Poslovni broj: Psp-17/2025-9
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E O S M E T A NJ U P O S J E D A
Općinski sud u Dubrovniku - Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: ĆĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, protiv tuženika: DĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 71. Ulica br. 16, kojeg zastupaju punomoćnici Rade Jurković i Aldo Mirošević, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rade Jurković i Aldo Mirošević u Veloj Luci, radi smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene na ročištu 10. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i tužitelja osobno, na ročištu za objavu odluke, 29. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Tuženik BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 71 Ulica br. 16, 20271 Blato, smetao je tužitelja u zadnjem mirnom posjedu obiteljske stojne kuće sa pomoćnim prostorijama, kominom, terasom, i izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] (upisanoj po kulturi kao vrtal Blato), zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], to na njezinom južnom dijelu na način što je bez znanja, odobrenja, ovlaštenja i dopuštenja dana 14. svibnja,2025. zamijenio cilindre na ulaznim vratima obiteljske stojne kuće, ušao u opisanu nekretninu, unio nešto alata i opreme čime je isti zasmetao zadnji mirni posjed tužitelja na navedenoj nekretnini.
II. Zabranjuje se tuženiku svako buduće i u tužbi opisano ponašanje ili slično smetanje posjeda, sve pod prijetnjom ovrhe.
III. U preostalom dijelu kojim se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i to tako što se tuženiku nalaže da spornu kuću oslobodi osoba i stvari unesenih u istu kao i da o svom trošku zamijeni cilindre na svim vratima sporne kuće te preda tužitelju sva tri ključa od ulaznih vrata, tužbeni zahtjev se odbija.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ove parnice u iznosu od 650,00 eur (šesto pedeset eura), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 26. svibnja 2025. navodi se da je tužitelj zadnji mirni posjednik obiteljske stojne kuće sa pomoćnim prostorijama, kominom, terasom, i dr., izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] (vrtal [adresa]) upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve nalazeći na adresi: [adresa]. Tuženik pak da je uknjižen kao zemljišnoknjižni vlasnik utužene nekretnine, međutim da je riječ o formalnom upisu koje stanje ne odgovara stvarnom stanju, kako posjedovnom tako i u vlasničkom smislu. Dana 14. svibnja 2025. da je tužitelj primijetio da je u cijeloj kući upaljeno svijetlo o čemu je odmah obavijestio svoga sina ĆĐŠ, koji je odmah izvijestio policiju službenici koje su obavili očevid na spornoj nekretnini, obavili razgovor sa tuženikom te tužiteljevog sina upozorili da se kloni eventualnih radnja koja bi mogla imati obilježje remećenja javnog reda i mira, što je isti i poslušao. Naknadnim pokušajem ulaska u spornu kuću tužiteljev sin je utvrdio kako su na svim ulaznim vratima zamijenjeni „cilindri“ na bravama. Tako opisanim radnjama da je tuženik oduzeo tužitelju zadnji mirni posjed sporne obiteljske kuće. Radi svega navedenog predloženo je da sud prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 7. srpnja 2025. tuženik ističe kako je dana 24. lipnja 2025. punomoćniku tužitelja predao ključeve obiteljske stojne kuće u [adresa], čime je predao posjed tužitelju, priznajući tužbeni zahtjev. Obzirom da je tuženi zemljišnoknjižni vlasnik cjeline predmetne nekretnine, nije imao razloga posumnjati da netko drži dio predmetne nekretnine u posjedu, pogotovo kad se to radi o osobi koja nije na niti jedan način povezana sa njegovom obitelji. Ne ulazeći u pravni osnov posjedovanja, čim je to saznao, odnosno zaprimio tužbu, jer nikakav zahtjev prije nije dobio, predao je posjed tužitelju i istog pozvao istog dana da dobrovoljno preda posjed isključivom vlasniku nekretnine. Stoga, tuženi smatra da nije dao povoda ovoj tužbi.
3. Na pripremnom ročištu održanom 19. kolovoza 2025. tužitelj je potvrdio navode iz odgovora na tužbu tuženika u toč. 2 u pogledu predaje ključeva. Međutim, tužitelj nije povukao tužbu jer je, kako tvrdi predmetom tužbenog zahtjeva traženje zabrane u tužbi opisanog ili sličnog smetanja posjeda ubuduće. Obzirom na navode parničnih stranaka sud je zaključio prethodni postupak i zakazao ročište glavne rasprave radi pregleda isprava i saslušanja parničnih stranaka.
4. U postupku je tako proveden dokaz pregledom fotografija predmetne kuće, e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 7. srpnja 2025., dopisa potpisanog od strane punomoćnika parničnih stranaka na dan 24. lipnja 2025. te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke. Tuženik, iako uredno obaviješten, nije pristupio na ročište glavne rasprave radi saslušanja, a sud nije saslušao predložene svjedoke jer je u postupku učinjeno nedvojbenim počinjenje od strane tuženika radnji koje su tužbom kvalificirane kao čin smetanja posjeda. Ujedno tužitelj je na ročištu održanom 10. studenog 2025. predložio zaključiti raspravljanje.
5. Predmetom postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posjedu kuće na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je zamijenio cilindre brave na ulaznim vratima navedene kuće u koju je, kako se to u tužbi navodi, tuženik potom unio nešto alata i opreme. Dakle, predmetom postupka jeste smetanje posjeda koje predstavlja oduzimanje nekretnine.
6. Iz spisu priloženih fotografija vidljiv je izgled i stanje utužene nekretnine s vanjske strane. Uvidom u priloženi zk izvadak sa stanjem na dan 7. srpnja 2025. proizlazi da je tuženik uknjižen kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine time da se u ovom postupku ne raspravlja o pravnoj osnovi stjecanja prava vlasništva.
7. Čitanjem dopisa od 24. lipnja 2025. potpisanog od punomoćnika parničnih stranaka sud nalazi kako je tuženik putem punomoćnika tužitelju putem punomoćnika predao ključeve predmetne zgrade nakon čega je tuženik putem punomoćnika pozvao tužitelja da mu preda posjed u vidu predaje ključeva iste nekretnine u roku od tri dana. Prema tvrdnjama punomoćnika tužitelja, tužitelj se oglušio na dopis od 24. lipnja 2025. jer smatra da mu pripadaju isključiva vlasnička i posjedovna prava na predmetnoj nekretnini.
8. Upitan na okolnosti korištenja predmetne nekretnine pa i na konkretan upit suda tko je i kada stanovao u predmetnoj kući tužitelj opisuje kako je u kući stanovao OĐ, njegov otac EĐ i djed OĐ u periodu od sto šezdeset godina. Iz iskaza tužitelja dalje proizlazi kako u predmetnoj kući nikada nije stanovao, već da je po smrti OĐ pok. Ć koji je preminuo u veljači 2008. godine čuvao tu kuću, imao ključeve od te kuće i to sve do svibnja mjeseca 2025. dok od strane tuženika nisu srušena vrata kada se na silu ušlo u kuću. Iako predmetnu kuću nije koristio za stanovanje da je tamo često odlazio, kontrolirao primjerice da ne bi tamo ušli miševi i sl. Po smrti pok. OĐ pok. Ć, da su nasljednicima utvrđeni njegova sestra po imenu ĐĐ i nećak ZĐ koji su oboje preminuli. Budući mu je pok. OĐ predao ključeve da je po njegovoj smrti zajedno s VĐ bio prisutan a ostavinskoj raspravi iza smrti pok. OĐ time da je ĐĐ predao ključeve . Na ostavinskoj raspravi da je utvrđeno kako je predmetna kuća ostavljena RĐ iz [adresa]. Budući je imenovani živio u [adresa] to su se ključevi nalazili u Antice Simoni. Potonja da je po dolasku D u [adresa] imenovanom bila predala ključeve, a kada se imenovani odlučio vratiti u Argentinu da je njemu tužitelju ostavio ključeve i punomoć da čuva predmetnu kuću. Na opisani način da je kuću čuvao do svibnja 2025.
9. Iz procesnog držanja tuženika proizlazi pak da je u posjed predmetne nekretnine ušao kao uknjiženi zk vlasnik u kojem momentu tvrdi da nije mogao prepoznati da je netko drugi u posjedu te iste nekretnine. Ujedno navodi da je ustao vlasničkom tužbom radi predaje stvari. Prema ocjeni ovog suda neuvjerljivi su i ničim potkrijepljeni navodi tuženika da mu nije bilo poznato tko je u posjedu predmetne nekretnine, odnosno tko drži ključeve te nekretnine prije nego li je pristupio promjeni cilindra brave ulaznih vrata. Naime, kraj činjenice da su vrata očito bila zatvorena, zaključana, tuženik je mogao znati tko drži ključeve predmetne nekretnine. Uostalom, nameće se pitanje iz kojeg razloga je tuženik eto dobrovoljno predao baš tužitelju ključeve ako ne iz činjenice što mu je bilo ili moralo biti poznato da je ključeve prije nego li je pristupio promjeni brave držao upravo tužitelj.
10. Obzirom na sve navedeno radnje koje su opisane u tužbi i koje bi imale predstavljati čin smetanja posjeda nisu sporne, a ne bi trebalo biti sporno ni da je tužitelj bio zadnji posjednik predmetne nekretnine. Zahtjevom za zaštitu posjeda u smislu odredbe članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu – ZV), posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten ga je štititi zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz predmetnog proizlazi da za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pored općeg deklaratornog uvjeta iz članka 22. st. 2.ZV-a, posljednji miran posjed i nastalo smetanje, mora biti ispunjen bar jedan od kondemnatornih zahtjeva, uspostave ranijeg posjedovnog stanja ili zabrane svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja. U smislu odredbi ZV-a koje uređuju pitanje smetanja posjeda posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari, to nije pravo, već činjenica. Posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda). Odredbom članka 21. ZV-a propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom članka 22. stavak 1.ZV-a određeno da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Smetanje posjeda je radnja kojom se nekom fizičkom ili pravnom subjektu oduzima ili onemogućuje posjed nad određenom nekretninom ili pokretninom. Smetanje posjeda može uključivati nasilno prekidanje prava korištenja ili oduzimanje predmeta posjeda. U slučaju smetanja posjeda, sud može naložiti uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo prije smetanja. Nastavno, odredbom članka 441.Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP-a), propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjeda, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja jer se rasprava u toj parnici ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Obzirom na prethodno navedeno, sud u parnicama za smetanje posjeda treba utvrditi faktično stanje prijepora i čin smetanja, je li tužitelj bio posljednji mirni posjednik i je li ga tuženik smetao u tom posjedu, pa je pogrešno polaziti od utvrđenja prava na posjed predmetne nekretnine.
11. Prema odredbi čl. 10. st. 1 ZV-a posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a prema odredbi čl. 20 istog Zakona čin smetanja posjeda je akt neke osobe kojim dosadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju, dakle, čin koji negira postojeću faktičnu vlast (u cijelost ili djelomice), a nameće tuđu, odnosno uspostavlja novo, izmijenjeno posjedovno stanje.
12. Kako je, dakle, posjed faktično stanje, to je u posjedovnoj parnici na strani tužitelja bilo potrebno utvrditi da li je u trenutku poduzimanja čina smetanja bio u faktičnom mirnom posjedu stvari, dakle, da li je imao faktičnu vlast nad predmetnom kućom. Osoba koja čini smetanje mora pak u postupku dokazati da svojim ponašanjem nije oduzela tužitelju faktičnu vlast nad stvari ili pravom, pri čemu treba naglasiti da je posjedovnoj parnici isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda i poštenju posjednika. Shodno citiranim zakonskim odredbama cilj posjedovne zaštite jest u održanju kontinuiteta postojećeg stanja pa pružanje posjedovne zaštite vodi prema uspostavi stanja kakvo je bilo prije počinjenog smetanja odnosno uspostavi faktične vlasti u punom sadržaju i opsegu kakav je bio u času smetanja.
13. Prema članku 10. stavku 3. ZV, kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojem je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik. U odnosu na posrednog posjednika, člankom 23. stavkom 2. ZV propisano je kako isti nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite svog posrednog posjeda od smetanja koje je počinio neposredni posjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu. U konkretnom slučaju sud zaključuje da tuženik do momenta poduzimanja radnji okarakteriziranih kao smetanje posjeda nije bio u neposrednom posjedu predmetne nekretnine pa ne dolazi do primjene zadnje citirane zakonske odredbe. Na temelju iskaza tužitelja proizlazilo bi pak da se nalazi u svojstvu čuvara predmete kuće koje ovlaštenje mu je dato prvotno od strane pok. OĐ, a potom od njegova nasljednika RĐ. Navedena okolnost posjeda na strani tužitelja učinjena je nedvojbenom od strane tuženika. Naime, u odgovoru na tužbu iz navoda prve rečenice u toč. 2 (list 9 spisa) proizlazi da je tužitelj priznao posljednji mirni posjed tužitelja i radnje koje su okarakterizirane kao smetanje posjeda.
14. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka ovaj sud postupanje tuženika cijeni samovlasnim smetanjem posjeda u skladu s odredbom čl. 20. st. 1. i 2. ZV-a, odnosno neovlaštenim oduzimanjem posjeda tužitelja. Shodno svemu iznesenom čini tuženika predstavljaju smetanje posjeda pa tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu te je odlučeno kao u toč. I/. Na temelju naprijed iznesenih činjeničnih utvrđenja, u slučaju kao u konkretnom, kada tijekom postupka nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio zahtjeva koji se odnosi na uspostavu prijašnjeg stanja (jer je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu), ali je udovoljeno uvjetima za utvrđenje čina smetanja i za zabranu takvog ili sličnog smetanja za ubuduće, nema zapreke udovoljiti takvom zahtjevu. Takav stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 672/2009 od 1. lipnja 2011. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je samo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja prema tuženiku u dijelu u kojem se tuženiku nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja pa je i riješeno kao u toč. I/ i II/ izreke. Drugo je pitanje imaju li i po kojem pravnom osnovu tužitelj i tuženik pravo posjedovati prijepornu nekretninu, no takva pitanja stranke su ovlaštene riješiti u posebnoj petitornoj parnici koja je obzirom na provedenu zabilježbu spora u zemljišnoj knjizi, u tijeku.
15. O parničnim je troškovima sud odlučio prema odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, a odmjereni se troškovi sastoje od izdataka tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u skladu sa propisanom odvjetničkom tarifom prema kojoj odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak uvećano za pripadajuću stopu PDV-a sukladno Tbr. 7 toč. 2 st. 1 i 2 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23). Naime, prema ocjeni ovog suda upravo je tuženik dao povoda tužbi jer je znao ili mogao znati da tužitelj drži ključeve predmetne nekretnine iz razloga koje je sud naveo u toč. 9 obrazloženja ove odluke.
U Korčuli, 29. siječnja 2026.
S u t k i n j a
Marija Gugić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
