REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-561/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica Zagrebparking, OIB: 85584865987, Ulica grada Vukovara 41, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Zoranu Šuniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šunić i Lisec iz Zagreba, protiv tuženika PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, bez rasprave, 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-8954/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-545/2024 od 14. lipnja 2024., u dijelu u kojem je naloženo tuženom PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelju Zagrebačkom Holdingu d.o.o. – Podružnica Zagrebparking, OIB: 85584865987, Ulica grada Vukovara 41, Zagreb, namiriti tražbinu, u iznosu od 7,96 eura (slovima: sedameruaidevedesetšestcenti) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. srpnja 2019. po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se od određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 12092091-83807-5, a sve u roku od osam dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 8954/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-545/2024 od 14. lipnja 2024., u dijelu glavnice u iznosu od 23,89 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 7,96 eura teku od 10. travnja 2019., a na iznos od 15,93 eura od 10. svibnja 2019. te u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura s pripadajućim kamatama.

III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Bori Bubnjiću iz Samobora, dana 6. svibnja 2024. protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave - izvadak iz poslovnih knjiga, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 31,85 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća utuženog potraživanja do isplate i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-8954/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-545/2024 od 14. lipnja 2024., protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor.

3. U prigovoru je tuženik osporio u cijelosti osnov i visinu tražbine navodeći da je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te prigovara obračunu zateznih kamata i troškova. Predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi, ukinuti provedene radnje i nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Povrv-561/2024-2 od dana 9. rujna 2024. godine, stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je uz podnesak 2. listopada 2024. dostavio dokumentaciju na kojoj temelji svoj zahtjev. Predmetni podnesak dostavljen je tuženiku koji se po zaprimanju predmetnog podneska nije očitovao u zakonskom roku od 15 dana.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 10 spisa), opće uvjete (list 66-74 spisa), specifikacije izdanih dnevnih karata (list 77-79 spisa), fotografije (list 81-83 spisa), izvadak iz evidencije MUP (list 84 spisa), presliku ugovora o kupoprodaji (list 85 spisa).

7. Zahtjev tužitelja usmjeren na održavanje na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-8954/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS- Ovrv-545/2024 od 14. lipnja 2024. je djelomično osnovan.

8. Među strankama je sporan osnov i visina tražbine te je sud na navedenu okolnost proveo gore opisane dokaze.

9. Ukazuje se da tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupnu tražbinu tužitelja.

10. Iz vjerodostojne isprave razvidno je da je tražbina po računu br. 34911/0007000001/1 dospjela 9. travnja 2019., da je tražbina po računu br. 44878/0007000001/1 dospjela 9. svibnja 2019., a da je tražbina po računu br. 85887/0007000001/2 dospjela 30. lipnja 2019. Tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio javnom bilježniku dana 6. svibnja 2024.

11.1. Člankom 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

11.2. Člankom 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12. Slijedom navedenoga, razvidno je da je tuženikov prigovor zastare djelomično osnovan i to u odnosu na tužiteljevu tražbinu u dijelu glavnice u iznosu od 23,89 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 7,96 eura teku od 10. travnja 2019., jer je u odnosu na istu nastupila zastara protekom petogodišnjeg zastarnog roka 10. travnja 2024., dakle prije nego je tužitelj podnio predmetni prijedlog za ovrhu.

13. Kako je tražbina tužitelja po navedenom računu u zastari, tako je u navedenom dijelu tužiteljev zahtjev neosnovan pa je valjalo ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na preostali dio.

14.1. Člankom 5. stavkom 1. točkom 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23) propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama ovoga Zakona, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, uređuju promet na svom području tako da određuju parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja.

14.2. Stavkom 4. propisano je da poslove nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, upravljanja prometom te premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, sukladno odredbama ovoga Zakona, mogu, osim ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, obavljati i jedinice lokalne samouprave, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

14.3. Člankom 24. stavkom 1. točkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18, 110/18; dalje: ZKG) propisano je da su uslužne komunalne djelatnosti usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama.

14.4. Člankom 34. stavkom 1. ZKG-a propisano je da trgovačko društvo obavlja komunalne djelatnosti na temelju odluke o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno predstavnička tijela više jedinica lokalne samouprave u slučaju u kojem više jedinica lokalne samouprave obavljanje jedne ili više komunalnih djelatnosti organizira zajednički.

14.5. Člankom 3. stavkom 1. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 12/2011, 18/2013, Narodne novine, broj 111/2014, Službeni glasnik Grada Zagreba broj, 22/2017, 20/2018, dalje: Odluka) propisano je da parkiranjem vozila na javnoj parkirališnoj površini korisnik sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javne parkirališne površine, prihvaćajući uvjete propisane ovom odlukom.

14.6. Stavkom 3. propisano je da se korisnikom smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način.

14.7. Člankom 4. Odluke propisano je da poslove organizatora parkiranja obavlja trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebparking (u daljnjem tekstu: organizator parkiranja).

14.8. Člankom 24. stavkom 3. Odluke propisano je da ako korisnik javnog parkirališta nema valjanu parkirališnu kartu, smatrat će se da je s organizatorom parkiranja sklopio ugovor o korištenju jednoga parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata (dnevna karta).

14.9. Člankom 31. Odluke propisano je da nadzor nad parkiranjem vozila na javnim parkirališnim površinama obavlja ovlaštena osoba organizatora parkiranja.

15. Iz svega navedenoga proizlazi da je tužitelj ovlašten kao organizator parkiranja obavljati poslove nadzora nad parkiranjem vozila te da se pakiranjem vozila na javnoj parkirališnoj površini sklapa ugovor o korištenju javne parkirališne površine između korisnika i tužitelja kao organizatora parkiranja. Pri tom se korisnikom parkiranja smatra vlasnik vozila koji evidentiran u evidenciji reg. oznaka vozila [registarska oznaka]a RH, ali se ukazuje da je navedena presumpcija oboriva, odnosno dopušteno je dokazivati i da je druga osoba vlasnik vozila, a time i korisnik usluge.

16. Sukladno odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

17. Tužitelj u ovom predmetu potražuje tražbine s osnove neplaćenih dnevnih parkirnih karata po računima br. 34911/0007000001/1, br. 44878/0007000001/1 i br. 85887/0007000001/2. Uvidom u specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata (list 77-79) razvidno je da se račun br. 44878/0007000001/1 odnosi se na parkirališnu kartu izdanu za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] od 11. ožujka 2019. na adresi [adresa] i 21. ožujka 2019. na adresi [adresa]. Račun br. 85887/0007000001/2 odnosi se na parkirališnu kartu izdanu za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] od 10. svibnja 2019. na adresi [adresa]. Iz fotografija priloženih spisu (list 81-83 spisa) proizlazi da je na istima prikazano vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] parkirano na označenim parkirališnim mjestima i to 27. veljače 2019. na adresi [adresa], 11. ožujka 2019. na adresi [adresa] i 21. ožujka 2019. na adresi [adresa], dok je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] prikazano parkirano dana 10. svibnja 2019. na označenom parkirališnom mjestu na adresi [adresa], sve u Zagrebu. Iz izvatka iz evidencije reg. oznaka [registarska oznaka]a (list 84 spisa), proizlazi da je kao vlasnik vozila reg. oznaka [registarska oznaka] evidentiran CL dok je kao vlasnik vozila reg. oznaka [registarska oznaka] evidentiran ovdje tuženik. Iz priložene preslike kupoprodajnog ugovora motornog vozila broj 0864/18/SJ (list 85 spisa) razvidno je da je isti ugovor sklopljen uz posredovanje društva KOREN SERVICES d.o.o. pri čemu je prodavatelj ĐL prodao ovdje tuženiku vozilo reg. oznaka [registarska oznaka].

18. Slijedom navedenoga, proizlazi da se utužena tražbina po računu br. 85887/0007000001/2 odnosi na parkirnu kartu izdanu u odnosu na vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] čiji je evidentirani vlasnik prilikom izdavanja parkirne karte bio tuženik pa je razvidno da je tuženik kao korisnik usluge bio u obveznom odnosu prema tužitelju. U odnosu na tražbinu po računu br. 44878/0007000001/1 proizlazi da se ista odnosi na parkirnu kartu izdanu u odnosu na vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] čiji evidentirani vlasnik nije ovdje tuženik, nego ĐL pri čemu tužitelj priloženom preslikom ugovora o kupoprodaji motornog vozila dokazuje da je istim tuženik stekao od evidentiranog vlasnika predmetnog vozila vlasništvo istog.

19.1. Odredbom čl. 219. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19.2. Čl. 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19.3. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

20. U konkretnom slučaju na tužitelju je teret dokaza da je upravo tuženik bio u ugovornom odnosu s njim, odnosno da je upravo tuženik bio korisnik usluge parkiranja kao vlasnik vozila reg. oznaka [registarska oznaka] i [registarska oznaka].

21.1. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj je uspješno dokazao da je tuženik vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka] jer tako proizlazi iz evidencije reg. oznaka vozila [registarska oznaka], a tuženik suprotno ničim nije dokazivao.

21.2. Prema ocjeni ovoga suda tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio vlasnikom vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Naime, iz evidencije reg. oznaka [registarska oznaka] proizlazi da je ĐL, a ne tuženik, bio vlasnikom predmetnog vozila u vrijeme kada je ovlašteni djelatnik tužitelja izdao parkirnu kartu od 11. ožujka 2019. i parkirnu katu od 21. ožujka 2019. po kojoj osnovi je izdan račun br. 44878/0007000001/1. Navedena evidencija MUP RH smatra se javnom ispravom sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a pri čemu prema ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao da ono što je u istoj navedeno o vlasniku predmetnog vozila nije istinito. Naime, iz priložene preslike kupoprodajnog ugovora nigdje nije vidljiv datum sklapanja istog, a osobito nije vidljivo da bi isti bio ispunjen predajom vozila tuženiku prije izdavanja predmetnih parkirnih karata. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda tužitelj nije dokazao da je tuženik u vrijeme izdavanja parkirnih karata od 11. ožujka 2019. i 21. ožujka 2019. bio vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka], a time niti korisnik usluge parkiranja pa je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na tražbinu po računu br. 44878/0007000001/1 neosnovan.

22. Kako je tužitelj dokazao da ima tražbinu prema tuženiku kao korisniku usluge po računu br. 85887/0007000001/2 koja nije zastarjela, valjalo je utvrditi osnovanost ovog dijela tužbenog zahtjeva u pogledu osnove i visine, a s obzirom na to da je tuženik u cijelosti osporio i osnovu i visinu tužiteljevog zahtjeva.

23. Prvo se ističe da osnovanost navedenog dijela tužbenog zahtjeva proizlazi iz već spomenutih fotografija i specifikacija dnevnih parkirališnih karata jer je iz fotografija vidljivo da je tuženikovo vozilo bilo parkirano na javnom parkiralištu na adresi [adresa] i to dana 10. svibnja 2019., a kako se to navodi i u specifikaciji (list 79 spisa). Tuženik, kojem je dostavljen podnesak tužitelja s navedenim ispravama, na isti se nije očitovao niti je priložio dokaz da bi imao valjanu parkirališnu kartu koju je platio prije izdavanja predmetnih dnevnih parkirališnih karata ili da je iste platio nakon njihova izdavanja.

24.1. Člankom 3. Pravilnika o korištenju javnih parkirališta i javnih garaža (Narodne novine, broj 17/2018, 16/2019, 21/2020 i 40/2022; dalje: Pravilnik) propisano je da II. zona obuhvaća područja [adresa].

24.2. Člankom 7. Pravilnika propisano je da se parkirališna karta za parkiranje na javnom parkiralištu izdaje kao dnevna parkirališna karta za II.1, II.2. i II.3. parkirališnu zonu po cijeni 7,96 eura (60,00 kn).

25. Slijedom navedenoga, a s obzirom da je sukladno članku 24. stavku 3. Odluke propisano da ako korisnik javnog parkirališta nema valjanu parkirališnu kartu, smatrat će se da je s organizatorom parkiranja sklopio ugovor o korištenju jednoga parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata (dnevna karta), da je parkirna karta po računu br. 85887/0007000001/2 izdane za vozilo tuženika parkirano na adresi [adresa], a koja ulica spada pod II. parkirališnu zonu, to osnovano tužitelj potražuje iznos dnevne parkirališne karte od 7,96 eura.

26. Slijedom navedenog sud je temeljem rezultata provedenog postupka utvrdio postojanje i visinu tužiteljeve tražbine po osnovi računa br. 85887/0007000001/2, stoga je osnovan njegov zahtjev glede glavnice za iznos od 7,96 eura s pripadajućim kamatama od dana dospijeća računa, odnosno 1. srpnja 2019., te je sud u odnosu na navedeno održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 8954/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-545/2024 od 14. lipnja 2024.

27. Odluka o kamatama temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO, a iste teku od dospijeća utuženog iznosa do isplate.

28. U toč. II izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-8954/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv- 545/2024 od 14. lipnja 2024., i to u dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 23,89 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u odnosu na troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura s pripadajućim kamatama. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

29. Stoga je valjalo, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a djelomično ga ukinuti, a kako je to navedeno u toč. I. i toč. II. izreke.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 4. ZPP-a. Naime, ukazuje se da je tužitelj uspio u parnici u pogledu osnove u visini 1/3 dijela jer je tužbeni zahtjev prihvaćen samo u pogledu jednog od tri utužena računa, dok je u pogledu visine zahtjeva uspio samo u dijelu od 7,96 eura, odnosno 1/4 dijela. Slijedom navedenoga, tužiteljev uspjeh u parnici je 29,16% pa je sud sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove, a uzevši u obzir da je tužitelj samo u manjem dijelu uspio u parnici dok tuženik nije potraživao parnični trošak.

31. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. III. izreke.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana obavljene dostave presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku