REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: OVR-246/26-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Miroslavu Sutonu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja APS DELTA S.A., LUKSEMBOURG, Avenue J. F. Kennedy 46a OIB: 45421012929, zastupan po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bez održavanja ročišta, 2. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I Odbija se prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika podnesen sudu 26. siječnja 2026., upisanima u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Katastarska općina: 335576, Gornji Stenjevec, z. k. uložak broj [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] u naravi kuća u [adresa] i dvorište površine 149 čhv, 537 m2.
II Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upis zabilježbe odbijenoga prijedloga za ovrhu, podnesenog sudu 26. siječnja 2026. na nekretnini ovršenika opisanoj pod točkom I. izreke ovog rješenja.
Obrazloženje
1.Dana 26. siječnja 2026. godine ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika opisanoj u izreci ovoga rješenja, na temelju ovršne isprave i to Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208948519/07 od 23. travnja 2007. solemiziran dana 26. travnja 2007. od strane javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-15961/07 i OV-16011/07, radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 544.058,80 CHF s pripadajućim kamatama.
2.Prema čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
3.Sud je pregledom spisa utvrdio da je ova ovrha pokrenuta na temelju ovršne javnobilježničke isprave odnosno Ugovora naznačenog u izreci koji je neposredno izvršiv javnobilježnički akt. Navedena isprava predstavlja pravni posao koji ima svojstva ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača.
4.Pregledom dokumentacije utvrđeno je da se radi o potrošačkom kreditiranju odnosno da je ovrhovoditeljev prednik nastupio kao trgovac, a ovršenik kao potrošač.
5.Pokretanju ovrhe na temelju predmetne ovršne isprave nije prethodio parnični ili drugi sudski postupak u okviru kojega je ispitana tražbina ovrhovoditelja već je predmetna ovrha pokrenuta izravno na temelju naznačenog javnobilježničkog akta, sklopljenog između trgovca i potrošača. Stoga je potrebno izvršiti sudsku kontrolu.
6.U okviru prava Europske unije zaštita potrošača uređena je Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13/EEZ).
7.Članak 3. st. 1. u vezi s čl. 2. točka a) Direktive 93/13/EEZ određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora.
8.Odredba čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ propisuje da u interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.
9.Uvodni navodi Direktive 93/13/EEZ također ističu da bi se potrošački ugovori trebali sastavljati jasnim i razumljivim jezikom, potrošač bi trebao dobiti mogućnost da pregleda sve odredbe i, u slučaju kakvih dvojbi, trebalo bi prevagnuti tumačenje koje je za potrošača najpovoljnije.
10.Prema čl. 141.c Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije. Jedan od izvora prava Europske unije su i odluke Suda Europske unije (dalje: Sud EU) donesene povodom zahtjeva za prethodnim tumačenjem prava Europske unije. Sukladno praksi Suda EU odluka donesena povodom zahtjeva za prethodnim tumačenjem obvezuje kako nacionalni sud koji je postavio pitanje, tako i ostale nacionalne sudove koji razmatraju jednak problem (izraženo u odlukama ECLI:ECLI:EU:C:1981:270, ECLI: ECLI:EU:C:1963:6, i ECLI:ECLI:EU:C:1982:335).
11.Odlukama Suda EU dalje je utvrđeno da je nacionalni sud u sklopu primjene prava Europske unije dužan izuzeti iz primjene svaku pravnu normu nacionalnog prava koja je suprotna pravu Europske unije i izravno primijeniti europsko pravno pravilo. Navedeni stav izražen je (između ostalog) u odluci broj C‑6/64, predmet Costa protiv E.N.E.L.Povezano
s time, načelo djelotvornosti izraženo u višestrukim odlukama Suda EU (primjerice odluke broj C‑413/12, C‑49/14 i C‑169/14) traži da postupovna pravila za pravna sredstva čija je svrha osigurati zaštitu prava koja pravni subjekti izvode iz prava Europske unije ne smiju u praksi onemogućiti ili pretjerano otežati korištenje pravima koja priznaje pravni poredak Europske unije.Zaključno treba istaknuti i da načelo usklađenog tumačenja zahtijeva i da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje, da bi se zajamčila puna učinkovitost prava Europske unije i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njime nastoji postići.Spomenuta Direktiva 93/13/EEZ implementirana je u hrvatsko zakonodavstvo sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/2022, dalje: ZZP). Predmetni zakon nepoštene ugovorne odredbe definira i opisuje u člancima 53. i 54. ZZP-a, čija primjena prema čl. 44. ZZP-a nije isključena za ugovore o financijskim uslugama.
12.Članak 53. st. 1. ZZP-a tako navodi da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavak 2. istog članka dalje navodi da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
13.Članak 4. t. 21. ZZP-a dalje propisuje da je „potrošač“ svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok t. 34. propisuje da je „trgovac“ bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca.
14.Pregledom ovršne isprave - ugovora na kojemu tražbina temelji sud je utvrdio da stranke toga pravnog posla predstavljaju trgovca i potrošača u smislu čl. 4. ZZP-a. Sud je nadalje utvrdio da isprave sadrže potencijalno nejasne odredbe koje je potrebno dodatno preispitati iz čega proizlazi mogućnost da bi predmetne odredbe mogle biti utvrđene kao nepoštene u smislu odredbi Direktive 93/13/EEZ i čl. 53. ZZP-a.
15. Naime, ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu predlaže određivanje ovrhe na nekretnini ovršenika radi naplate tražbine koja je izražena u valuti CHF, koja je podložna značajnim promjenama na valutnom tržištu u uvjetima financijskih nestabilnosti.Također, u ovršnoj ispravi, odnosno u Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3208948519/07 od 23. travnja 2007. određeno je da će se na sve dospjele tražbine primjenjivati kamatna stopa po dospijeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, iz čega proizlazi da ovdje ovršeniku, kao potrošaču nije moglo biti poznato koliki iznos kamata može biti uračunat prilikom svakog pojedinačnog dospijeća, a obzirom da visina kamate ne ovisi o uvjetima na tržištu već odluci banke. Sudu nije poznato ima li ovršenik znanje o financijskim procesima, odnosno je li ovršenik bio na primjeren način upoznat s potencijalnim financijskim rizicima predmetnog posla u pogledu valutnih promjena kao i izračunu kamatnih stopa.
16.Slijedom navedenog, sud u okviru ovog ovršnog postupka nije ovlašten ispitati nepoštenost pojedinih odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu, a isto nije ispitivano niti u okviru eventualnog drugog sudskog postupka koji je prethodio pokretanju ove ovrhe. Nepoštenost odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu ispituje se u parničnom postupku pokrenutom od strane ovršenika, no odredbe nacionalnog zakonodavstva omogućuju da se ovrha provede neovisno o ishodu navedenog parničnog postupka.
17.Navedeno je protivno načelu djelotvornosti i cilju iz čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ te predstavlja činjeničnu i pravnu situaciju u bitnome istovjetnu odluci Suda EU broj C- 407/18 od 26. lipnja 2019. (predmet G protiv Addiko Bank d.d.).
18.Sud EU u odluci C-407/18 dalje navodi da odgovarajuća i djelotvorna sredstva za sprječavanje daljnjeg korištenja nepoštenih odredbi u ugovorima koje trgovac sklapa s potrošačima moraju podrazumijevati odredbe koje omogućuju da se potonjima zajamči djelotvorna sudska zaštita, dajući im mogućnost da pred sudom osporavaju takav ugovor, uključujući i u stadiju njegova prisilnog izvršenja, i to u razumnim postupovnim uvjetima tako da za izvršavanje njihovih prava nisu propisani uvjeti koji pretjerano otežavaju ili u praksi onemogućavaju izvršavanje prava zajamčenih Direktivom 93/13/EEZ. Sud EU posebice navodi da naknadna zaštita u vidu novčane naknade štete nakon što bi ovrha već bila dovršena/provedena ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe, a što je suprotno cilju iz čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Sud također napominje da preventivna kontrola nepoštenosti u vidu savjetovanja i informiranja potrošača od strane javnog bilježnika nije dovoljna da bi se osigurala djelotvorna zaštita zajamčena Direktivom 93/13/EEZ.
19.Prema odluci Suda EU C‑6/64 (predmet Costa protiv E.N.E.L.) nacionalni sud je dužan iz primjene izuzeti svaku pravnu normu nacionalnog prava protivnu pravu Europske unije
20.Sukladno čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ države članice su dužne osigurati da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.
21.Kako je nacionalni sud obvezan izuzeti iz primjene svaku pravnu normu nacionalnog prava koja je suprotna pravu Europske unije i izravno primijeniti europsko pravno pravilo, dužan je ovršeniku kao potrošaču pružiti zaštitu propisanu odredbama Direktive 93/13/EEZ. U konkretnom slučaju isto znači da je sud dužan prije provedbe ovrhe ispitati postojanje nepoštenih odredbi u ovršnoj ispravi .Činjenica da je Ugovor između stranaka sklopljen prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju nije od značaja obzirom da je u tijeku pregovora oko ulaska u Europsku Uniju Republika Hrvatska preuzela obvezu usklađivanja vlastitih propisa sa onima Europske Unije, pa tako i onih zakona koji reguliraju prava potrošača, a zaštita potrošača je sastavni dio prava Europske Unije.
22.Sud sukladno postojećim zakonskim odredbama u okviru ovršnog postupka nije ovlašten ispitati nepoštenost pojedinih odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu, a isto nije ispitivano niti u okviru eventualnog drugog postupka koji je prethodio pokretanju ove ovrhe.
23. Primjenom čl. 7. OZ-a odlučeno je da se neće izvoditi dokaz saslušanjem stranaka obzirom da iznesene činjenice daju sudu osnovu za donošenje odluke.
24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ovoga rješenja
25. Primjenom članka 10. stavka 4. i članka 21. stavka 1. OZ-a u vezi s člankom 95. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/22, 155/23) odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja.
U Zagrebu, 2. veljače 2026.
S u d a c:
Miroslav Suton
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. ovrhovoditelju po punomoćniku
2. zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda, prije pravomoćnosti
