REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1679/2025-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice ĐFČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnice tuženika Lidije Marenjak, zamjenice Općinske državne odvjetnice, te presude javno objavljene dana 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB 72910430276, da tužiteljici ĐFČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike neisplaćenih bruto iznosa isplati ukupan iznos od 568,98 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće, kako slijedi:

- na iznos od 51,47 eura od 16. ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 59,19 eura od 16. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 51,47 eura od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 56,37 eura od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 57,49 eura od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 125,94 eura od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 69,69 eura od 16. listopada 2017. pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 265,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlena u Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu te je rješenjem broj P-33/2015 od 8. srpnja 2015. bila raspoređena na radno mjesto državnoodvjetničkog zapisničara za građansko-upravne predmete u Stalnoj službi u Samoboru.

Poslove radnog mjesta obavljala je u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, od ponedjeljka do petka u vremenu od 07,30 sati do 15,30 sati. Nakon završetka redovnog radnog vremena državnog odvjetništva, u dane tjednog odmora (subotom i nedjeljom) te u dane koji su zakonom određeni kao praznici i neradni dani, sukladno članku 52. Poslovnika državnog odvjetništva, Odluci Županijskog državnog odvjetnika broj O-5/11 od 15. travnja 2015., 18. rujna 2015. i O-4/2020 od 28. siječnja 2020. kao i rasporedu dežurstava obavljala je poslove administrativnog referenta - državnoodvjetničkog zapisničara u vidu radnji u prethodnom postupku koje ne trpe odgodu, i to u obliku tzv. "pasivnog", odnosno "aktivnog" dežurstva (služba dežurstva).

Tužiteljica navodi da je tijekom dežurstva obavljala poslove svog radnog mjesta izvan punog radog vremena, tako odrađen posao nije joj plaćen sukladno odredbama Zakona o radu s pripadajućim uvećanjima za prekovremeni rad te rad subotom, nedjeljom i praznicima kao i noćni rad, već joj je rad plaćen znatno manje od rada obavljenog tijekom redovnog radnog vremena državnog odvjetništva, iako je u biti riječ o prekovremenom radu te radu subotom, nedjeljom i praznicima. Za rad u dežurstvu tužiteljici se isplaćuju tzv. naknade za "aktivno" i "pasivno" dežurstvo, a koje su naknade propisane Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike u čl. 44. stavak 1. i 4 ("Narodne novine" broj 104/2013) te članku 38. stavak 1. i 4. ("Narodne novine" broj 112/2017), iako tužiteljici pripada pravo na plaću.

Razlozi zbog kojih tužiteljica smatra da njezin cjelokupni rad u dežurstvu predstavlja prekovremeni rad, za koji joj rad pripadaju uvećanja, su sljedeći:

- Odredbom čl. 60. st. 1 Zakon o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) propisano je da je radno vrijeme ono vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

Budući da rad iz točke VII. ovog zahtjeva predstavlja prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 65. ZR-a te rad nedjeljom i praznicima, isti se u smislu odredbe čl. 94. istog Zakona mora platiti u povećanom iznosu, što je tuženik propustio učiniti. Tužiteljici po opisanoj osnovi nije isplaćen iznos koji će izračunati stručne službe poslodavca naknadno u bruto iznosu, a obračunat će se i sukladno povećanjima za službenike iz njihovog kolektivnog ugovora (prekovremeni 50% za radni dan, 25% subota, 35% nedjelja, 150% blagdan i 40% noću.

Slijedom svega naprijed navedenog predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi u cijelosti te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

Navodi da je nesporno da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu administrativnog referenta-državnoodvjetničkog zapisničara u Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru.

Uvidom u evidencije tuženika o isplaćenim naknadama za dežurstvo, utvrđeno je da je tužiteljica tijekom 2017. obavljala poslove pasivnog dežurstva.

Ukupno je odradila 105 sati pasivnog dežurstva te 16 sati u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane, a sve kako to nesporno proizlazi iz tablice u točki X. tužbe.

S obzirom da se tužiteljica u tužbi poziva na praksu Suda Europske unije, odnosno na Direktivu 2003/88/EZ od 04. studenog 2003. nužno je razjasniti primjenjuje li se ista na državne službenike i namještenike.

Tuženik ističe da se pravo na pasivno dežurstvo (pripravnost za rad) ostvaruje ukoliko poslodavac od službenika i namještenika traži da bude pripravan i dostupan za dolazak na rad u slučaju potrebe. Obveza je poslodavca da u službenoj evidenciji unaprijed odredi službenike i namještenike koji imaju obvezu biti u pripravnosti za rad i dane pripravnosti, a način rada i evidencija utvrđena je odredbama članka 64. -66. Poslovnika državnog odvjetništva (NN broj 128/19) uređena služba dežurstva izvan redovnog radnog vremena, u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane radi obavljanja radnji koje ne trpe odgodu, a rasporede dežurstva za svaki mjesec utvrđuju nadležni državni odvjetnici, vodeći pritom računa o konkretnim potrebama, te o utvrđenom rasporedu obavještavaju nadležna tijela, a o obavljanju poslova u dežurstvu vodi se posebna evidencija.

Način plaćanja radnika za dežurstva koja obavljaju ne ulazi u područje primjene Direktive 2003/88 nego mjerodavnih odredbi nacionalnog prava. Ta se direktiva ne protivi primjeni propisa države članice, kolektivnog ugovora o radu ili odluci poslodavca koja u svrhu naknade za dežurstvo različito uzima u obzir razdoblje tijekom kojih se doista obave radne obveze i u onima u kojima nije obavljen nikakav stvaran posao, dok, ako i ako se to razdoblje u svrhu primjene navedene direktive "moraju u cijelosti smatrati radnim vremenom" (predmet C-742/19 EU Republika Slovenija, Ministarstvo obrane.

Kad je riječ o plaćanju dežurstva koja "se ipak ne mogu kvalificirati kao radno vrijeme" Direktiva 2003/88 ne protivi se niti isplaćenom iznosu "kompenzacije" kojim se žele nadoknaditi nepogodnosti koje ta dežurstva uzrokuju radniku.

Temeljem članka 38. stavak 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN broj: 112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20) vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnost za rad) službenicima i namještenicima isplaćuje se u iznosu od 10% satnice rada za svaki sat dežurstva prema Tumačenju broj 4/38 od 23 veljače 2018.:

"U skladu sa Kolektivnim ugovorom, službeniku će se isplatiti 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva.

Vrijednost sata rada se izračunava na način da se osnovna plaća podijeli s mjesečnim fondom sati. Mjesečni se fond dobiva na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka pomnoži sa osam sati, ako se radi o pasivnom dežurstvu službenika i namještenika koji rade na poslovima sa posebnim uvjetima rada, za izračun vrijednosti sata uzima se, u skladu s člankom 38. stavkom 3., osnovna plaća uvećana za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje." Slijedom navedenog predlaže se u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora od 15.2.2022. uz povratnicu, Rješenje od 8.7.2015., Odluku o izmjenama odluke o radu službe dežurstva za područje Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 18.9.2015., Odluku o organizaciji službe dežurstava od 28.1.2020., Odluku o radu službe dežurstava za područje Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 15.4.2015., dopis od 25.8.2011., Opće upute o radu u službi dežurstva od 24.8.2011., Dopunu opće upute o radu u službi dežurstava od 31.8.2011., Nalog za vještačenje, Presudu suda od 21.2.2018., obračunske liste, Kriterije za razgraničenje radnog vremena od vremena odmora u praski suda EU-a, proveo je vještačenje po vještacima iz Ručević vještačenja d.o.o., izvršio u dopunsko financijsko vještačenje - očitovanje na prigovore tužiteljice i tuženika od 14.12.2023., izvršio uvid u presudu Europsko suda, te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Županijski sud u Splitu svojim rješenjem poslovni broj Gž R-11/2025-2 od 8. rujna 2025., ukinuo je presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1149/2022-23 od 14. studenog 2024. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Sukladno članku 7. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR), poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

7. Sukladno članku 60. stavak 1. ZR radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

8. Nadalje, članku 60. stavak 2. ZR propisuje da se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, u svezi s čime stavak 3. ovog članka propisuje da se vrijeme pripravnosti i visina naknade za istu uređuje ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.

9. U svezi s navedenim valja istaknuti i odredbu članku 2. točka1. i točka 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena koja radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

10. Nadalje, članak 90. stavak 2. ZR propisuje da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

11. Nadalje, odredba članka 94. ZR propisuje da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom , radnik ima pravo na povećanu plaću.

12. Odredba članka 35. stavak 1. i stavak 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj: 112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20 dalje KU) odnosno propisuje da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću pri čemu je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

13. Odredba članka 38. stavak 1. KU propisuje da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada, i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% te za rad u turnusu 5%.

14. Sukladno članku 38. stavak 4. KU za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnost za rad), utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, službeniku i namješteniku isplatiti će se 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva.

15. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužiteljica kroz cjelokupno utuženo razdoblje bila zaposlenik tužene, državni službenik raspoređen na radno mjesto državnoodvjetničkog zapisničara za građansko-upravne predmete u stalnoj službi u Samoboru.

16. Nije sporno da je poslove radnog mjesta obavljala u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, od ponedjeljka do petka u vremenu od 07,30 sati do 15,30 sati, kao i da je nakon završetka redovnog radnog vremena državnog odvjetništva, u dane tjednog odmora (subotom i nedjeljom) te u dane koji su zakonom određeni kao praznici i neradni dani, sukladno članku 52. Poslovnika državnog odvjetništva, Odluci Županijskog državnog odvjetnika broj O-5/11 od 15. travnja 2015., 18. rujna 2015. i O-4/2020 od 28. siječnja 2020. kao i rasporedu dežurstava obavljala je poslove administrativnog referenta -državnoodvjetničkog zapisničara u vidu radnji u prethodnom postupku koje ne trpe odgodu, i to u obliku tzv. "pasivnog", odnosno "aktivnog" dežurstva (služba dežurstva), a što i proizlazi iz obračunskih isplatnih lista za utuženo razdoblje.

17. Služba dežurstva službenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu je sukladno članku 52. st. 1. podstavku 3. Poslovnika te Odluke županijskog državnog odvjetnika organizirana na način da je:

- u vremenskom razdoblju od 01. svibnja 2015. do 17. rujna 2015. Odlukom županijskog državnog odvjetnika broj 0-5/11 od 15. travnja 2015. propisano je da se poslovi dežurstva obavljaju od 15,30 do 07,30 sati slijedećeg radnog dana, a blagdanom i neradnim danom neprekidno obaveznom nazočnošću u mjestu sjedišta državnog odvjetništva sukladno rasporedu dežurstva u kojima su navedeni brojevi telefona na koje su se dežurni službenici u obvezi javljati i po potrebi se odazvati i doći u zgradu Županijskog državnog odvjetništva

- u vremenskom razdoblju od 18. rujna 2015. do 29. veljače 2020. Odlukom županijskog državnog odvjetnika broj 0-5/11 od 18. rujna 2015. odlučeno je da je stalna služba dežurstva organizirana na način da dužnosnici, službenici i namještenici obavljaju poslove dežurstva na način da su obvezni prisustvovati u centru dežurstva, odnosno u zgradi Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici i to u radne dane od15,30 do 20,00 sati, a blagdanom i neradnim danima obaveznom nazočnošću u zgradi Županijskog državnog odvjetništva od 08,00 do 20,00 sati. Također je određeno da su dužnosnici, službenici i namještenici obvezni nakon 20,00 sati biti nazočni u mjestu sjedišta državnog odvjetništva.

Odlukom županijskog državnog odvjetnika broj 0-4/2020 od 28. siječnja 2020. odlučeno je da Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu obavlja poslove dežurstva izvan radnog vremena, za poslove iz svoje stvarne i mjesne nadležnosti. Za vrijeme obavljanja dežurstva državni odvjetnik, odnosno zamjenik državnog odvjetnika obvezan je biti u pripravnosti, i to radnim danom od kraja radnog vremena do početka radnog vremena slijedećeg radnog dana, a u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane prema odluci nadležnog državnog odvjetnika. Izvan redovnog radnog vremena, u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane obavljaju se samo one radnje koje ne trpe odgodu. Također je u obrazloženju odluke navedeno da temeljem čl. 65. Poslovnika državnog odvjetništva državni odvjetnik donosi raspored dežurstva dužnosnika i zaposlenika državnog odvjetništva kojem je na čelu, a za razdoblje od najmanje mjesec dana. Rasporedom dežurstva određuju se dužnosnici i zaposlenici koji dežuraju u određene dane, mjesto gdje dežuraju i kontakt podaci, tj. broj dežurnog mobitela, broj fax uređaja i naziv elektroničke pošte za poslove dežurstva. Sukladno rasporedu dežurstva određeno je da dežurni zapisničari, stručne osobe i vozači obavljaju poslove dežurstva u stalnoj pripravnosti kod kuće i dostupni su na navedene brojeve telefona tj. „pasivno" su dežurni, a po odluci državnog odvjetnika kada je to potrebno dežuraju u prostorijama državnog odvjetništva.

18. Nadalje, među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju tužena tužiteljici obračunavala i isplaćivala kao prvo, plaću za redovan rad u radnom vremenu prema satnici evidentiranoj u evidenciji radnih sati uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te smjenskog rada (tzv. vrijeme redovnog rada); te kao drugo, plaću za prekovremeni rad tj. rad u vremenu koje je tužitelj proveo obavljajući poslove po nalogu poslodavca za prekovremeni rad izvan satnice redovnog radnog vremena uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (tzv. vrijeme intervencija).

19. Sporno je da li je plaću za rad u evidentiranom redovnom radnom vremenu te plaću za evidentirani prekovremeni rad tužiteljice u utuženom periodu tužena ispravno obračunala te da li je tužiteljica u utuženom periodu bila u pripravnosti odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredila tužena (tzv. pasivno dežurstvo).

20. Pasivno dežurstvo (pripravnost za rad) se ostvaruje ukoliko poslodavac od službenika i namještenika traži da bude pripravan i dostupan za dolazak na rad u slučaju potrebe. U konkretnom slučaju je tužiteljica kao državno odvjetnički zapisničar nakon redovnog radnog vremena, u dane kad je to određeno rasporedom dežurstava, bila obvezna u slučaju potrebe konstantno boraviti u svojoj kući ili stanu te biti neprestano raspoloživa telefonskim putem državnom odvjetniku te raspoloživa da u svakom trenutku odmah dođe u prostorije državnog odvjetništva radi poduzimanja radnji koje ne trpe odgodu.

21. Prema utvrđenju suda ovdje nedvojbeno radi o tzv. pasivnom dežurstvu (pripravnosti za rad), kako to tužiteljica i tvrdi, koje se sukladno čl. 42. st. 2. ZR kao i sukladno članku 2. točka 1. i točka 2. Direktive 2003/88/EZ ne smatra radnim vremenom već za trajanja kojeg (pasivnog dežurstva) tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu za pasivno dežurstvo (pripravnost za rad).

22. Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručević koji je u nalazu i mišljenju od 11.03.2023. utvrdio da je visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice u utuženom razdoblju iznosila 48,78 eura i to za razdoblje od ožujka 2017. do listopada 217.

Na nalaz je prigovarala tužiteljica jer da vještak nije izračunao neplaćene prekovremene sate rada već je izračunao naknadu za tzv. Pasivno dežurstvo, te je sud pozvao vještaka da sačini dopunu nalaza.

23. U dopuni nalaza od 12.12.2023. je vještak sačinio dvije inačice:

- ako sud utvrdi da za sate provedene u pasivnom dežurstvu tužiteljici ne pripadaju dodaci iz čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike tada su tužiteljici za razdoblje od ožujka 2017. do zaključno listopada 2017. isplaćeni svi pripadajući dodatci za prekovremene sate i sate provedene u pasivnom dežurstvu,

- ako sud utvrdi da za sate provedene u pasivnom dežurstvu tužiteljici pripadaju dodaci iz čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike tada visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice za razdoblje od ožujka 2017. do zaključno listopada 2017. iznosi ukupno 4.286,86 kn, odnosno 568,98 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'p' Tabele 2 ovog dopunskog nalaza (u kunama), odnosno u stupcu 'p1' Tabele 2 ovog dopunskog nalaza (u valuti EUR).

Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa su do 15og u mjesecu za prethodni mjesec.

24. Na matematički izračun nije bilo prigovora, a tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz, i dopunu nalaza kao stručan i objektivan u kojem je vještak u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja, a izračun je izvršila na temelju dokumentacije koja prileži spisu.

25. U odnosu na presudu Europskog suda C-373/24 od 30.listopada 2025. u kojoj članak 1.stavak3. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4.studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena u vezi s člankom 31. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da su državno odvjetnički dužnosnici obuhvaćeni područjem primjene te direktive i ovaj sud prihvaća navedeni stav.

26. Nadalje je u navedenoj presudi izražen stav da članak 2. Direktive Vijeća 89/391/EEZ od 12.lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu na koji upućuje članak 1.stavak 3.Direktive 2003/88 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji isključuje aktivnost državnoodvjetničkih dužnosnika iz područja primjene Direktive 2003/88 ako ta aktivnost koja se obavlja u uobičajenim uvjetima može podlijegati planiranju radnog vremena u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2003/88, a koji stav primjenjuje se i u ovom predmetu.

27. Nadalje se u navedenoj presudi navodi da članak 2. Direktive 2003/88 treba tumačiti na način da dežurstvo koje se obavlja izvan redovnog radnog vremena državnoodvjetničkih dužnosnika koje podrazumijeva obvezatnu nazočnost tih dužnosnika na radnom mjestu ili dežurstvo u režimu pripravnosti, koje podrazumijeva takvu nazočnost u svojem domu, treba smatrati radnim vremenom u smislu tog članka 2.ako su ograničenja koja su tijekom tih dežurstava nametnuta navedenim dužnosnicima takva da objektivno i u velikoj mjeri utječu na mogućnost potonjih da tijekom navedenih razdoblja slobodno upravljaju vremenom tijekom kojeg njihove profesionalne usluge nisu tražene i da to vrijeme posvete vlastitim interesima. U konkretnom slučaju je sud utvrdio da se radi upravo o takvom dežurstvu tužiteljice u spornom razdoblju, odnosno u cijelosti je zauzet stav da se plaća za pasivna dežurstva utvrđuju s obzirom na kvalifikaciju tih dežurstava kao radno vrijeme. U konkretnom slučaju je tužiteljica radnik koja obavlja dežurstvo u svojem domu uz obvezu javljanja na pozive poslodavca, te se radi o radnom vremenu u kojem je tužiteljica obavljala poslove svog radnog mjesta za ime i račun poslodavca, odnosno konkretno se radi o prekovremenom radu.

28. Slijedom navedenog je sud utvrdio osnovano potraživanje tužiteljice u iznosu od 568,98 eura na ime prekovremenog rada zajedno sa kamatama koje teku na pojedini iznos od dospijeća izuzev zateznih kamata poreza na dohodak i prireza na dohodak. Sukladno sa odredbom članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak, predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona, ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, stoga je tužiteljicu valjalo odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate poreza na dohodak i prireza na dohodak, kao neosnovanim.

29. Odluka o zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO ("Narodne novine" broj 78/15), a teče od svakog 16-og u mjesecu u odnosu na dodatke za prethodni mjesec sukladno odredbama Zakona o radu i KU-a.

30. Slijedom navedenog je valjalo djelomično usvojiti tužbeni zahtjev.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 eura.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku po OGDO u Zagrebu (na broj: P-DO-793/2022)