Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-6/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipke, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EB, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kovm-3/2026-9 od 15. siječnja 2026., u sjednici održanoj 29. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog EB kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kovm-3/2026-9 od 15. siječnja 2026., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127 st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), produljio istražni zatvor okrivljenom EB, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni EB po braniteljici Stelli Mudri, odvjetnici u Varaždinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu usvoji žalbu, okrivljenika pusti na slobodu, uz osobno jamstvo izvanbračne partnerice – jamčevinu u iznosu od 10.000,00 eura, izricanjem odgovarajućih mjera opreza ili podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-44/2026-3 od 29. siječnja 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, čije ostvarenje sadržajno nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o ostvarenju te žalbene osnove već o žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

5.1. Na ovom mjestu valja primijetiti kako je okrivljenik doduše u pravu kada u žalbi primjećuje da je pobijano rješenje koje je doneseno 15. siječnja 2026. njegovoj izabranoj braniteljici dostavljeno tek 20. siječnja 2026., međutim, po stavu ovog žalbenog suda, time žalitelju, premda je u pravu kada u žalbi navodi da je kod odluka kojima se ograničava osobna sloboda sud dužan postupati s povećanim stupnjem procesne pažnje, nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući da je njegova izabrana braniteljica naposljetku primila pobijano rješenje te u zakonskom roku od tri dana podnijela predmetnu žalbu.

6. Nadalje, ovaj žalbeni sud za mladež uočava da okrivljenik u žalbi uvodno istaknutu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud za mladež ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

7. Okrivljenik nije u pravu niti kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da ima stalan i zakonit boravak u Republici Austriji, da je zaposlen kod renomiranog poslodavca i time trajno profesionalno povezan uz državu članicu Europske unije, ima dvoje malodobne djece, sudski je uređen Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi te ima stalne financijske obveze uzdržavanja, te uz to živi u stabilnoj i trajnoj izvanbračnoj zajednici, koje okolnosti, po njegovom mišljenju, isključuju kao racionalnu njegovu potencijalnu odluku o bijegu u Bosnu i Hercegovinu čije državljanstvo ima.

7.1. Suprotno žalitelju, imajući u vidu da je isti državljanin Bosne i Hercegovine, s prebivalištem u [adresa], koji u Republici Hrvatskoj nema regulirani status, prijavljeno prebivalište ili boravište, niti je s Republikom Hrvatskom povezan poslovnim ili profesionalnim vezama, te sve to povezujući s visinom kazne s kojom se suočava, dakako, ukoliko bude proglašen krivim za predmetna kaznena djela (riječ je o kaznenom djelu prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, te kaznenom djelu povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do pet godina), kao i s činjenicom da mu roditelji žive u [adresa], prvostupanjski sud za mladež s pravom smatra da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogao pobjeći (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).

7.2. Imajući u vidu prirodu i brojnost navedenih okolnosti, sud prvog stupnja, a suprotno žalitelju, ujedno, izvodi pravilan zaključak da se u ovom slučaju ostvarenje posebne svrhe istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom.

8. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 29. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke