Poslovni broj: P-238/2022-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari I. tužitelja UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužiteljice HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivici Škunci, odvjetniku u Zaprešiću, protiv tuženika VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Poličiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 11. prosinca 2025. u prisustvu punomoćnika stranaka, 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.) Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da nije pravno valjana oporuka koja je proglašena u ostavinskom postupku iza pok. ostaviteljice ĐB rođ. U , OIB: [osobni identifikacijski broj], sastavljena u Kraju Donjem dana 26.05.2025. godine i potpisana pred svjedocima EB i ZB, a koja je proglašena na zapisniku s ostavinske rasprave od 26.01.2022. godine u ostavinskom predmetu vođenom po Javnom bilježniku Ivan Adžija iz Zaprešića , B.A. Krčelića 15 pod brojem O-4112/2021,UPP- OS-373/21.".

II.) Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se ništavom oporuka koja je proglašena u ostavinskom postupku iza pokojne ostaviteljice ĐB rođ. U , OIB: [osobni identifikacijski broj], sastavljena u Kraju Donjem 26. svibnja 2025. i potpisana pred svjedocima MB i ZB, a koja je proglašena na zapisniku s ostavinske rasprave od 26. siječnja 2022. u ostavinskom predmetu vođenom po javnom bilježniku Ivanu Adžiji iz Zaprešića pod brojem O-4112/2021,UPP-OS-373/21.

III.) Utvrđuje se da su I. tužitelj UB, II. tužiteljica HB i tuženik VB, temeljem zakona stekli vlasništvo svaki u 1/3 dijela imovine pokojne ostaviteljice ĐB i to katastarske čestice broj [katastarska čestica] - voćnjak Široka Gmajna površine 264 čhv upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva I. i II. tužitelja na predmetnoj čestici svakoga u 1/6 dijela, uz istodobno brisanje svog prava suvlasništva u 2/6 dijela. IV.) Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati svakome iznos od 48,67 EUR na ime pripadajućeg dijela preostale mirovine isplaćene za pokojnu ostaviteljicu ĐB

V.) Nalaže se tuženiku naknaditi I.-II. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.121,88 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I.-II. tužitelji su podnijeli tužbu ovom sudu 22. ožujka 2022. protiv tuženika u kojoj tvrde da je imovina pokojne ĐB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) koja je umrla **.**.2021., temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića broj O-4112/2021 od 2. veljače 2022., raspoređena tuženiku kao oporučnom nasljedniku u 4/6 dijela, dok je tužiteljima temeljem nužnog dijela pripalo svakom po 1/6 dijela ostavinske imovine. Ostavinsku imovinu čini k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u iznosu od 2.200,24 kn. Na ostavinskoj raspravi, u prisutnosti stranaka, djece ostaviteljice, je pročitana i proglašena pisana oporuka pred svjedocima kojim je ostaviteljica svoju imovinu ostavila tuženiku. Tužitelji su se na ostavinskoj raspravi suglasili sa sadržajem oporuke te su zatražili nužni dio koji im pripada po zakonu. Nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju (1. ožujak 2022.), tužitelji su pregledom sadržaja oporuke i drugih dokumenata koji sadrži nesporne potpise ostaviteljice došli do saznanja da postoje okolnosti koje dovode u sumnju valjanost oporuke. Tako su tužitelji saznali da ostaviteljica nije potpisnik predmetne oporuke budući je potpis na oporuci različit od potpisa na ugovoru o kupoprodaji koji datira iz istog razdoblja kao oporuka. Osim toga, tužitelji su saznali da je oporuku sastavila supruga tuženika što oporuku čini nevaljanom budući da su ništetne oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila ili njezinom bračnom drugu (čl. 36. Zakona o nasljeđivanju). Konačno, tužitelj su saznali da je jedan od svjedoka oporuke (MB) bliski srodnik tuženika, a što ga čini nepodobnim da bude i svjedok oporuke (čl. 35. st. 2. Zakona o nasljeđivanju). Tužitelji smatraju da se ispunile pretpostavke iz čl. 232. st. 5. Zakona o nasljeđivanju koji propisuje iznimku od pravila da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi. Naime, tužitelji su nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju saznali za nove činjenice i stekli mogućnost upotrijebiti nove dokaze temeljem kojih je za njih mogla biti donesena povoljnija odluka da su iste bile upotrijebljene u ostavinskom postupku iza pokojne ĐB što je razlog za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka (članak 421. točka 10. ZPP-a). Naime, sin tužiteljice JB iz [adresa], je naknadno pronašao primjerak isprave na kojoj prileži nesporni potpis oporučiteljice ovjeren od javnog bilježnika, a koji je različit od potpisa na oporuci. Stoga predlažu sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da nije pravno valjana oporuka proglašena u gore navedenom ostavinskom postupku i kojom se utvrđuje da su tužitelji UB i HB stekli vlasništvo imovine po zakonskom rednom nasljeđivanju (svako u 1/3 dijela), a što je tuženik dužan priznati i trpjeti brisanje svog prava suvlasništva u 1/3 dijela i kojim se nalaže tuženiku isplatiti svakom tužitelju iznos od 48,,67.EUR i naknaditi im parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 232. stavak 5. Zakona o nasljeđivanju u vezi čl. 421. toč. 10. Zakona o parničnom postupku za odlučivanje o tužbenom zahtjevu jer su tužitelji vezani pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. Osporava tvrdnju tužitelja da ĐB nije potpisnik oporuku te tvrdi da potpis na oporuci pripada ĐB. Također, ističe da GB, supruga tuženika, nije sastavila predmetnu oporuku te da svjedok MB ne ulazi u krug srodnika tuženika kojima zakon brani da budu svjedoci oporuke. MB je s tuženikom u tazbinskom odnosu, dakle nije njegov srodnik u ravnoj liniji pa time može biti svjedok predmetne oporuke.

3. Nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelji su iznijeli nove činjenice da je predmetnu oporuku sastavila kćer tuženika, UBK, koja ulazi u krug srodnika kojima Zakon o nasljeđivanju brani da budu sastavljač oporuke. Naime, čl. 36. Zakona o nasljeđivanju je propisano da su ništave oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila, svjedocima pri sastavljanju, njihovim bračnim drugima, njihovim precima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno 4. stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba. Stoga, uz tužbeni zahtjev u tužbi pod stavkom I. ističe i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništava oporuka proglašena u ostavinskom postupku iza pokojne ĐB koja je proglašena na ostavinskoj raspravi u postupku vođenom pred javnim bilježnikom Ivanom Adžijom pod brojem O-4112/2021.

4. Tuženik je nakon zaključenja prethodnog postupka istaknuo prigovor zastare.

5. Sud je dopustio iznošenje novih činjenica i preinaku tužbe izvršenu nakon zaključenja prethodnog postupka budući da su tužitelji tek na glavnoj raspravi održanoj 4. srpnja 2024. i iz provedenog grafološkog vještačenja saznali da je sastavljač predmetne oporuke kćer tuženika UBK.

6. Tijekom postupka sud je pročitao spis broj O-4112/2021, Ugovore o kupoprodaji nekretnine od 11. svibnja 2021. i 25. ožujka 2021. (list 11-20), obavijest o mirovinskim primanjima (list 21-22), saslušanjem stranaka (list 46-47), svjedoka GB, ZB i MB (list 48-50), HBK (list 53- 54), grafološkim vještačenjem (list 60-81), usmenim očitovanjem vještaka na ročištu (list 94), dopunskim grafološkim vještačenjem (list 108-109).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) sud je utvrdio da su osnovani glavni tužbeni zahtjev pod II. i III. i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pod I.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je pravno nevaljana pisana oporuka pred svjedocima sastavljena 26. svibnja 2021., podredno da je ista ništetna, i za utvrđenjem da su tužitelji vlasnici ostavinski imovine temeljem zakonskog reda nasljeđivanja svaki u daljnjem omjeru od 1/3 dijela. .

9. Između stranaka je sporno da li navedena oporuka predstavlja stvarnu volju ĐB i da li potpis na oporuci pripada pokojnoj ĐB. Sporno je da li je oporuku sastavila osoba koja spada u krug srodnika oporučnog nasljednika iz čl. 36. Zakona o nasljeđivanju, a koja okolnost oporuku čini ništetnom. Sporno je da li je svjedok oporuke osoba koja po Zakonu o nasljeđivanju ne može biti u tom svojstvu zbog srodstva s oporučnim nasljednikom.

10. Sporna je dopuštenost zahtjeva za proglašenjem nevaljanom pisane oporuke pred svjedocima obzirom na činjenicu da su tužitelji sudjelovali u ostavinskom postupku u kojem su se suglasili s odredbama oporuke.

11. U odnosu na prigovor tuženika da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 232. st. 5. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje ZON) u vezi čl. 421. Zakona o parničnom postupku valja istaknuti sljedeće.

12. Čl. 232. st. 5. ZON-a je propisano da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:

- glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke,

- glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju,

- ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

12.1. Čl. 421. toč. 10 ZON-a je propisano da postupak koji je odlukom pravomoćno dovršen se može na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

13. Sud smatra da činjenica da je UBK, kćer tuženika, sastavljač predmetne oporuke predstavlja okolnost koja utječe na valjanost iste. Budući da su tužitelji za tu okolnost saznali tek na glavnoj raspravi pred ovim sudom, a to je dodatno potvrđeno provedenim grafološkim vještačenjem, sud smatra da su ispunjene pretpostavke iz čl. 421. toč. 10. ZPP-a koji propisuje mogućnost ponavljanja postupka kad stranka sazna za nove činjenice ii stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju koje bi za nju mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Naime, nedvojbeno je da bi ishod ostavinskog postupka bio drugačiji da je tužiteljima bilo poznato da je sastavljač predmetne oporuke osoba koja ulazi u krug osoba iz čl. 36. Zakona o nasljeđivanju. Stoga tužitelji nisu prekludirani u svojem pravu na iznošenje ove činjenice za koju su saznali tijekom trajanja ovog postupka u skladu s člankom 232. stavak 5. Zakona o nasljeđivanju.

14. Iz, tijekom postupka, izvedenih dokaza je utvrđeno:

- da su stranke djeca ĐB koja je preminula **.**.2021.,

- da je iza nje pokrenut ostavinski postupak pred javnim bilježnikom Ivanom Adžijom u kojem je održana ostavinska rasprava na kojoj je tuženik predao javnom bilježniku pisanu oporuku pred svjedocima od 26. svibnja 2021. koja je pročitana i proglašena na raspravi,

- da su tužitelji bili prisutni na ostavinskoj raspravi na kojoj je javni bilježnik proglasio oporuku te isti oporuku nisu osporavali, već su je priznali kao pravovaljanu i zatražili nužni dio iz ostavinske imovine,

- da je javni bilježnik donio rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O- 4112/2021 od 2. veljače 2022. kojim je za nasljednika proglasio stranke u ovom postupku te je rasporedio ostavinsku imovinu (nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i potraživanje prema HZMO-u) tuženiku u 4/6 dijela, a tužiteljima svakom u 1/6 dijela,

- da je navedeno rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno 22. veljače 2022.,

- da su tužitelji podnijeli tužbu ovom sudu 22. ožujka 2022. koju temelje na razlozima iz čl. 232. st. 5. Zakona o nasljeđivanju u vezi čl. 421.toč.10. Zakona o parničnom postupku, sve iz razloga što su izvršili uvid u sadržaj oporuke te saznali za okolnosti koje navedenu oporuku čine nevaljanom/ništetnom,

- da je predmetnu oporuku sastavila UBK, kćer tuženika, po kazivanju ostaviteljice ĐB,

- da je navedenu oporuku potpisala ĐB,

- da su kod sastavljanja oporuke bili prisutni svjedoci MB i ZB koji su potpisali oporuku,

- da je MB srodnik tuženika po tazbinskoj liniji (otac zeta tuženika), a ZB susjeda tuženika,

- da navedena oporuka predstavlja pravu volju ĐB koja je živjela u domaćinstvu s tuženikom,

- da je tužiteljima bilo poznato da ĐB svoju imovinu namjerava ostaviti tuženiku,

- da tužiteljima nije dana na uvid pisana oporuka pred svjedocima prije proglašenja, slijedom čega ju isti nisu mogli pregledati,

- da su tužitelji tek tijekom trajanja postupka saznali za okolnost da je sastavljač predmetne pisane oporuke pred svjedocima UBK, kćer tuženika.

15. Sud je ocijenio vjerodostojnom svu dokumentaciju u spisu, uključujući i pisanu oporuku pred svjedocima u smislu njene autentičnosti. Sud je povjerovao iskazu tuženika o želji svoje majke ĐB da svojom imovinom oporučno raspolaže u njegovu korist. Također, sud je ocijenio istinitim njegov iskaz u pogledu načina sastavljanja predmetne oporuke koju je sastavila njegova kćer UBK, po kazivanju ĐB, a u prisutnosti svjedoka MB i ZB. Njegov iskaz je u tom dijelu logičan, životan i uvjerljiv te u cijelosti suglasan iskazima svjedoka GB, MB, ZB i UBK te rezultatima provedenog vještačenja. Naime, iz rezultata svih navedenih dokaza jasno proizlazi da je navedenu oporuku sastavila UBK, a da je istu potpisala ĐB, dok potpisi svjedoka ZB i MB nisu niti sporni. Sud vjeruje I. tužitelju ČB koji navodi da su tužitelji nakon što su dobili rješenje o nasljeđivanju počeli istraživati sadržaj predmetne oporuke te su posumnjali u istinitost potpisa na oporuci. Usporedbom rukopisa na nekim drugim dokumentima (knjiga recepata, ugovor o kupoprodaji) isti su posumnjali da navedenu oporuku nije sastavila ĐB i da istu nije potpisala, kao i da je sastavljač oporuke supruga tuženika. Sud ne vjeruje tužitelju da mu nije poznato da je želja njegove majke bila da svojom imovinom raspolaže u korist tuženika budući da suprotno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji svjedoče o tome da je ĐB to rekla pred II. tužiteljicom koja je to prenijela I. tužitelju. Navedenu okolnost potvrđuje i reakcija oba tužitelja kad je oporuka proglašena pred javnim bilježnikom kad na sadržaj iste nisu imali primjedbi, već su je prihvatili kao pravovaljanu.

16. Sud je u cijelosti prihvatio vještačenje provedeno po grafologu ĆB budući da je isto napravljeno u skladu s pravilima struke i obrazloženo valjanim razlozima za koje postoji podloga u spisu. Vještak je svojim dopunskim pisanim očitovanjem i usmenim očitovanjem na raspravi u cijelosti otklonio sumnju u svoj nalaz i mišljenje i odgovorio na sve prigovore stranaka.

17. Čl. 31. ZON-a je propisano da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. (2) Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.

17.1. Čl. 35. ZON-a je propisano da pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima (članak 31.) i javne oporuke (članak 33.) svjedoci mogu biti punoljetne osobe kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koje znaju i mogu čitati i pisati.(2) Ne mogu biti svjedoci pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima ni javne oporuke, niti oporuku sastaviti po oporučiteljevu kazivanju u svojstvu ovlaštene osobe: oporučiteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegovi predci i posvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja, bračni drugovi svih tih osoba ni oporučiteljev bračni drug.

17.2. Čl. 36. ZON-a je propisano da su ništave oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila, svjedocima pri njezinom sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim precima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima po pobočnoj lozi do zaključno 4. stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba.

17.3. Člankom 138. ZON-a je propisano da pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. (2) Prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.

18. Primjenjujući zakonske odredbe na utvrđeno činjenično stanje sud zaključuje da pisana oporuka pred svjedocima predstavlja pravu volju ĐB te da je ista potpisana od strane oporučiteljice. Također, svjedoci oporuke su osobe koje ne ulaze u krug srodnika koji ne mogu biti svjedoci pisane oporuke. Naime, ZB nije u srodstvu s ostaviteljem, nasljednicima i sastavljačem oporuke, a MB je daljnji rođak u tazbinskoj liniji koji ne ulaze u krug osoba kojima zakon brani biti svjedokom oporuke.

19. Međutim, u pravu su tužitelji kad tvrde da su ništave odredbe oporuke kojima ĐB ostavlja tuženiku svoju imovinu budući da je oporuku sastavila kćer oporučnog nasljednika UBK. Glavnim tužbenim zahtjevom tužitelji traže da se utvrdi pravna nevaljalost oporuke, koji pojam obuhvaća sve oblike nevaljalost (pobojnost i ništavost). Budući da zakon govori samo o ništavosti sud je odbio glavni tužbeni zahtjev i prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji je u skladu s člankom 36. Zakona o nasljeđivanju.

20. Budući da je ništava oporuka kojom se tuženik određuje kao isključivi nasljednik, to se nasljeđivanje ostavinske imovine ima provesti temeljem zakona (članak 8. Zakona o nasljeđivanju). Sukladno članku 9. ZON-a ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i bračni drug na jednake dijelove. Nasljednici ĐB su njena djeca, stranke u ovom postupku, pa se nasljeđivanje ima provesti, raspoređivanjem imovine na jednake dijelove (1/3). Ostavinska imovina predstavlja nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i potraživanje prema HZMO-u s osnove mirovine pokojne ĐB u iznosu od 2.200,24 kune (292,02 EUR). Nesporno je da je navedena ostavinska imovina raspoređena rješenjem o nasljeđivanju na stranke na način da su tuženiku pripale 4/6, a tužiteljima po 1/6 dijela iste. Stoga je potrebno tužiteljima rasporediti 1/3 tuženikovog dijela na jednake dijelove da bi se izvršila korekcija sukladno zakonskom nasljeđivanju. Stoga su prihvaćeni tužbeni zahtjevi pod II. da se ima izvršiti daljnji upis tužitelja svakog kao suvlasnika u 1/6 dijela gore navedene nekretnine uz istodobno brisanje tuženika kao suvlasnika nekretnine u omjeru od 1/3 i naložiti tuženiku da im svakom isplati daljnjih 48,67 EUR zaostale mirovine iza njihove majke.

21. Tužbeni zahtjevi nisu u zastari jer je oporuka proglašena 28. siječnja 2022, a tužba je podnesena 22. ožujka 2022. dakle unutar jednogodišnjeg roka od proglašenja oporuke.

22. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tužitelja (10.000,00 kuna/1.327,00 EUR za sva tri zahtjeva), a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

23. I.-II. tužiteljima je dosuđen trošak u iznosu od 1.121,88 EUR, a isti se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr.7/1), zastupanja na ročištima 12. veljače 2024., 4. srpnja 2024., 18. listopada 2024., 8. svibnja 2025., 7. srpnja 2025. i 11. prosinca 2025. u iznosu od 75 bodova za svako (Tbr. 9/1), uvećano za 10% (Tbr. 36.), sve uvećano za PDV i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR.

24. Tužiteljima nije priznat trošak zastupanja na ročištu 3. svibnja 2024. jer je odgođeno zbog krivnje stranaka i ročišta 7. studenog 2025. jer je odgođeno zbog krivnje tužitelja.

25. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 29. siječnja 2026.

Sudac:

Nives Grubišić Đogić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika