Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1743/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, Miševečka 15/a, OIB: 15907062900, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić&Lui d.o.o. , u Zagrebu, protiv tuženice IJ, ABC, ABC 1, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-753/2023-15 od 26. rujna 2024., 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-753/2023-15 od 26. rujna 2024. u dijelu u kojem je održan platni nalog sadržan u rješenju istoga suda poslovni broj P-6039/21-8 od 30. rujna 2022., a kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 4.243,60 kn/ 563,22 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 3.752,22 kn od 6. siječnja 2021. do isplate te na iznos od 491,38 kn od 21. siječnja 2021. do isplate.

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tuženice ukida se točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-753/2023-15 od 26. rujna 2024. u dijelu u kojem je održan platni nalog sadržan u rješenju istoga suda poslovni broj P- 6039/21-8 od 30. rujna 2022., a kojim je tuženici naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 700,00 kn / 92,91 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2022. do isplate, i točka II. izreke presude, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju istoga suda poslovni broj P-6039/21-8 od 30. rujna 2022., dok je točkom II. izreke naloženo tuženici da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.026,54 u roku 15 dana.

2. Protiv predmetne presude žalbu je podnijela tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije i tužitelja obveže da tuženici naknadi parnični trošak, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.243,60 kn/ 563,22 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime isporučene toplinske energije za stan u suvlasništvu tuženice na adresi u [adresa], u razdoblju od prosinca 2019. do prosinca 2020.

6. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da je po prijedlogu tužitelja izdan platni nalog kod istoga suda poslovni broj P-6039/21-8 od 30. rujna 2022. kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 563,22 eura sa zateznim kamatama, kao i da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 92,91 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2022. do isplate, a kako je to pobliže opisano u navedenom platnom nalogu,

- da je tuženica protiv citiranog platnog naloga pravodobno podnijela prigovor,

- da je tuženica u utuženom razdoblju bila suvlasnica predmetne nekretnine koju je, zajedno sa MJ, naslijedila na temelju rješenja o nasljeđivanju,

- da tužitelj prema tuženici i MJ, kao suvlasnicima predmetne nekretnine u utuženom razdoblju, ima evidentirano dugovanje u iznosu od 563,22 eur zajedno sa zateznim kamatama, s naslova potrošnje električne energije,

- da visina utvrđenog dugovanja proizlazi iz priloženih računa,

- da je iz Ugovora o potrošnji toplinske energije proizlazi da je isti sklopljen između tužitelja i suvlasnika zgrade na adresi [adresa], a koji ugovor se odnosi na sve suvlasnike,

- da tuženica nije dokazala da bi iz tog sustava se bila izdvojila,

- da se kupcem električne energije u smislu odredaba Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom smatra pravna ili fizička osoba koja kupuje električnu energiju, odnosno za kojega se električna energija dobavlja, dok se potrošačem električne energije smatraju svi korisnici koji preuzimaju električnu energiju iz elektroenergetskog sustava HEP-a, a ista se isporučuje potrošačima na temelju pisanog ugovora ili ugovora o pristupanju koji se smatra zaključenim kada isporučitelj priključi objekt potrošača na svoju mrežu,

- da se potrošačem električne energije u smislu odredaba Općih uvjeta smatra vlasnik stana koji je, kao takav, uz korisnika nekretnine, u slučajevima kada je vlasnik prenio obvezu plaćanja na korisnika, dužan podmiriti dug.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud otklanja istaknuti prigovor aktivne legitimacije. Pozivom na odredbu čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZV) te prethodno citirane odredbe Općih uvjeta, zaključuje da je vlasnik nekretnine u svakom slučaju obveznik plaćanja isporučene električne energije ukoliko tu obvezu ne izvrši korisnik nekretnine. Slijedom navedenog, cijeneći da je tuženica u utuženom razdoblju suvlasnica predmetne nekretnine, utvrđuje da je ista dužna podmiriti utuženo dugovanje. Pritom ističe da, ako tuženica smatra da je isključivo MJ učinio predmetno dugovanje, prema istom može podnijeti regresnu tužbu.

8. Pozivom na odredbe čl. 232. st. 1., čl. 215. st. 1. te čl. 216. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.), otklanja istaknuti prigovor zastare, dok odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine" br. 148/11., 25/13., 89/14.) te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23; dalje: Tarifa).

9. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog, preostale žalbene navode ovaj sud nije razmatrao, budući da isti nisu dopušteni.

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Pritom valja naglasiti, u pogledu pravilne primjene materijalnoga prava na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, da je prvostupanjskom presudom citirana ranija verzija Zakona o obveznim odnosima od one koja je bila na snazi u vrijeme dospijeća tražbine tužitelja. Međutim, primijenjene odredbe predmetnog zakona u pogledu relevantnog materijalnog prava nisu obuhvaćane izmjenama nakon 2015., slijedom čega navedena okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

10.1 Također, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na konkretan pravni odnos primijenio odredbe Općih uvjeta kojima se regulira isporuka električne energije, budući da je u konkretnome slučaju riječ o isporuci toplinske energije. Međutim, navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući da bi i pravilnom primjenom propisa kojima je regulirala isporuka toplinske energije odluka u predmetnoj pravnoj stvari ostala ista.

10.2 Naime, sukladno čl. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" br. 35/14., 129/15. – dalje: Opći uvjeti), koji je na snazi u utuženom razdoblju, krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Člankom 4. stavcima 1. i 2. Općih uvjeta propisano je da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika, a isti se sklapa na način i po postupku određenom odredbama Zakona o tržištu toplinske energije te se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije.

11. Nadalje, člankom 84. stavkom 1. ZV-a propisano je da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno. Stavak 2. istoga članka propisuje da kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga, dok stavak 3. propisuje da ako je dužnik obveze iz stavka 2. osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.

12. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi jasan zaključak da, ukoliko vlasnik posebnog dijela nekretnine nije, na temelju ugovora o najmu, zakupu ili nekog drugoga ugovora, dao isti na korištenje nekoj drugoj osobi (korisniku nekretnine), tada je on dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom posebnoga dijela nekretnine. Međutim, čak i u slučaju kada vlasnik stana dade isti na korištenje drugoj osobi, on i u tom slučaju jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze, a koje uključuju i trošak komunalnih usluga. S time u vezi valja navesti da tuženica u žalbi izričito navodi da nije ni sa kim zaključila ugovor o najmu, zakupu i sl. kojim bi dala predmetni stan na korištenje pa dovodeći u vezu navedenu okolnost s citiranim člankom, to proizlazi jasan zaključak da ista, kao suvlasnica stana, odgovara za utuženo potraživanje. Također, a suprotno žalbenim navodima, ispostavljeni računi glase upravo na tuženicu i MJ.

13. Nadalje, irelevantna je okolnost da tuženica s tužiteljem nije sklopila ugovor o pružanju određene usluge. Naime, tužitelj je tijekom postupka, između ostalog, dostavio Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 165019201401 potpisan od strane predstavnika suvlasnika stambene zgrade na adresi [adresa] te Odluku donesenu na sastanku vlasnika stanova stambene zagrade na navedenoj adresi od 13. listopada 2014. kojom je odlučeno da će isti, kao krajnji kupci toplinske energije, ostati kod kupca toplinske energije HEP Toplinarstvo, a čiji sadržaj tuženica tijekom postupka nije osporila. Navedenu odluku potpisala je i ZJ, majka tuženice i tadašnja vlasnica predmetnog stana.

14. Dakle, isporuka toplinske energije za stambenu zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan regulirana je Ugovorom o potrošnji toplinske energije broj 165019201401 kojeg je tužitelj sklopio sa suvlasnicima navedene stambene zgrade, zastupanima po predstavnicima suvlasnika u smislu odredbe čl. 11. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" br. 80/13., 14/14., 102/14.).

15. Međutim, osnovano tuženica osporava odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka. Naime, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, isti se ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na troškove nastale do njegova izdavanja, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

15.1 Također, točka II. izreke pobijane presude kojom je tuženici naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka ne sadrži valutu obveze te iz obrazloženja presude nije jasno na koji je način prvostupanjski sud došao do iznosa od 1.026,54, budući da zbrajanjem troškova priznatih tužitelju pobijanom presudom ne proizlazi navedeni iznos. Opisanim postupanjem prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo te je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajno upire tuženica u žalbi, budući da je izreka presude nerazumljiva, odnosno proturječi razlozima presude.

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude, dok je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

17. U nastavku postupka prvostupanjski će sud otkloniti navedeni nedostatak i donijeti novu, zakonitu odluku o troškovima postupka.

U Rijeci, 29. siječnja 2026.

Sudac:

Larisa Gačanin