Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-51/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika HS Produkt d.o.o. Karlovac, Mirka Bogovića 7, OIB 99175363728, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, radi utvrđenja nezakonitosti odluke o prestanku ugovora o radu, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnice u zamjeni tužitelja, OR, odvjetničke vježbenice kod Darka Gojaka, odvjetnika u Karlovcu, i punomoćnika tuženika Eugena Kujundžića odvjetnika iz OD Leko i partneri iz Zagreba, 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da nije zakonita Odluka o prestanku ugovora o radu od dana 24. siječnja 2025. godine kojom je tuženik HS Produkt d.o.o., Mirka Bogovića 7, Karlovac, OIB: 99175363728, zastupan po direktoru RR otkazao ugovor o radu tužitelju GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pa stoga radni odnos tužitelja GR kod tuženika HS Produkt d.o.o. nije prestao.

II. Raskida se Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 2. siječnja 2025. između tuženika HS Produkt d.o.o., Mirka Bogovića 7, Karlovac, OIB: 99175363728, zastupan po direktoru RR i tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za radno mjesto operater na robotskoj ćeliji, s danom 3. veljače 2025.

III.Nalaže se tuženiku HS Produkt d.o.o., Mirka Bogovića 7, Karlovac, OIB: 99175363728, da tužitelju GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplati iznos od 3.049,20 EUR sa zateznim kamatama od 29. siječnja 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

i r i j e š i o  j e

I.Nalaže se tuženiku HS Produkt d.o.o., Mirka Bogovića 7, Karlovac, OIB: 99175363728, da tužitelju GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 937,50 EUR sa zateznim kamatama od 29. siječnja 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II.Odbacuje se protutužba koju tuženik izjavio radi sudskog raskida ugovora o radu.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 5. veljače 2025. zaprimio Odluku o prestanku ugovora o radu zbog isteka roka od 24.1.2025. od strane poslodavca HS Produkt d.o.o. Navedenom Odlukom o prestanku ugovora o radu utvrđeno je kako je zaposleniku GR koji obavlja poslove operater na robotskoj ćeliji, prestaje ugovor o radu na određeno vrijeme zbog isteka vremena na koje je ugovor sklopljen. Ugovor o radu prestaje dana 31.1.2025. Tužitelj dalje navodi da je dana 19. veljače ove godine putem svog punomoćnika poslodavcu HS Produkt d.o.o. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika obzirom smatra kako je predmetna Odluka o prestanku ugovora o radu od 24. siječnja 2025. nezakonita. HS Produkt d.o.o., ovdje tuženik, je dana 11. ožujka 2025. donio Odluku kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika, ovdje tužitelja, kao neosnovan. Navedenu Odluku je punomoćnik tužitelja zaprimio dana 15.3.2025. Tužitelj je kod tuženika bio u radnom odnosu na temelju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme i to od 18.07.2022. -31.01.2023., te od 01.02.2023. -31.01.2024., pa od 01.02.2024.-31.08.2024. na radnom mjestu zaštitar, a potom od 01.09.2024. - 31.01.2025. na radnom mjestu CNC operatera, odnosno operatera na robotskoj ćeliji. Tužitelj je ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 27.8.2024. zaposlen na radno mjesto CNC operatera, odnosno Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 4.10.2024. zaposlen na radnom mjestu operatera na robotskoj ćeliji zbog privremenog povećanja opsega poslova. Spornom Odlukom o prestanku ugovora o radu tuženik je nezakonitim putem prekinuo radni odnos, dok tužitelj smatra da mu je poslodavac na temelju ranije navedenih uzastopnih ugovora o radu bio dužan ponuditi sklapanje novog ugovora o radu, budući da nije došlo do smanjenja opsega poslova, nego naprotiv, opseg poslova se povećao. U prilog tome govori i činjenica da je poslodavac raspisivao nove natječaje za radna mjesta, na koje se tužitelj i prijavio, međutim od tuženika nije dobio nikakvu povratnu informaciju. Tužitelj dalje navodi da je bivša djelatna vojna osoba u činu dočasnika, licencirani je zaštitar, ovlašten i osposobljen za rukovanje oružjem, pa u tom smislu ispunjava sve zakonske pretpostavke i osobne kvalitete radi zaposlenja u tvrtki koja se bavi proizvodnjom oružja. Stoga podnosi ovu tužbu kojom traži da sud utvrdi da nije zakonita Odluka o prestanku ugovora o radu od dana 24. siječnja 2025. godine kojom je tuženik HS Produkt d.o.o., otkazao ugovor o radu tužitelju GR iz [adresa], pa da stoga radni odnos tužitelja GR kod tuženika HS Produkta d.o.o. nije prestao. Također traži da se tuženiku HS Produkt d.o.o. [adresa], naloži da tužitelja, vrati na radno mjesto sukladno sistematizaciji radnih mjesta tuženika uvažavajući njegovu dob, radni staž, stručnu spremu i poslove koje je obavljao.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Tuženik ponajprije ističe da je tužitelj o tome da mu radni odnos prestaje s danom 31.01.2025. odnosno da mu tuženik neće ponuditi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme obaviješten u telefonskom razgovoru s voditeljicom kadrovske službe NR dana 24.01.2025. Navedeno sam tužitelj potvrđuje u e-mailu poslanom NR dana 25.01.2025.g. u kojem izričito navodi: „Budući da moj ugovor o radu ističe 31.01.2025.g. a vi osobno ste mi rekli u telefonskom razgovoru koji smo imali 24.01.2025. u 11:51h da mi Poslodavac ne namjerava isti produžiti, a bez ikakvog konkretnog i valjanog razloga, molim vas da mi se pismeno očitujete.“ Odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) određeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Obzirom na to da tužitelj smatra da je njegovo pravo povrijeđeno time što mu nije ponuđeno sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a za što je nesporno saznao već 24.01.2025. tuženik smatra da je tužiteljev zahtjev za zaštitu prava koji je podnesen 19.02.2025. podnesen je nepravovremeno. Dakle, odluka tuženika da tužitelju neće ponuditi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme postala je konačna protekom roka od petnaest dana od 24.01.2025.g. kada je tužitelj o tome obaviješten. Navedeno potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji u svojoj odluci posl.br. Revr 1290/13-2 od 05.11.2014.g. navodi: „U nastavku postupka prvostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari vodeći računa o tome da bi odluka poslodavca o otkazu ugovora o radu postala konačna u slučaju da je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava podnijela protekom prekluzivnog roka iz čl. 126. st. 1. ZR, ali da je poslodavac, odnosno tuženik time što je odlučio o nepravovremenom zahtjevu za zaštitu prava samo omogućio tužiteljici, kao radnici, da ostvari sudsku zaštitu u smislu čl. 129. st. 2. ZR, zbog čega bi sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva morao meritorno odlučiti.” Tuženik nadalje ističe da pogrešno tužitelj u tužbi navodi da su ugovori o radu od 27.08.2024. i 04.10.2024. sklopljeni na neodređeno vrijeme obzirom na to da je iz samih ugovora dostavljenih uz tužbu jasno vidljivo da se radi o ugovorima o radu na određeno vrijeme do 31.01.2025. Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je sklopljen. Dakle istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme isti je prestao po samoj sili zakona pa su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja da je spornom Odlukom o prestanku ugovora o radu tuženik nezakonitim putem prekinuo radni odnos. Kao što je već izneseno, predmetni ugovor o radu prestao je ex lege po isteku posljednjeg dana ugovorenog roka te obavijest, odnosno odluku o tome koja je samo deklaratorne naravi tuženik nije bio u obvezi ni donositi. Iz svega navedenog proizlazi i da tužbeni zahtjev na način kako ga postavlja tužitelj nije moguć. Naime, tužitelj tužbom predlaže Naslovnom sudu da donese presudu kojom bi se utvrdilo da je Odluka kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu nezakonita. Obzirom na to da je ugovor o radu između stranaka prestao po sili zakona, istekom roka koji je ugovoren između stranaka, a nije otkazan Odlukom od 24.01.2025.g. koja je deklaratorne naravi jasno je da tužitelj od Naslovnog suda zahtijeva nemoguću činidbu. Navedeno izričito navodi i Vrhovni sud u odluci posl. br. Revr 201/2013-2 od 19.3.2013.g.: „...pravilna je ocjena iz pobijane presude da je tužiteljici radni odnos prestao istekom roka na koji je bio sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, tj. 14. rujna 2011., pri čemu je sporna tuženikova obavijest o prestanku ugovora o radu od 14. rujna 2011. imala samo deklaratorni značaj, tj. značaj informacije, pošto je tužiteljici i bez da je takva obavijest donesena radni odnos kod tuženika prestao istekom ugovorenog roka na koji je ugovor o radu bio sklopljen, dakle prestao po samom zakonu. U takvoj situaciji, a kada je radni odnos tužiteljici prestao istekom ugovorenog vremena na koji je bio sklopljen, a što je spornom obaviješću samo deklarirano, ne može se govoriti o nedopuštenosti takve obavijesti, a time niti o osnovanosti ostalih zahtjeva tužiteljice kao onog na utvrđenje da joj nije prestao radni odnos kod tuženika, odnosno za njezino vraćanje na rad, a time ni na naknadu joj plaće za utuženo razdoblje.“ Navodi tužitelja da je poslodavac raspisivao nove natječaje za radna mjesta na koje se tužitelj i prijavio nisu odlučni za predmetni postupak. Naime, tužitelj je temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme bio zaposlen na radnom mjestu „operater na robotskoj ćeliji“, dok je natječaj na koji se tužitelj prijavio bio za radno mjesto „kontrolor funkcionalnog ispitivanja pištolja“. Zakon o radu nipošto ne nameće dužnost poslodavcu da zapošljava radnika koji je kod poslodavca zaposlen putem ugovora o radu na određeno vrijeme na nekom drugom radnom mjestu na poslovima koji nisu u svezi s radnim mjestom radnika, odnosno za koje radno mjesto se ne zahtijevaju ista ili slična stručna znanja i vještine koje posjeduje radnik. Naime, radi se o potpuno drukčijem radnom mjestu i vrsti poslova od onih koje je tužitelj obavljao kao operater na robotskoj ćeliji za koje poslodavac ima pravo odabrati najbolje kandidate koji ispunjaju uvjete stručne spreme i druge propisane uvjete. Tuženik također ističe da je u natječaju za radno mjesto „kontrolor funkcionalnog ispitivanja pištolja“, a koji tužitelj dostavlja uz tužbu, bilo navedeno da je vrsta zaposlenja na određeno vrijeme zbog povećanog opsega posla pa tužitelju koji je kod tuženika već bio zaposlen 3 godine temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme na drugom radno mjestu nije ni moglo biti ponuđeno sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme zbog privremeno povećanog opsega posla koji zahtijeva zapošljavanje na tom radnom mjestu samo dok traje povećani opseg posla. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Obzirom se 4. veljače 2025. zaposlio kod drugog poslodavca, tužitelj je podneskom od 27. listopada 2025. postavio i zahtjeve da se, nakon utvrđenja da nije zakonita odluka o prestanku radnog odnosa od 24. siječnja 2025. pa da stoga radni odnos nije prestao, sudski raskine ugovor o radu s danom 3. veljače 2025., a tuženoj naloži da tužitelju naknadi štetu u iznosu od tri bruto plaće u iznosu od 3.049,20 EUR sa zateznom kamatom od dana podnošenja presude.

4. Zahtjev za sudski raskid ugovora o radu može se postaviti i nakon zaključenja prethodnog postupka, obzirom je posebnim zakonom, i to odredbom članka 125. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, u daljnjem tekstu: ZR) propisano da se sudski zahtjev za prestanak radnog odnosa može podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

5. Podneskom od 5. studenog 2025., i tuženik je, u slučaju da sud utvrdi nezakonitost odluke o prestanku radnog odnosa tužitelja, a obzirom na okolnost da je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika i na okolnost da se tužitelj s danom 4. veljače 2025. zaposlio kod novog poslodavca, postavio zahtjev radi sudskog raskida ugovora o radu s danom 4. veljače 2025.

6. Kada tuženik tijekom postupka istakne zahtjev za sudski raskid ugovora, u okolnostima konkretnog spora radi se o protutužbenom zahtjevu.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o prestanku ugovor o radu zbog isteka roka od 24. siječnja 2025., zahtjev za zaštitu prava radnika na listu 6-8 sa potvrdom o primitku i povratnicom, Odluku tuženika od 11. ožujka 2025., Ugovore o radu na određeno 2 Poslovni broj: Pr-51/2025-12 vrijeme od 27. kolovoza 2024., 4. listopada 2024., od 2. siječnja 2025., 4. listopada 2024., 31. siječnja 2024., 1. veljače 2023. i 18. srpnja 2022., dokumentaciju na listu 17, zamolbu za radno mjesto na listu 18 s potvrdom o primitku pošiljke, email korespondenciju na listu 26-27, saslušao tužitelja i svjedokinju NR.

8. Tužbeni zahtjevi su osnovani, dok je protutužba odbačena.

9. Predmet spora je utvrđenje da nije zakonita Odluka o prestanku ugovora o radu od 24. siječnja 2025. i da radni odnos tužitelja nije prestao obzirom tužitelj smatra da je uzastopnim sklapanjem pet ugovora o radu na određeno vrijeme s tuženikom došlo do prerastanja ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

10. Stoga su za prethodno pitanje u ovom postupku je li sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, mjerodavne odredbe članka 12. ZR kojom je u stavku 1. propisano da je sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme moguće samo iznimno i to za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena. Prema odredbi stavka 2 istog članka Ugovor o radu iz stavka 1. ovoga članka može se sklopiti u najdužem trajanju od tri godine. Prema st. 3. Pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra se zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja. Stavkom 4. određeno je da se s istim radnikom smije se sklopiti najviše tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme čije ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor, nije duže od tri godine. Što se smatra pod uzastopno sklopljenim ugovorima o radu iz stavka 4. ovoga članka propisano je u stavku 5. istog članka način da su to ugovori o radu koji su sklopljeni uzastopno, bez prekida između jednog i drugog ugovora ili s prekidom koji nije duži od tri mjeseca, neovisno o tome jesu li sklopljeni samo s jednim poslodavcem ili s više poslodavaca, ako se ti poslodavci smatraju povezanim poslodavcima. U stavku 7. istog članka određeno je da iznimno od stavaka 2. i 4. ovoga članka, trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme, kao i ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, smije biti neprekinuto duže od tri godine:

1. ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika

2. ako je to potrebno zbog dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova Europske unije

3. ako je to zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom.

U stavku 10. istog članka određeno je da ako je ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

11. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da je tuženik kao poslodavac sklopio s tužiteljem kao radnikom ukupno šest uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme u razdoblju od 18. srpnja 2022. do 31. siječnja 2025., za tri različita radna mjesta. U ugovorima je naznačen razlog zbog kojeg se sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme - zbog potrebe procesa rada, i to kronološkim redom sklapanja ugovora:

- ugovor o radu na određeno vrijeme od 18. srpnja 2022. (strana 47) za radno mjesto zaštitar na određeno vrijeme od 18. srpnja 2022. do 31. siječnja 2023. zbog izvršenja plana proizvodnje

- ugovor o radu na određeno vrijeme od 31. veljače 2023. (strana 44) za radno mjesto zaštitar na određeno vrijeme od 1. veljače 2023. do 31. siječnja 2024. zbog privremenog povećanja opsega poslova zbog narudžbe S.A.Inc.No.Q1/2023

- ugovor o radu na određeno vrijeme od 31. siječnja 2024. (strana 41) za radno mjesto zaštitar na određeno vrijeme od 1. veljače 2024. do 31. siječnja 2025. zbog privremenog povećanja opsega poslova zbog narudžbe S.A.Inc.

- ugovor o radu na određeno vrijeme od 27. kolovoza 2024. (strana 39) za radno mjesto CNC operater na određeno vrijeme od 1. rujna 2024. do 31. siječnja 2025. zbog privremenog povećanja opsega poslova zbog narudžbe S.A.Inc.

- ugovor o radu na određeno vrijeme od 4. listopada 2024. (strana 37) za radno mjesto operater na robotskoj ćeliji na određeno vrijeme od 4. listopada 2024. do 31. siječnja 2025. zbog privremenog povećanja opsega poslova zbog narudžbe S.A.Inc.

- ugovor o radu na određeno vrijeme od 2. siječnja 2025. (strana 35) za radno mjesto operater na robotskoj ćeliji na određeno vrijeme od 1. siječnja 2025. do 31. siječnja 2025. zbog privremenog povećanja opsega poslova zbog narudžbe S.A.Inc.

12. Tužitelj je u svom iskazu potvrdio da je kod tuženika radio neprekidno od srpnja 2022. do 31. siječnja 2025. u kojem razdoblju je sklopio ukupno šest ugovora o radu na određeno vrijeme. Prva tri ugovora o radu sklopio je za radno mjesto zaštitara te je stvarno i radio na radnom mjestu zaštitara. Nakon toga, 1. rujna 2024. prešao je u pogon, na proizvodnju opruga, obzirom to radno mjesto ima veći koeficijent, a samim tim je dobio i veću plaću. Tužitelj je iskazao da ga je tuženik u listopadu 2024. prebacio na radno mjesto operater na robotskoj ćeliji te je stvarno radio na tom radnom mjestu.

13. Tužitelj je iskazao da kod tuženika postoji konstantno povećanje posla jer stalno ima nove proizvode, tako da se, prema mišljenju tužitelja, ne radi o povremenom povećanju poslova tako da kada je donesena predmetna odluka o isteku radnog odnosa, i dalje je postojala potreba da se obavljaju poslovi njegovog radnog mjesta – operatera na robotskoj ćeliji, te su i nakon isteka njegovog ugovora o radu, druge osobe bile primljene na to radno mjesto.

14. Na temelju ovih dokaza sud je utvrdio okolnosti da je tužitelj sklopio s tuženikom ukupno šest uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme za ukupno razdoblje koje je kraće od tri godine (18. srpnja 2022. do 31. siječnja 2025.) time da su tri prva tri uzastopna ugovora o radu bila za radno mjesto zaštitar na kojem radnom mjestu je stvarno i radio, a nakon toga je prešao u pogon na radnom mjesto CNC operater (četvrti po redu sklopljeni ugovor o radu), dok su peti i šesti ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljeni za radno mjesto: operater na robotskoj ćeliji na kojem radnom mjestu je tužitelj stvarno i radio. Stoga, samo ove okolnosti ne upućuju da su predmetni ugovori bili sklopljeni protivno citiranim odredbama članka 12. stavak 1. do 5. ZNS obzirom nisu sklopljeni za isto radno mjesto već je šest ugovora sklopljeno za tri različita radna mjesta, na kojima je tužitelj stvarno obavljao poslove ugovorenog radnog mjesta u razdoblju kraćem o tri godine.

15. Međutim, drugačija je situacija obzirom na okolnosti koje su utvrđene u odnosu na objektivni razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme kroz navedeno razdoblje u odnosu na svih šest ugovora, a posebno u odnosu na posljednja dva ugovora o radu na određeno vrijeme za radno mjesto – operater na robotskoj ćeliji, a u svim ugovorima se navodi isti razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme " zbog privremenog povećanja opsega poslova zbog narudžbe S.A.Inc."

16. Prema navedenim zakonskim odredbama, ugovor o radu može se sklopiti samo iznimno na određeno vrijeme, i to, između ostalog, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena, a upravo je ovaj razlog tuženik naveo u svojim ugovorima kao razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

17. Nakon što je tužitelj iskazao da kod tužitelja postoji stalna potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta - operater na robotskoj ćeliji, tuženik u ovom postupku nije konkretizirao o kojoj narudžbama se radilo i zašto bi se u tim slučajevima radilo o samo privremenom povećanju opsega poslova.

18. Obzirom je tuženik sklopio s tužiteljem ugovore o radu na određeno vrijeme pozivajući se na potrebu obavljanja privremenog posla do isteka nekog roka čije trajanje je posljedica prirode izvršenja posla, to je, prema mišljenju ovog suda, tuženik kao poslodavac, u ovom postupku trebao dokazati da je stvarno postojala samo privremena potreba za "povećanim opsegom poslova" dokazujući o kojoj konkretnoj narudžbi ili narudžbama se radilo.

19. Međutim, tuženik nije konkretizirao i predložio dokaze na okolnost privremene potrebe za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja (operater na robotskoj ćeliji) u uzastopnim ugovorima o radu, a posebno u dva uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme (koji se odnose na tužiteljevo posljednje radno mjesto: operater na robotskoj ćeliji) pa u tom smislu nije dokazao postojanje objektivnog razloga za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, na koji razlog se sam poziva u ugovorima, a to je postojanja posla koji traje do nekog roka, a to trajanje je posljedica prirode izvršenja posla. Pri tome rok može biti određen ili odrediv, a nastup nekog događaja može biti i dovršetak nekog posla.

20. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja i pravne ocjene spora da je na tuženiku ležao teret dokaza postojanja iznimke za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, koju okolnost je tužitelj osporio, a tuženik nije dokazao, to ovaj sud utvrđuje da dva posljednja uzastopna ugovora o radu s tužiteljem za radno mjesto - operater na robotskoj ćeliji, u konkretnom slučaju ne ukazuje na privremenu potrebu tuženika za radom tužitelja, već na stalnu potrebu.

21. Obzirom tuženik nema, odnosno nije dokazao objektivni razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, to je u konkretnom slučaju ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama članka 12. stavak 1 i 3. ZR pa su se tim ispunile pretpostavke iz odredbe članka 12. stavak 10. ZR da će se ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona smatrati da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

22. Utvrđenje suda da se u konkretnom slučaju ugovor o radu na određeno vrijeme ima smatrati da je sklopljen na neodređeno vrijeme nije obuhvaćeno samim zahtjevom već je sud odlučio o njemu kao o prethodnom pitanju.

23. Nakon što je sud utvrdio da se ugovor o radu na određeno vrijeme od 2. siječnja 2025. ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, u takvim okolnostima se odluka tuženika o prestanku radnog odnosa od 24. siječnja 2025., treba smatrati odlukom o otkazu, a ne samo deklaratornom odlukom o prestanku radnog odnosa zbog isteka roka. U odnosu na okolnost o kakvom otkazu se radi, ovaj sud utvrđuje da se osporavana odluka o otkazu ima smatrati odlukom o redovnom otkazu u odnosu na koji tužitelj postavlja zahtjev radi utvrđenja da nije zakonito donesena i da radni odnos nije prestao.

24. Slijedom toga valjalo je utvrditi je li tužitelj podnio ovu tužbu u zakonskom roku obzirom traži utvrđenje nedopuštenosti (da nije zakonita) predmetne odluke kao odluke o otkazu, i da radni odnos nije prestao.

25. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa u slučaju otkaza ostvaruje u prekluzivnim rokovima iz odredbe članka 133. ZR na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

26. Odredbom članka 133.stavak 1. ZR propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, dok je odredbom stavka 2. istog članka određeno da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dana dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

27. Suprotno navodima tuženika, bez obzira na to kada je iz razgovora s drugim djelatnicima ili okolnostima s drugim djelatnicima tuženika saznao da mu tuženik neće produžiti radni odnos, tužitelju nije mogao početi teći rok za sudsku zaštitu prije nego što mu je uručena odluka od 24 siječnja 2025. jer je tek tada došlo do povrede njegovog prava iz radnog odnosa. Okolnosti o kojima je svjedočila svjedokinja NR, voditeljica kadrovskih poslova kod tuženika, da je tužitelj prije isteka radnog odnosa prema ugovoru o radu na određeno vrijeme bio upoznat s okolnošću da mu radni odnos neće biti produžen, nisu odlučne okolnosti u konkretnom sporu obzirom na iznesenu pravnu ocjenu spora. Obzirom se ugovor o radu ima smatrati ugovorom o radu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, to saznanje tužitelja koje su mu priopćili radnici tuženika još uvijek nije dovelo do povrede tužiteljevih prava, sve dok tuženik nije donio i uručio tužitelju osporavanu odluku.

28. Obzirom je zahtjev za zaštitu prava tužitelj podnio 19. veljače 2025. (prema preporučenoj pošiljci na strani 8 do 9 spisa), o kojem je tuženik odlučio Odlukom od 11. ožujka 2025. (strana 11 do 12 spisa) koju je tužitelj primio 15. ožujka 2025., to je tužba podnesena u zakonskom roku kada je podnesena 29. ožujka 2025. U okolnostima kada poslodavac donese odluku povodom zahtjeva za zaštitu prava, otvara radniku novi rok za podnošenje tužbe od petnaest dana od dana primitka te odluke.

29. U odnosu na razloge za redovni otkaz mjerodavna je odredba članka 115. stavak 1. ZR prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)

2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz)

3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili

4) ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

30. Tuženik osporavanom odlukom o prestanku ugovora o radu zbog isteka roka od 24. siječnja 2025. nije tužitelju otkazao ugovor o radu niti zbog jednog zakonom propisanog opravdanog razloga za otkaz, niti je te razloge dokazivao u ovom postupku, pa osnovano tužitelj traži da se u ovom postupku utvrdi da takva odluka nije zakonita (a time i nedopuštena) te da radni odnos nije prestao.

31. Prema konačno postavljenom zahtjevu u podnesku od 27. listopada 2025. tužitelj više ne traži povratak na posao jer se 4. veljače 2025. zaposlio kod novog poslodavca već traži sudski raskid ugovora s danom 3. veljače 2025.

32. Isti zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 3. veljače 2025. postavlja i tuženik u podnesku od 5 studenog 2025.

33. Prema odredbi članka 125. stavak 1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog donosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

34. Prema odredbi članka 125. stavak 2. ZR odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, a kako je već navedeno, sukladno odredbi stavka 3. istog članka, poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

35. Obzirom je sud utvrdio da otkaz tuženika nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos jer se s danom 4. veljače 2025. zaposlio kod drugog poslodavca, to su se ispunile pretpostavke da sud prihvati i zahtjev tužitelja da se dan prestanka radnog odnosa kod tuženika utvrdi s danom 3. veljače 2025., kao i zahtjev za naknadu štete.

36. Obzirom je zakonom propisano da se u tom slučaju dosuđuje naknada štete u iznosu od najmanje tri propisane ili ugovorene mjesečne plaće tog radnika, a tužitelj je zatražio naknadu štete u minimalno propisanom iznosu u visini tri plaće, to mu je naknada štete dosuđena u zatraženom minimalnom iznosu od tri mjesečne plaće .

37. Pritom je mjesečna plaća tužitelja utvrđena tako da je koeficijent radnog mjesta tužitelja na radnom mjestu operater na robotskoj ćeliji koji iznosi 1,21 pomnožen s bruto iznosom od 840,00 eura prema Uredbi Vlade Republike Hrvatske (Narodne novine broj 125/2023) kojom je utvrđeno da visina minimalne plaće za 2024. u bruto iznosu od 840,00 EUR. Prema tome, osnovna mjesečna bruto plaća tužitelja kod tuženika je iznosila 1.016,40 eura (1,21 x 840,00 EUR) pa mu je dosuđena zatražena naknada štete u iznosu od tri ugovorene osnovne mjesečne bruto plaće, odnosno ukupno iznos od 3.049,20 EUR sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke suda.

38. Naposljetku je valjalo odlučiti o zahtjevu tuženika radi sudskog raskida koji je izjavljen kao protutužbeni zahtjev koji je u potpunosti identičan zahtjevu tužitelja radi sudskog raskida obzirom se u oba zahtjeva sudski raskid ugovora o radu zahtijeva s danom 3. veljače 2025.

39. Odredbom članka 288. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da, osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu, sud donosi i rješenje o odbacivanju tužbe ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica.

40. Tuženik je podnesak tužitelja sa zahtjevom radi sudskog raskida primio 28. listopada 2025., dok je svoj zahtjev radi sudskog raskida podnio nakon toga, 5. studenog 2025.

41. Sukladno odredbi članka 194. stavak 1. ZPP parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku.

42. Obzirom je u ovom predmetu parnica počela kasnije teći po zahtjevu tuženika radi sudskog raskida, to je protutužbu koju je tuženik izjavio radi sudskog raskida valjalo odbaciti.

43. Obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u sporu to je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025) to je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove u cijelosti .

44. Troškovi tužitelja sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, u daljnjem tekstu Tarife), i to sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od zatraženih 100,00 EUR prema Tbr.32, jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr.7.t.2., (četiri radnje: tužba, podnesak od 27.10.2025., zastupanje na ročištima 15.9.2025. i 28.10.2025.), a za svaku daljnju radnju iznos od 100,00 EUR prema Tbr.7.t.2.. i to za zastupanje na raspravi 11.12.2025. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr.7.t.2., sve uvećano za pripadajući PDV od 25% prema Tbr.46., što ukupno iznosi 937,50 EUR, koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade troškova postupka.

45. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 29. siječnja 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9 ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu

2. OD Leko i partneri iz Zagreba