Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-32/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih PF i ĆF, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženog ĆF protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-525/2025-14 od 8. siječnja 2026., u sjednici održanoj 29. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ĆF.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. , 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a) protiv optuženih PF i ĆF produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a.

2. Protiv tog rješenja je optuženi ĆF putem branitelja po službenoj dužnosti Zorana Vidovića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da ga preinači i donese odluku o određivanju mjera opreza iz čl. 98. st. 1. i 2. ZKP-a.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-43/2026 od 29. siječnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud u točki 9. obrazloženja pobijanog rješenja iznio vrlo jasne, određene i nedvosmislene razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju nužna daljnja primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile, što znači da taj sud u izloženom kontekstu nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a koja mu se neosnovano imputira predmetnom žalbom mada se u njoj žalitelj izrijekom ne poziva na naprijed spomenutu zakonsku odredbu.

6. Isto tako nije u pravu optuženi ĆF kada u žalbi tvrdi da se svrha produljenja istražnog zatvora u njegovom slučaju može uspješno ostvariti primjenom blažih zakonskim mjera kao što su mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 1., 3. i 7. ZKP-a.

7. Pored nesporno utvrđenih zakonskih pretpostavki za daljnju primjenu istražnog zatvora protiv žalitelja (osnovane sumnje u počinjenje inkriminiranog kaznenog djela i istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega), sud prvog stupnja je na temelju pravilno i potpuno utvrđenih relevantnih činjenica također opravdano zaključio da blaže zakonske mjere u ovom slučaju ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u otklanjanju objektivne i razumno predvidive opasnosti od optuženikova bijega. U tom smislu se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na argumentaciju iznijetu u točki 9. obrazloženja osporenog rješenja koju je ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvatio. Toj argumentaciji ujedno treba pridodati da mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 1. i 3. ZKP-a (zabrana napuštanja boravišta i obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu) pretpostavljaju da optuženik ima prebivalište, boravište ili barem smještaj u [adresa], što konkretno nije slučaj, tako da one u objektivnom smislu nisu praktično provedive, dok mjera opreza iz čl. 98. st. 2. t. 7. ZKP-a (privremeno oduzimanje putne ili druge isprave za prijelaz državne granice) realno doista nije pouzdana mjera kada se uzme u obzir kazneno djelo za koje je žalitelj nepravomoćno proglašen krivim i kažnjen, čija narav i smisao upućuju na zaključak da su optuženiku jamačno poznati načini ilegalnog prelaska državne granice.

8. Sijedom navedenog predmetna žalba nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 29. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic