Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Lj. Posavskog 5

Poslovni broj: K-9/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Marinu Vukoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonije Krnjaić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VČ, zbog kaznenog djela iz članka 147. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21, 114/22 - dalje: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 povodom privatne tužbe privatnog tužitelja JČ od 5. siječnja 2023., ispravljene 17. travnja 2023., nakon provedene javne rasprave u prisutnosti privatnog tužitelja JČ, opunomoćenika privatnog tužitelja IČ, odvjetnika iz [adresa], okrivljenog VČ i branitelja okrivljenika Nikole Klaića, odvjetnika iz [adresa], zaključene 26. siječnja 2026., javno je dana 29. siječnja 2026., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP/08)

Okrivljeni VČ, sin V i majke J, djevojački I, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom, po zanimanju stolar, u mirovini, sa primanjima od oko 812,00 eura mjesečno, OIB: [osobni identifikacijski broj], u izvanbračnoj zajednici, bez djece, državljanin Republike Hrvatske, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik vozila BMW X1 iz 2014., odlikovan Spomenicom domovinske zahvalnosti, spomenicom Oluja i spomenicom Bljesak, bez čina

k r i v  j e

što je:

dana 15. prosinca 2022. godine putem platforme društvene mreže "Facebook", iznio sadržajno u javno dostupnoj objavi, slijedeće: " Največi četnički dernek – kočicev zbor i najveći četnički derneci, BČ, klošar, pobjegao 1992. iz Mrkonjića u Hrvatsku, Hrvatska mu dala spas, dom, školovanje, on i njegova đeca, kao i njegov brat B i njegova đeca danas veličaju najveće četničke derneke na Manjači i pljuju po hrvatskim braniteljima koji su im oslobodili njegovu selendru Liskovicu dok se on sakrivao kao i njegov brat B i njihova đeca očito spašeni četnici. Ali se četnicima uvlači u anale i naravno dovede četnike čak u Novsku i kradu poticaje od hrvatske države, pored ovog korumpiranog uhljebistana u MUP-u, DORH-u, pravosuđu. Na 3.12. uz svog tatu kolšara BČ, klošarčina GČ, dezerter, nije htio braniti ni svoju selendru1992, niti Hrvatsku u koju je zbrisao 1992. kao štakor plašljivi, kao i svi familijarni lažovi GČ iz te obitelji iz Liskovice pokraj Mrkonjića, niti je htio oslobađati svoju selendru Liskjovicu pokraj Mrkonjić grada u oslobodilačkoj operaciji Maestral95. - južni potez, on je zbrisao sa hrvatskim papirima u Minhen, ali je uredno pljuvao hrvatske ratnike, kao i cijela ta obitelj. Čak su vrijeme dok hrvatski ratnici dođu sa terena na odmor svojim kućama u obližnjim kafićima fizički napadali te ljude, ali su dobivali batine uredno pa i danas uče čak i svoje unuke da mrze hrvatske ratnike i dovode četnike u Novsku. Istina činjenica...obični lažovi, kukavice, dezerteri, lopovi i četnički smradovi, kradu od Hrvatske poticaje za ovakva veličanja četničkih derneka na Manjači".

Nastavno navedenom, okrivljenik je na navedenoj mreži i nastavno kometirao svoj pređašnji "uradak": BČ – sinovi GČ i B, nisu htjeli oslobađati Liskovicu 1995., skrivali se kao štakori. Stipin brat B i njegovi sinovi – G, S, H, također, sakrivali se kao štakori, dno dna ološa lopovskog, prevarantskog, plašljivci veći od zečeva, lažu čim zinu, općenito cijela familija je tako degenerična, baš šljam i ološ lopovski"

dakle, pred drugim za privatnog tužitelja iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti njegovoj časti i ugledu, znajući da su neistinite, a djelo je počinjeno putem računalnog sustava ili mreže, zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba

čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – opisano po članku 149. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11

II. Na temelju članka 149. stavka 2. KZ/11 okrivljeni VČ se

o s u đ u j e

NA NOVČANU KAZNU

u iznosu od 50 (pedeset) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 10,00 eura (deset eura) što iznosi 500,00 eura (petsto eura)

III. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

IV. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 kada novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 (sedamstodvadeset) sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 okrivljeni VČ je dužan u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupku koji se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura), kao i troškove nužnih izdataka privatnog tužitelja i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika privatnog tužitelja o kojem iznosu će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj SČ je podnio 5. siječnja 2023. privatnu tužbu (ispravljenu 17. travnja 2023.) protiv okrivljenog VČ zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11 i članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11.

2. Očitujući se o optužbi okrivljenik je naveo kako se ne smatra krivim.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku inkriminiranog sadržaja objave sa Facebook društvene mreže od 15. prosinca 2022. (str 4-5 spisa), izvršio je uvid u rodni list za privatnog tužitelja ( str. 7 spisa), te je ispitao privatnog tužitelja u svojstvu svjedoka. Okrivljenik je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

4. Sud je odbio dokazni prijedlog privatnog tužitelja da se provede vještačenje na okolnost da se radi o objavi okrivljenika, kao odugovlačeći. Naime, iz sadržaja sporne objave proizlazi kako je ista objavljena s Facebook profila s imenom i prezimenom okrivljenika, a iako okrivljenik poriče da bi on bio autor predmetne objave, isti to ničim ne obrazlaže niti navodi konkretne činjenice (npr. prijavu zlouporabe računa, obavijest pružatelju usluge, promjenu lozinke od strane neke treće osobe i sl.) koje bi upućivale na realnu mogućnost da bi netko drugi koristio njegov profil bez njegova znanja i volje. Dakle, mogućnost da je nepoznata treća osoba bila autor predmetne objave je ostala samo na razini apstraktne i ničim potkrijepljene tvrdnje, pa bi se predloženim vještačenjem samo nepotrebno odugovlačio ovaj postupak.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se od privatnog tužitelja pribavi korespondencija sa okrivljenikom kao odugovlačeći. Naime, obrana je taj dokazni prijedlog predlagala na okolnost međusobnih kontakata između okrivljenika i privatnog tužitelja. Međutim, navedenu korespondenciju, odnosno međusobne kontakte je mogao dostaviti i sam okrivljenik, pa je nejasno zašto to nije dostavio kao niti zašto bi to sud nalagao privatnom tužitelju. Ukoliko postoji korespondencija, odnosno pisana razmjena nekog sadržaja između okrivljenika i privatnog tužitelja, onda istu posjeduje i okrivljenik te ju je mogao i sam dostaviti sudu. Osim toga, navedenim dokaznim prijedlogom se ne bi utvrđivale odlučne činjenice u predmetu.

6. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako je privatni tužitelj njemu prijetio i on je sve te prijetnje prijavio policiji i DORH-u, a privatni tužitelj to sada uopće ne spominje. Vezano za objavu na Facebooku navodi kako je on na svojoj Facebook stranici objavio sve prijetnje privatnog tužitelja za koje ima dokaz te koje on uopće u ovoj tužbi ne spominje, a privatna tužba se temelji na konstrukcijama privatnog tužitelja.

6.1. Na poseban upit branitelja okrivljenik je odgovorio kako je on objavio prijetnje privatnog tužitelja i njegove braće, a ne ove neke konstrukcije.

6.2. Na poseban upit opunomoćenika privatnog tužitelja okrivljenik je naveo kako se ne može točno sjetiti kada je prijavio prijetnje privatnog tužitelja. Nadalje, naveo je i kako mu je privatni tužitelj prijetio putem Facebook društvene mreže, a isto tako i na ulici, i to sve puno ranije od objava koje se navode u privatnoj tužbi. Privatni tužitelj u privatnoj tužbi navodi kako je on ničim izazvan, a još 2021. mu je prijetio prebijanjem i vrijeđao ga da je psihički bolesnik.

6.3. Nakon što je okrivljeniku predočen inkriminirani sadržaj objave sa društvene mreže Facebook naveden u izreci presude, na izričit upit suda je li on to objavio okrivljenik odgovara kako se ne sjeća navedene objave.

6.4. Na poseban upit suda okrivljenik je naveo kako je moguće i da mu je netko hakirao njegov Facebook profil. Nadalje, naveo je kako nitko drugi nema njegove šifre za Facebook te da je on mijenjao šifre. Na poseban upit suda je li navedeno prijavio policiji, okrivljenik je odgovorio kako je policiji prijavio prijetnje privatnog tužitelja.

7. U ovom postupku je sporno, a s obzirom na obranu okrivljenika, je li upravo okrivljenik 15. prosinca 2022. putem platforme društvene mreže "Facebook", iznio sadržaj naveden u izreci presude, kao i je li navedenom objavom ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11 i članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 kako mu se to stavlja na teret privatnom tužbom.

8. Ispitan u svojstvu svjedoka, privatni tužitelj je naveo kako on okrivljenika uopće ne poznaje, međutim isti stalno nešto objavljuje na društvenoj mreži Facebook, a kojim objavama vrijeđa njega i njegovu obitelj. Kada god nešto takvo objavi uvijek mu netko od prijatelja to pošalje, pa je nakon razgovora sa svojom obitelji odlučio podnijeti ovu privatnu tužbu. Okrivljeni stalno aludira na rat i sudjelovanje u ratu, konstantno objavljuje sadržaje protiv njega i njegove obitelji, a isto se nastavilo i nakon što je podnio ovu privatnu tužbu, no radi toga nije htio pokretati nove postupke.

8.1. Na pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja svjedok je naveo kako ga sadržaj objave radi i koje je podnio ovu privatnu tužbu vrijeđa te bi od okrivljenika bila korektno kada bi se zbog toga ispričao. Nadalje, naveo je i kako mu navedene objave stvaraju nelagodu jer to vide i drugi ljudi te prijateljima koji mu prosljeđuju te objave mora objašnjavati što je i kako je bilo. S okrivljenikom je pokušao stupiti u kontakt na način da mu je poslao poruku preko Facebooka da se nađu, ali okrivljenik nije došao.

8.2. Na pitanje branitelja okrivljenika svjedok je naveo kako je okrivljenika pokušao kontaktirati samo putem Facebooka, nije mu slao nikakve SMS poruke s obzirom da nema njegov broj. Nadalje, naveo je kako mu je na Facebook poruku okrivljenik nešto odgovorio, u ružnom stilu, ne sjeća se što točno. Okrivljeniku se putem Facebooka obratio prije ovog događaja, a nakon podnošenja tužbe ga nije kontaktirao. Sa okrivljenikom se dopisivao putem Facebooka, ali mu nije prijetio, ima poruke dopisivanja. Za navedene objave saznao na način da su mu prijatelji iste proslijedili, te je on tada otišao na Facebook profil okrivljenika i vidio te objave.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz privatnog tužitelja kao istinit i vjerodostojan, jer je isti iskazivao detaljno i okolnosno, a isti je i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu te sud nije našao motiv zbog kojeg bi privatni tužitelj lažno teretio okrivljenika.

10. Suprotno tome, okrivljenikova obrana je neuvjerljiva, konfuzna, suprotna iskazu privatnog tužitelja kao i materijalnoj dokumentaciji u spisu te očito usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, okrivljenik u svojoj obrani navodi da je privatni tužitelj njemu prijetio i da je on to prijavio, ali se ne može sjetiti kada. Ponavlja kako je privatni tužitelj njemu prijetio, ali svoje tvrdnje ne obrazlaže. Svoju kaznenu odgovornost pokušava umanjiti i tako što na kraju navodi kako je moguće da mu je netko i hakirao Facebook profil, međutim navedeno opet ničim ne obrazlaže, a osim toga i sam navodi kako nitko drugi nema njegove šifre za Facebook te da je on mijenjao šifre. Na upit suda je li navodno hakiranje prijavio policiji, samo ponavlja da je prijavio prijetnje privatnog tužitelja.

11. Sud ne prihvaća obranu okrivljenika da on nije na društvenoj mreži Facebook objavio sadržaj naveden u izreci presude, jer kao što je već ranije obrazloženo, iz sadržaja sporne objave proizlazi kako je ista objavljena s Facebook profila s imenom i prezimenom okrivljenika. Osim toga, okrivljenik ničim ne obrazlaže niti navodi konkretne činjenice (npr. prijavu zlouporabe računa, obavijest pružatelju usluge, promjenu lozinke od strane neke treće osobe i sl.) koje bi upućivale na realnu mogućnost da bi netko drugi koristio njegov profil bez njegova znanja i volje te je stoga očito da se radi o objavi okrivljenika. Nadalje, okrivljenik osim ponavljanja kako je privatni tužitelj njemu prijetio, tijekom postupka nije ničim obrazložio niti dokazao da je u svojoj objavi iznio istinite tvrdnje.

12. Okrivljenik jasno, na više mjesta u svojoj objavi na društvenoj mreži Facebook izrijekom spominje HČ – oca privatnog tužitelja, njegovu djecu te cijelu familiju i cijelu obitelj te se stoga navedena objava odnosi upravo i na privatnog tužitelja. Iako nije navedeno puno ime i prezime privatnog tužitelja, kontekst objave te sadržaj samih navoda jasno upućuju na identitet osobe na koju se iznesene tvrdnje odnose, zbog čega je privatni tužitelj bio odrediv i prepoznatljiv trećim osobama.

13. Dakle, nedvojbeno je dokazano da je okrivljenik oklevetao privatnog tužitelja putem društvene mreže Facebook iznoseći činjenične tvrdnje navedene u izreci presude te da su te klevete postale pristupačne većem broju osoba.

14. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, okrivljenik je ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11, s obzirom da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama koje je okrivljenik iznio te koje su podobne štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja, a iste su postale dostupne većem broju osoba s obzirom da su objavljene putem društvene mreže Facebook u javno dostupnoj objavi. Uz navedena objektivna obilježja, okrivljenik je ostvario i subjektivna obilježja kaznenog djela, jer je postupao s izravnom namjerom, budući je bio svjestan svoga djela i htio je radnju samog kaznenog djela kao svoju. Okrivljenik je bio svjestan da ono što iznosi nije istina, a također je bio svjestan da su ovakvi navodi podobni škoditi časti i ugledu osobe za koju se iznose, kao što je bio svjestan da su navedene izjave s obzirom da su objavljene na društvenoj mreži Facebook dostupne većem broju osoba, no unatoč svom znanju i svijesti, on postupa na terećeni način, čime ostvaruje i subjektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149 stavka 1. i 2. KZ/11.

15. Iako se okrivljeniku stavlja na teret da bi počinio dva kaznena djela protiv časti i ugleda, uvredu i klevetu, sud je okrivljenika proglasio krivim samo za kazneno djelo klevete. Naime, okrivljenik je u svojoj objavi na društvenoj mreži Facebook za privatnog tužitelja pored neistinitih činjeničnih tvrdnji navedenih u izreci presude u istoj objavi iznio i određene negativne vrijednosne sudove (pa tako između ostalog: ..."spašeni četnici", "lažovi", "kukavice", "četnički smradovi"...), ali kako uvreda postoji samo ako ne postoji drugo, teže djelo protiv časti i ugleda, odnosno kako uvreda ima supsidijarni karakter, u konkretnom slučaju postoji samo jedno kazneno djelo klevete.

16. Odlučujući o visini kazne, sud je uzeo u obzir činjenicu da je za kazneno djelo iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 propisana novčana kazna do 500 dnevnih iznosa, sve okolnosti počinjenja djela, stupanj krivnje okrivljenika koji je maksimalan, kao i društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela, činjenicu da je okrivljenik višestruko odlikovan sudionik domovinskog rata, kao i da posebno otegotnih okolnosti na strani okrivljenika nije našao te je stoga okrivljeniku izrekao novčanu kaznu od 50 dnevnih iznosa. Sud je uzeo u obzir imovinsko stanje okrivljenika te je u skladu s člankom 42. stavkom 5. KZ/11. utvrdio da jedan dnevni iznos za okrivljenika iznosi 10,00 eura. Utvrdivši visinu dnevnog iznosa, sud je novčanu kaznu od 50 dnevnih iznosa okrivljeniku izrekao u iznosu od 500,00 eura, no istovremeno je okrivljeniku ostavljen maksimalni zakonski rok od šest mjeseci za plaćanje navedene novčane kazne. Sud smatra da će upravo izrečena sankcija za okrivljenika u potpunosti ostvariti svrhu kažnjavanja i dovesti do toga da isti shvati da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, kao i da će se navedenom kaznom pokazati kako društvo ne tolerira navedeno ponašanje te tako utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela.

18. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 50,00 eura koja je određena s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovinske prilike okrivljenika, kao i troškove nužnih izdataka privatnog tužitelja i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika privatnog tužitelja o kojem iznosu će biti odlučeno posebnim rješenjem.

U Sisku 29. siječnja 2026.

Sudac

Marin Vuković

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Privatni tužitelj SČ

2. Opunomoćenik privatnog tužitelja PČ, odvjetnik iz [adresa]

3. Okrivljeni VČ

4. Branitelj okrivljenika Nikola Klaić, odvjetnik iz Kutine