Poslovni broj: Pn-420/2024-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, stvari tužiteljice IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Jurice Tončića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Glavaša, odvjetnika, dana 29. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik EUROHERC OSIGURANJE, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan tužiteljici IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 2.880 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik EUROHERC OSIGURANJE, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan tužiteljici IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi prouzročeni parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 2.224,16 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj sudu dana 25. veljače 2024. godine navodi kako se dana 7. prosinca 2022. godine dogodila prometna nezgoda u [adresa] na križanju Ulice Nikole Tesle i Ulice Ivana Fistrovića koju je skrivila vozačica vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] TĆ udarivši u automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] u kojem je Oštećena bila putnica. S obzirom da je jedini krivac za prometnu nezgodu na dan 7. prosinca 2022. godine vozačica vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], u vrijeme nezgode bila osigurana kod tuženika, policom osiguranja broj [broj police osiguranja], to tužiteljica smatra da joj je Naslov dužan naknaditi sljedeću štetu. Ukupno za naknadu štete iznos od 4.238,40 Eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na zatraženi iznos od dana štetnog događaja, odnosno od dana 7. prosinca 2022. godine pa do isplate. Tužiteljica se u mirnom postupku obratila tuženiku u cilju mirnog rješenja spora, te je tuženik, u mirnom postupku, tužiteljici isplatio iznos od 1.440 Eur. S obzirom na navedeno tužiteljica od tuženika potražuje daljnji iznos od 2.798,40 Eur s naslova naknade imovinske i neimovinske štete zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na zatraženi iznos od dana štetnog događaja, odnosno od dana 7. prosinca 2022. godine pa do isplate. Tužiteljica je precizirala svoj tužbeni zahtjev podneskom do 02.07.2025. godine te konačno potražuje iznos od 2.880,00 EUR s kamatama od 28.03.2023. godine pa do isplate te parnični trošak s kamatama od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi kako su točni činjenični navodi tužbe pod toč. I. i toč. II, pa je stoga nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika naknaditi štetu tužitelju. Točan je i navod tužbe da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.440,00 EUR. Suprotno tome, osporava se visina zahtjeva u daljnjem iznosu od 2.798,00 EUR. Naime, tuženik smatra da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu novčane naknade u iznosu od 6.000.00 kn., a koji iznos je plaćen tužitelju u mirnom postupku. Kako tužitelj upire na provođenje dokaza medicinskim vještačenjem tuženik drži da je važno ukazati na sljedeće; Kako ZOOP nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede, u ovom predmetu koristimo opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05 i to u čl.19., čl.1046. i čl.1100. Ako je tomu tako, onda je osigurani rizik „tjelesne ozljede“ zapravo jednak povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao jedan od pod oblika povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u objektivnoj koncepciji neimovinske štete. Kako je čl.1100. st.1. ZOO/05, propisano, citiramo: “U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to (1) težina povrede i (2) okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“ upućeni smo na zaključak; „Da svaka povreda prava osobnosti (pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje) ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu“. Zašto? Zato što sud mora najprije utvrditi „težinu povrede“, da bi ocijenio opravdavala li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom će uzeti u obzir i okolnosti pod kojim se povreda dogodila (objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl.). Da bi opisane zadaće (iz čl. 1100 st.1. ZOO/05) u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati“ moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini (jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade). Tu će sud svakako morati po prijedlogu tuženika provesti dokaz sudsko medicinskim vještačenjem po vještaku sudske medicine, odnosno po prijedlogu tužiteljice dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke koji bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će; Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja ili PTFD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu „Medicinske tablice“ s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti. Mišljenje o postojanju i veličini PTFD-a traži od liječnika-vještaka da iskaže svoje mišljenje i o stupnju težine i razredu težine od I. do V. po „Medicinskoj skali“ (radi primjene „Tablice naknada“). Ako liječnik-vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% (TFD) ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a) ili pod b) u „Medicinskoj skali“ uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem je kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku (PPFD). Ako liječnik- vještak utvrdi da kod oštećenika nije došlo do oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja, zbog toga jer se radi o dijagnozama koje su postavljene na temelju anamnestičkih podataka, mora svoje mišljenje obrazložiti. Ako se radi o neznatnim-beznačajnim ozljedama, mora svoje mišljenje obrazložiti sa aspekta medicinski relevantne težine povrede prava na tjelesni i/li duševni integritet. Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 5% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: (uz naglasak da se naruženost kao estetska šteta može „pojaviti“ i kod opisa oštećenja kao posljedice ozljede i pod točkom c.). Utvrditi je li kod oštećenika tijekom hospitalizacije i rehabilitacije (do konsolidacije ozljede) došlo do pojave neuobičajenih jakih bolova /patnje/, ako da, odrediti stupanj po „Skali intenziteta“ od 1 do 7, (Julinova ljestvica) i to u stupnju od 5 do 7 jer stupnjevi od 1 do 4 su integrirani u PTFD.g) Dati mišljenje o postojanju, prirodi i značaju naruženosti kao estetske štete, navodeći je li ona privremena (mogućnost kurativnog zalječenja/operacija ili palijativnog/šminka) ili definitivna. Procijeniti ju po uobičajenoj ljestvici od 1 do 7, neovisno o eventualnoj funkcionalnoj ozljedi koja je već uzeta u obzir na ime funkcionalnog deficita (PTFD). Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 25% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: Dati mišljenje o postojanju štete u obliku gubitka zadovoljstva iz hobija, na način da se daje medicinsko mišljenje o oštećenikovoj nesposobnosti da se posveti specifičnim aktivnostima hobija ili svakodnevnog života te o njegovom definitivnom karakteru. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata od dana odštetnog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao medicinsku dokumentaciju (list 6-28 spisa), dokumentaciju (list 60-62 spisa), potvrdu MUP-a (list 29-30 spisa), odštetni zahtjev (list 31-34 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Augusta Mijića (list 59-63 spisa), usmenim očitovanjem vještaka dr. Augusta Mijića na ročištu dana 30.12.2025. godine (list 80-81 spisa),

4. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

5. Obzirom da su parnične stranke na ročištu koje je održano dana 22. svibnja 2024. godine učinile nespornim aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, to sud na te okolnosti nije provodio daljnje dokaza već je prihvatio takvo očitovanje stranaka i time utvrdio aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, nastanaka štetnog događaja i odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari. Također među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe isplatio nesporan iznos naknade štete od 1.440,00 EUR. Isto tako su stranke učinile nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te da cijena sata iste iznosi 3,5 EUR/sat.

6. Na okolnost osnova i visine tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid i pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustinu Mijiću, kirurgu.

7. Provedenim medicinskom vještačenjem sud je utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju koji se dogodio 7.12.2022. godine zadobila ozljede i to natučenje glave, te trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Dalje je utvrđeno da je tužiteljica provela ordinirano joj liječenje te fizikalnu terapiju kod kuće. Unatoč navedenom kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice.

8. Nadalje, provedenim medicinskim vještačenjem je utvrđeno da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice koje smanjuju opću i životnu sposobnost tužiteljice za 8%, u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima tužitelja. Nadalje je utvrđeno da primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana u srednjem 7 dana, a u manjem 20 dana. Kasni strah je trajao 60 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 27 dana, manjeg još oko 30 dana. Zaostali manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojaćane napore. Naruženost nema. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 60 dana po 2 sata dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Temeljem priložene medicinske dokumentacije inicijalno liječenje je trajalo do 28.03.2023.

9. Nalazu i mišljenju je prigovorio tuženik te je sud stoga usmeno na ročištu saslušao doktora vještaka.

10. U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 30.12.2025. godine sudski vještak dr. Augustin Mijić je na pitanje tuženika, a vezano uz ocjenu fizičkih boli i to one srednje jakosti da li se kod ocjene od 27 dana srednje boli ostaje ili se radi o tiskarskoj greški odgovorio da se ne radi o tiskarskoj greški budući da je iz medicinske dokumentacije vidljivo kako je za bolove u području vezano za vratnu kralježnicu u više navrata išla u ambulantu za liječenje boli gdje je dobivala injekcije analgetika. Na pitanje vezano uz nalaz koji je tuženiku dostavila tužiteljica u mirnom postupku rekao je da ga sada prvi puta vidi, radi se o pregledu kirurga 5.12.2023. g. u kome kirurg navodi: provela je rehabilitaciju, provela je SLI vratne kralježnice nakon čega se stanje poboljšalo. Sada više ne osjeća posljedice nesreće, kontrola po potrebi. navodim da nakon tog nalaza koji danas vidim u spisu se nalazi i nalaz koji je rađen kasnije 14.2.2025. godine na pregledu anesteziologa gdje se opet opisuje bol u lijevoj polovici vrata i na nadlaktici nakon čega anesteziolog opet provodi terapiju protiv boli infekcijama analgetika tako da ovaj nalaz iz 5.12.2023. ne mijenja njegovo sveukupno mišljenje. Na pitanje s kog osnova su utvrđene trajne posljedice od 8 % naveo je kako su trajne posljedice od 8% cijenjene temeljem sveukupne medicinske dokumentacije pa tako i nalaza magneta od 13.4.2023. godine. Pojasnio je da kod tužiteljice postoje kliničke tegobe koje se manifestiraju zatiljnim glavoboljama i ograničenom gibljivošću vrata, a što sve potvrđuje medicinska dokumentacija tri godine nakon ozljeđivanja. Osim ove kliničke slike kod tužiteljice nije normalan niti magnet vratne kralježnice jer se u istom opisuje kao prvo alordoza što je patološki nalaz, kao drugo centralna protruzija diska između kralježaka C5 i C6 što je patološki nalaz. Znači imamo zaostalu kliničku sliku, koja opisuje današnje bole u području vrata i imamo patološki nalaz magneta koji to objektivizira. Sve to zajedno kao dužinu lijenjenja kao i višestruku odlasci anesteziologu zbog bolova u vratu kada je tretirana injekcijama kroz tri godine bili su presudni u ocjeni od 8%. Navedena stanje je vezano isključivo uz štetni događaja a tužiteljica vještaku prilikom pregleda rekla da prije predmetnog događaja nikada nije liječila vratnu kralježnicu. Na pitanje da objasni datum inicijalnog završetka liječenja odgovorio je da se radi o trenutku kada se njeno zdravstveno stanje ustalilo, ali će tužiteljica u daljnjem životu ići na fizikalne terapije i drugo liječenje zbog svojih trajnih posljedica. Na pitanje vezano uz nalaz od 5.12.2023. te nalaza prije i poslije njega, da li se radi o suprotnim nalazima ili logičan slijed, odgovorio je da se radi o jednakim nalazima. Na pitanje vezano uz liječenje tužiteljice te da li dolazi do povremenih poboljšavanja pa zatim i pogoršavanja zdravstvenog stanja odgovorio je potvrdno. Na pitanje da li se može kod tužiteljice očekivati poboljšanje ili pogoršanje njenog stanja u budućnosti odgovorio je da može situacija biti ili ista ili gora nego sada. U cijelosti je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Augustin Mijić, obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo kako u pisanom obliku tako i u usmenom očitovanju te je dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

11. Temeljem odredbe čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu ZOO-a), a u vezi s čl. 1100 i čl. 1089 istog zakona tužiteljica ima pravo od tuženog zahtijevati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

12. Obzirom da utvrđeni opseg duševnih boli zbog nastanka trajnih posljedica kod tužiteljice, a na osnovi čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužiteljicu po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 1.200,00 EUR. S obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli kod tužiteljice, a na osnovi čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužiteljicu po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 1.830,00 EUR. Obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenog straha kod tužiteljice, a na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužiteljica po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 810,00 EUR.

13. Tuđa pomoć i njega je, prema vještacima, tužiteljici bila potrebna u trajanju 2 sata dnevno kroz 60 dana, odnosno ukupno 120 sati. Ovaj sud smatra da bi tužiteljici po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 4 EUR po satu, što ukupno iznosi 480,00 EUR, a što je dopušteno prema slobodnoj ocjeni suda temeljem odredbe čl. 233 ZPP-a.

14. Slijedom svega naprijed navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 4.320,00 EUR. Od tog iznosa treba odbiti nesporno isplaćeni iznos do 1.440,00 EUR pa je sud stoga tužiteljici dosudio iznos od 2.880,00 EUR.

15. Nadalje, sud je navedeni iznos od 2.880,00 EUR dosudio tužiteljici zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 28.3.2023. godine pa do isplate, te su tužiteljici iste dosuđene na osnovi čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 i dalje) i to iz razloga što je tog datuma završeno liječenje tužiteljice te je stoga tada i dospjela šteta tužiteljice.

16. Odluku o visini stope zakonske zatezne kamate sud je donio temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a.

17. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

18. Sud je tužiteljici priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva od 20.12.2022. godine sa 200,00 EUR, trošak sastava tužbe od 26.2.2024. godine sa 200,00 EUR (Tbr 7/1), trošak pristupa na ročišta 22.5.2024., 2.7.2025. i 30.12.2025. godine sa 200,00 EUR za svako ročište (Tbr 9/1), trošak pristupa na ročište 16.9.2025. godine sa 50,00 EUR (Tbr 9/5), trošak sastava obrazloženih podnesaka (max. 4 kom) 9.4.2024. i 2.7.2025. godine sa 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr 8/1) ili ukupno 1.450,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV u iznosu od 362,50 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu od 37,22 EUR, trošak predujma za medicinsko vještačenje od 300,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu od 74,44 EUR ili sveukupno 2.224,16 EUR, a koji iznos je sud dosudio tužiteljici na teret tuženika sukladno uspjehu u sporu.

19. Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podnesaka od 29.2.2024. godine kojim je dostavljen dokaz o plaćanju pristojbe na tužbu, trošak sastava podneska od 4.6.2024. godine kojim je dostavljena uplatnica sa dokazom za medicinsko vještačenje te trošak sastava podneska od 19.9.2024. godine kojim se požuruje rad vještaka iz razloga što navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka.

20. Tužiteljici je na njen zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužiteljici od 29. siječnja 2026. godine pa do isplate.

21. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 29. siječnja 2026. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.