 2.090,19 EUR.

35.3.Tužena je uspjela u parnici s 50% pa joj pripada iznos troška od 1.477,32 EUR.

36.Kada se ovi troškovi prebiju proizlazi da je tužena dužna platiti tužitelju trošak od 612,87 EUR, te je slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude, točka IV.

1 0

37.Tužitelj je podneskom od 7. listopada 2022. (list 191-192) uredio tužbeni zahtjev nakon nalaza i mišljenja sudskih vještaka Hrvoja Tomasovića i Vladimire Vozny Duk 5, te zatražio s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno I duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.112,95 eur/15.920,00 kuna, i to na ime pretrpljenih fizičkih bolova znos od 4.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 7.000,00 kn., za duševne boli radi naruženosti iznos od 3.750,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.170,00 kn (30,00 kuna za jedan sat). Tuženik se usprotivio ovoj preinaci tužbenog zahtjeva (list 197). Iako je tužitelj povećao tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, istoj preinaci se tuženik nije mogao protivi jer je ista u skladu s odredbom čl. 190. st.2. ZPP-a koji propisuje da tužitelj može iznimno preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, tužitelj je tek nakon provedenog medicinskog vještačenja saznao visinu i opseg šete, te zatražio novi iznos, a sve iz iste činjenične i pravne osnove stoga je preinaka svrsishodna, pa je sud temeljem odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, te je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Samoboru, 29. siječnja 2026.

Sudac:

Mirela Crnjak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave ako je stranka uredno obavještena o ročištu za objavu, a u protivnom od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se predaje ovom sudu u 3 istovjetna primjerka a ako stranka ima odvjetnika, putem e komunikacije, a o istoj odlučuje Županijski sud.

RJ

Dna-tužitelj po pun. uz s.p na presudu

Tuženik po pun.

1 1