Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-67/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu NA zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19 i 84/21– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog NA podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem K-183/2020-37 od 27. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog NA, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi NA, za kazneno djelo iz članka 118. stavak 2. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

II. U preostalom dijelu žalba optuženog NA odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu optuženi NA proglašen je krivim optuženog zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženom NA podmiriti paušalne troškove u iznosu od 40,00 eura u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

2. Žalbu protiv presude je podnio optuženi NA putem braniteljice Željke Mance, odvjetnice u Varaždinu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, zbog povrede odredaba kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 4. ZKP/08 te zbog odluke o kazni s prijedlogom da Županijski sud usvoji ovu žalbu i da ukine prvostupanjsku presudu, te predmet vrati na ponovni postupak, ili da podredno preinači prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni i okrivljenika NA blaže kazni. Žalbu protiv presude je podnio i osobno NA ne navodeći i ne obrazlažući žalbene razloge s tim da iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog povrede kaznenog zakona te predlaže sud usvoji ovu žalbu i da ukine prvostupanjsku presudu ili je preinači u oslobađajuću presudu. Budući se žalbe optuženika po braniteljima međusobno dopunjuju bit će razmatrane kao jedna žalba optuženika.

2.1. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbe optuženika i njegovog branitelja odbije u cijelosti kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba optuženog NA je djelomično osnovana.

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pri pravnoj ocjeni djela zaključio da je kod okrivljenika postojala neizravna namjera u odnosu na nanošenje teške tjelesne ozljede kod oštećenika, odnosno da je okrivljenik bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice u vidu teške tjelesne ozljede oštećenika, te je na istu pristao. Iako je obrana tijekom postupka ukazivala na zaključak da je okrivljenikovo ponašanje i nastala kažnjiva posljedica djela rezultat svjesnog nehaja, sud na stranicama 7. i 8. obrazloženja presude iznosi razloge zbog kojih je smatrao kako je okrivljenik postupao s neizravnom namjerom, međutim, u točki 15. obrazloženja presude, razlozi koji sud iznosi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, zbog čega obrana smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, s jedne strane, kao i povreda kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 4. ZKP, budući da je sud glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenio zakon koji se ne može primijeniti, odnosno sud je pogrešno okvalificirao djelo kao tešku tjelesnu ozljedu iz članka 118. stavak 1. KZ, dok je trebao primijeniti odredbu članka 121. stavak 1. KZ/11, te doći do zaključka da se ovdje radi o postupanju iz nehaja.

4.1. Takvi žalbeni navodi optuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno analizirao i zaključio u točki 15. obrazloženja presude ostvarenje subjektivnih obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede, koja je u konkretnom slučaju počinjena s neizravnom namjerom, kada je optuženik bio svjestan da udarcem zatvorene šake u područje lica oštećenika može doći i do prijeloma nosne kosti i teške tjelesne ozljede, pa je na takvu posljedicu i pristao, imajući u vidu da je optuženik bio svjestan kakav učinak može imati njegov udarac s obzirom na snagu i lokaciju udaranja na tijelo druge osobe.

4.2. Prema tome, optuženik je kazneno djelo počinio nesvjesnim nehajem, a nesvjesni nehaj postoji zbog toga što optuženik nije bio svjestan da može nastupiti zabranjena posljedica, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. Optuženik posljedicu nije htio, ali je do posljedice došlo iz nepažnje. Nehaj je uvijek propuštanje dužne pažnje, i u tome se sastoji protupravnost nehajnog ponašanja optuženika. Krivnja od nehaja sastoji se u tome da je optuženik, prema svojim osobnim svojstvima, bio sposoban uvažiti objektivne zahtjeve za dužnom pažnjom, a on to nije učinio.

4.3. Suprotno iznesenim žalbenim navodima, ocjena je ovoga vijeća da je prvostupanjski sud, na temelju analize i ocjene obrane optuženika, dovodeći je u vezu s iskazom oštećenika ČA i svjedoka MA, sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženik kritične zgode bio svjestan da oštećenika može teško tjelesno ozlijediti i pristajući na to, zatvorenom šakom ga udario u predio nosa, uslijed kojeg udarca je oštećenik pao, zadobio prijelom nosne kosti, ozljedu teške naravi.

5. Drugostupanjski sud nalazi da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11., budući je optuženik bio svjestan svog postupanja, da udarcem zatvorene šake u glavu oštećenika može doći do teške tjelesne ozljede, te je optuženik i pristao na takvu posljedicu koja je i nastupila kod oštećenika. Stoga nije došlo do povrede kaznenog zakona na koje upućuje optuženik u žalbenim razlozima, smatrajući da bi se činjenični opis iz optužnice mogao kvalificirati kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz nehaja iz članka 121. KZ/11 zbog čega je odbijena žalba optuženika koja se odnosi bitne povrede odredaba kaznenog postupka i na povredu kaznenog zakona kao neosnovana.

6. U pogledu odluke o kazni, žalitelj s pravom ističe kako je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne propustio utvrditi i cijeniti olakotne okolnosti u vide njegovih osobnih prilika (otac šestero malodobne djece ) i činjenice da je oštećeniku pristupio u pomoć odmah nakon zadavanja udarca. Optuženik je ranije kazneno osuđivan, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio uvidom u izvadak iz njegove kaznene evidencije.

6.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela.

6.2. Imajući u vidu izložene, kako olakotne tako i otegotnu okolnost, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene otegotne okolnosti, bez da je optuženiku utvrdio i cijenio olakotne okolnosti te okrivljeniku izrekao prestrogu kaznu kad ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.

6.3. Naime, vodeći računa o općim pravilima vrsti i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), te svim okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odmjeravanja kazne, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u ovdje konkretnom slučaju u odnosu na predmetno kazneno djelo primjerena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci. Upravo ovako preinačenom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije, ista je primjerene težini počinjenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, osobnim prilikama okrivljenika, te ukupnosti odnosa koji su pridonijeli počinjenju ovog kaznenog djela, te će dostatno izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati će na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Kazna koju je izrekao prvostupanjski sud pretjerano naglašava retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja.

7. Slijedom navedenog, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci kazni, temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08, kako je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu žalbu optuženika valjalo odbiti, te u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482. ZKP/08), kako je to navedeno pod toč. II/ izreke ove presude.

8. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 29. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav