REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-14/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari I-tužiteljice RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II- tužiteljice RDO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III-tužitelja SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Davor Krtić, odvjetnik u odvjetničkome društvu Stanić & Zrno j.t.d., K. A. Stepinca 10, Osijek, protiv I-tuženika VELEPROMET VUKOVAR d.d., OIB: 71075957449, Sajmište 132, Vukovar, kojega zastupa punomoćnik Filip Miličić, odvjetnik u Vukovaru, K. A. Stepinca 58 i II-tuženika BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Mladen Obradović, odvjetnik u Zagrebu, Hanuševa 2, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. Utvrđuje se ništavim ugovor o kupoprodaji zaključen dana 03. srpnja 2001. godine između "Velepromet" d.d. Vukovar kao prodavatelja i BD iz [adresa] kao kupca, kojim prodavatelj prodaje kupcu poslovni prostor površine 29 m2, u prizemlju kuće u [adresa], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica]. II. Nalaže se zemljišno- knjižnom odjelu Općinskog suda u Vukovaru da izvrši upis brisanja prava vlasništva, uknjiženog temeljem kupoprodajnog ugovora od 03. srpnja 2001. godine, za korist BD na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica]. III. Tuženici su dužni tužiteljima naknaditi prouzročeni parnični trošak.".

II. Nalaže se I-tužiteljici RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tužiteljici RDO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III-tužitelju SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi I-tuženiku VELEPROMET VUKOVAR d.d., OIB: 71075957449, Sajmište 132, Vukovar trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.500,00 € (slovima: tisuću petsto eura), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se I-tužiteljici RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tužiteljici RDO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III-tužitelju SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi II-tuženiku BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.250,00 € (slovima: tisuću dvjesta pedeset eura), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev I-tuženika VELEPROMET VUKOVAR d.d., OIB: 71075957449, Sajmište 132, Vukovar, za naknadu preostaloga iznosa troška parničnoga postupka od 375,00 € (slovima: trista sedamdeset pet eura).

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev II-tuženika BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za naknadu preostaloga iznosa troška parničnoga postupka od 250,00 € (slovima: dvjesta pedeset eura).

Obrazloženje

1. Tužitelji RD, RDO i SD su 6. studenoga 2002. podnijeli tužbu protiv tuženika VELEPROMET VUKOVAR d.d. i BD, radi utvrđenja ništetnosti ugovora.

2. Tužitelji u tužbi navode kako slijedi: "Tužitelji su zakonski nasljednici iza pok. MD. Imenovani je bio suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja kuću br. 9 u Ul. Maršala Tita, zemljište i dvor. ukupne površine 322 m2. Rješenjem Komisije za nacionalizaciju od 12. prosinca 1959.g. br.-03-153/2-59 nacionalizirana je jedna poslovna prostorija u kući, površine 29 m2. Nadalje, rješenjem SO Vukovar od 26. kolovoza 1963.g. br. O3-9114/1-62 uknjiženo je pravo korištenja poslovne prostorije u kući za korist I-tuženika. Dana 3. srpnja 2001. zaključen je kupoprodajni ugovor između I i II-tuženika kojim je I-tuženik "Velepromet" d.d. prodao gore spomenuti poslovni prostor, površine 29 m2, II-tuženiku ĐD iz [adresa]. Iz uvjerenja Ureda za imovinsko pravne poslove Vukovar, vidljivo je da je pred navedenim tijelom u tijeku postupak za naknadu oduzete imovine te da je isti pokrenut 30. lipnja 1997. g. na zahtjev pok. MD. Prodajom navedenog prostora I-tuženik je neovlašteno raspolagao imovinom koja nije u njegovom vlasništvu, stoga tužitelji podnose ovu tužbu te predlažu da Općinski sud u Vukovaru kao stvarno i mjesno nadležan donese presudu: I. Poništava se ugovor o kupoprodaji zaključen dana 03. srpnja 2001. godine između "Velepromet" d.d. [adresa] kao prodavatelja i BD iz [adresa] kao kupca, kojim prodavatelj prodaje kupcu poslovni prostor površine 29 m2, u prizemlju kuće u [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica]. II. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Vukovaru da izvrši upis brisanja prava vlasništva, uknjiženog temeljem kupoprodajnog ugovora od 03. srpnja 2001. godine, za korist BD na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica]. III. Tuženici su dužni tužiteljima naknaditi prouzročeni parnični trošak.".

3. I-tuženik VELEPROMET VUKOVAR d.d. u odgovoru na tužbu navodi kako slijedi: "Tužbu i tužbeni zahtjev osporavam u cijelosti. Točno je da sam kupio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k č br 1844 a što u naravi čini poslovni prostor površine 29 m2, u prizemlju kuće u [adresa]. od prvo tuženog Veleprometa d.d. [adresa]. Ovaj pravni posao je obavljen po Zakonu te je kupoprodajni ugovor i promjena vlasnika upisana u gruntovnim knjigama, te sa postao vlasnik ovih nekretnina. Tužitelji navode da su u upravnom postupku podnijeli zahtjev za naknadu oduzete imovine ali temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine članak 53 određuje kako se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina ( neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.), koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već da prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina. Iz podataka koje je prvo tuženik dostavio Općinskom sudu u Vukovaru svojim dopisom od 02.06. 2000. god. vidljivo je da je ova nekretnina unesena u temeljni kapital Veleprometa d.d. [adresa]. Prema tome drugo tuženik je legalnim pravnim poslom- kupoprodajom postao vlasnik navedene nekretnine. Ukoliko tužitelji uspiju u upravnom postupku ostvariti svoje pravo povrata oduzete imovine biti će obeštećeni iz imovine prvo tuženog, te nema osnove za raskid ugovora. Stoga predlažem da se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja odbiju u cijelosti.".

4. II-tuženik BD u odgovoru na tužbu navodi kako slijedi: "Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, budući da u spisu neprileže dokazi koji bi upućivali na činjenicu da su tužitelji djeca pok. MD. Isto tako spisu ne priležu dokazi koji bi upućivali na činjenicu da su predmetne nekretnine oduzete od pok. MD za vrijeme komunističke vladavine. Spisu ne prileže dokazi, a niti su tuženicima dostavljeni iz kojih bi bilo vidljivo da su predmetne nekretnine u upravnom postupku i pravomoćno vraćene tužiteljima. Uz tužbu nisu priloženi niti dokazi iz kojih bi bilo vidljivo da su tužitelji nasljednici pok. MD, a što bi bilo vidljivo jedino iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. 2.tuženik je predmetne nekretnine kupio na temelju javnog natječaja, koji natječaj tužitelji nisu pobijali. 2.tuženik je stekao vlasništvo u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige, budući je u zemljišnim knjigama 1.tuženik bio knjižen kao "korisnik društvenog vlasništva na poslovnoj prostoriji – lokalu", kojega je 2.tuženik kupio, a koje pravo korištenja je Ustavom RH i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izjednačeno sa pravom vlasništva. Ne stoji tvrdnja tužitelja kako je 1.tuženik neovlašteno raspolagao nekretninama, budući su iste uknjižene na njegovom imenu, a u zemljišnim knjigama ne postoji niti je u vrijeme prodaje postojala bilo kakova zabrana prodaje ili naznaka – zabilježba spora ili sl. Radi izloženoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom te obveže tužitelja na snašanje parničnih troškova tuženika.".

5. Tužitelji u podnesku od 16. prosinca 2003. navode kako slijedi: "Aktivna legitimacija tužitelja dokazuje se uvidom u spis Županijskog ureda državne uprave u Vukovaru broj Klasa: UP-943-01/97-01/1043 u kojem se odlučuje o pravu tužitelja kao nasljednika I-nasljednog reda na povrat imovine oduzete za vrijeme komunističke vladavine. U tom spisu nalaze se i svi dokazi o pravu tužitelja na nasljeđivanje, pa je prigovor aktivne legitimacije bespredmetan. Potpuno su neosnovane tvrdnje tuženih da se radi o valjanoj kupnji, jer je i tuženima imalo biti znano da je Uredbom Vlade RH, a potom i Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, određena zabrana raspolaganja nekretninama koje su bile predmet nacionalizacije. Da je to bilo poznato i I i II-tuženom, vidljivo je iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženi se u svom odgovoru na tužbu pozivaju na okolnost da je predmetna nekretnina unesena u temeljni kapital I-tuženog Velepromet d.d. [adresa]. Međutim, iz obavijesti Hrvatskog fonda za privatizaciju slijedi da temeljni kapital nije upisan u trgovački registar Trgovačkog suda u Vukovaru i da dionice u protuvrijednosti poslovnog prostora nisu rezervirane pri Hrvatskom fondu za privatizaciju, uslijed čega nema zapreke za povrat poslovnog prostora u cijelosti. Tužitelj nadalje izvješćuje sud da je pred Uredom državne uprave u Vukovaru okončana glavna rasprava u upravnom postupku za povrat nacionalizirane imovine tužiteljima, u kojoj se odlučuje o povratu predmetnog lokala. S obzirom da od ishoda toga postupka ovisi i rezultat ovog postupka, tužitelji predlažu da sud u rubriciranom predmetu odluči o prekidu postupka do okončanja upravnog postupka, ali da istodobno radi zaštite mogućnosti tužitelja da ostvare svoje pravo i tužbeni zahtjev u ovom postupku donese rješenje o privremenoj mjeri, predloženoj u tužbi.".

6. Dana 15. svibnja 2007. u ovoj pravnoj stvari održano je ročište glavne rasprave, na kojemu je zamjenik punomoćnika tužitelja izjavio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, s tim da određuje vrijednost predmeta spora na iznos od 70.000,00 kuna i precizira tužbeni zahtjev kako glasi: "Utvrđuje se ništavim ugovor o kupoprodaji zaključen dana 03. srpnja 2001. godine između "Velepromet" d.d. [adresa] kao prodavatelja i Alinafi Dalipija iz [adresa] kao kupca, kojim prodavatelj prodaje kupcu poslovni prostor površine 29 m2, u prizemlju kuće u [adresa], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica]. U ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen. Zamjenik punomoćnika I-tuženika i punomoćnik II-tuženika izjavljuje da ostaje kod datog odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda a pridružuje se i odgovoru "Veleprometa" predanog danas. Drži da ugovor nije zaključen suprotno propisima budući da ne postoji propis koji bi zabranjivao predmetnu prodaju niti je u suprotnosti sa zakonom o povratu oduzete imovine za vrijeme komunističke vladavine. Stoga i nadalje ostaje kod prijedloga da tužba odbije kao neosnovana a tužitelji obvežu na naknadu parničnih troškova. Punomoćnik tužitelja se očituje kako slijedi: Tužitelj smatra da upravo iz Zakona o povratu oduzete imovine (Zakona o naknadi slijedi zabrana raspolaganja takvim nekretninama zatim iz Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba, zatim takva zabrana proizlazi i iz Zakona o vlasništvu i dr. stvarnim pravima. Naime, odredbom čl. 359. st. 2. Zakona o vlasništvu pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama ovoga Zakona o pretvorbi prava upravljanja korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te o pretvorbi prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, stečena su pod uvjetom da nisu u sukobu sa pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji. Iz ovoga je vidljivo da treće osobe na valjani način nisu mogle steći prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru budući su tužitelji upravni postupak za povrat imovine pokrenuli 1997. godine a pretvorba I-tuženika je vršena tijekom 2000.g.

7. Glavna rasprava je na ročištu od 15. svibnja 2007. zaključena, ali je preotvorena raspravnim rješenjem od 16. svibnja 2007.

8. Nadalje, rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-941/2002-35 od 16. svibnja 2007. (str. 60-61 spisa) prekinut je, primjenom odredbe članka 213. stavka 1. točke 1) Zakona o parničnome postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99. i 88/01., dalje: ZPP) postupak u ovoj pravnoj stvari dok se ne riješi prethodno pitanje pred Uredom državne uprave u Vukovaru u upravnome postupku kojim se odlučuje ima li tužitelj pravo na povrat predmetnoga poslovnog prostora te je određeno kako će se postupak nastaviti kada se pravomoćno završi upravni postupak pred Uredom državne uprave u Vukovaru. Rješenje je obrazloženo na način kako su tužitelji sudu podnijeli tužbu kojom traže da se utvrdi ništavim ugovor o kupoprodaji zaključen 3. srpnja 2001. između VELEPROMET VUKOVAR d.d. kao prodavatelja i BD, kao kupca, kojim prodavatelj prodaje kupcu poslovni prostor površine 29 m2 u prizemlju kuće u [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] te istovremeno traži da se naloži zemljišnoknjižnome odjelu da izvrši upis brisanja prava vlasništva uknjiženoga na temelju kupoprodajnoga ugovora u korist BD. Navedeno je i kako je sud zaključio glavnu raspravu u ovome predmetu 15. svibnja 2007., ali je 16. svibnja 2007. preotvorena rasprava u ovome predmetu radi rješavanja navedenoga prethodnog pitanja, kao je navedeno u izreci pa je stoga sud na temelju članka 212. stavka 1. točke 1. ZPP-a riješio kao u izreci rješenja.

9. Rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-941/2002-46 od 14. studenoga 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, s obrazloženjem kako je sud, uvidom u spis, odnosno u rješenje Vukovarsko-srijemske županije, Upravnoga odjela za gospodarstvo i održivi razvoj KLASA: UP/I-943-01/98-01/453, URBROJ: 2196-06-24- 29 od 25. rujna 2024., koje je steklo svojstvo pravomoćnosti u upravnome postupku 16. listopada 2024. (str. 73-78 spisa), utvrdio kako je tim rješenjem ovlaštenicima naknade: RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ¼ dijela, SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ¼ dijela i RDO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ¼ dijela, utvrđeno pravo na naknadu za nacionalizirani poslovni prostor, površine od 40,95 m2 u sastavu stambeno-poslovne zgrade na adresi [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u dionicama ili udjelima društva u čiji je kapital u postupku pretvorbe unesena ta imovina. Obveznik naknade je Centar za restrukturiranje i prodaju – CERP, koji će odrediti visinu naknade u dionicama ili poslovnim udjelima čiji je imatelj Republika Hrvatska i izvršiti prijenos istih na ovlaštenike naknade. Svaka stranka snosi svoje troškove. Sud je nadalje naveo kako prema odredbi članka 215. stavka 2. ZPP-a, ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članku 213. stavku 1. točki 1. i stavku 2. ovoga zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. Kako je navedeni upravni postupak koji se vodio pred nadležnim javnopravnim tijelom po zahtjevu MD iz [adresa] pravomoćno završen i do čijega pravomoćnoga završetka je ovaj parnični postupak bio u prekidu, ovaj sud je primjenom odredbe članka 215. stavka 2. ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja od 14. studenoga 2024.

10. Dana 12. lipnja 2025. u ovoj pravnoj stvari održano je ročište glavne rasprave, na koje nisu pristupili uredno pozvani tužitelji, dok se punomoćnici tuženika nisu htjeli upustiti u raspravljanje.

11. Dana 16. prosinca 2025. u ovoj pravnoj stvari održano je ročište glavne rasprave, na koje su pristupili punomoćnici stranaka. Punomoćnik tužitelja izjavio je kako ostaje pri tužbi, tužbenome zahtjevu, kao i pri svim navodima iznesenim tijekom parnice. Punomoćnik I-tuženika izjavio je kako ostaje pri odgovoru na tužbu, svim navodima iznesenim tijekom parnice te predlaže odbijanje tužbenoga zahtjeva. Punomoćnik II-tuženika izjavio je kako ostaje pri odgovoru na tužbu, svim navodima iznesenim tijekom parnice te predlaže odbijanje tužbenoga zahtjeva. Glavna rasprava je zaključena.

12. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis te u sve isprave koje prileže istome.

13. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

14. Člankom 103. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96. i 112/99., dalje: ZOO) propisano je da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Odredbom članka 109. stavka 1. ZOO-a propisano je kako na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

16. Iz odredbe članka 110. ZOO-a proizlazi kako se pravo na isticanje ništavosti ne gasi.

17. U skladu s odredbom članka 359. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00. i 73/00., dalje: Zakon o vlasništvu) što je odredbama ove glave određeno o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te o pretvorbi prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu za nositelje tih prava, vrijedi i za njihove nasljednike i druge pravne sljednike (stavak 1.). Pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama ovoga Zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te o pretvorbi prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, stečena su pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji (stavak 2.).

18. Prema odredbi članka 360. Zakona o vlasništvu pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije (stavak 1.). Pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu ovoga Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu ovoga Zakona pravo vlasništva dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije (stavak 2.). Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, na odgovarajući se način primjenjuju na sva stvarna prava (stavak 3.). Za upise prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja u zemljišnim knjigama i u drugim javnim upisnicima koji su provedeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, uzet će se da su upisi prava vlasništva (stavak 4.).

19. Sukladno odredbi članka 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi) prava iz ovoga Zakona priznaju se fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda (u daljnjem tekstu: prijašnji vlasnik) (stavak 1.). U pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju se odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako ovim zakonom nije drukčije propisano (stavak 2.). Nasljednici prijašnjega vlasnika stječu vlasništvo na imovini koja se daje neovisno o tome kako su vlasnički udjeli utvrđeni ranijim pravomoćnim rješenjima o nasljeđivanju prednika, ako se drukčije ne sporazume (naknadno pronađena imovina) (stavak 3.).

20. Člankom 13. Zakona o naknadi propisano je da je obveznik naknade u naravi fizička ili pravna osoba u čijoj imovini se nalazi imovina koja se na temelju ovoga Zakona daje prijašnjem vlasniku, ako ovim Zakonom za određenu imovinu nije drukčije propisano (stavak 1.). Obveznik naknade u dionicama, odnosno udjelima je Hrvatski fond za privatizaciju, glede naknade za oduzeta poduzeća, te u slučajevima iz članka 44. stavka 3. i članka 53. ovoga Zakona (stavak 2.).

21. Odredbom članka 53. Zakona o naknadi propisano je kako se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina (stavak 1.). Ako ostvarenje prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskoga fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske (stavak 2.).

22. Iz odredbe članka 69. Zakona o naknadi proizlazi kako nakon provedenoga postupka u kojem se utvrđuju činjenice odlučne za odlučivanje o zahtjevu, nadležna služba donosi rješenje o naknadi za oduzetu imovinu (stavak 1.). Rješenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o prijašnjem vlasniku odnosno njegovom zakonskom nasljedniku kojem se utvrđuje pravo na naknadu, podatke o imovini, o rokovima za provedbu odluke te o troškovima postupka (stavak 2.).

23. Prema odredbi članka 6. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (Narodne novine, broj: 53/90., 61/91., 25/93., 70/93. i 92/96.) donošenjem zakonskih propisa o vraćanju nekretnina ili plaćanju naknade za nepokretnu imovinu oduzetu temeljem zakonskih propisa navedenih u članku 1. ovoga Zakona prestaje propisana zabrana prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu. Navedeni Zakon prestao je važiti 1. siječnja 1997., stupanjem na snagu Zakona o naknadi.

24. Tijekom postupka sud je utvrdio kako je MD iz [adresa], podnio u zakonskome roku 30. lipnja 1997. zahtjev za naknadu oduzetoga poslovnog prostora na adresi [adresa] (ranije [adresa]), kao posebnoga dijela zgrade, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Stari, nacionaliziranoga njemu, njegovim roditeljima SD i GD te sestri ND, udanoj R.

25. Nadalje, rješenjem Komisije na nacionalizaciju pri ONO Vukovar, broj: 03- 153/2-59. od 12. prosinca 1959., prijašnjim suvlasnicima SD, GD, MD i ND, nacionaliziran je poslovni prostor- jedna poslovna prostorija, kao posebni dio zgrade na adresi [adresa] (sada [adresa]), izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], sa 60 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Stari te je ista upisana kao društveno vlasništvo, pod upravom Općinskoga narodnog odbora Vukovar.

26. Nakon nacionalizacije poslovnoga prostora, 1966. godine, na temelju pravomoćnoga rješenja SO Vukovar od 26. kolovoza 1963., uknjiženo je pravo korištenja lokala za korist trgovačkoga poduzeća "Velepromet" Vukovar.

27. Prema identifikaciji predmetne nekretnine od strane Državne geodetske uprave, Područnoga ureda za katastar u Vukovaru od 18. lipnja 2001. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Stari, starih oznaka, na kojoj je izgrađena zgrada u sustavu koje je nacionalizirani poslovni prostor, po novome stanju nakon novoga premjera u k. o. [katastarska općina], odgovora dijelu k. č. br. [katastarska čestica], kuća br. 9 u [adresa] u [adresa] s 322 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

28. Podnositelj zahtjeva MD, ovlaštenik je naknade za nacionalizirani poslovni prostor u ¾ dijela, jer mu prirastaju prava na naknadu iza pok. roditelja, iz razloga što prijašnji suvlasnik, njegova sestra ND udana R, a niti njezini nasljednici nisu u zakonskome roku podnijeli zahtjev za naknadu.

29. Tijekom upravnoga postupka 3. travnja 1998., podnositelj zahtjeva MD je preminuo.

30. Upravni postupak iza pokojnoga MD nastavili su njegovi zakonski nasljednici supruga RD, sin SD i kćer ŽD, po rješenju o nasljeđivanju iza MD, broj: O-907/98. od 11. prosinca 1998.

31. Nakon provedenoga upravnog postupka, utvrđeno je kako su RD, SD i RDO, nasljednici iza pok MD ovlaštenici naknade za nacionalizirani poslovni prostor, svako u ¼ dijela.

32. Nadalje, 3. srpnja 2001. sklopljen je ugovor o kupoprodaji između I-tuženika kao prodavatelja te II-tuženika kao kupca, ovjeren po javnome bilježniku Mirodaru Kovaču iz Vinkovaca 3. srpnja 2001. pod brojem: OV-8438/2001, kojim je II-tuženik od I-tuženika, za iznos od 18.300,00 DEM, kupio lokal (poslovni prostor) površine 29 m2 u prizemlju kuće u [adresa] u [adresa], prema zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u oštećenome stanju, viđeno od kupca.

33. Među strankama je sporno je li navedeni ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. srpnja 2001. ništetan, kako su to tužbenom zahtjevom na ročištu od 15. svibnja 2007. istakli tužitelji, jer je isti, po navodima tužitelja, protivan prisilnim propisima i to Zakonu o vlasništvu, Zakonu o naknadi i Zakonu o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba.

34. Ovaj sud je uvidom u označeno rješenje Vukovarsko-srijemske županije, Upravnoga odjela za gospodarstvo i održivi razvoj KLASA: UP/I-943-01/98-01/453, URBROJ: 2196-06-24-29 od 25. rujna 2024., koje je steklo svojstvo pravomoćnosti u upravnome postupku 16. listopada 2024. (str. 73-78 spisa), utvrdio kako je tim rješenjem ovlaštenicima naknade: RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ¼ dijela, SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ¼ dijela i RDO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ¼ dijela, utvrđeno pravo na naknadu za nacionalizirani poslovni prostor, površine od 40,95 m2 u sastavu stambeno-poslovne zgrade na adresi [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u dionicama ili udjelima društva u čiji je kapital u postupku pretvorbe unesena ta imovina. Obveznik naknade je Centar za restrukturiranje i prodaju – CERP, koji će odrediti visinu naknade u dionicama ili poslovnim udjelima čiji je imatelj Republika Hrvatska i izvršiti prijenos istih na ovlaštenike naknade. Svaka stranka snosi svoje troškove. Isto rješenje je obrazloženo na način da su se u upravnome postupku ovlaštenici naknade, ovdje tužitelji, izjasnili kako kao oblik naknade za nacionaliziranu predmetnu nekretninu, prihvaćaju kao oblik naknade dionice ili udjele trgovačkih društava iz portfelja Centra za restrukturiranje i prodaju, dok su kao pravna osnova toga rješenja navedene odredbe članka 2., članka 9., članka 13. stavka 2., članka 53. i članka 69. Zakona o naknadi.

35. Nisu osnovane tvrdnje tužitelja kako je predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. srpnja 2001. ništetan, jer je protivan prisilnim propisima te da I-tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine nije s njom mogao raspolagati dok traje postupak za naknadu oduzete imovine.

36. Tako što nije propisano Zakonom o naknadi niti nekim drugim propisom, dok je u upravnome postupku koji je vođen radi naknade oduzete imovine pravomoćno utvrđeno da je prema očitovanju Hrvatskoga fonda za privatizaciju predmetni poslovni prostor u postupku pretvorbe društvenoga poduzeća VELEPROMET VUKOVAR procijenjen i uključen u vrijednost društvenoga kapitala trgovačkoga društva VELEPROMET VUKOVAR d.d. (I-tuženika) te da ne postoji mogućnost naturalnoga povrata, dok su se i sami ovlaštenici naknade, ovdje tužitelji, izjasnili kako kao oblik naknade za nacionaliziranu predmetnu nekretninu, prihvaćaju naknadu u dionicama ili udjelima trgovačkih društava iz portfelja Centra za restrukturiranje i prodaju.

37. Prema tome, predmetni ugovor od 3. srpnja 2001., kojim je I-tuženik predmetni poslovni prostor, koji je bio predmetom upravnoga postupka za naknadu oduzete imovine za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, prodao II-tuženiku, nije ništetan, jer nije suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, niti je sud glede njega utvrdio neki drugi razlog ništetnosti, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 151., 154., 155. i 164. ZPP-a, kao i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH).

39. Tuženici su u ovoj parnici uspjeli u cijelosti, jer je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen pa je tuženicima trebalo dosuditi trošak postupka u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

40. I-tuženiku, koji je zastupan po punomoćniku odvjetniku i označenoj vrijednosti predmeta spora u rasponu od 1.327,01 € do 13.272,00 €, priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 16. prosinca 2025., trošak sastava odgovora na tužbu u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 3. ožujka 2005. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 15. svibnja 2007. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak sastava obrazloženoga podneska od 15. svibnja 2007. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 12. lipnja 2025. u smislu Tbr. 9.2. OTRH u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 16. prosinca 2025. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH) te trošak pristupa ročištu za objavu presude u smislu Tbr. 9.3. OTRH u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), što ukupno čini iznos od 1.500,00 € pa je stoga sud odlučio kao u izreci presude pod točkom II.

41. II-tuženiku, koji je zastupan po punomoćniku odvjetniku i označenoj vrijednosti predmeta spora u rasponu od 1.327,01 € do 13.272,00 €, priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 16. prosinca 2025., trošak sastava odgovora na tužbu u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 3. ožujka 2005. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 15. svibnja 2007. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 16. svibnja 2007. u smislu Tbr. 9.2. OTRH u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 12. lipnja 2025. u smislu Tbr. 9.2. OTRH u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH) te trošak pristupa ročištu održanom 16. prosinca 2025. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), što ukupno čini iznos od 1.250,00 € pa je stoga sud odlučio kao u izreci presude pod točkom III.

42. Sud je odbio kao neosnovan zahtjev I-tuženika za naknadu preostaloga iznosa troška parničnoga postupka od 375,00 € i to za sastav žalbe protiv rješenja ovoga suda poslovni broj: P-941/02 od 18. ožujka 2003. o privremenoj mjeri, koja je odbijena rješenjem Županijskoga suda u Vukovaru poslovni broj: Gž-2731/04-2 od 15. prosinca 2004., odnosno jer I-tuženik s predmetnom žalbom nije uspio te višak zatraženoga iznosa za pristup ročištu održanom 12. lipnja 2025., jer se radilo o ročištu na kojemu se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, odnosno na istome se nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom IV.

43. Također, sud je odbio kao neosnovan zahtjev II-tuženika za naknadu preostaloga iznosa troška parničnoga postupka od 250,00 € i to glede viška zatraženoga iznosa za pristup ročištima održanima 16. svibnja 2007. i 12. lipnja 2025., jer se radilo o ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, odnosno na istima se nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom V.

44. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru 29. siječnja 2026.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljima, putem punomoćnika

2. I-tuženiku, putem punomoćnika

3. II-tuženiku, putem punomoćnika

4. Kal. 30 dana