posl.broj: Pp-772/2025-9
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VIROVITICI
Prekršajni odjel
33 000 Virovitica, Trg kralja Tomislava 6/I
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Prekršajni odjel po sucu mr.sc. Saši Vujanoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Višnjice Benčik kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MD povodom Optužnog prijedloga Policijske uprave Virovitičko-podravske, Policijske postaje Slatina, broj: 211-07/25-5/10134 od 17. travnja 2025. godine zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. i članka 242. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („N.N.“ br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24, dalje u tekstu ZSPC), nakon javne glavne rasprave održane u nazočnosti okrivljenika, a bez nazočnosti predstavnika tužitelja dana 15. listopada 2025. i dana 26. siječnja 2026. godine, sukladno odredbama članaka 165.-186. Prekršajnog zakona („N.N.“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu PZ), dana 29. siječnja 2026. godine objavio je i
p r e s u d i o j e:
I.
Okrivljenik MD, sin pok. M i pok. LD rođ. L, rođen **.**.1946. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], oženjen, otac dvoje odrasle djece, srednje stručne spreme, umirovljenik (prima inozemnu mirovinu u iznosu od oko 1.700,00 eura), vlasnik kuće i okućnice, supruga umirovljenica, vojsku odslužio (bez čina i odlikovanja), nekažnjavan
k r i v j e:
A) što je dana 17. travnja 2025. godine u 11.20 sati u Slatini, u Mlinskoj ulici 44 upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], a bio je pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 2,18 g/kg alkohola u organizmu;
B) što te prigode nije kod sebe imao važeću prometnu dozvolu,
dakle, kao vozač motornog vozila "B" kategorije upravljao vozilom u prometu na cesti dok je imao iznad 1,50 g/kg alkohola u organizmu, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka (A) i nije kod sebe imao prometnu dozvolu za vozilo kojim je upravljao (B),
čime je počinio prekršaj kažnjiv po članku 199. stavak 8. u svezi sa stavkom 2. istog članka ZSPC (A) i prekršaj kažnjiv po članku 242. stavak 5. u svezi sa stavkom 1. istog članka ZSPC (B), na temelju čega se
o s u đ u j e:
za prekršaj A) izriče mu se kazna z a t v o r a u trajanju od
15 (petnaest) dana,
a na temelju članka 44. i članka 46. PZ, na tu kaznu zatvora mu se kao
prekršajnopravna sankcija primjenjuje m j e r a u p o z o r e n j a
U V J E T N A O S U D A
i kazna zatvora se n e ć e i z v r š i t i ukoliko okrivljenik u roku od
6 (šest) mjeseci ne počini prekršaj za koji bi mu se izrekla ista ili stroža kazna;
II. Za prekršaj B) utvrđuje mi se n o v č a n a kazna u iznosu od
30,00 (trideset) eura.
Izrečenu novčanu kaznu okrivljenik je obvezan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude. Ukoliko okrivljenik u tom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena!
Novčanu kaznu okrivljenik plaća prema priloženoj uplatnici.
III. Na temelju članka 50. stavak 1. točka 6. i članka 58. PZ okrivljeniku se izriče zaštitna mjera
ZABRANE UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM
„B“ KATEGORIJE
u trajanju od 3 (tri) mjeseca,
a vrijeme u kome je okrivljenikova vozačka dozvola bila privremeno
oduzeta na temelju Naredbe o mjeri opreza Policijske postaje Slatina
(8 dana), uračunava se u trajanje zaštitne mjere,
Tako da preostaje zaštitna mjera u trajanju od
2 (dva) mjeseca i 22 (dvadesetdva) dana,
a zaštita mjera počet će teći nakon što nadležno tijelo upiše mjeru
u evidenciju vozača i vozačkih dozvola po izvršnosti ove presude.
IV. Na temelju članka 139. stavak 3. i članka 138. stavak 2. točke 1. i 3. PZ i odredbe I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N.“ br. 18/13), okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka obvezan platiti iznos od ukupno 23,89 € (dvadesettri eura i osamdesetdevet centi) u istom roku kao za novčanu kaznu.
Troškove postupka okrivljenik plaća prema priloženoj uplatnici.
O b r a z l o ž e n j e
1. Policijska postaja Slatina je kao ovlašteni tužitelj podnijela ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog dva prekršaja iz ZSPC kako je činjenično opisano i pravno kvalificirano u izreci.
2. U postupku je održana javna glavna rasprava dana 15. listopada 2025. godine u nazočnosti okrivljenika, a bez nazočnosti uredno pozvanog predstavnika tužitelja (o održavanju rasprave pod tim uvjetom, Sud je odlučio posebnim raspravnim rješenjem utemeljenim na članku 167. stavak 3. PZ).
3. Očitujući se o optužnom prijedlogu i krivnji, okrivljenik nije priznao krivnju za prekršaje, iskazujući da ne može pristati na optuženje da je bio pijan, a prometna dozvola od automobila kojeg je posudio od automehaničara T, da je bila negdje u automobilu. Žalio se na postupak alkotestiranja, tvrdeći da mu policijski službenici nisu omogućili vađenje krvi i mokraće kako bi se utvrdilo da nije pijan. Vidjevši potpis na Zapisniku o alkotestu, okrivljenik je potvrdio da je potpisao zapisnik bez primjedbi. Predložio je da se suoči s policijskim službenicima koji su tada postupili prema njemu.
4. Obzirom na takvu obranu, Sud je raspravnim rješenjem odredio nastavak glavne rasprave (nastavak dokaznog postupka).
5. Nastavak glavne rasprave održan je dana 26. siječnja 2026. godine, ponovo bez nazočnosti uredno pozvanog okrivljenika, a u nazočnosti svjedoka TD (druga pozvana svjedokinja ND, zamolila je da ju Sud ispita ranije zbog odlaska na ispomoć PU Ličko-senjsku i Sud je zamolbi udovoljio, ispitavši svjedokinju izvanraspravno dana 14. siječnja 2026. godine).
6. Dakle, dokazni postupak je nastavljen ispitivanjem svjedoka TD (policijskog službenika PP Slatina), a koji je ispitan u nazočnosti okrivljenika i koji je detaljno opisao tijek događanja u prometnoj kontroli - zaustavljanju okrivljenika u prometu i alkotestiranja alkometrom. Očitujući se na okrivljenikovu obranu, svjedok je bio izričit u tome da je on svjedočio činu alkotestiranja alkometrom kojega je obavila njegova kolegica ND i da ništa nije bilo sporno na mjestu kontrole, a da zna da je okrivljenik (kojega je prepoznao u sudnici) poslije došao u policijsku postaju tražeći da mu se vadi krv, a na okrivljenikove primjedbe je iskazao da izričito stoji iza onoga što je rekao o alkotestiranju i čak da se sjeća da je okrivljenik prilikom alkotestiranja rekao da je alkohol uzeo zbog zubobolje.
7. Okrivljenik je iskazao da kada mu u policijskoj postaji nisu omogućili vađenje krvi, da je otišao kod svoje doktorice (N) tražeći vađenje krvi zbog utvrđivanja alkoholiziranosti, ali da mu niti doktorica to nije htjela učiniti.
8. U dokaznom postupku pročitan je Zapisnik o ispitivanju svjedokinje ND (koji sadržajno u potpunosti odgovara svemu onome što je iskazao svjedok TD glede alkotestiranja, a navela je i to da se sjeća da je okrivljenik rekao da automobil nije njegov i da nema kod sebe prometnu dozvolu); pročitan je Zapisnik o alkotestu (kojeg je okrivljenik potpisao bez primjedbi); pročitana je Naredba o mjeri opreza; pročitan je Popis troškova i pročitan je Izvod iz prekršajne evidencije.
9. U završnom govoru okrivljenik je iskazao da je vozač 53 godine i da je vozio po cijeloj Europi, a da nikada nije činio teže prekršaje u prometu. Posebno je naglasio da je dana 28. listopada 2025. godine doživio moždani udar i da je po povratku iz bolnice predao vozačku dozvolu policiji i da više ne vozi, a molio je da se uzme u obzir njegova životna dob i zdravstveno stanje.
10. Razmotrivši i ocijenivši okrivljenikovu obranu u kontekstu činjeničnih navoda optuženja i dokaza izvedenih na raspravi (čitanje dijelova spisa naprijed naznačenih), Sud je činjenično stanje ocijenio dovoljno utvrđenim u svemu onako kako glasi činjenični opis optuženja (stjecaj dva prekršaja). Naime, okrivljenik ničim argumentiranim i osnovanim nije osporio činjenični navod o vožnji automobilom u prometu na cesti dok je bio pod utjecajem alkohola iznad 1,50 g/kg alkohola u organizmu. Navod o traženju vađenja krvi i mokraće nakon alkotesta alkometrom i utvrđivanja alkoholiziranosti dolazio bi u obzir samo u slučaju da je okrivljenik odbio potpisati zapisnik s utvrđenom koncentracijom alkohola i da je tražio vađenje krvi i mokraće kao egzatniju metodu utvrđivanja alkoholiziranosti i da je to zabilježeno u Zapisnik. Okrivljenik je vlastoručno i bez primjedbi potpisao zapisnik s utvrđenom koncentracijom alkohola alkometrom i taj je Zapisnik uzet kao dokaz. Prema svemu utvrđenom, okrivljenik se nešto kasnije (nakon što mu je naredbom oduzeta vozačka dozvola i nakon što je isključen iz prometa) pojavio u Policijskoj postaji tražeći vađenje krvi i za to više nije bilo zakonskih osnova (kao i da mu krvi i mokraću na zahtjev vadi obiteljski liječnik, a radi utvrđivanja alkoholiziranosti). Uostalom, činjenično stanje glede alkoholiziranosti, odnosno procedure utvrđivanja alkoholiziranosti alkometrom, potvrdilo je dvoje policijskih službenika kao svjedoka (čijim iskazima okrivljenik ničim argumentiranim nije proturječio, a radi se o službenim osobama i Sud nema nikakvog razloga sumnjati u vjerodostojnost njihovih iskaza) koji su prekršaje utvrdili neposrednim opažanjem (odnosi se i na prekršaj čije je obilježje da okrivljenik kod sebe nije imao prometnu dozvolu za vozilo kojim je upravljao, a taj prekršaj okrivljenik također ničim argumentiranim nije opovrgao). Primjenom u izreci citiranih odredbi ZSPC, Sud je okrivljenika proglasio krivim za dva prekršaja u stjecaju kako je opisano u izreci pod A) i B).
11. Za prekršaj A) je zaprijećena novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura, alternativno s kaznom zatvora do 60 dana, a za prekršaj B) zaprijećena je novčana kazna u točno određenom iznosu od 30,00 eura. Pri izboru vrste kazne za prekršaj pod A), rukovodeći se kriterijima iz članka 36. PZ (opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne), Sud se odlučio za zatvorsku kaznu kao strožu, a to iz razloga što se radi o težem obliku prekršaja i Sud je morao uzeti kao bitnu okolnost za izbor strože vrste kazne to što je okrivljenik upravljao automobilom u prometu na cesti znajući da je pod utjecajem alkohola (dakle, okrivljenik je taj prekršaj počinio s namjerom kao težim oblikom krivnje) i u takvom činu ogleda se krajnje drsko kršenje režima sigurnosti prometa na cestama. Osim toga, kao odlučnu okolnost za izbor strože vrste kazne, Sud je uzeo to što se radi o prekoračenju najveće količine alkoholiziranosti od čak 0,68 promila preko kvalifikatornih 1,50. Zbog toga Sud smatra da je zatvorska kazna kao stroža ovdje odgovarajuća. Vodeći računa o okrivljenikovom zdravstvenom stanju i životnoj dobi, zatvorsku kaznu Sud je odmjerio nešto bliže općeg zakonskog minimuma.
12. Nadalje, vodeći računa o okrivljenikovom statusu, te cijeneći njegovu dosadašnju nekažnjavanost, Sud je odlučio da se na izrečenu kaznu zatvora kao prekršajnopravna sankcija primijeni mjera upozorenja - uvjetna osuda prema uvjetima iz članaka 44. i 46. PZ,
a vodeći računa o odredbi o svrsi uvjetne osude (članak 42. stavak 2. PZ) i Sud daje priliku okrivljeniku da ipak ne ode na izdržavanje zatvorske kazne ukoliko u vremenu provjeravanja (određenom unutar raspona iz članka 44. stavak 3. PZ, a za koji rok provjeravanja Sud smatra da je dostatan) ne počini neki novi prekršaj za koji bi mu se izrekla kazna zatvora, u kojem slučaju bi došlo do opoziva uvjetne osude.
13. Što se tiče novčane kazne za prekršaj B), Sud se odlučio za točno određeni (tzv. fiksni) iznos. Napomena o mogućnosti plaćanja dvije trećine od izrečene novčane kazne utemeljena je na članku 152. stavak 3. PZ.
14. Pored uvjetne osude i novčane kazne, Sud je prema okrivljeniku primijenio i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima "B" kategorije po prijedlogu tužitelja, vodeći računa o tome da se radi o jednom od najtežih prekršaja iz ZSPC i da se radi o namjernom činjenju tako teškog prekršaja, pa po mišljenju Suda, sama težina počinjenog prekršaja opisanog pod A) u kontekstu odredbi o svrsi zaštitnih mjera (članak 51. PZ) i načelu razmjernosti (članak 51. a PZ) zahtjeva primjenu zaštitne mjere iz članka 58. PZ. Sud je mjeru odmjerio u trajanju od 3 mjeseca (tužitelj je predlagao 3 mjeseca), smatrajući da je 3 mjeseca trajanja dostatno za postignuće svrhe zaštitne mjere u ovom slučaju. Sukladno obvezi iz članka 130. stavak 9. i članka 58. stavak 4. PZ, Sud je u trajanje zaštitne mjere uračunao vrijeme u kome je okrivljenikova vozačka dozvola bila privremeno oduzeta po zakonitoj naredbi o mjeri opreza Policijske postaje Slatina (8 dana).
10. Slijedom obrazloženog presuđeno je kao u izreci, a odluka o troškovima postupka donesena je na temelju u izreci citiranih odredbi i Sud je okrivljeniku odredio najmanji mogući iznos tzv. sudskog paušala (13,27 €) uz vođenje računa o složenosti radnji poduzetih u postupku i o okrivljenikovom imovnom stanju, a čemu je pridodano još i 10,62 eura kao trošak alkotesta (to prema troškovniku tužitelja).
U Virovitici 29. siječnja 2026.
ZAPISNIČARKA:
S U D A C:
Višnjica Benčik, v.r.
mr.sc. CD, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dopuštena je ŽALBA Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.
Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka u ovaj sud (Općinski sud u Virovitici, Prekršajni odjel).
DNA:
1. MD, [adresa],
2. Policijska postaja Slatina, na broj: 211-07/25-5/10134,
3. Policijska postaja Slatina - po pravomoćnosti (i izvršnosti)
- za izvršenje zaštitne mjere,
4. Izvršenje novčane kazne i troškova postupka, ovdje,
5. Pismohrana.
