Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Povrv-157/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Karlovcu po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, zastupan po punomoćniku Ermini Abdić Klisović, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, dana 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Blanke Žaja sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-9145/2024 od 12. veljače 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, isplati iznos od 64,45 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 0,77 EUR od 16.02.2024.,

• na iznos od 7,96 EUR od 16.03.2024.,

• na iznos od 7,96 EUR od 16.04.2024.,

• na iznos od 7,96 EUR od 16.05.2024.,

• na iznos od 7,96 EUR od 15.06.2024.,

• na iznos od 7,96 EUR od 16.07.2024.,

• na iznos od 7,96 EUR od 17.08.2024.,

• na iznos od 7,96 EUR od 17.09.2024.,

• na iznos od 7,96 EUR od 16.10.2024.

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Karlovcu, kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, naknadi troškove postupka u iznosu od 150,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa te zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 25,00 EUR za razdoblje od 11. veljače 2025. do 28. siječnja 2026. tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Općinskom sudu u Karlovcu dana 23. prosinca 2024. podnio ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od ukupno 64,45 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i troškova ovršnog postupka sve u roku od 8 dana.

2. Javni bilježnik Blanka Žaja sa sjedištem u [adresa] je dana 11. veljače 2025. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-9145/2024, protiv kojeg je tuženik podnio pravovremeni prigovor u kojem je rješenje o ovrsi osporio u cijelosti.

3. Povodom navedenog prigovora Općinski sud u Karlovcu je rješenjem poslovni broj Povrv-157/2025-2 od 28. kolovoza 2025. stavio izvan snage naprijed navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. Tužitelj je podneskom od 23. rujna 2025. stavio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Karlovcu te je predložio da se spis ustupi stvarno i mjesno nadležnom sudu u Zagrebu, a sve iz razloga što je čl. 17. Općih uvjeta za ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu.

5. Sud nije prihvatio predmetni prigovor tužitelja iz razloga što smatra da odredba čl. 17. Općih uvjeta (list 72 – 78 spisa) kojom je općenito ugovorena nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu predstavlja unaprijed formulirani sporazum o mjesnoj nadležnosti, a koji je prije sklapanja ugovora između stranaka formulirao upravo tužitelj i o kojem tužitelj i tuženik nisu posebno pregovarali, tako da potrošač, ovdje tuženik, nije mogao utjecati na njegovo postojanje i sadržaj, a ista odredba uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tuženika kao potrošača. To iz razloga jer prema stanju spisa i podacima kojima sud raspolaže proizlazi da tuženik živi u na području [adresa], slijedom čega bi zbog ostvarenja svojih prava i obveza u ovom postupku pred sudom morao putovati u Zagreb, a što bi joj svakako prouzročilo financijske troškove i što zasigurno nije u interesu tuženika. S druge strane tužitelj je pravna osoba koju po prirodi stvari uvijek u postupku pred sudom zastupa fizička osoba u svojstvu punomoćnika, a koji može biti angažiran na način da pravnoj osobi ne nastane dodatni trošak bez obzira pred kojim sudom se postupak ima provesti. Slijedom svega navedenog sud je ocijenio da je odredba čl. 17. Općih uvjeta je nepoštena ugovorna odredba o sporazumu mjesne nadležnosti kod Općinskog u Zagrebu, u smislu članka 53. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22., 59/23; dalje ZZP), a koja odredba je u smislu članka 59. ZZP i ništetna te posljedično ne veže stranke u ovom predmetu.

6. Vrijednost predmeta ovog spora iznosi 64,45 EUR, dakle radi se sporu male vrijednosti u kojem sukladno odredbi čl. 461. a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje – ZPP) sud održava ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

7. Stranke nisu tijekom postupka podnijele obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta niti su predlagale provođenje personalnih dokaza, a prema stavu suda odluka o predmetu spora se može donijeti temeljem materijalnih dokaza dostavljenih na spis predmeta te radi provođenja dokaznog postupka nije potrebno održati ročište, slijedom čega je presuda u ovom predmetu donesena bez održavanja rasprave.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 11 spisa), cjenik usluga u govornim tarifnim modelima za pretplatnike (list 48 – 49 spisa), uvjete korištenja otplate uređaja na rate (list 50 – 51 spisa), maloprodajni cjenik (list 52 spisa), karticu kupca (list 53 – 54 spisa), sažetak ugovora (list 55 – 57 spisa), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 58 – 59 spisa), ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu (list 60 spisa), zahtjev za aktivaciju/deaktivaciju usluge A1 (list 61 spisa), uvjete korištenja usluge A1 pomoć u kući (list 62 – 65 spisa), račune (list 66 – 68 spisa), opće uvjete poslovanja (list 74 – 78 spisa), račune (list 79 – 86 spisa).

9. Temeljem provedenog dokaznog postupka donesena je presuda u kao u izreci.

10. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi, te tijekom postupka navodi da je ugovorni odnos između tužitelja i tuženika u pogledu korištenja usluge Savršena pretplatničkog broja [broj telefona], šifre korisnika 1.28335479 i uređaja Samsung Galaxy A33, 128GB crni i usluge Pomoć u kući, nastao tužiteljevim prihvatom tuženikovog Zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od dana 3. rujna 2025. Tuženik je dana 11.1.2023. telefonskim putem tražio raskid ugovora uz molbu da preostale rate za uređaj budu obračunate u mjesečnim obrocima, čemu je tužitelj udovoljio. Tužitelj je svoje obveze iz navedenog ugovora uredno ispunjavao u vidu pružanja ugovorenih telekomunikacijskih usluga, dok tuženik za iste nije uredno podmirivao mjesečne račune. Tuženik nije prigovorio utuženim računima u skladu s čl. 9. Općih uvjeta tužitelja, temeljem čega se, sukladno čl. 6.2.1. Općih uvjeta, smatra da su isti od strane tuženika i prihvaćeni. U odnosu na navode tuženika iz prigovora na rješenje o ovrsi tužitelj je istaknuo da su isti neosnovani, paušalni i očito usmjereni na izbjegavanje platežne odgovornosti iz razloga što tuženik ničime nije dokazao da je izvršio urednu uplatu na koju se poziva.

11. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, sada odgovoru na tužbu ne spori postojanje ugovorenog odnosa sa tužiteljem kao ni da je postajao njegov dug prema tužitelju u iznosu od 64,45 EUR, međutim ističe da je izvršio uplatu iznosa od 47,00 EUR na način da je isti platio gotovinom na benzinskoj postaji Petrol u mjestu [adresa] te mu nije jasno iz kojih razloga uplata nije proknjižena te predlaže da mi tužitelj dostavi račun na koji može podmiriti preostali iznos od 17,45 EUR.

12. Očitujući se na prigovor tuženika tužitelj je u podnesku od 23. rujna 2025. u cijelosti osporio navode tuženika o plaćanju dijela duga ističući da tuženik nije dokazao da bi izvršio urednu uplatu na koju se poziva.

13. Odredbom čl. 219. ZPP – a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja kako to proizlazi iz čl. 221 a istog zakona.

14. Tužitelj visinu utuženog potraživanja dokazuje izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 11 spisa) te karticom kupca (list 53 – 54 spisa) i računima (list 66 – 70, 79 – 86 spisa) iz kojih je vidljiv vrsta i visina svake utužene stavke računa te dospijeće svake pojedine obveze.

15. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, ističe da je platio dio utužene tražbine i to gotovinom na benzinskoj postaji Petrol u mjestu [adresa], ali na tu okolnost tijekom postupka nije dostavio niti jedan dokaz (npr. račun, potvrdu o plaćanju i slično) na temelju kojih bi sud mogao nesporno utvrditi da su navodi tuženika o djelomično plaćanju dugovanja točni.

16. Slijedom navedenog sud je ocijenio da tuženik nije dokazao da bi prije pokretanja ovog postupka djelomično podmirio utuženo potraživanje tužitelja iz kojih razloga je tuženik dužan isplatiti tužitelju utužene iznose u ukupnom iznosu od 64,45 EUR.

17. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO) tuženik je dužan podmiriti svaki neplaćeni račun s kamatom od njegovog dospijeća, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

18. Sukladno svemu naprijed navedenom primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP

– a sud je odlučio kao u toč. I. izreke presude.

19. Kada se radi o troškovima postupka, obzirom je u povodu prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, rješenjem ovoga suda, stavljeno van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to je prema stajalištu ovoga suda postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga pa se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom.

20. Kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka u skladu sa odredbom iz čl. 164. st.4. ZPP-a sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupka pred sudom, to prema stajalištu ovoga suda niti zatezna kamata ne može početi teći na troškove ovršnog postupka prije donošenja odluke o tim troškovima u parničnom postupku, pa dakle i na troškove u svezi izdavanja rješenje o ovrsi kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude.

21. Također se upućuje na Zaključak 3. (Postupak u sporu koji se vodi nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz čl. 58. st.2. Ovršnog zakona Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14) sa sastanka VSRH od 2. lipnja 2017. prema kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje prosudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

22. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćnicima odvjetnicima koji mu pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023; Tarife), te troška javnobilježničke nagrade i troška sudske pristojbe na presudu.

23. Tužitelju pripada trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR, a u koji iznos je uračunat i PDV.

24. Nadalje, tužitelju pripada i troška jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 9. Tarife te PDV u iznosu od 25,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife.

25. Dakle proizlazi da ukupni trošak tužitelja u ovom postupku iznosi 150,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u toč II. i toč. III. izreke.

U Karlovcu 29. siječnja 2026.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. t. l., 2. 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Ermina Abdić Klisović, odvjetnica u Zagrebu

2. ŠC iz [adresa]