Republika Hrvatska
Općinski sud u Makarskoj
Poslovni broj: P-733/2023-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja CM rođ. HM, C, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alen Nola, odvjetnik u Makarskoj, protiv tuženika [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po gradonačelniku OM, a on po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ivančić & Čulić d.o.o, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 17. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Alena Nole, odvjetnika u Makarskoj i zamjenice punomoćnika tuženika Ivane Miris, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Ivančić & Čulić, dana 29. siječnja 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica CM rođ. HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekla isključivo vlasništvo dijela nekretnine označene kao k.č.br. (č.zem.) 2174/1, upisane kao zgrada i neplodno zemljište ukupne površine 14.265 m2 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Makar i to baš onog njezinog točno određenog dijela površine 34 m2 koji je prikazan u nalazu i mišljenju Ante Radmana dipl.ing.geod. - stalnog sudskog vještaka za geodeziju oznake: V36_2024 od 21. studenog 2024. godine i na čijoj skici nazvanoj geodetski snimak – skica s preklopljenim katastarskim planom je predmetni dio k.č.br. (č.zem.) 2174/1 K. O. [katastarska općina]-Makar površine 34 m2 označen brojevima: 1-2-3-4-5-6 do 1 i čini sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati, pa je tužiteljica temeljem ove presude ovlaštena za predmetni dio k.č.br. (č.zem.) 2174/1 K. O. [katastarska općina]-Makar pov. 34 m2 zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja svih vlasničkih prava na navedenom dijelu predmetne nekretnine u površini od 34 m2 s imena tuženika (u nominativu): Grad Makarska, OIB: [osobni identifikacijski broj], što je tuženik dužan trpjeti.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu 2.316,46 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj ovom sudu 17. srpnja 2023. navodi se kako je na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj kao zgrada i neplodno zemljište ukupne površine 20.197 m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Makar, kao zemljišnoknjižni vlasnik upisan tuženik Grad Makarska. Međutim, vlasnica točno određenog dijela te nekretnine je tužiteljica, što je stekla na originarni način temeljem zakona (dosjelošću) i to kako svojim vlastitim samostalnim posjedovanjem s punom kvalitetom posjeda, te posjedovanjem svojih izravnih pravnih prednika u ravnoj lozi – majkom HM i ocem BM pok. H.
Naime, notorna je činjenica da na području koje katastarski pripada Gradu Makarska, postoje dva različita premjera, odnosno dvije različite evidencije nekretnina u pogledu njihove numeracije, pa tako postoji tzv. stari ili zemljišno-knjižni premjer i tzv. novi ili katastarski premjer. Ova „dvostruka numeracija“ rezultat je pokušaja tada nadležnih tijela s kraja šezdesetih, pa do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća, da se „uvede reda“ u evidenciju vlasništva nekretnina na teritoriju koji sada pripada Gradu Makarska, pa je prilikom izrade te nove ili katastarske numeracije obavljena i svojevrsna revizija katastarskog / posjedovnog stanja na način da su na tim novoformiranim ili novo numeriranim nekretninama u javne (katastarske) knjige upisivani njihovi stvarni vlasnici / posjednici. Prilikom oformljenja te nove numeracije u katastarsku evidenciju upisana je novoformirana nekretnina kat. oznake k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Makar, kuća i dvorište ukupne površine 70 m2 i to u posjedovni list br. 261, a kao vlasništvo (sada pok.) BM, oca tužiteljice. Predmetna k.č.br. (katastarska) 4182 K. O. [katastarska općina]-Makar jednim svojim dijelom u naravi čini natkriveno dvorište, a što se podudara sa dijelom k. č. br. [katastarska čestica] (sudska) koji je predmetom ovog tužbenog potraživanja, dok ostatak te katastarske nekretnine čini sam objekt – kuću u vlasništvu tužiteljice, a koja nosi oznaku k.č.br. (č.zgr) 164 i 165, obje upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] - Makar s upisanim vlasništvom sada pok. prednice tužiteljice HM.
Prednik tužiteljice, njezin otac, BM umro je 4. siječnja 2003., pa ga je temeljem rješenja o nasljeđivanju br. O-27/03 naslijedila za cijelo supruga HM, a ona je predmetnu nekretninu Ugovorom o darovanju od 8. rujna 2004. prepustila u vlasništvo tužiteljici. Tužiteljica predmetnu nekretninu kao jedinstvenu uporabnu cjelinu već više od nekoliko desetaka godina koristi s punim vlasničko- pravnim ovlastima, pa je tako (kao poslovne prostorije s pripadajućim dvorištem) ili daje u zakup trećim osobama ili ju sama s članovima svoje obitelji koristi za poslovnu (mahom ugostiteljsku) djelatnost, pri čemu je važno napomenuti i to da joj tuženik sve ove godine ne razrezuje porez na korištenje javno-prometne površine. Kada je sin tužiteljice zatražio, kako se to čini i svih ovih prethodnih godina, da mu se odobri korištenje javno-prometne površine na dio zemljišta koji izlazi izvan gabarita ovog dijela zemljišta koji tužiteljica ovom tužbom potražuje, tuženik mu je rješenjem od 10. svibnja 2023. „odobrio“ korištenje dijela JPP, koji u naravi čini privatno vlasništvo tužiteljice. Sin tužiteljice SM, se je u ime svoje majke, tomu usprotivio i u zakonskom roku uložila pravni lijek na rješenje Klasa: UP/I-330-01/23-01/24 od 10. svibnja 2023.
Tužiteljica je vlasništvo predmetnog dijela nekretnine stekla dosjelošću, odnosno kvalificiranim vlastitim posjedovanjem, kao i ranije istim takvim posjedovanjem njezinih pravnih prednika, što prema njezinim saznanjima datira i unatrag barem 100-tinjak i više godina, dakle originarno (izvorno na temelju zakona) i to baš temeljem čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer je od dana podnošenja ove tužbe, ostvarila zajedno s uračunatim posjedom svojih prednika dovoljno dug i zakonom propisan rok za takvo stjecanje vlasništva ovog predmetnog dijela zemljišta. Stoga, tužiteljica ima pravni interes da se sudskom presudom utvrdi vlasnicom ovog točno određenog dijela predmetne nekretnine, što će joj biti pravni temelj za izradu geodetskog elaborata i formiranje nove nekretnine, pa ustaje ovom tužbom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je ista u cijelosti neosnovana. Pobijanom tužbom tužiteljica traži da sud utvrdi kako je tužiteljica dosjelošću stekla isključivo vlasništvo dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] - Makar, koji dio će biti pobliže definiran tijekom postupka, po provedenom vještačenju. U konkretnoj situaciji, radi se o javnoj prometnoj površini na kojoj nije dopušten promet motornim vozilima, i to, konkretno, trgu i pločniku – [adresa] i [adresa], u [adresa].
Odredbom čl. 61. st. 1., 2. i 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost, može biti u pravnom prometu isključivo između jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti te druge osobe na toj infrastrukturi ne mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave. Komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi.
S obzirom na to da tužiteljica u pobijanoj tužbi traži utvrđenje prava vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine, jasno je da njezin tužbeni zahtjev nedvojbeno mora biti odbijen. Tuženik drži da je, nakon pregleda predmetnih fotografija (iz kojih je razvidno da se radi o dijelu popločanog trga, na kojem je netko postavio terasu caffe-bara i montažnu nadstrešnicu), bespredmetno dalje raspravljati u ovoj pravnoj stvari, te da tužbeni zahtjev treba biti odbijen bez odgode.
Prije svega, ističe se kako je odredbom čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano kako tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari. U konkretnoj situaciji, tužba ne sadržava ništa od toga, jer je iz tužbenog zahtjeva nemoguće očitati o kojem dijelu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] – Makar, se radi. Tuženik je svjestan kako se precizirani tužbeni zahtjev u ovakvoj pravnoj stvari može postaviti tek nakon provođenja očevida uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke, što nitko ne dovodi u pitanje. Međutim, i prije toga, u času podnošenja tužbe, tužbeni zahtjev mora barem minimalno biti određen, primjerice, skicom na koju će se tužitelj u tužbenom zahtjevu pozvati. Naime, na ovaj način, tuženik zapravo mora nagađati na što se u odgovoru na tužbu očituje. S obzirom na to da je odredbom čl. 284. st. 3. Zakona o parničnom postupku propisano da tuženik već u odgovoru na tužbu treba iznijeti sve bitne činjenice i predložiti dokaze (na to ga je upozorio i sud, u Pozivu za podnošenje odgovora na tužbu), ovakvim postupanjem tužiteljice (a, uostalom, i suda, koji nije pozvao tužiteljicu na uređenje tužbe), tuženiku se onemogućuje raspravljanje u postupku.
Nadalje, ističe se kako tužiteljica ničim nije dokazala pošteni posjed predmetnog dijela nekretnine, kroz period koji bi trajao onoliko dugo koliko zakon propisuje za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, katastarski upis posjeda, naravno, ne znači automatski i da je upisana osoba vlasnik, a ne može ni sam po sebi biti jedini, a dovoljan, dokaz da bi upisana osoba zaista i bila u posjedu. Takav stav je zauzela i sudska praksa, primjerice, u presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, pod poslovnim brojem Gž Zk-609/2021, od 28. X. 2021. godine. Međutim, s druge strane, postoje jasni i neoborivi dokazi da tužiteljica (ili njezini pravni prednici) nikada nisu bili posjednici (a kamoli pošteni posjednici) predmetnog dijela nekretnine. Naime, predmetni dio nekretnine je popločan od strane tuženika, odnosno, od strane osoba koje je tuženik za to ovlastio, na isti način na koji je popločan i ostatak [adresa] i [adresa], ali tužiteljica se nikada protiv tog popločavanja nije pobunila, a nisu se pobunili ni njezini pravni prednici, što je među strankama nesporno. Nije ni životno ni logično očekivati da bi vlasnik dozvolio trećoj osobi da bez pitanja položi ploče na njegovu nekretninu, iz čega proizlazi da tužiteljica (ni njezini pravni prednici) nikada nisu sebe smatrali vlasnicima predmetnog dijela nekretnine. Sukladno navedenom, predlaže se sudu tužbu odbiti.
3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], fotografija predmetnog dijela nekretnine, prijepisa posjedovnog lista broj 261, izvoda iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica], položajnog nacrta, prijepisa posjedovnog lista broj 261 od 4. prosinca 2007., izvoda iz posjedovnog lista broj 261 od 26. ožujka 2012., ortofoto snimka, rješenje Splitsko dalmatinske županije Grada Makarske, Upravnog odjela za razvoj Grada Klasa: UP/I-330-01/23-01/24 od 10. svibnja 2023., grafičkog prikaza štekata u mjerilu 1:200, prigovora predlagatelja SM Klasa: UO/I-330-01/23-01/24 od 4. srpnja 2023., hitan podnesak predlagatelja SM Klasa: UP/I-330-01/23-01/24 od 21. srpnja 2023., fotografije na listu 47., 48., 49. spisa, rješenja o nasljeđivanju broj O-27/03 od 9. travnja 2003., ugovora o darovanju sklopljenog između HM i CM, fotografija na listu 57., 58., 59. spisa, rješenja o odobrenju korištenja javne površine Splitsko- dalm,atinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za razvoj Grada Klasa: UP/I- 330-01/23-01/24 od 24. srpnja 2023., zahtjeva SM upućenog SDŽ, Grad Makarska, Upravni odjel za razvoj grada od 13. travnja 2023., osobne iskaznice na ime SM, izvatka iz obrtnog registra na dan 12. travnja 2023., potvrde Grada Makarske od 12. travnja 2023. kojom se potvrđuje da je obveznik SM nema istaknutih dospjelih dugovanja u knjigovodstvu Grada Makarske., potvrde Porezne Uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Makarska Klasa: 034-04/23-10/1303 od 13. travnja 2023., izjave CM " [adresa]., **.**.2011.", list 77-79, proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Ante Radmana te pregledom njegovog nalaza mi mišljenja, Glasnika grada Makarske, plana rasporeda i namjene korištenja javnih površina, Dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ante Radmana, saslušanjem tužiteljice i svjedoka ČM, JM, AM, GM i TM.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako je ista dosjelošću stekla isključivo vlasništvo dijela nekretnine označene kao k.č.br. (č.zem.) 2174/1, upisane kao zgrada i neplodno zemljište ukupne površine 14.265 m2 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Makar.
6. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak broj 4448 K. O. [katastarska općina] - Makar utvrđeno je da je u isti upisana kat. čest. [katastarska čestica], zgrada i neplodno zemljište površine 2197 m2, zgrada 10 m2, prirodno neplodno zemljište 20187 m2 te kao vlasnik upisan je Grad Makarska.
Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak broj 157 za k. o. [katastarska općina] - Makar utvrđeno je da su u isti upisane čest. zgr. [katastarska čestica], stambena zgrada, 18 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica], stambena zgrada, 22 m2, ukupno 40 m2 te kao vlasnica suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-1, prostorija prizemlja sa strane istoka, modrim obilježena i slovom B u narisu označena te suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvu E-2, prostorija prizemlja sa strane zapada i sva ostala kuća i to crvenim obilježena i slovom C u narisu označena je HM.
Uvidom u fotografije koje prileže spisu na listovima od 19 – 21 spisa utvrđen je izgled nekretnine.
Uvidom u prijepis posjedovnog lista broj 261 za K. O. [katastarska općina]-Makar utvrđeno je da je posjednik kat. čest. [katastarska čestica] BM.
Uvidom u izvod iz kat. plana od 8. svibnja 2024. utvrđen je položaj predmetnih čestica, a isto je utvrđeno uvidom u položajni nacrt od 6. svibnja 1997.
Uvidom u rješenje o odobrenju korištenja javne površine izdanom od Grada Makarske, Klasa: UP/I-330-01/23-01/24, Ur. broj: 2181-6-05-04-23-2 od 10. svibnja 2023. utvrđeno je da je u postupku neposredne dodjele po zahtjevu SM, kao vlasniku obrta [obrt], odobreno za postavljanje ugostiteljskog štekata za potrebe ugostiteljskog objekta [obrt], [adresa] korištenje javno prometne površine (dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar) i to za površinu od 25,8 m2, sukladno grafičkom prikazu koji je sadržan u privitku rješenja. Odobrenje je dano za 2023.godinu.
Uvidom u prigovor SM predan 4. srpnja 2023. utvrđeno je da je isti na rješenje Grada Makarske, Klasa: UP/I-330-01/23-01/24, Ur. broj: 2181-6-05-04-23-2 od 10. svibnja 2023. uložio prigovor, budući nekretnina od čijeg je dijela odobreno korištenje za potrebe njegova ugostiteljskog objekta nije javno prometna površina, već ista predstavlja privatno vlasništvo.
Uvidom u fotografije koje prileže listu 47, 48, 49 te 57, 58 i 59 spisa utvrđen je raniji izgled predmetne nekretnine.
Uvidom u rješenje o nasljeđivanju donesenom iza smrti BM broj O-27/03 Općinskog suda u Makarskoj utvrđeno je da je njegovom nasljednicom proglašenja supruga HM, za cijelo.
Uvidom u ugovor o darovanju između HM i IM utvrđeno je da je navedenim ugovorom CM između ostalog pripalo prizemlje stojne zgrade i to s južne strane u cijelosti, izgrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], nova izmjera čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, postojeći poslovni prostor, što je daroprimateljica sa zahvalnošću primila. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Ante Barbića pod brojem OV-9345-9347/04 dana 8. rujna 2004.
Uvidom u izvadak iz obrtnog registra utvrđeno je da je pod brojem obrtnice [broj obrtnice], br. reg. uloška [broj ZK uloška], upisan obrt [obrt], vlasnika SM.
Uvidom u izjavu dana u [adresa] 12. travnja 2011.g. utvrđeno je da CM svome sinu SM ustupa na korištenje poslovne prostorije na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, površine 28 m2 kao i prostor ispred kuće u [adresa], bez naknade. Izjava je ovjerena kod javnog bilježnika Ante Barbića dana
12. travnja 2011.g. pod brojem Ov-3911/2011.
Uvidom u glasnik Grada Makarske broj 2 od 14. svibnja 2007. utvrđeno je da je u istom objavljen plan rasporeda i namjene korištenja javnih površina te da je za [adresa] naveden broj mikrolokacije 6 i oznaka mikrolokacije 13, dok na grafičkom prikazu je isto prikazano na listovima 120 - 121 spisa te oznaka pod brojem 13., koja ugrubo prekriva predmet ovog postupka, ali i širu lokaciju. Uvidom u grafički prikaz koji prileži očitovanju vještaka Radmana utvrđeno je da zelena oznaka označava predmet ovog postupka.
7.1. Dana 11. listopada 2024 proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Ante Radmana. Očevidom je utvrđeno da se međa između nekretnina proteže starim kamenim stupovima te drvenim gredama koje podupiru natkriveni dio terase. Sjeverni dio međe predstavlja kameni zid kuće. Sve granice se protežu vanjskim zidovima. U naravi isto predstavlja vanjski šank, dok je popločano istim pločama kao i trg, također se u prostoru nalazi i televizija, mali frižider, vidljive su posložene stolice, a preko krova se proteže vinova loza.
7.2. Vještak je dana 22. studenog 2024. dostavio nalaz i mišljenje te naveo kako je tužiteljica na licu mjesta pokazala predmetni obuhvat, koji je detaljno opisan na zapisniku sa ročišta, a koji je prikazan žutom ispunom i brojevima od 1 do 6 na skici koja je sastavni dio vještva. Predmetni obuhvat predstavlja dio zk. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – Makar, odnosno dio katastarske č. zem. [katastarska čestica] površine 34 m2.
7.3. Podneskom od 20. svibnja 2025. vještak Radman, postupajući po prigovoru tužitelja te nalogu suda, nadopuno je svoj nalaz i mišljenje te se je očitovao da katastarska č. zem. [katastarska čestica] (novi premjer) prema službenom katastarskom stanju ima površinu 70 m2, a ona se sastoji od zemljišnoknjižnih čestica zgrade *164 i *165 (stari premjer – ukupna površina 40 m2) i dijela zk. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – Makar. Dakle, razlika koju spominje i tužitelj u prigovoru, između upisane katastarske površine č. zem. [katastarska čestica] i zemljišnoknjižnih čestica *164 i *165, a u odnosu na zemljišnoknjižno stanje, se nalazi unutar zk. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – Makar. Kao prilog ovog očitovanja, dostavljam i prikaz pozicije prijepora (zelena linija) na arhivskom katastarskom planu na temelju kojeg se vode zemljišne knjige kako bi bilo jasno gdje je pozicija prijepora u odnosu na zemljišnoknjižno stanje.
7.4. Nalazu i mišljenju vještaka geodeta, kao i dopuni istog, ovaj sud je poklonio vjeru, obzirom smatra da je isti izrađen stručno te u skladu s pravilima znanosti i struke, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.
8.1. U dokaznom postupku izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice te svjedoka UM, JM, AM, GM i TM.
8.2. Saslušana tužiteljica u bitnom je navela kako je njezin djed ŠM kupio dvije kuće zajedno sa predmetnim dvorištem. Jedna kuća se nastavlja na predmet spora, druga se nalazi iza te kuće. Od kada je njezin djed to kupio, oni koriste dvorište koje je predmetnom ovog postupka. Njezin djed je to kupio iza 30-ih godina prošlog stoljeća, ne može se točno sjetiti godine, misli da je to kupio kada je njezin otac imao 10 - 15 godina, a njezin otac rođen je 1919. Njezin otac je renovirao tu kuću, a također je preuredio i dvorište. Iznad tog dvorišta napravio je metalnu nadstrešnicu, na koju se penjala loza. U tom dvorištu držao je brod i auto, dok je bilo još dozvoljeno tu prometovati, a o tome postoje i fotografije. Taj prostor je njezina obitelj oduvijek koristila i koristila ga je u istim granicama kao što su i danas. Još dok je njezin djed bio živ, tu je bila gostiona, tu gostionu su držali njezin djed i otac te na predmetnom dvorištu bili su stolovi i stolice koje su koristili radnici koji bi dolazili u gostionu. Kasnije se taj prostor iznajmljivao, jedno vrijeme je tu bila cvjećarna, prodavala se neka roba, a tu je bio i kafić koji je bio u najmu, a sada u tom prostoru njezin sin ima kafić. Nadstrešnicu koju je napravio njezin otac i danas je vidljiva. Granicu dvorišta s jedne strane predstavlja zidana ograda uz koju raste loza koju je posadio njezin otac, a sa drugih strana su obloženi metalni stupovi, te metalne stupove postavio je njezin otac, misli da su isti postavljeni 60-ih godina kada su oni i uselili u tu kuću. Međe dvorišta se nikada nisu mijenjale, uvijek su iste. Prije nego što je dvorište popločano na podu je bio beton. Nije joj poznato kada je to popločano, zna da je grad radio renovaciju cijelog trga i tada je popločano i njezino dvorište. Tada su tu živjeli njezina otac i majka, tužiteljica nije živjela u toj kući i stoga joj nisu poznati detalji, a također joj nije poznato da li su otac i majka o tome razgovarali sa predstavnicima grada. Problemi su počeli 2023., kada je njezinom sinu došao nalog od Grada Makarke da plati najam i za dio dvorišta, a za što mu nikada nije dolazio nalog za plaćanje. On je uvijek plaćao samo korištenje trga izvan dvorišta u površini od 14 m2.
Predmetnu nekretninu tužiteljica je dobila darovnim ugovorom od svoje majke, koja ju je naslijedila oca, a otac je to naslijedio od svoga oca. Darovnim ugovorom je preneseno vlasništvo samo č. zgr. [katastarska čestica] i postojećeg poslovnog prostora, a ne i dvorišta zato što se pretpostavljalo da dvorište tome pripada. Renovaciju nadstrešnice na način da je postavljena tenda i obloženi stupovi su radili muž i sin tužiteljice, misli da je rađeno kada je otvaran kafić, oko 2000-te. Za vrijeme renovacije nadstrešnice nitko nikada nije prigovarao izgradnji nadstrešnice, s time da joj nije poznato koliko su dugo ti radovi trajali, možda par dana. Oko popločavanja dvorišta od strane Grada Makarske ne zna puno, zna samo da su htjeli stepenice prebaciti u njihovo dvorište i da je majka reagirala, to je zabranila i nakon toga stepenice nisu ušle u dvorište. Nakon što je njezin sin SM dobio rješenje od Grada Makarske 2023., on je uložio prigovor i dogovoreno je sa Gradom Makarskom da plaćaju po starome, odnosno da plaćaju samo površinu koja ne ulazi u naše dvorište.
Kada joj se pokazala fotografija na listu 47 spisa, tužiteljica je navela da je na toj fotografiji prikazana ona kada je imala oko 22 godine, a na slici je također prikazan njezin automobil Fićo, dok na fotografiji na listu 48 spisa su prikazana njezina djeca kako sjede na automobilu njezinog oca, a u pozadini fotografije vidljivi su metalni stupovi koje je postavio njezin otac.
8.3. Svjedok UM, djelatnik [adresa], iskazao je kako je počeo raditi za Grad Makarsku 1. prosinca 2015. i radio je u odjelu koji je izdavao odobrenja ugostiteljima za korištenje javne površine. Napominje da su 2022. zaposlili novog djelatnika i to geodeta. Do tada su se izdavala rješenja za korištenje javne površine u kojim ne bi bila navedena niti površina, a niti dimenzije istih. Prvo bi se donosilo rješenje kojim bi se davalo odobrenje za korištenje javne površine bez izračuna poreza, tada bi se izvršilo premjeravanje od strane komunalnih redara i tek tada bi se razrezao porez na tu površinu. Također ističe da bi nekada komunalni redari sami odlučivali što je nečije privatno vlasništvo, pogotovo kada bi dobili na uvid presude, rješenja i slično, samo bi za njih u spornim slučajevima kontaktirali gradsku upravu kako bi se utvrdilo pravo vlasništva. Tako je bilo sve do 2023., kada u rješenjima još nisu bile unesene površine. Za konkretan slučaj poznato mu je da su oni plaćali porez za korištenje 10 do 14 m2. Kada je sin tužiteljice 2023. podnio zahtjev za korištenje javne površine, geodet je utvrdio da u sudskoj čestici upisan je Grad Makarska, dok u katastarskoj su upisne privatne osobe. Tada je kontaktiran ŽM iz odjela za imovinu grada i on je rekao da se tu radi o imovini grada i da se potražuje naknada za cijelu površinu, odnosno i za površinu dvorišta. To je potvrđeno i sa dokumentacijom, odnosno sa planom upravljanja Grada Makarske iz 2007. Naime, tamo nije navedena površina, ali po skici koja je sastavni dio plana upravljanja vidljivo je da su radi o većoj površini od 14 m2, odnosno da bi u to ulazilo i dvorište. Iz tog razloga sinu tužiteljice izdano je odobrenje na veću površinu, na koje rješenje je on uložio prigovor te je po prigovoru doneseno zamjensko rješenje za 14 m2, s time da se ta površina nalazi izvan dvorišta koje je predmetnom ovog postupka, a novo rješenje donijeti će se po okončanju sudskog postupka. Prije donošenja tog rješenja održan je sastanak kod gradonačelnika na kojem su bili prisutni uz gradonačelnika i tužiteljica i njezin suprug te ŽM i svjedok, nakon toga je pokrenut ovaj postupak.
8.4. Svjedok JM iskazao je kako je živio u [adresa] stalno do 1969., a poslije je dolazio povremeno, uglavnom ljeti. U to vrijeme predmetno dvorište još nije bilo popločano, zna da je SM, muž od HM, ispred njihove kuće zimi držao brod i auto. Detalja se ne može sjetiti, jer je to bilo davno, a i on nije živio u tom kvartu. Sa HM je postao dobar iza 1980-ih. Sjeća se da je tada na tom prostoru bio roštilj, a i bili su zidići koji su se bočno nastavljali na kuću HM, tu je bio njima ulaz u kuću, a oni su imali i nešto okućnice. Poznato mu je da krajem 1980. HM je popločala to dvorište, stavila je kamene ploče, a tada je nadogradila jedan zid, sjeća se da su joj to izvodili radnici, a toga se sjeća, jer je zvala i njega na ručak kada su bili tamo radnici. Sada je bolestan, rijetko ide u grad, tako da mu nije poznato sadašnje stanje te nekretnine. HM i SM su roditelji od CM. Krajem 80-ih godina, a početkom 90-ih nad okućnicom HM se prostirala loza, sjeća se da je bilo bijelo grožđe, a stoga i pretpostavljam da je bila konstrukcija koja je držala tu lozu da radi hlad.
8.5. Svjedok AM, suprug tužiteljice, iskazao je kako su u braku 46 godina, a po priči svoje punice HM poznato mu je što je bilo sa predmetnom kućom i ranije. HM mu je rekla da je njezin svekar kupio tu kuću i dvor 1916., od tada oni su živjeli u toj kući, zajedno sa kućom koristili su i dvor ispred te kuće. Taj dvor se koristio za potrebe gostionice i prije i poslije Drugog svjetskog rata. Tamo je bila prvo gostionica Velebit, kasnije [adresa], oba dvije gostionice bile su u vlasništvu prednika njegove supruge. Suprugu je upoznao oko 1979. i od tada zna kako je izgledala ta kuća i njezina okućnica. Na okućnicu su bili postavljeni željezni stupovi koji su držali konstrukciju na kojoj je bila loza, bila je posađena velika bogomila, a sjeća se da je i punac radio zidić sa desne strane kuće. Nasuprot tog zidića bilo je posađeno cvijeće, loza i veliki roštilj. Cvijeće je bilo posađeno, a potom i ograđeno betonskim zidićima kako se ne bi uništilo. Ispred kuće punac je držao svoj auto Renault 4 i brod od 4,5 metra, oni su bili tamo sve dok se moglo autom pristupiti, kasnije je bio zabranjen pristup vozilima. Poznato mu je da se predmetni trg popločavao 1998., ali iz priča s HM poznato mu je da je ona sama kupila te kamene ploče te da su radnici koji su popločavali trg došli i popločali njen dio dvorišta. To mu je poznato iz razloga što je rekla da njegova djeca, njezini unuci tih dana ne dolaze kod nje, jer kuha ručak za radnike. Navodi kako je otvorio svoj obrt 2000., prvo je imao trgovinu, zatim restoran i nakon toga kafić. Cijelo vrijeme sam je koristio predmetni prostor i podrazumijevalo se da je to dvorište od ŠM. Navodi kako je od Grada Makarske zatražio i dodatni prostor od 15 m2 i taj prostor je uredno plaćao, no taj prostor nije ovaj oko kojeg se vodi ovaj postupak, već je izvan njega. Od kada poznaje CM nitko njoj niti njezinim prednicima nije osporavao pravo vlasništva na tom predmetnom dvorištu niti im govorio da koriste tuđe. Kafić je sada naslijedio njegov sin SM.
Na fotografiji koja prileži spisu na listu 47 je njegova supruga i njezin O, ta fotografija je snimljena početkom 80-ih godina. Autom se moglo pristupiti do predmetne nekretnine sve do 1995. Popločavanje dvorišta prema njegovim saznanjima financirala je Danica, a materijal je platio BM, on mi je rekao da radnici znaju gdje je kupljen taj materijal za popločavanje cijelog trga. Istaknuo je da mu njegov prostor nije bio dovoljan za terasu kafića, pa je tražio od grada dodatni prostor i to mu je odobreno. Djelatnici grada izašli su na teren i izmjerili površinu koja se nastavlja na naše dvorište i to otprilike u dužini od 5 - 6 i širinu od 2 metara. Kada je otvorio obrt, odnosno malo poslije 2002. ili 2003. napravio je nadstrešnicu nad dvorištem i to kao zaštitu gostiju od kiše, s time da je ta nadstrešnica napravljena točno u gabaritima stare odrine. Na toj nadstrešnici napravljen je krov. Dok je izvodio radove nitko nikada nije ništa prigovorio. Kada su mu odobravali dodatnu površinu za terasu i kafiće niti tada mu nisu prigovarali da onaj dio dvorišta koji već koristi nije u njegovom vlasništvu. Koliko mu je poznato, površina kafića je oko 30 m2, dok dvorište ima otprilike 25 m2. Početak građenja nije prijavio gradskoj vlasti.
8.6. Svjedokinja GM iskazala je kako cijeli svoj život živi u [adresa], udaljena je od predmetne nekretnine otprilike 2 minute hoda, stoga joj je poznato sve vezano uz predmetnu nekretninu. Sjeća se da 60-ih godina prošlog stoljeća tu je bila gostiona, a toga se sjeća zato što još nije krenula u školu, a zna da je sjedila na toj terasi zajedno sa gostima. Na toj terasi su bili stolovi i stolice od gostione, prostor je bio omeđen metalnim stupovima, odnosno konstrukcijom koja je držala lozu. Sjeća se da je pok. BM betonirao taj prostor ispred kuće i tamo je uvijek držao parkiran svoj auto Renault 4, a zimi je držao brod. Kasnije se gostiona zatvorila, a taj prostor se iznajmljivao, odnosno prvo je bila trgovina, a kasnije kafić. Poznato mu je da je i sada tamo kafić, koji drži sin od CM, BM. Također mu je poznato da je sada tamo napravljena nadstrešnica, napravio je barba BM, a ona je u istim gabaritima kao što je prije bila konstrukcija za odrinu. Nikada nije čula da bi itko tužiteljici odnosno njezinim predcima prigovarao da dvorište nije njihovo, a posebno zato što je njihovo bilo betonirano, a dalje je bila ulica. Poznato mu je da je taj prostor sada popločan, no detalji oko toga joj nisu poznati, zna samo da je Općina htjela proširiti stepenice i na njihovu nekretninu no HM i BM to nisu dozvolili i onda se od toga odustalo, HM i BM to nisu dozvolili, jer je to bilo njihovo vlasništvo. Bila je vidljiva razlika gdje završava njihovo dvorište koje je bilo betonirano od ulice.
8.7. Svjedokinja TM iskazala je kako cijeli svoj život živi u [adresa], njezina kuća je udaljena od predmetne 10-20 metara i stoga joj je poznato sve vezano uz tu nekretninu. Najdalje što se sjeća je da je njezin djed ĆM sjedio zajedno sa ocem od barba BM, KM, sjeća se da su u tom dvoru bile metalne stolice od gostione i ona se kao dijete tamo igrala. Poznato joj je da je barba BM 1960. renovirao kuću, no u tim radovima nije se ništa mijenjalo vezano uz dvorište ispred kuće. Poznato joj je da je u to vrijeme to dvorište bilo omeđeno i to sa zapadne strane bili su postavljeni metalni stupovi, odnosno to je bila konstrukcija koja je držala odrinu, a koja se i danas nalazi tamo. Sa istočne strane je bila ograda, tamo je bilo posađeno cvijeće i loza, odnosno oni su bili u betonskim zidićima i sjeća se da je uvijek morala to zaobilaziti kada bih išla kod tete HM. Sjeća se da je BM ispred kuće, a na tom dvorištu držao parkirani svoj auto Renault 4, a zimi je tamo bio i brod. Uvijek se smatralo da je to dvorište u vlasništvu BM i HM, kasnije je gostiona zatvorena i tamo je prvo bila cvjećarna, zatim trgovina, a nakon toga kafić. Gabariti tog dvorišta nisu se nikada mijenjali, prostor je uvijek ostao isti.
Poznato joj je da je oko 2000. popločan cijeli taj dio [adresa], ali joj detalji oko popločavanja nisu poznati. Sjeća se samo da su bile sporne stepenice, budući je općina htjela stepenice priključiti tom dvoru, no tome su se protivili HM i BM i stoga te stepenice nisu napravljene na taj način. Ništa se nije mijenjalo vezano uz dvorište od HM i BM. Iskazala je da na fotografija koja prileži spisu na listu 47 je CM i njezin O, ta fotografija je snimljena oko 1975., a to joj je poznato, jer je CM kupila taj automobil kako bi mogla doći na posao, a tada je radila kao nastavnica u školi. Na fotografiji je prikazano dvorište o kojem sam govorila. U tom prostoru je sada kafić, on se tu nalazi najmanje 20 godina, a kafić sada drži BM, unuk od HM.
8.8. Ovaj sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice i svjedoka, budući su isti argumentirani, životni, međusobno sukladni te sukladni sa dokumentacijom koja prileži spisu, prvenstveno priloženim fotografijama.
9. Dakle, provedenim dokaznim postupkom je utvrđen posjed tužitelja od oko 1930., kada je tužiteljica navela da su njezini preci kupili predmetnu nekretninu, što znači da se isti treba promatrati kroz primjenu pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) i čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" br. 73/91), te Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1996., koji je stupio na snagu 01. rujna 1980.) i Zakona o vlasništvu ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje ZV, koji je stupio na snagu 01.01.1997.), sve temeljem odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a budući da se na stjecanje, postanak, pravni učinak i promjenu stvarnih prava primjenjuju pravila koja su bila na snazi u trenutku njihovog stjecanja, promjene i postanka.
Prema paragrafu 1468. OGZ-a rok za stjecanje prava vlasništva na nekretninama temeljem redovne dosjelosti bio je 30 godina, s time da je isti sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 04.04.1960. skraćen na 20 godina, dok je prema paragrafu 1472. OGZ-a rok za izvanrednu dosjelost bio 40 godina, a temeljem kojih su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja ZOVO.
Čl. 28. ZOVO je propisano da savjesni i zakoniti nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Nadalje, određeno je da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa. Odredbom čl. 30. ZOVO određeno da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.
Odredbom čl. 130. st. 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine temeljem zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.
10. Ovdje valja istaknuti i odredbom čl. 59. st. 1. i 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20., 145/24. , dalje ZKG) propisano je da komunalna infrastruktura jesu, između ostaloga i javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila, s time da osim tih građevina, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti i druge građevine komunalne infrastrukture, ako služe za obavljanje komunalne djelatnost, pri čemu je u čl. 60. ZKG-a precizirano da javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima su trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste.
Nadalje, odredbom čl. 61. ZKG-a propisano je da komunalna infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost. Ona može biti u pravnom prometu isključivo između jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti te druge osobe na toj infrastrukturi ne mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.
Stavkom 4. istog članka određeno je da komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi, a ako je riječ o komunalnoj infrastrukturi koja nije u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost, nakon što su riješeni imovinskopravni odnosi..
11. Dakle, ovaj sud smatra utvrđenim da su prednici tužiteljice kupili kuću i to oko 1930., a zajedno sa kućom kupili su i okućnicu, koja je predmetom ovog postupka. Cijelo vrijeme od tada, tužiteljica, odnosno njezini preci su uživali nesmetan posjed ste, nitko nikada nije ih ometao u tom posjedu niti im osporavao pravo na isti. Prednici tužiteljice na tom prostoru držali su brod i automobil, tužiteljica je tamo parkirala svoj automobil, a kasnije je tamo bila terasa od kafića i restorana, što je sve utvrđeno uvidom u priložene fotografije, te su saslušani svjedoci iskazivali sukladno navodima tužbe.
Iskaz djelatnika Grada Makarske, svjedoka ČM, nije u suprotnosti sa tim navodima. Naime, isti je iskazao da tek kada je grad zaposlio geodeta, 2022., utvrđeno je da je kao vlasnik predmetne čestice upisan Grad Makarska, dok u katastarskoj su upisne privatne osobe. Tada je kontaktiran ŽM iz odjela za imovinu grada i on je rekao da se tu radi o imovini grada i da se potražuje naknada za cijelu površinu, odnosno i za površinu dvorišta, budući je isto potvrđeno sa dokumentacijom, odnosno sa planom upravljanja Grada Makarske iz 2007., u kojoj nije navedena površina, ali po skici koja je sastavni dio plana vidljivo je da su radi o većoj površini od 14 m2, odnosno da bi u to ulazilo i dvorište.
Dakle, tuženici nemaju dokaz da nekretnina koja je predmetom ovog postupka predstavlja javnu prometnu površinu, odnosno da je vlasnik iste upravo tuženik. Isto su utvrdili pregledom skice mjesta, odnosno usporedbom iste utvrdili da u istu ne ulazi predmetno dvorište, iako je isto u posjedu tužiteljice i njezine obitelji skoro sto godina, a što je nedvojbeno utvrđeno iskazima svjedoka.
Da je navedena nekretnina vlasništvo upravo tužiteljice, potvrđuju i iskazi svjedoka, koji su naveli da je Općina, prilikom rekonstrukcije Trga namjeravala i proširiti stepenice na način da se iste protežu u dvorište tužiteljice. Njezini preci, odnosno njezina majka HM se je tome usprotivila te stepenice nisu izvedene na način da se protežu preko predmetne nekretnine. Time je utvrđeno da su prednici tužiteljice smatrali da je predmetna nekretnina njihovo vlasništvo te su oni nju i štitili.
12. Tijekom postupka tuženik je isticao da je predmetna nekretnina popločena istim pločicama kao i cijeli trg te iz toga zaključuje da je razvidno da prednici tužiteljice nisu štitili svoje vlasništvo, odnosno da se isti nisu smatrali vlasnicima predmetnog dijela nekretnine.
Iako je nedvojbeno na očevidu utvrđeno da su podne ploče na predmetnoj nekretnini iste kao i ploče kojima je popločan ostatak trga, prema stavu suda time nije dovedeno u sumnju da bi upravo tužiteljica imala pravo vlasništva nad predmetnim dijelom nekretnine.
Naime, svjedoci su iskazali da je popločavanje predmetne nekretnine financirala majka tužiteljice HM, odnosno oni su to zaključili iz razgovora sa HM, a također i iz razloga što je ona pripremala ručak radnicima koji su kod nje popločavali nekretninu. Ovaj sud, kako je već navedeno, poklonio je vjeru iskazima svjedoka, odnosno smatra da su isti iskazivali sukladno svojima saznanjima, no nitko od njih nema direktnih saznanja u vezi popločavanja trga.
Svjedok AM je naveo da je od prednice tužiteljice čuo da je ona financirala popločavanje nekretnine, no niti on sam nema neposrednih saznanja.
Ovdje valja navesti da čak i da je popločavanje izvršeno od strane radnika koje je angažirao tuženik, to popločavanje je izvršeno u korist tužiteljice, i očito s njezinim odobrenjem (budući je zaustavila proširenje izgradnje stepenica), a sve imajući u vidu da joj nitko tada nje osporavao pravo vlasništva, slijedom čega, prema stavu ovog suda, nije prekinuto njezino posjedovanje predmetne nekretnine.
13. Upravo po dopuni nalaza i mišljenja vještaka Radmana utvrđeno je da katastarska č. zem. [katastarska čestica] (novi premjer) prema službenom katastarskom stanju ima površinu 70 m2, a ona se sastoji od zemljišnoknjižnih čestica zgrade *164 i *165 (stari premjer – ukupna površina 40 m2) i dijela zk. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – Makar. Dakle, razlika koju spominje i tužitelj u prigovoru, između upisane katastarske površine č. zem. [katastarska čestica] i zemljišnoknjižnih čestica *164 i *165, a u odnosu na zemljišnoknjižno stanje, se nalazi unutar zk. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – Makar.
Znači, kada su službena tijela vršila novi premjer, tada su predmet postupka upisali kao posjed oca tužiteljice BM.
Ovdje valja napomenuti da u razdoblju 80-tih godina i ranije katastar je bio porezni registar te se posjed mogao upisivati i na temelju izjava svjedoka, neovisno o vlasništvu nekretnine. No, upravo zbog toga katastarske evidencije su u pravilu odražavale stvarno posjedovno stanje nekretnina, jer su obveznici plaćanja poreza na prihod od zemljišta bile osobe koje su to zemljište doista i koristile, dok osobe koje taj prihod nisu ostvarivale nisu imale interes posjedovno stanje upisivati na svoje ime. Osim toga, već je Uredbom o organizaciji katastarske službe (''Službeni list'' broj 7/48) bila propisana obveza katastarske službe da održava suglasnost katastarskog operata sa stvarnim stanjem (čl. 1. t. 2). Trajno održavanje registra posjeda u skladu sa stvarnim stanjem na terenu nakon toga bilo je propisano i Naredbom o reviziji katastra i dovođenja katastarskih operata u suglasnost sa stvarnim stanjem (''Službeni list'' broj 8/48), a zatim i Uredbom o katastru zemljišta (''Službeni list'' broj 48/53), Osnovnim zakonom o premjeru i katastru zemljišta (''Službeni list'' broj 15/65 i ''Narodne novine'' broj 52/71), Zakonom o premjeru i katastru zemljišta (''Narodne novine'' broj 39/68), Zakonom o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta (''Narodne novine'' 16/74) i dr.
14. Ranije citiranim odredbama ZKG proizlazi da neka nekretnina postaje javnim dobrom odlukom predstavničkog tijela ili danom izgradnje ili uređenja. U konkretnom slučaju ne postoji odluka predstavničkog tijela, a također niti tuženik koristi to zemljište, slijedom čega razvidno je da isto ne predstavlja komunalnu infrastrukturu, odnosno ista nije javno dobro.
15. Obzirom na sve navedeno, nedvojbeno proizlazi da su prednici tužiteljice uživali pošten i kontinuiran posjed predmetne nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme koji je potrebno za stjecanje dosjelošću, s time da su ga oni evidentno uživali i dulje od potrebnog roka za stjecanje, te ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužiteljica izvorno putem dosjelosti stekla vlasništvo predmetne nekretnine.
Stoga, budući je nedvojbeno utvrđeno da predmetna nekretnina nikada nije predstavljala komunalnu infrastrukturu, slijedom čega nikada nije postala javno dobro sukladno odredbama ZKG-a, a da je proteklo vrijeme koje se gore citiranim odredbama propisuje kao potrebno da bi pošteni posjednik postao vlasnikom temeljem dosjelosti, to je odlučeno kao u izreci pod točkom I.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a. Budući su u cijelosti uspjela u postupku, tužiteljica ima pravo na pravo na naknadu istog.
Parnični trošak odmjeren je trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., dalje Tarifa) i to sastav tužbe te za pristup na ročišta održana dana 8.5.2024., 11.10.2024., 6.5.2025. i 17.12.2025., kao i za sastav podnesaka i to od 16.4.2025. i 28.8.2025., svaka radnja po 100 bodova, odnosno 200,00 eur, ukupno 1.400,00 eur. Navedeni iznos treba uvećati za vrijednost PDV-a od 25%, odnosno za iznos od 350,00 eur. ovom trošku treba pridodati iznos sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 66,46 eur, kao uplaćeni predujam za očevid u iznosu od 500,00 eur, što daje ukupni iznos trošak u visini od 2.316,46 eur, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
Tužitelju nije priznata naknada za sastav podneska od 8.5.2024., budući isti ne predstavlja obrazloženi podnesak, već istim dostavlja dokaze, koje je bio u obvezi dostaviti uz tužbu. Također, nije mu priznato pravo na nadoknadu troška za zastupanje na ročištu za objavu presude, budući isto u trenutku odlučivanja nije niti nastalo.
Makarska, 29. siječnja 2026.
S U T K I NJ A:
Mirjana Urlić
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA: - pun. tužitelja,
- pun. tuženika,
- u spis.
