REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1450/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnica Draženka Buntak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ĆVF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-300/2024-6 od 11. rujna 2025., 29. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja te se ukida presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-300/2024-6 od 11. rujna 2025. u pobijanom dijelu – pod točkom II izreke presude i pod točkom II izreke rješenja te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O troškovima u povodu žalbe odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom II izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Štefčić poslovni broj: OVRV-959/2023 od 21. rujna 2023. za iznos od 418,82 eura sa zateznom kamatom tekućom od 4. kolovoza 2023. do isplate te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom II izreke, naloženo je tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 187,00 eura. Preostali dio prvostupanjske odluke kojim je platni nalog održan na snazi za iznos od 5,72 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2023. do isplate (točka I izreke presude) te je utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 240,87 eura sa zateznom kamatom i u tom dijelu je platni nalog ukinut (točka I izreke rješenja) nisu predmetom pobijanja žalbom.

2. Protiv točke II izreke prvostupanjske presude i točke II izreke prvostupanjskog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tužitelja preinačiti prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu na način da se održi na snazi predmetni platni nalog uz naknadu mu parničnih troškova, podredno ukinuti prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja konačno uređeni zahtjev tužitelja za isplatom mjesečnih novčanih obveza – akontacija dospjelih u razdoblju od 5. rujna 2022. do 5. prosinca 2022. te u razdoblju od 6. veljače 2023. do 5. svibnja 2023.

5.1. Prvostupanjski sud je u pobijanom dijelu odluke o glavnoj stvari (točka II izreke presude) ukinuo platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, za iznos od 418,82 eura s pripadajućim zateznim kamatama, u bitnome s obrazloženjem da izvod iz poslovnih knjiga i spisu priloženi računi nisu usuglašeni u pogledu obračuna mjesečnih obveza koje su utužene, a povrh toga da je obveza potrošača određena tek kada se izvrši obračun stvarne potrošnje električne energije, pa da tužitelj ne može potraživati plaćanje akontacija temeljem izvoda iz poslovnih knjiga.

6. U ovome predmetu, s obzirom na vrijednost predmeta spora, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

6.1. Prema odredbi članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona (osim one iz točke 3. toga stavka), a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP.

7. Ispitujući pobijani dio prvostupanjske odluke u granicama dopuštenih žalbenih navoda tužitelja, a pazeći pritom dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na zakonom predviđene bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. u vezi s člankom 457. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijani dio prvostupanjske odluke sadrži nedostatke zbog kojih se zasad ne može ispitati, što predstavlja bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP na koju tužitelj sadržajno ukazuje u žalbi.

8. Naime, pobijana točka II izreke prvostupanjske presude nije potkrijepljena dostatnim i dosljednim razlozima koji opravdavaju odluku o glavnoj stvari, izneseni razlozi nisu u skladu sa stvarnim sadržajem dokaznog materijala u spisu niti je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke naveo koje je materijalnopravne propise primijenio, a niti se to može razumjeti iz teksta obrazloženja.

8.1. Prvostupanjski sud u točki 12. obrazloženja navodi da analizom računa koje je tužitelj dostavio u spis (na strani 61-86 spisa) i usporedbom s izvodom iz poslovnih knjiga, nije mogao sa sigurnošću utvrditi da se ti računi odnose na utužene potraživanje, međutim osnovano žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud cijenio isključivo sadržaj onih računa koji prileže na stranicama 61-86 spisa (točka 12. obrazloženja), propustivši pritom ocijeniti i sadržaj računa na stranicama 87-92 spisa, uključujući račun broj 012202123954-230421-9 od 30.04.2023. na čiji sadržaj tuženik ukazuje u žalbi, kao i račun broj 012202123954-230520-7 od 31.05.2023., kao posljednji račun koji je tužitelj izdao prije pokretanja predmetnog spora, a presuda ne sadrži nikakve razloge o tome radi čega navedene račune sud nije cijenio prilikom donošenja pobijane odluke.

8.1.1. Pritom ovaj sud primjećuje da poredak računa i njihovih sastavnih dijelova u fizičkom spisu (stranice 59-92 spisa), na temelju kojeg je prvostupanjski sud donio odluku i koji je dostavljen ovom drugostupanjskom sudu na odlučivanje, djelomično nekonzistentan sa poretkom istih računa u e-spisu, što već samo po sebi ukazuje na nedosljednost dokaznog materijala temeljem kojeg je prvostupanjski sud donio pobijanu odluku (smatrajući pritom da priloženi računi nisu konzistentni s izvodom iz poslovnih knjiga), pa je onemogućeno i ispitivanje prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu.

8.1.2. Iako, u točki 9. obrazloženja navodi da je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid i u račune, iz obrazloženja pobijane odluke nije jasno da li je i na koji način prvostupanjski sud ocijenio okolnost da su na poleđini pojedinih računa navedeni iznosi mjesečnih novčanih obveza (akontacija), kao i specifikacija prethodne potrošnje na temelju koje su obračunati, o tome presuda ne sadrži nikakve razloge.

8.2. Nadalje, kraj činjenice da tužitelj u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pozivajući se na više odredbi Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj: 100/22. – dalje: Pravilnik), ovaj sud primjećuje da prvostupanjski sud u okviru obrazloženja nije naveo ili uputio na niti jednu odredbu materijalnog prava ili drugi pravni izvor iz kojih bi proizlazilo da bi tužitelj od tužene u okolnostima konkretnog slučaja imao pravo potraživati isključivo troškove stvarne potrošnje, ne i na zadužene akontacije.

8.2.1. Pozivanje na odgovarajuću normu (odnosno drugi izvor) materijalnog prava bitno je i radi pravilne primjene pravila o teretu dokazivanja, od kojih je očito polazio i prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o meritumu ("sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi" - točka 12. obrazloženja), s obzirom na to da upravo materijalnopravna norma diktira koje su činjenice odlučne i tko ih je, posljedično, dužan dokazati.

8.3. S pravom tužitelj u žalbi ukazuje i na to da je obrazloženje prvostupanjske odluke proturječno u dijelu u kojem prvostupanjski sud navodi kako je spor male vrijednost sukladno članku 461.a ZPP-a pisani postupak, cijeneći s druge strane da se neki od dokaza predloženih tijekom postupka (vještačenje) ne mogu izvoditi samo pisanim putem, pri čemu i sam prvostupanjski sud u pobijanoj odluci polazi od ocjene da se odlučne činjenice nisu mogle utvrditi na temelju pisane dokumentacije iz spisa.

8.3.1. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da vještačenja predložena po tužitelju nisu nužno nesvrsishodan dokaz, posebice u situaciji kada bi se potraživanje tužitelja imalo utvrditi prema stvarnoj potrošnji. Međutim, izvođenje tog dokaza, u sporu male vrijednosti kakav je ovopredmetni, može biti neekonomično i nerazmjerno tegobno.

8.3.2. U takvoj situaciji, sud nakon očitovanja obiju stranaka o potrebi izvođenja vještačenja, može u krajnjem slučaju primijeniti diskrecijsko ovlaštenje iz članka 464.a ZPP, posebice kraj činjenice da za okvirno razdoblje za koje su obračunate sporne akontacije, na raspoloživim računima (broj 2202123954-220620-9 od 30.06.2022. i broj 2202123954-230421-9 30.04.2023.) postoje podaci o početnom i završnom stanju brojila tuženice prema izvršenim očitanjima, i to na dan 25.06.2022. RVT R1: 1531,0 kWh i RNT R2: 616,0 kWh te na dan 27.04.2023. RVT R1: 3560,24 kWh i RNT R2:

1487,33 kWh. Iz takvih podataka, naime, proizlazi razlika stvarne potrošnje u spornom razdoblju od 2.029,24 kWh (RVT R1) i 871,33 kWh (RNT R2).

8.3.3. Uspoređujući takvu potrošnju s potrošnjom iskazanom u računu broj 2202123954-220620-9 od 30.06.2022. (RVT R1: 687,44 kWh i RNT R2: 265,24 kWh), proizlazi da je stvarna potrošnja u razdoblju obračuna akontacija bila okvirno triput veća od potrošnje iz usporednog računa (2.029,24 kWh / 687,44 kWh = 2,95 i 871,33 kWh / 265,24 kWh = 3,29), pa s obzirom da je iznos usporednog računa bio 1.082,90 kn - to proizlazi da za sporno razdoblje (u kojem je tuženica zadužena za akontacije) troškovi stvarne potrošnje tuženice (razmjerno cijenama iz 2022.) iznose okvirno 3.248,70 kn (3x1.082,90 kn) tj. 431,18 eura, a što je i nešto više od iznosa kojeg je tužitelj utužio po osnovi spornih akontacija (418,82 eura).

9. Slijedom navedenog, s obzirom na to da prvostupanjska odluka sadrži opisane nedostatke i proturječnosti zbog kojih se njen pobijani dio zasad ne može ispitati, to je prvostupanjsku odluku zbog bitne povrede postupka valjalo ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. u vezi članka 457. ZPP).

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te će, nakon što ocijeni je li potrebno izvoditi daljnje dokaze (uključujući predložena vještačenja), donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, u okviru koje će, uz iznošenje jasnih i dostatnih razloga o odlučnim činjenicama i dokazima na temelju kojih su iste utvrđene, prvostupanjski sud posebno navesti koje je materijalnopravne odredbe primijenio na odlučne činjenice, a iz čega treba proizlaziti i pravilnost odluke o meritumu.

11. Odluka pod točkom II izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

Pula – Pola, 29. siječanj 2026.

Sudac

Biljana Pamić