REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-917/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja KV LOGISTIKA d.o.o., Ježdovec (Grad Zagreb), Ježdovečka ulica 131A, OIB: 28860137688, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mučnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kuželički & Mučnjak, d.o.o., Zagreb, Nova Ves 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 46.204,41 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.004,25 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. ožujka 2025. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da se 3. listopada 2020. oko 19,30 sati, na 23. km + 800 metara autoceste A6 Zagreb - Rijeka, u tunelu Čardak, dogodila prometna nesreća na način da je vozač ZĆ, koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužitelja, reg. oznake [registarska oznaka], naletio na otvor kanalizacije i poklopac šahta koji je iskočio iz ležišta, slijedom čega je na vozilu nastala materijalna šteta u iznosu od 45.602,18 eura s PDV-om, a ujedno mu je i nastao trošak u iznosu od 602,23 eura na ime troškova vuče vozila. Istaknuo je da je predmetno vozilo bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja, slijedom čega se tužitelj 11. siječnja 2021. obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik otklonio s obrazloženjem da neplaćanje premije ima za posljedicu prestanak osigurateljevog pokrića. Uslijed navedenog, tužitelj je ovom sudu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe tuženika, koji predmet se vodio pod poslovnim brojem P-317/2021, a u kojem je u konačnosti Vrhovni sud Republike Hrvatske usvojio reviziju tužitelja te utvrdio ništetnim odredbe tuženika temeljem kojih je otklonio svoju odgovornost. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 46.204,41 eura uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 10. travnja 2025. tuženik je priznao nastanak prometne nezgode, kao i svoju pasivnu legitimaciju, odnosno da je predmetno vozilo u trenutku štetnog događaja bilo osigurano policom kasko osiguranja kod tuženika, no usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu prvenstveno navodeći da je u konkretnom slučaju nastupila zastara. Navedeni prigovor tuženik je objasnio na način da je naveo da se štetni događaj dogodio 3. listopada 2020., a da je tužitelj za štetu i opseg štete saznao 26. studenoga 2020. (kada mu je ispostavljen račun za popravak vozila), pa da je zastara počela teći 1. siječnja 2021., sukladno odredbi članka 234. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, a nastupila je 2. siječnja 2024. Osim toga, tuženik je uputio na odredbu G.1.(2)2.11. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila prema kojoj je propisano kako su ugovorom o kasko osiguranju isključeni rizici za koje se ne pruža osigurateljno pokriće kada je šteta prouzročena obijesnom vožnjom u prometu, objašnjavajući da je vozač vozila tužitelja izazvao nastanak prometne nezgode jer se predmetne zgode kretao u tunelu po prometnoj traci koja je bila namijenjena za kretanje vozila iz suprotnog smjera i koja je k tome bila zatvorena za sav promet zbog izvođenja radova, radi čega je naletjelo na otvoreni poklopac šahta. Tuženik je ujedno naveo da je tužitelj vodio parnicu radi naknade štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti pred ovim sudom po tužbi protiv društva Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., kao osiguratelja društva Hrvatske autoceste d.o.o., u kojoj parnici je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, no s obzirom da nema saznanja je li navedena odluka pravomoćna, istaknuo je prigovor dvostruke naplate. Vezano za visinu štete, tuženik je naveo kako visina troškova popravka prema računu društva Porsche Inter Auto d.o.o. nije sporna, no osporio je pravo tužitelja da potražuje naknadu štee s uključenim PDV-om. Stoga, predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Podneskom od 1. lipnja 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika vezano za prigovor zastare na način da je uputio na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, tužitelj je osporio navode tuženika da bi se vozač kretao zabranjenim, odnosno, pogrešnim smjerom te je pojasnio da je predmetne zgode uslijed nevremena i povećanih oborina došlo do iskakanja poklopca šahta, pa da je tada upravitelj predmetne autoceste znakom "X" iznad ulaza u tunel obavijestio korisnike autoceste da je lijeva traka zatvorena. S obzirom da vozač vozila zbog loših vremenskih uvjeta nije mogao na vrijeme uočiti da je lijeva traka zatvorena te izvršiti prestrojavanje u desnu traku, došlo je do njegovog naleta na šaht.

4. Tuženik je u podnesku od 11. lipnja 2025. osporio da bi u konkretnoj pravnoj stvari gore spomenuto pravno shvaćanje bilo primjenjivo, sve iz razloga što se ono odnosi na restitucijske zahtjeve u kojima su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, pa da bi eventualno tužitelj mogao tražiti plaćenu premiju po ugovoru o osiguranju kada bi se utvrdilo da je isti ništetan, a da tuženik ne može biti dužan platiti tužitelju štetu iz ništetnog ugovora. Osim toga, istaknuo je da je tužitelj u postupku pred ovim sudom koji se vodio radi utvrđenja ništetnosti pod poslovnim brojem P-317/2021 propustio postaviti zahtjev za isplatu štete, pa da se sada neutemeljeno poziva na pravno shvaćanje vezano za restitucijske zahtjeve.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao odštetni zahtjev od 11. siječnja 2021. (list 4.-5. spisa), dopis tuženika od 27. siječnja 2021. (list 6. spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj Rev-1102/2024-2 od 27. kolovoza 2024. (list 7.-12. spisa), dopis Policijske postaje Vrbovsko od 25. studenoga 2020. (list 13. spisa), potvrdu Policijske postaje Vrbovsko od 25. studenoga 2020. (list 14. -15. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 16. spisa), europsko izvješće o prometnoj nezgodi (list 17. spisa), vozačku dozvolu (list 21.-22. spisa), prometnu dozvolu (list 23. -24. spisa), izvid štete (list 25.-26. spisa), račun društva Porsche Inter Auto d.o.o. od 26. studenoga 2020. (list 27. -30. spisa), račun društva ZUBAK GRUPA d.o.o. od 5. listopada 2020. (list 31. spisa), e-mail tužitelja (list 32. spisa), ponudu kasko osiguranja cestovnih vozila (list 47. -38. spisa), Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 49. -75. spisa) te dopis društva Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. od 21. listopada 2020. (list 82. spisa) Također, sud je razgledao fotografije s mjesta događaja (list 18. -20. spisa i list 79.-81. spisa).

6. Sud nije proveo dokazni prijedlog tužitelja saslušanjem svjedoka ZĆ, niti je izveo dokaz financijskim i prometnim vještačenjem uz uviđaj i rekonstrukciju na licu mjesta te pribavljao skicu mjesta događaja i fotoelaborat nezgode iz razloga što navedeni dokazi nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

7. Nisu niti provedeni dokazni prijedlozi tuženika iz točke 4. (dokazi pod rednim brojem 2. do 10.) odgovora na tužbu iz razloga što niti oni nisu bili potrebni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 46.204,41 eura na ime osigurnine po osnovi ugovora o kasko osiguranju sukladno odredbi članka 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO - na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i nastanka štetnog događaja), na ime štete koja je nastala na vozilu u vlasništvu tužitelja, reg. oznake [registarska oznaka], te troškova vuče vozila, povodom štetnog događaja od 3. listopada 2020.

10. Nije sporna činjenica da se 3. listopada 2020. oko 19,30 sati, na 23. km + 800 metara autoceste A6 Zagreb - Rijeka, u tunelu Čardak, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo u vlasništvu tužitelja, reg. oznake [registarska oznaka]. Dakle, nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, niti je sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno da je predmetno vozilo bilo osigurano kod tuženika policom automobilskog kasko osiguranja.

11. Osim toga, nije niti sporna visine štete na vozilu po osnovi računa popravka društva Porsche Inter Auto d.o.o. od 26. studenoga 2020., u iznosu od 36.481,74 eura bez PDV-a, no sporno je pravo tužitelja da potražuje iznos PDV-a po navedenom računu.

12. Međutim, između stranaka je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li predmetna šteta pokrivena osiguranim rizicima. Također, sporna je i visina štete po osnovi vuče vozila, kao i pravo tužitelja da potražuje naknadu štete po predmetnim računima s uključenim PDV-om. Osim toga, sporna je činjenica je li tužitelju isplaćena naknada štete po osnovi predmetnog štetnog događaja od strane osiguratelja društva Hrvatske autoceste d.o.o. Konačno, među strankama je sporno je li u odnosu na utuženo potraživanje nastupila zastara.

13. Stoga, u ovoj pravnoj stvari potrebno je prije svega utvrditi je li tuženikov prigovor zastare osnovan.

14. Uvidom u izvid štete broj 208203204360 (list 25. -26. spisa) utvrđeno je da je tuženik 27. listopada 2020. izvršio pregled vozila Porsche Carrera 911, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu ovdje tužitelja, povodom predmetne prometne nezgode od 5. listopada 2020. Navedenim izvidom tuženik je utvrdio da je na vozilu nastala djelomična šteta te je utvrdio dijelove za popravak, zamjenu i kontrolu, a ujedno je izvršio procjenu radnog vremena potrebnog za popravak vozila.

15. Uvidom u račun društva ZUBAK GRUPA d.o.o. ORYX Asistencija, broj 6814-A-2 od 5. listopada 2020. (list 31. spisa), s datumom dospijeća 15. listopada 2020., utvrđeno je da je predmetni račun ispostavljen tužitelju na ime vuče, odnosno, utovara, istovara i prijevoza vozila Porsche Carrera, reg. oznake [registarska oznaka], u iznosu od 4.537,50 kuna s uključenim PDV-om, koji odgovara iznosu od 602,23 eura prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1,00 euro.

16. Iz uvida u račun društva Porsche Inter Auto d.o.o., broj 24596/11481/33 od 26. studenoga 2020. (list 27. -30. spisa), s datumom dospijeća 26. studenoga 2020., utvrđeno je da je predmetni račun ispostavljen tužitelju na ime popravka vozila Porsche Carrera 911, reg. oznake [registarska oznaka], i to na iznos od 274.871,70 kuna bez PDV-a (koji odgovara iznosu od 36.481,74 eura prema fiksnom tečaju konverzije), odnosno na iznos od 343.589,63 kuna s uključenim PDV-om po stopi od 25% (koji odgovara iznosu od 45.602,18 eura).

17. Iz uvida u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 1102/2024-2 od 27. kolovoza 2024., vidljivo je da je revizija ovdje tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2722/2022-2 od 13. srpnja 2023., prihvaćena te je preinačena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2722/2022-2 od 13. srpnja 2023. te presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-317/2021 od 15. travnja 2022. Naime, navedenom presudom Vrhovni sud Republike Hrvatske, pod točkom I. izreke, utvrdio je da su ništetne odredbe Ugovora o kasko osiguranju zaključenim između ovdje tužitelja i tuženika, koje glase: "Ugovorne strane posebno ugovaraju da je plaćanje premije u točnom određenom roku (dospijeće) bitan sastojak ovog ugovora sa svim pravnim učincima koji iz toga proizlaze, a propisani su u toč. D.3. Uvjeta, a koja točka D.3. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila glasi: 1. Ugovor o osiguranju neće početi proizvoditi svoje učinke propisane čl. D.1. ako jednokratna premija nije plaćena pod uvjetima definiram u stavcima 2. i 3. istog članka. Isto vrijedi i kada je ugovoreno da prvi obrok premije dospijeva u trenutku kada je ugovor sklopljen (čl. D.1. stavak 4.).

2. Kod ugovorenog plaćanja premije, sukladno modalitetima dospijeća iz članka D.2. stavka 1. točki 1.1., 1.2. i 1.3., neplaćanje dospjele premije ima za posljedicu prestanak osigurateljnog pokrića jer plaćanje premije u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora o osiguranju i naveden je na polici. 3. Prestanak osigurateljnog pokrića iz prethodnog stavka podrazumijeva da obveza ovdje tuženika u smislu osigurateljnog pokrića prestaje u 24. sat dana u kojem je plaćanje premije dospjelo."

18. Dakle, iz gore citirane presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske vidljivo je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o automobilskom kasko osiguranju, i to u dijelu u kojem su stranke ugovorile da je plaćanje premije u točno određenom roku bitan sastojak tog ugovora te da bi neplaćanje dospjele premije imalo za posljedicu prestanak osigurateljnog pokrića. Međutim, usprkos tome što je utvrđeno da je predmetna ugovorna odredba ništetna (pa se smatra kao da nije niti bila ugovorena), navedeni ugovor kao cjelina u preostalom dijelu ostao je na snazi u smislu odredbe članka 324. stavak 1. ZOO-a budući da može opstati i bez te ništetne odredbe.

19. Odredbom članka 214. stavak 1. i 2. ZOO-a propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (članak 216. ZOO- a). Kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne (članak 223. ZOO-a).

20. Prema odredbi članka 234. stavak 1. ZOO-a, tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.

21. U konkretnom slučaju tražbina ugovaratelja osiguranja, ovdje tužitelja, nastala je najkasnije s danom 26. studenoga 2020. (kada je dospio račun društva Porsche Inter Auto d.o.o., broj 24596/11481/33 od 26. studenoga 2020.), pa je zastara počela teći 1. siječnja 2021. (prvim danom poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala), a nastupila je istekom 1. siječnja 2024., dakle 2. siječnja 2024. S obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. ožujka 2025., proizlazi da je od dana nastanka tražbine pa do dana podnošenja tužbe protekao trogodišnji zakonski zastarni rok iz odredbe članka 234. stavak 1. ZOO-a.

22. S obzirom da je sud istaknuti prigovor zastare tuženika ocijenio osnovanim, to je tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi članka 234. stavak 1. ZOO-a odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

23. Budući da je sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim iz razloga jer je nastupila zastara utuženog potraživanja, to nije ulazio u ispitivanje među strankama ostalih spornih činjenica, niti je provodio dokazne prijedloge stranaka iznesene u tom smjeru.

24. Vezano za pozivanje tužitelja na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., kojim je navedeni sud zauzeo shvaćanje u vezi početka tijeka zastare kod restitucijskih zahtjeva, potrebno je uputiti da se u u ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje tužitelja po osnovi isplate osigurnine temeljem ugovora o kasko osiguranju, a ne po osnovi restitucijskog zahtjeva prema kojem bi tužitelj tražilo povrat onoga što je primio na temelju osnove koja se nije ostvarila ili je naknadno otpala (kao primjerice, ništetnog ugovora). U konkretnom slučaju, utvrđeno je da predmetni ugovor o kasko osiguranju ostao na snazi osim u dijelu kojim je bilo ugovoreno da je plaćanje premije u točno određenom roku bitan sastojak tog ugovora te da bi neplaćanje dospjele premije imalo za posljedicu prestanak osigurateljnog pokrića, pa nema mjesta primjeni odredbe članka 323. stavak 1. u vezi s člankom 1111. stavak 3. ZOO-a vezano za restitucijske zahtjeve kod ništetnih ugovora. Navedena odredba bila bi primjenjiva u situaciji kada bi cijeli ugovor o kasko osiguranju bio utvrđen ništetnim, u kojem slučaju bi osiguranik imao pravo na povrat plaćene premije osiguranja, a osiguratelj na povrat eventualno isplaćenih osigurnina po tom ugovoru. No, tada osiguranik ne bi imao pravo na isplatu osigurnine od osiguratelja budući da bi cijeli ugovor bio utvrđen ništetnim, pa bi otpala pravna osnova na temelju koje je ugovorena isplata osigurnine, već bi isti, kao što je ranije navedeno, isključivo imao na povrat plaćene premije osiguranja.

25. S obzirom na to da je tuženik uspio u parnici u cijelosti, odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. stavka 2. ZPP-a, prema kojima je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa).

26. Tuženiku su stoga, prema njegovom zahtjevu, kao potrebni priznati troškovi parničnog postupka, primjenjujući pritom Tbr. 54. Tarife, i to za sastav odgovora na tužbu od 10. travnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 11. lipnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 19. prosinca 2025. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), dakle iznos od 3.000,00 eura, koji uvećan za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno iznosi 3.750,00 eura.

27. Na ime troškova parničnog postupka tuženik ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) za ostale odnose, koje teku od 29. siječnja 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

28. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor pa mu stoga ne pripada pravo na naknadu zatraženih troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tuženiku.

29. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. - III. izreke presude.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sudac:

Srđan Sessa

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).