Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-71/2022-5

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeće, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Šimac, u kaznenom predmetu protiv optuženog IL, zbog kaznenog djela iz čl. 306. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11. i 144/12., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika IL podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 12. studenog 2021. posl. br. K-351/2013-59, u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2026. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Branka Čvrljka, i braniteljice optuženika, Irene Blauhorn odvjetnice u Karlovcu

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog IL kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 12. studenog 2021. posl. br. K-351/2013-59 proglašen je krivim optuženik IL zbog kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz čl. 306. st. 1. KZ/11 te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako u roku provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalno iznosu od 2.100,00 HRK u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik IL osobno, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda "preinači", te po braniteljici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem. Imajući u vidu sadržaj podnijetih žalbi, obje žalbe su razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika IL.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. st. 1. ZKP/08 izviještene su stranke, na traženje optuženika u žalbi. Sjednici vijeća u javnom dijelu nazočili su zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Branko Čvrljak, i braniteljica optuženika, Irena Blauhorn odvjetnica u Karlovcu, dok optuženik IL, uredno izviješten o sjednici, na istu nije pristupio, pa je sukladno odredbi čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica održana u odsutnosti optuženika.

6. Žalba optuženog IL nije osnovana.

7. Optuženi IL nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u tvrdnji da je očito, citat: "da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza", završen citat. Dakle, optuženik u žalbi citira zakonsku odredbu iz toč. 11. st. 1. čl. 468. ZKP/08.

7.1. Suprotno tako istaknutim žalbenim tvrdnjama optuženog IL, nema nikakve nejasnoće u izreci presude, a niti proturječnosti između izreke presude u pogledu kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno jasni i bez proturječnosti. Protivno prigovorima žalbe, sud prvog stupnja je savjesno ocijenio svaki dokaz za sebe i u vezi s ostalim dokazima, uključujući i obranu optuženika te na temelju takve savjesne ocjene svih dokaza utvrdio činjenično stanje za djelo za koje je optuženik IL proglašen krivim. Druga je stvar što žalitelj takvu ocjenu dokaza od strane suda prvog stupanja i na njoj utemeljene zaključke ne prihvaća, ali se time ne ostvaruje žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (iz čl. 468. st. 2. ZKP/08) optuženik IL nalazi u tvrdnji da je sud prvog stupnja pobijanu presudu temeljio na nezakonitom dokazu, iskazu oštećenog ŠL ispitanog u svojstvu svjedoka na ročištu rasprave održanom 9. studenog 2021., koji iskaz da je bio ne samo nepotreban, već i čitan od strane oštećenika, usprkos protivljenju obrane da se naprijed imenovani oštećenik uopće ponovno ispituje u svojstvu svjedoka jer da za to nije bilo nikakve osnove te usprkos protivljenju obrane da svjedok svoj iskaz čita, a uređujuća sutkinja je odbila taj prigovor.

8.1. Točna je tvrdnja žalitelja da je oštećenik ŠL ispitan u svojstvu svjedoka na ročištu rasprave održanom 9. studenog 2021., nakon što je sud na temelju čl. 448. st. 1. ZKP/08 ponovno otvorio raspravu radi dopune postupka i razjašnjenja pojedini stvari. Međutim, nije točna tvrdnja žalitelja da se obrana protivila ponovnom ispitivanju u svojstvu svjedoka oštećenika ŠL. Naime, iz zapisnika s rasprave od 9. studenog 2021. (list 177 – 183 spisa) proizlazi da je državni odvjetnik predložio da se izvedu dokazi na kojima se temelji optužnica i da se ispita kao svjedok oštećeni ŠL, te je u zapisniku dalje navedeno da se obrana ne protivi prijedlozima državnog odvjetnika. Nakon što je sud donio rješenje da će se u svojstvu svjedoka ponovno ispitati ŠL, iz spomenutog zapisnika s ročišta rasprave ne proizlazi da je obrana optuženika u tom pravcu iznijela bilo kakav prigovor. Nadalje, nije točna tvrdnja optuženika iznesena u žalbi da je svjedoku ŠL omogućeno da se prilikom davanja iskaza koristi svojim bilješkama, usprkos protivljenju obrane, budući iz zapisnika ne proizlazi da je obrana u tom pravcu iznijela bilo kakav prigovor, zbog čega nije točna ni daljnja tvrdnja žalitelja da je uređujuća sutkinja odbila takav prigovor obrane i dozvolila čitanje bilješki svjedoku budući, kao što je naprijed već navedeno, nije postojao nikakav prigovor obrane u tom pravcu, pa ga uređujuća sutkinja nije ga ni mogla odbiti, što sve jasno proizlazi iz spomenutog zapisnika s ročišta rasprave od 9. studenog 2021. Nakon što je imenovani svjedok iznio svoj iskaz na takav način, optuženiku i njegovoj braniteljici omogućeno je postavljanje pitanja svjedoku, koji su to iskoristili, te su na prijedlog braniteljice, između ostalog, svjedoku predočeni i njegovi iskazi s rasprave od 2. travnja 2018. i 8. veljače 2021. Nakon što je svjedok iznio svoj iskaz i odgovarao na postavljena pitanja, braniteljica optuženika je prigovorila iskazu svjedoka ŠL, ali ne zbog razloga što se u iskazivanju koristio svojim bilješkama, već iz razloga što je prema obrani njegov iskaz s ročišta te rasprave različit u odnosu na iskaze koje je ranije davao tijekom kaznenog postupka. I optuženik je iznio prigovor u odnosu na iskaz svjedoka s tog ročišta rasprave, navodeći da ga smatra lažnim. Kada se ima u vidu sve naprijed iznijeto, vezano za ponovno ispitivanje oštećenog ŠL u svojstvu svjedoka na ročištu rasprave održanom 9. studenog 2021., dakle da obrana ni u jednom trenutku nije prigovarala ispitivanju tog svjedoka i načinu na koji je svjedok ispitan te imajući u vidu da je svjedok vezano za predmetni slučaj svoj prvi iskaz dao još 16. svibnja 2013. (u Općinskom državnog odvjetništvu u Karlovcu), a potom da je u još tri navrata, prije spomenutog ročišta rasprave, svjedočio na raspravi (24. travnja 2018., 8. veljače 2021. i 7. travnja 2021.), na kojim raspravama je obrani omogućeno postavljanje pitanja svjedoku, pa je tako samo na ročištu rasprave održanom 8. veljače 2021. braniteljica optuženika imenovanom svjedoku postavila deset pitanja na koja je svjedok odgovorio, a optuženik dodatnih devet pitanja na koja je svjedok također odgovorio, da na raspravi održanoj 9. studenog 2021. svjedok ŠL u bitnom nije iznio ništa novo što nije iznosio i u svojim ranijim iskazima i da prvostupanjski sud svoje zaključke i utvrđenja zasniva na iskazu ovog svjedoka u cjelini, dakle iznijetih tijekom ispitivanja u četiri navrata na raspravi i da je prilikom prvog ispitivanja na raspravi održanoj 24. travnja 2018. iskazao da ostaje pri svemu onome što je iskazao na zapisnik pred državnim odvjetnikom, odnosno prilikom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu 16. svibnja 2013., nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da je pobijana presuda utemeljena na nezakonitom dokazu, odnosno iskazu oštećenog ispitanog u svojstvu svjedoka na raspravi održanoj 9. studenog 2021.

9. Stoga, protivno žalbenim navodima optuženika u okviru istaknutih žalbenih osnova, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/08, a niti je ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje, kao drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije mogla biti prihvaćena.

10. Optuženik IL u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da je oštećenik tek na ročištu rasprave održanom 9. studenog 2021. kazao da mu je optuženik inkriminirane prigode uputio riječi "bude li na sudu sve u redu bit će kao da ništa nije bilo", što ranije u svojim iskazima da nije spominjao, a bez tih riječi koje je oštećenik, kako žalitelj tvrdi, prvi i jedini put spomenuo na navedenoj raspravi, ostale riječi za koje oštećenik tvrdi da mu ih je optuženik kazao inkriminirane prigode i koje su navedene u činjeničnom opisu kaznenog djela, ne upućuju na to da je optuženik tražio bilo kakvo postupanje oštećenika vezano za prekršajni postupak koji predstoji ili na bilo koji način pokušao utjecati na njegov iskaz.

10.1. Prilikom prvog ispitivanja na raspravi oštećenika ŠL u svojstvu svjedoka (nakon toga uslijedila su još tri) održanoj 24. travnja 2018., na kojoj raspravi je bio nazočan i optuženik, a koja rasprava je održana gotovo nakon pet godina od kada je oštećenik ŠL ispitan kao svjedok u Općinskom državnog odvjetništvu u Karlovcu (16. svibnja 2013.), svjedok je uvodno kazao da ostaje pri svemu onome što je kazao u svom svjedočkom iskazu kod državnog odvjetnika, a potom je iznio i pojašnjenja tog svog iskaza, gdje u bitnom ponavlja što je već bio kazao kod državnog odvjetnika. U svom iskazu kod državnog odvjetnika svjedok-oštećenik ŠL, između ostalog, kazao je i riječi za koje optuženik u žalbi tvrdi da ih je prvi put kazao na ročištu rasprave održanoj 9. studenog 2021. Naime, tada je svjedok ŠL izjavio da mu je optuženik inkriminirane prigode, između ostalog rekao: "Možeš sve ovo prijaviti svojim šefovima, ali samo da znaš da ću te utopiti, jer samo si meni pisao i nikome drugome u kvartu, bude li na sudu sve u redu bit će kao da ništa nije bilo, ali u suprotnom u stanju sam sklopiti savez sa crnim vragom da te utopim.". Svjedok je vezano za upućene mu riječi od strane optuženika inkriminirane prigode kazao da osjeća strah zbog istih, da je zbog stresa završio na bolovanju, a vezano za prekršajni postupak kojeg je bio obvezan pokrenuti, očekivao je da će biti pozvan u svojstvu svjedoka na prekršajni sud, a da prijetnje koje mu je uputio optuženik, da će ga "utopiti", smatra usmjerenim da ga preplaše i izazovu strah kod njega te da ga navedu da kaže neistinu pred sudom. Kao što je naprijed već kazano, na tom ročištu je bio nazočan optuženik koji je iskoristio svoje pravo i postavljao pitanja svjedoku, koji je na ista i odgovorio, a optuženik je imao mogućnost u smislu čl. 426. ZKP/08, ako je smatrao da je svjedok odstupio od svog iskaza, tražiti od suda da se svjedoku predoči njegov prijašnji iskaz, odnosno upozoriti svjedoka na odstupanje od prijašnjeg iskaza i upitati ga zašto sada iskazuje drugačije, a optuženik ništa od toga nije napravio. Na raspravi održanoj 8. veljače 2021., svjedok ŠL je iskazao da ostaje u cijelosti kod svog svjedočkog iskaza kojeg je iznio na raspravi održanoj 24. travnja 2018., a to dakle znači da ostaje i kod svog iskaza kojeg je dao u svojstvu svjedoka pred državnim odvjetnikom, kako je izjavio na raspravi održanoj 24. travnja 2018. Na raspravi koja je održana 8. veljače 2021., nakon što je svjedok izjavio da ostaje kod svjedočenja s ranije rasprave, strankama je omogućeno postavljanje pitanja svjedoku pa je, kao što je naprijed već navedeno, to pravo iskoristila braniteljica optuženika koja je svjedoku ŠL postavila ukupno deset pitanja, na koja pitanja je svjedok odgovorio, kao i na daljnjih devet pitanja koja je svjedoku postavio sam optuženik. Na tom ročištu rasprave oštećenik- svjedok ŠL je kazao, nakon svih tih pitanja koja mu je postavila obrana, da će na daljnja pitanja odgovarati u nazočnosti opunomoćenika na sljedećoj raspravi, a braniteljica optuženika izjavila da ima još pitanja za svjedoka koja će mu postaviti na sljedećoj raspravi, da bi na sljedećoj raspravi održanoj 7. travnja 2021., koja je nastavljena ispitivanjem u svojstvu svjedoka ŠL, braniteljica optuženika svjedoku postavila jedno pitanje. Na raspravi održanoj 9. studenog 2021. svjedok ŠL je kazao da ostaje kod svojih iskaza s ranijih rasprava, te u daljnjem iznošenju svojeg iskaza, služeći se bilješkama, ponovio u bitnom sve ono što je i ranije iskazivao, spominjući datume koje je i ranije spominjao vezano za određene događaj, pa između ostalog i naprijed spomenute riječi koje mu je optuženik inkriminirane prigode uputio "Bude li na sudu sve u redu bit će kao da ništa nije bilo, a u suprotnom u stanju sam sklopiti savez sa crnim vragom da te utopim.". Riječi koje je inkriminirane prigode optuženik uputio oštećeniku, navedene u činjeničnom opisu kaznenog djela, a koje su u svezi prekršaja koji je pokrenut po prekršajnom nalogu oštećenika ŠL kao policijskog službenika protiv ĆL, djelatnika koji je zaposlen u ugostiteljskom objektu optuženika, kazane u nakani da utječu na oštećenika kada bude ispitivan kao svjedok pred prekršajnim sudom, doista predstavljaju prijetnju, u konkretnom slučaju prijetnju ugrozom egzistencije oštećenika i njegove obitelji, odnosno njegova djeteta jer je samohrani otac, kroz gubitak posla, budući je optuženik inkriminirane prigode u tri navrata obraćajući se optuženiku kazao da će ga "utopiti", pritom ne misleći na stvarno utapanje u vodi, već da će mu stvoriti takve probleme da bi mogao izgubiti posao policijskog službenika, ističući da je u stanju sklopiti savez "i sa crnim vragom" samo da oštećenika "utopi", pa čak i pod cijenu zatvaranja svog lokala. Dakle, prijetnja upućena od strane optuženika oštećeniku inkriminirane prigode je bila u tom smjeru, kako to osnovano zaključuje i sud prvog stupnja, dok navođenje od strane suda prvog stupnja da su upućene riječi prijetnje oštećeniku pogodne da kod oštećenika izazovu bojazan za njegov život, potpuno irelevantne za ostvarenja obilježja inkriminiranog kaznenog djela za koje se tereti optuženik, a optuženi se niti ne tereti da je u tom pravcu upućivao prijetnje oštećeniku, niti je oštećenik u svojim iskazima tvrdio da mu je optuženik prijetio smrću, već onim riječima koje su navedene u činjeničnom opisu djela za koje je optuženik proglašen krivim i koje prijetnje su se ticale egzistencije optuženika, odnosno gubitka posla, kako je oštećenik i naveo u svom iskazu.

10.2. U odnosu na tvrdnju žalitelja da prijetnja prijavom unutarnjoj kontroli nije prijetnja, već pravo svakog pojedinca i ako oštećenik nije imao što skrivati da se nije imao razloga toga bojati, treba kazati da je optuženik oštećeniku inkriminirane prigode tri puta kazao da će ga "utopiti" ako na sudu ne bude sve u redu vezano za predmetni prekršaj, da je u stanju sklopiti savez i "sa crnim vragom" da ga "utopi" i da je to spreman učiniti i pod cijenu zatvaranja njegova lokala, samo da ga "utopi", a kao što je već kazano naprijed, upotrebom riječi "utopiti" u predmetnom izričaju ne radi se o stvarnom utapanju u vodi, već u drugom kontekstu, da bi oštećenik mogao izgubiti posao policijskog službenika i time se dovesti u pitanje njegova egzistencija i njegove obitelji. Dakle, optuženik je na osnovu naprijed navedenog izričaja prijetio izvaninstitucionalnim djelovanjem koje se odnosi, između ostalog, i na djelovanje mimo propisanih pravila radi postizanja cilja, a u predmetnom slučaju je utvrđeno da je cilj optuženika bio da utječe na oštećenika glede sadržaja njegova iskaza na sudu.

10.3. Budući da optuženik žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenog djela za koje je proglašen krivim, to žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena, kao niti žalba zbog povrede kaznenog zakona, budući su se u ponašanju optuženika inkriminirane prigode ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz čl. 306. st. 1. KZ/11.

11. Iako optuženik u uvodnom dijelu žalbe ne navodi da se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji, kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, odnosno uvjetnoj osudi, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao presudu suda prvog stupnja i u tom dijelu. Dakle, ispitujući presudu suda prvog stupnja, u odluci o kaznenoj sankciji, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije (toč. 31. obrazloženja prvostupanjske presude) utvrdio i cijenio sve relevantne okolnosti koje su od značaja i koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, te optuženiku izrekao primjerenu kaznenu sankciju, kaznu zatvora u trajanju od jedne godine (što je minimalna kazna zatvora za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim, budući je za kazneno djelo iz čl. 306. st. 1. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina), a potom na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, kojom kaznenom sankcijom će se i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11

12. Slijedom svega izloženog, te ne nalazeći u pobijanoj presudi postojanje povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08 odbijena je žalba optuženika kao neosnovana i odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Šibeniku 29. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Nives Nikolac