Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-12021/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŠI i okrivljene UI, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik i žalbi oštećenika BI podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 27. studenog 2025., broj: Pp-1133/2023, na sjednici vijeća 29. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se okrivljeni ŠI i okrivljena UI za djelo prekršaja za koje su oslobođen po prvostupanjskom sudu, oslobađaju po zakonskom osnovu iz članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22).
II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude žalba ovlaštenog tužitelja postala je bespredmetna.
r i j e š i o j e
Žalba oštećenika BI odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni ŠI i okrivljena UI oslobođeni su optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da nakon provedenog postupka nije dokazano da bi počinili djelo na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu, pa je donesena oslobađajuća presuda na temelju članka 182. stavka 1.točke 3. (očito se radi o odredbi članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona s obzirom da navedeni članak zakona nema stavaka).
1.1. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu navodeći u bitnom da iz cijelog postupka proizlazi da su okrivljenici počinili nasilje, a da je sud počinio procesnu povredu jer tužitelja nije niti pozivan na rasprave, predlažući da se žalba prihvati i provede novi postupak u kojem će sud pregledati i snimku video nadzora koju je tužitelj dostavio u spis.
Žalbu je također podnio i oštećenik BI (sin okrivljenih), ističući u bitnom da sud nije ocijenio ključni video dokaz, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te da sud ignorira podatke o ranijoj kažnjavanosti okrivljenih, kao i da je svjedokinja II zainteresirani svjedok, zbog čega predlaže da se presuda ukine.
2. Žalba tužitelja je bespredmetna, a žalba oštećenika nije dopuštena.
U odnosu na presudu:
3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, odnosno djelo okrivljenih činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude nije prekršaj.
4. Naime, okrivljenicima se optužnim prijedlogom stavlja na teret da su počinili obiteljsko nasilje koje je opisano u članku 10. točki 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle da su počinili psihičko nasilje prema sinu i snahi, a i iz činjeničnog opisa ne proizlazi da se radi o psihičkom nasilju.
Odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisan je i određen pojam nasilja u obitelji, a jedan od oblika nasilja je i psihičko nasilje, ali pod uvjetom da je kod žrtve nasilja prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti (točka 3.). Kako u činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu i izreci pobijane presude nije ni na koji način navedeno da bi postupanje okrivljenih kod žrtvi prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, proizlazi da u tom dijelu nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata osnovnog oblika prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret. U slučaju prekršaja opisanog u članku 10. točki 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nije dostatno opisati predmetni događaj, već je potrebno u činjeničnom opisu navesti da se radi o nasilju koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, odnosno barem minimalno opisati posljedicu psihičkog nasilja.
5. Dakle, u konkretnom slučaju je u činjeničnom opisu optužbe osnovna radnja prekršaja morala biti pravilno opisana s navođenjem konstitutivnog elementa posljedice, a što je izostalo. Nedostatak navođenja posljedice psihičkog nasilja ne može se otkloniti navođenjem te posljedice u zakonskom opisu prekršaja, kako to čini tužitelj kada nakon činjeničnog opisa djela stavlja zakonski opis – „dakle, počinili psihičko nasilje koje je kod BI i EI prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost čime bi počinili prekršaj iz…“
6. Stoga je drugostupanjskom sudu preostalo riješiti predmet optužbe na jedini mogući način, dakle preinačiti prvostupanjsku presudu kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske presude u zakonskoj osnovi po kojoj su okrivljenici oslobođeni optužbe, ne ulazeći pritom u osnovanost žalbenih navoda tužitelja koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.
U odnosu na rješenje:
7. Rješavajući nadalje o žalbi oštećenika, ovaj sud je utvrdio da njegova žalba nije dopuštena.
8. Naime, sukladno članku 192. stavku 1. Prekršajnog zakona, žalbu protiv presude mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik, s tim da je člankom 192. stavkom 4. istog Zakona, pravo na žalbu oštećenika, koji nije ujedno i tužitelj, ograničeno samo na pobijanje presude zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka.
9. Kada zakon selektivno priznaje određeno pravo sudioniku postupka, onda koristi pravnu nomotehniku da nabroji one procesne situacije kojih je manje, pa je nabrojao samo taj jedan slučaj u kojem ima pravo žalbe, a nije nabrojao sve slučajeve u kojima oštećenik nema pravo žalbe.
10. Kako je u konkretnom slučaju oštećenik podnio žalbu koja sadržajno upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, a žalba oštećenika podnesena zbog bilo kojeg drugog razloga osim zbog odluke o trošku postupka nije dopuštena, valjalo je odbaciti žalbu.
11. Oštećenik u uvodu svoje žalbe navodi da je podnosi i zbog odluke troškovima prekršajnog postupka, no on u ovom prekršajnom postupku nije istaknuo nikakav zahtjev za naknadu troškova koje bi imao povodom postupka (npr. nužni izdaci, trošak punomoćnika…), u tijeku postupka se nije odlučivalo o trošku oštećenika ni u okviru odluke o prekršaju niti posebnim rješenjem o troškovima te isti nije obvezan na plaćanje bilo kakvog troška postupka.
12. Dakle, kako pobijanom presudom nije donijeta bilo kakva odluka o trošku koji bi se odnosio na oštećenika, isti nema pravo žalbe protiv presude iz osnove odluke o troškovima, pa je valjalo odbaciti žalbu kao nedopuštenu.
13. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 204. stavka 2. točke 4. i članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 29. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, oštećenika i tužitelja.
