REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-9724/2020-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Ivan Jelavić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jelavić & partneri j.t.d. iz Zagreba, Palmotićeva 70, protiv tuženika TRAG plus dom za starije i nemoćne, Zagreb, Osekovska 18, OIB: 26170398463, kojeg zastupa punomoćnik Filip Gereci odvjetnik iz Zagreba, Folengovićeva ulica 6/b, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana, 16. siječnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštenim izvanredni otkaz Ugovora o radu koji je tuženik TRAG plus dom za starije i nemoćne, OIB: 26170398463 dao tužiteljici FB, OIB: [osobni identifikacijski broj] Odlukom o izvanrednom otkazu od dana 21. listopada 2020.g.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenoga zahtjeva koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužiteljica FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženik TRAG plus dom za starije i nemoćne, OIB: 26170398463, dana 1. kolovoza 2020.g. Ugovorom o radu sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova čistačice.

Nalaže se tuženiku TRAG plus dom za starije i nemoćne, OIB: 26170398463, da tužiteljici FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade plaće za razdoblje od 21. listopada 2020.g. do 13. siječnja 2021.g. isplati bruto iznos od 11.653,21 kuna / 1.546,65 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od:

- na iznos od 1.370,96 kuna / 181,96 eura od 15. studenog 2020.g.,

- na iznos od 4.250,00 kuna / 564,07 eura od 15. prosinca 2020.g.,

- na iznos od 4.250,00 kuna / 564,07 eura od 15. siječnja 2021.g.,

- na iznos od 1.782,25 kuna / 236,55 eura od 15. veljače 2021.g.,

pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Raskida se Ugovor o radu na neodređeno sklopljen dana 1. kolovoza 2020.g. između tužiteljice FB, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnice i tuženika TRAG plus dom za starije i nemoćne, OIB: 26170398463 kao poslodavca s danom 13. siječnjem 2021.g.

Nalaže se tuženiku TRAG plus dom za starije i nemoćne, OIB: 26170398463, da tužiteljici FB, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete, isplati iznos od 34.000,00 kuna / 4.512,58 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tužiteljici da tužitenoj naknadi trošak ovog parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana „

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 4. studenog 2020. podnijela zahtjev tuženiku radi zaštite prava iz radnog odnosa kojim je od tuženika zatražila da odluku o izvanrednom otkazu od dana 21. listopada 2020. stavi izvan snage, te da joj izda potvrdu o tome da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno.

Dana 20. studenog 2020. tužiteljica je zaprimnila očitovanje tuženika na prethodno navedeni zahtjev radi zaštite prava iz radnog odnos kojim tuženik odbija postupiti po zahtejvu tužtieljice.

Tužiteljica je dana 1. kolovoza 2020. s tuženikom sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme do 31. listoapda 2020. za obavljanje poslova čistačice.

Dana 21. listopada je donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu opisanog pod točkom II tužbe, te se kao razlog paušalno navodi kršenje članka 17. predmetnog Ugovora o radu.

Tužiteljica osporava zakonitost izvanrednog otkaza obzirom da u odluci o izvanrednom otkazu nisu obrazloženi razlozi takvog otkaza, već se paušalno navodi da je došlo do krašenja čl. 17. Ugovora o radu izvršavanjem radnih obveza znatno ispod prosjeka, nemarno ili nepravovremeno, nekorektnim odnosom prema drugim radnicima, nepoštivanjem hijerarhije i nadređenog, neopravdanim izostankom s posla. Naime tužiteljica ističe kako navodna kršenja ugovora o radu koje tuženik u odluci o izvanrednom otkazu iznosi, nisu razloga izvanrednog otkaza u konkretnom slučaju tužiteljice, već su samo prepisani slučajevi i kršenja obveza iz radnog odnosa koji su navedeni u čl. 17. Ugovora o radu koji ni na koji način nisu povezani s konkretnom tužiteljicom i njezinim izvršavanjima obveza iz radnog odnosa.

Slijedom navedenog nije moguće povezati razloge tuženika iz odluke o izvanredenom otkazu s konkretnom tužiteljicom i njenim izvršavanjima radnih obveza. Prethodno navedenom u prilog govori i činjenica da tuženik navodi kako tužiteljica "izvršava radne obveze znatno ispod prosjeka, nemarno ili nepravovremeno", iz čega ostaje nejasno koji je točno razlog izvanrednog otkaza, već je isključivo razvidno da je riječ o "špranciranoj" odluci izvanrednog otkaza koja sadrži prepisane slučajeve iz čl. 17. Ugovora o radu, a koji se ne mogudovesti u veu s tužiteljicom.

Neobrazlažući odluku o izvanrednom otkazu tuženik je počinio najteži prekršaj iz čl. 229. st. 1. toč. 35. Zakona o radu.

Nastavno na prethodno tužiteljica ističe kako je predmetni izvanredni otkaz u cijelosti neosnovan, te osporava postojanje razloga za izvanredni otkaz.

Također, na nezakonitost otkaza ukazuje i činjenica da je predmetni izvanredni otkaz Ugovora o radu tužiteljici dostavljen protivno odredbi članka 132. Zakona o radu, koja odredba propisuje da se na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu na odgovarajući način primjenjuju odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak. Naime, tužiteljici je izvanredni otkaz dostavljen putem e-maila te SMM porukom. Nadalje, tužiteljica ističe kako među strankama nije sporno da su sklopile tri ugovora o radu na određeno vrijeme.

Prvi Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen je dana 24. siječnja 2020. s trajanjem do 17. ožujka 2020., slijedeći je sklopljen 01. lipnja 2020. te je trajao do dana 09. srpnja 2020. i posljednji sklopljen je 01. kolovoza 2020.

Obzirom je tuženik s tužiteljicom sklapao uzastopne ugovore o radu na određeno, bez da za to postoji objektivni razlog, posljednji ugovor o radu sklopljen dana 01. kolovoza 2020. i ima se smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, sukladno čl. 12. st. 7. Zakona o radu.

Pritom se ističe kako je od prestanka prethodnog ugovora o radu koji je trajao do dana 09. srpnja 2020. do slijedećeg sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme koji je sklopljen dana 01.kolovoza 2020. proteklo manje od dva mjeseca.

Naime, članka 12. u st. 2. predviđa pretpostavke za sklapanje slijedećeg uzastopnog ugovora o radu, koje su da u vrijeme sklapanja ugovora postoji objektivni razlog i da je taj objektivni razlog naveden u sklopljenom ugovoru o radu ili pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu.

Propisane predpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, čemu u prilog govori i brojna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Navedenome u prilog govori i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revr 101/17-2 od dana 27.lipnja 2017. koja u bitnom navodi: "Kako je to već obrazloženo u ovoj presudi u vrijeme sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme 6. ožujka 2013. nije bila na snazi odredba kasnije izmijenjenog čl. 10. ZR-a, a kojom je uz ostalo i propisano da poslodavac smije sklopiti svaki slijedeći uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoje objektivni razlozi koji u tom ugovoru moraju biti navedeni u protivnom se smatra da je skloplkjen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, zbog čega činjenica da ugovor o radu na određeno vrijeme sklopkljen između stranaka 6. ožujka 2013., a bez da su u njemu naznačeni objektivni razlozi zbog čega taj ugovor nije sklopljen na određeno vrijeme, nema za posljedicu presumpciju da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme".

Također, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Revr 1548/2015-2 od dana 29. lipnja 2016. u bitnome navodi:

"Naime, u spornom ugovoru nije bio navedeni objektivni razlog koji bi omogućavao poslodavcu da s smije sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme."

"Kako u spornom ugovoru taj objektivni razlog nije naveden, to je već u trenutku sklapanja tog ugovora došlo do promjene st. 7. istog članka prema kojem ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme."

Tužitelj zbog svega navedenog predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, te tuženika obveže na plaćanja troškova ovog parničnog postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tružbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

Navodi da je tužitelj prekludiran u svojem zahtjevu za sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa.

Naime odredbom čl. 133 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 dalje: ZPR propisano je slijedeće:

1) "Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtjevati od poslodavca ostvarenje tog prava. 2) Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtjevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom".

Nesporno je da je tužitelj svoj zahtjev radi zaštite prava iz radnog odnosa poslao tuženiku preporučenom poštanskom pošiljkom dana 04.11.2020.

Dan predaje preporučene pošiljke pošti smatra se danom predaje zahtjeva tuženiku, kao poslodavac. Dakle, od tog dana 04.11.2020. počinje teći rok u kojem je tuženik, kao poslodavac, mogao udovoljiti zahtjevu tužitelja, kao radnika (tako i Županijski sud u Bjelovaru u odluci GŽ-3095/2012-2 od 14.02.2013.

Stoga je rok u kojem je tuženik mogao udovoljiti zahtjevu tužitelja završio dana 19.11.2020. pa je rok u kojem je tužitelj mogao podnijeti tužbu počeo teći dana 20.11.2020., a istekao je dana 04.12.2020.

Tužitelj je tužbu podnio tek dana 09.12.2020. pa je s obzriom na prekluzivnu narav rokova iz čl. 133. ZOR-a, tužitelj prekludiran u svom zahtjevu za sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa.

Slijedom navedenog predlaže sudu odbaciti tužbu.

Nadalje, ukazuje na neosnovanost tužbe i tužbenih zahtjeva.

U bitno tužitelj smatra:

-da tužitelju nije na zakonit način dostavljena odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 01.08.2020;

-da je izvanredni otkaz nezakonit jer nije obrazložen;

-da taj (izvanredni otkaz) Ugovora o radu na određeno vrijeme, predstavlja treći uzasstopni ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme između tužitelja i tuženika, pa da se ima smatrati kako je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tužiteljevo isticanje navodne nezakonitosti dostave odluke o izvanrednom otkazu je u potpunosti promašeno i bespredmetno, jer dostava izvanrednog otkaza tužitelju nedvojbeno proizlazi iz same činjenice da je tužitelj taj otkaz osporavao prvo zahtjevom radi zaštite prava iz radnog odnosa, a sada i tužbom u ovom predmetu.

Suprotno navodima tužitelja, izvanredni otkaz Ugovora o radu jeste obrazložen. Tako se u otkazu u pisanom obliku obrazlaže da se Ugovor o radu izvanredno otkazuje zbog kršenja članka 17. Ugovora o radu i to zbog izvršavanja radnih obveza od strane tužitelja znatno iznad prosjeka, nemarno ili nepravovremeno, zbog nekorektnog odnosa prema drugim radnicima, zbog nepoštovanja hijerarhije i nadređenog i zbog neoprvdanog izostanka s posla, a sve kroz prizmu činjenice da je tužitelj već prije bio upozoravan na teže i lakše povrede svojih radnih obveza, a da to upozorenja nisu poručila rezultat, odnosno promjenu na bolje u pristupu tužitelja prema svojim radnim obvezama, slijedom čega, uvažavajući sve okolnosti i interese tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, nastavak radnog odnosa nije moguć.

S obzirom da je izvanredni otkaz obrazložen, ne postoji nikakva prekršajna odgovornost tuženika na koju tužitelj neosnovano upire.

Tužitelj pogrešno tumači odredbu članka 12. ZOR-a kada smatra da se predmetni Ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 01.08.2020 ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

Tako je odredbom čl. 12. stavka 2 ZOR-a prpoisano:

"Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivni razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz čl. 14 stavak 3. ovog Zakona mora navesti."; Dok je odredbom stavka 3. tog članka određeno:

"Ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom.";

A odredba 7. tog članka propisuje:

"Ako je ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme."

Značenje riječi "uzastopnop" jest: "u sliejdu", "odmah jedno za drugim" - dakle bez prekida vremenskog kontinuiteta.

Nesporno je da je tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, dana 24.01.2020. zaključio Ugovor o radu na određeno vrijeme, koji je prestao dana 17.03.2020. Nesporno je i da su tuženik kao poslosavac i tužitelj kao radnik dana 01.06.2020. zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koji je prestao dana 09.07.2020. Naposljetku, nesporno je i da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik dana 01.08.2020. zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijema, koji je prestao dana 21.10.2010. ovdje osporavanim izvanrednim otkazom.

Sve to potvrđuju navodi tužitelja.

Stoga je nesporno da naprijed navedeni ugovori o radu nisu zaključeni uzastopno, već s određenim prekidima u vremenskom kontinuitetu.

Budući da ugovori o radu nisu zaključeniuzastopno, niti jedan od tih Ugovora nije zaključen suprotno ocdredbama ZOR-a pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se ijedan od tih Ugovora ima smatrati ugovorm o radu na neodređeno vrijeme. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu tužbu u cijelosti odbaciti, podredno u cijelosti kao neosnovan odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, uvećane za zateznu kamatu na trošak tekuću od dana donošenja rješenja o trošku do isplate.

3.Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 04.11.2020.g, Očitovanje na Zahtjev radi zaštite prava iz radnog odnosa od 17.11.2020.g, Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1.kolovoza 2020.g, Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 21.10.2020.g, e-mail sa uručenim otkazom od 21.listopada 2020.g, sms poruku sa uručenim otkazom, Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1.lipnja 2020.g, Sporazum o prestanku radnog odnosa od 09.07.2020.g, isplatne liste tužiteljice i popis zaposlenja, saslušao svjedoke EB, NB i tužiteljicu.

4.Cijeneći rezultate provedenog postupka temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5.Među strankama je nesporno da je tužiteljica s tuženikom zaključila Ugovor o radu na određeno dana 24. siječnja 2020. s trajanjem do 17. ožujka 2020., slijedeći je sklopljen 01. lipnja 2020. te je trajao do dana 09. srpnja 2020. i posljednji sklopljen je 01. kolovoza 2020. Nesporno je da je tuženik dana 21.10.2020.g donio odluku o zaprimio Izvanrednom otkazu Ugovora o radu, na koju je tužiteljica dana 4. studenog 2020.g izjavila u roku Zahtjev za zaštitu prava, a na koji se tuženik očitovao na način da je ostao kod prvotne odluke o otkazu Ugovora o radu.

6. Tuženik osporava da bi tužba bila podnesena u zakonskom roku, no isti se računa od dana zaprimanja Odluke kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava radnika a to je dan 20. studeni 2020.g. Tužba je podnesena u zakonskom roku dana 4.Prosinca 2020.g.

7. Među strankama je sporno da li je odluka tuženika opravdana i zakonita obzirom da se radi o prestanku radnog odnosa.

8. U daljnjem tijeku postupka, po uvidu u dokumentaciju priležeću spisu, sud je u tijeku dokaznoga postupka utvrđivao činjenice relevantne za opravdanost odluke o otkazu i to:

- da li je tuženik na zakoniti način dostavio Odluku tužiteljici

- da li je tužitelju omogućeno iznošenje obrane

- da li je tužena dokazala osnovu za donošenje odluke o izvanrednome otkazu

- da li je daljnji nastavak radnog odnosa moguć između stranaka

8. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu koja se odnosi na uručenje odluke o otkazu, sadržaj odluke i sms poruka te saslušao svjedoke.

9. EB zaposlenik je tuženika i poznaje tužiteljicu. S njom je surađivala. Poznato joj je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu ali ne zna razloge istog. Ne zna li da je imala ugovore na određeno ili neodređeno vrijeme. Poznato joj je da tužiteljica nije redovno dolazila na posao. Izostajala je često uz opravdanje vezano za dijete. Jako loše je obavljala poslove čistačice. Pregledavala nam je bilježnice, petljala se u telefonske pozive, u medicinske poslove, što nije bio njezin opseg poslova. Obzirom na slaba viđanja odnos nje i tužiteljice nije bio loš.

Poznato joj je kako je tužiteljica samoinicijativno uzimala hranu. Naime, ako je bilo viška hrane u restoranu moglo se odnijeti doma. Tužiteljica je sebi izdvajala hranu i prije stvaranja rezervi taj dan. Uzimala je mlijeko i potrepštine, čak i od korisnika. Znala je od korisnika tražiti cigarete, voće i soka. Kada je tužiteljica bila prisutna uvijek je nekom nešto falilo, pa čak i novac iz džepa. Višekratno je uzimala novce. Nadležne osobe u Ustanovi su je upozoravali na to ponašanje. Ne sjeća se događaj od 21. listopada 2020.

10. NB je radila je kod tuženika i poznaje tužiteljicu, bila joj je kolegica. Bila je prisutna na dan kada je tužiteljica dobila otkaz. Tužiteljica se s kolegicom koja je radila taj dan dogovorila da će zamijeniti smjenu, ali svjedok nije imao o tome saznanja, sve do trenutka kada joj je kolegica tužiteljice rekla kako će odraditi cijeli dan jer su zamijenile smjene. Ona se kao glavna sestra nije petljala u poslove ravnateljstva i tek naknadno je taj dan saznala da je tužiteljica dobila otkaz. Čula je da je tužiteljica otuđivala inventar doma ali to nije vidjela nikada. Ona nije nikada osobno dobila pritužbu niti je njoj bilo bilo što uzeto.

Zamjena za smjenu nije bila najavljena jer njoj niti ne treba biti najavljena. Nije vidjela da bi tužiteljica osobno ukrala hranu namijenjenu korisnicima. Hrana se mogla konzumirati.

11. Zz tuženika DB, iskazala je kako je tužiteljica prijavljena za razdoblje od 24.01.2020. do 24.03.2020. obzirom da je samohrana majka koja joj se povjerila da ju prati bivši partner zbog čega je navodno pobjegla u sigurnu kuću, a i zbog korektnog odnosa zaštitnički se ponašala prema tužiteljici kako bi joj pomogla da riješi probleme i da bude sa stalnim primanjima u njenoj ustanovi. Rekla joj je da ju partner uhodi i molila je odjavu sa Mirovinskog. Ona je bila u sigurnoj kući i ne zna da li oni tamo imaju bilo kakvih prihoda i od čega žive jer joj to nije nitko službeno potvrdio. Sa 01. lipnja 2020. ponovno je prijavila gđu FB i to do 30.09.2020. jer joj je tako najviše odgovaralo zbog straha od toga da će ju partner pronaći. Zamolila ju je da ju odjavi sa danom 09.07.2020. jer mora na grupnu terapiju. Dogovorile su se za sporazumni prestanak radnog odnosa koji je toga dana i potpisan. Ponovno ju prijavljuje 01.08.2020. do 31.10.2020. Došla joj je 20.10.2020. i informirala ju da sa 01.11.2020. ide na drugo radno mjesto. Složila se s tim uz uvjet da ne izostaje s posla i da odradi do kraja ugovor. Na dan 21.10.2020. trebala je odraditi jutarnju smjenu. Ona nije dala odobrenje da izostane jer ju je obavijestila o tome tek dan prije. Naime, protuzakonito je da čistačica radi od 07,00 do 19,00 zato su i zaposlene dvije čistačice za dvije smjene. Upozorila ju je usmenim putem da to ne čini, međutim sutradan se tužiteljica nije pojavila na poslu i morala je tražiti hitno studenta za zamjenu. Osobno ne nadgleda djelatnike, ali ima ispis SMS poruka da je tužiteljica uhvaćena od strane gđe NB. O tome postoji dokumentacija. Prvo joj se žalila gđa NB kao glavna sestra da je tužiteljica uhvaćena u krađi velike količine hrane prije nego što su ju konzumirali njihovi korisnici. Pronađena je većina hrane u njenom ormariću. Nakon što korisnici konzumiraju hranu, zaposlenici mogu uzeti da se ne baci, ali nikako prije. Djelatnici su se preko glavne sestre žalili da im nedostaju novci iz novčanika 20 – 40 kuna. Nije mogla dokazati takve glasine pa tužiteljicu nije ni pozivala. Nije ju mogla pismeno niti upozoriti. Kao žena ipak nije poduzimala drastične korake jer se radi o samohranoj majci u sigurnoj kući. I sama joj je pomagala odjećom i potrepštinama. Međutim, to nije bilo očito dovoljno jer je ono što joj je trebalo uzimala od korisnika. Na dan kada tužiteljica nije došla prisutna je bila EB. Taj dan kada se tužiteljica nije prijavila u svojoj smjeni, a o zamjeni nije imala njeno odobrenje odlučila se nakon svega za izvanredni otkaz ugovora o radu i odjavila ju sa Mirovinskog. Usmenim putem tužiteljicu je dan prije upozorila kako ne smije izostati sa svog radnog mjesta. U više navrata je tužiteljicu suočila sa optužbama za otuđenje stvari, pa tako i u razgovoru koji je uslijedio prije otkaza.

Putem mail-a joj je dostavila Odluku o otkazu ugovora o radu. Obavijestila ju je o otkazu ugovora o radu i razlozima. Vezano za iskaz gđe NB koji je kontradiktoran sa njenim iskazom, navodi da je iskaz kontradiktoran i sa iskazom gđe EB. Na kršenje radnih obaveza tužiteljicu je upozoravala više puta. Tužiteljica je na prigovore bila pasivna ali ona je to pripisivala činjenici da je tužiteljica zlostavljana žena, te je suosjećala s njom.

12. Tužiteljica FB kod tuženika je bila zaposlena kao čistačica temeljem ugovora o radu od 1. kolovoza 2020. Njeni radni zadaci bili su čišćenje radnih prostora i dijeljenje hrane pacijentima. Štićenici su bile starije osobe. Obzirom da su štićenici doma starije osobe posao je bio dosta zahtjevan. Radne zadatke davala joj je gosp. F i njoj je bila odgovorna kao neposredno nadređenoj. Što se tiče posla gosp. DB rekla joj je što treba raditi, ali uvjeti su tamo bili dosta loši, tako da su neki pacijenti bili zaraženi, a mi kao djelatnici nismo imali adekvatnu zaštitnu odjeću, već smo morali raditi i sa zaraženima i sa zdravima. Drugim riječima nije bilo poštivano pravilo vezano za zaštitu javnog zdravlja. Ona je tražila od gosp. DB da joj osigura adekvatnu zaštitu i dobila negativan odgovor. Za nju je zaštita bila staviti masku i navući rukavice. Prijavili su je da je krala, ali kod nje nisu našli tuđe stvari. I šefa i ravnateljicu Doma obavijestila je da mora izostati zbog privatnih problema obzirom da je štićenica Sigurne kuće. Jednog prigodom trebala je s djetetom na Rebro u bolnicu i dogovorila se za zamjenu s kolegicom. Mislila je da je sve dogovoreno, ali ju je nazvala gosp. DB i rekla joj da ne treba dolaziti jer je dobila izvanredni otkaz. Obratila se "glavnoj" u Sigurnoj kući da ju je uputi što da radi jer je dobila izvanredni otkaz. Predstojnica doma nazvala je odmah Ured Jelavići partneri kako bi joj dali daljnje upute. Drugi riječima ovaj sudski postupak inicirala je Sigurna kuća. 2-3 mjeseca bila je bez posla dok se nije zaposlila u Britanskoj školi. Za vrijeme dok je radila kod tuženika nije dobivala nikakva pismena upozorenja o kršenju radnih obveza. Odluku o izvanrednom otkazu dobili su e-meilom u Sigurnoj kući. Ravnateljica Doma za vrijeme razgovora s njom izvanredni otkaz je opravdala rečenicom "Dogovorila si se iza mojih leđa". Ne želi se vratiti na posao jer nisu korektni kao poslodavci, uvjeti u domu bili su jako loši i sve je rješavano agresijom. Stara je 36 godina i ima jedno maloljetno dijete, kod poslodavca u TRAGU plus radila je par mjeseci, a sveukupno ima 7 godina radnog staža. Znala je otići u ured od gosp. DB i uvijek ju je obavještavala gdje treba ići konkretno na Rebro. Vezano za događaj kada se dogovorila a kolegicom, ona ju je zamolila da gosp. DB obavijesti što su se dogovorile i u tomu je nazvala fiksni telefon i rekla gosp. DB da se s kolegicom dogovorila. Prethodno je kontaktirala ravnateljicu i obavijestila ju da mora ići na Rebro sutradan. Nije mogla ranije obavijestiti o izostanku jer je tek dobila e-mail. Primjedbe na nje rad dolazile su od gosp. DB. Čestoj je prigovarala gosp. E. Ona je bila loša prema korisnicima i uzimala je stvari njihove. Ona je morala raditi jer je štićenica Sigurne kuće i kada bi odbila posao snosila bi posljedice.

Promijenila je 19 poslodavaca u 14 godina, jer je tražila bolji posao. Konkretno na zadnjem poslu nije mogla izostati ni da dođe na ročište. Pod boljim poslom podrazumijeva se bolja plaća. Drugi razlozi nisu postojale jer svaki posao nosi dobre i loše strane. Prije nije dobila nikada izvanredni otkaz.

13. Tužiteljica je iskazala kako joj radni odnos kod tuženika više nije moguće nastaviti te predlaže sudski raskid ugovora o radu sa danom 21. listopada 2020.g. Stara je 36 godina, i ima jedno maloljetno dijete, kod poslodavca u TRAGU plus radila je par mjeseci, a sveukupno ima 7 godina radnog staža. .

14. Prema odredbi članka 7. stavak 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR ZR-a poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s tim zakonom i drugim zakonima. Ukoliko se radi o štićenici „Sigurne kuće“ radi se o posebno osjetljivoj socijalnoj kategoriji. Iskazi svjedoka i zz tužene o „krađi hrane“ prema stavu ovoga suda, povreda su dostojanstva čovjeka, posebno majke maloljetnoga djeteta koja je pod zaštitom društva. Poklonjena je vjera tužiteljici kako je posao morala prihvatiti da bi uopće uživala pogodnosti boravka u zaštićenoj instituciji, i krajnje je neprimjereno izvanredno otkazati radni odnos zbog zakonske obveze tužiteljice prema djetetu, a posebno u situaciji kada je nadređene o tome obavijestila i pronašla zamjenu.

14. Slijedom navedenoga sud je utvrdio kako je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21.listopada 2020.g. godine tužiteljici, donesena od strane tuženika nije dopuštena, obzirom da tuženik nije dokazao teške povrede obveza iz radnog odnosa ili neku drugu osobito važnu činjenicu, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć te je odlučio kao u točci I izreke Presude. Ujedno je i nezakonito postupanje kada se Odluka o Izvanrednome Otkazu uručuje pputem privatne e-mail korespondencije i sms poruke. Ovakvu formu Otkaza sud smatra usmenim otkazivanjem koje je nedopušteno.

15. Stoga je odlučeno kao u točci I izreke ove Presude.

16. Obzirom da je tužiteljica zatražila sudski raskid radnoga odnosa sa danom 31. Siječnja 2021.g, sud je isti odbio obzirom da nisu ispunjene pretpostavke za nastavak radnoga odnosa.

17. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila da joj se radni odnos prizna na neodređeno vrijeme, međutim obzirom na prirodu Odluke o otkazu sud je isti odbio jer ne postoji suglasna volja stranaka za nastavak radnoga odnosa, a što je pretpostavka za rad na neodređeno vrijeme. S tim u vezi tužiteljica nema pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida radnoga odnosa koji je nastupio krivnjom poslodavca. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude i u tome dijelu tužiteljica je odbijena sa tužbom i tužbenim zahtjevom, kao i u dijelu u kojem je tužiteljica zatražila sudski raskid radnoga odnosa sa danom 31. Siječnja 2021.g i zahtjevom za naknadu štete.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1. ZPP-a , a trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. Tužitelju je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr. 7. toč. 2. alineja 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a ili 125.00 eura što ukupno iznosi 625,00 eura.

19. Obzirom da nije uspijela u ovome sporu tuženoj nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Spis