REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5897/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja UT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Karlo Muić z Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Jelačićev trg 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa odvjetnik Kruno Knežević iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 15. prosinca 2025. godine, u nazočnosti tužiteljeva opunomoćenika te zamjenika tuženikovog opunomoćenika, dana 29. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. platiti tužiteljici UT s

Božiček iznos od 2.371,42 eur s zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 1,68 EUR, od 02.09.2006. do isplate,

- na iznos od 1,49 EUR, od 02.10.2006. do isplate,

- na iznos od 1,07 EUR, od 02.11.2006. do isplate,

- na iznos od 0,38 EUR, od 02.12.2006. do isplate,

- na iznos od 1,11 EUR, od 02.04.2008. do isplate,

- na iznos od 11,24 EUR, od 02.11.2008. do isplate,

- na iznos od 12,50 EUR, od 02.01.2009. do isplate,

- na iznos od 14,23 EUR, od 02.02.2009. do isplate,

- na iznos od 15,10 EUR, od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 13,03 EUR, od 02.04.2009. do isplate,

- na iznos od 12,73 EUR, od 02.05.2009. do isplate,

- na iznos od 9,49 EUR, od 02.06.2009. do isplate,

- na iznos od 9,82 EUR, od 02.07.2009. do isplate,

- na iznos od 7,79 EUR, od 02.08.2009. do isplate,

- na iznos od 9,95 EUR, od 02.09.2009. do isplate,

- na iznos od 8,71 EUR, od 02.10.2009. do isplate,

- na iznos od 7,52 EUR, od 02.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,27 EUR, od 02.12.2009. do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, od 02.01.2010. do isplate,

- na iznos od 15,62 EUR, od 02.02.2010. do isplate,

- na iznos od 14,90 EUR, od 02.03.2010. do isplate,

- na iznos od 19,52 EUR, od 02.04.2010. do isplate,

- na iznos od 18,33 EUR, od 02.05.2010. do isplate,

- na iznos od 20,66 EUR, od 02.06.2010. do isplate,

- na iznos od 33,75 EUR, od 02.07.2010. do isplate,

- na iznos od 30,77 EUR, od 02.08.2010. do isplate,

- na iznos od 41,95 EUR, od 02.09.2010. do isplate,

- na iznos od 36,05 EUR, od 02.10.2010. do isplate,

- na iznos od 31,62 EUR, od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 45,10 EUR, od 02.12.2010. do isplate,

- na iznos od 48,80 EUR, od 02.01.2011. do isplate,

- na iznos od 47,39 EUR, od 02.02.2011. do isplate,

- na iznos od 48,28 EUR, od 02.03.2011. do isplate,

- na iznos od 43,94 EUR, od 02.04.2011. do isplate,

- na iznos od 45,28 EUR, od 02.05.2011. do isplate,

- na iznos od 60,04 EUR, od 02.06.2011. do isplate,

- na iznos od 62,03 EUR, od 02.07.2011. do isplate,

- na iznos od 78,45 EUR, od 02.08.2011. do isplate,

- na iznos od 72,52 EUR, od 02.09.2011. do isplate,

- na iznos od 63,28 EUR, od 02.10.2011. do isplate,

- na iznos od 63,04 EUR, od 02.11.2011. do isplate,

- na iznos od 62,03 EUR, od 02.12.2011. do isplate,

- na iznos od 65,38 EUR, od 02.01.2012. do isplate,

- na iznos od 69,07 EUR, od 02.02.2012. do isplate,

- na iznos od 69,18 EUR, od 02.03.2012. do isplate,

- na iznos od 66,86 EUR, od 02.04.2012. do isplate,

- na iznos od 67,81 EUR, od 02.05.2012. do isplate,

- na iznos od 69,19 EUR, od 02.06.2012. do isplate,

- na iznos od 67,70 EUR, od 02.07.2012. do isplate,

- na iznos od 67,83 EUR, od 02.08.2012. do isplate,

- na iznos od 66,45 EUR, od 02.09.2012. do isplate,

- na iznos od 63,90 EUR, od 02.10.2012. do isplate,

- na iznos od 67,01 EUR, od 02.11.2012. do isplate,

- na iznos od 68,14 EUR, od 02.12.2012. do isplate.

- na iznos od 64,59 EUR, od 02.01.2013. do isplate,

- na iznos od 63,15 EUR, od 02.02.2013. do isplate,

- na iznos od 66,29 EUR, od 02.03.2013. do isplate,

- na iznos od 67,81 EUR, od 02.04.2013. do isplate,

- na iznos od 65,60 EUR, od 02.05.2013. do isplate,

- na iznos od 61,14 EUR, od 02.06.2013. do isplate,

- na iznos od 60,77 EUR, od 02.07.2013. do isplate,

- na iznos od 60,80 EUR, od 02.08.2013. do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od…….eur s zateznim kamatama od 28. veljače 2025. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se prigovor radi prebijanja tuženika Zagrebačke banke d.d, u iznosu od 111,59 EUR s zateznim kamatama tekućim na iznose od:

-1,36 EUR od 02.01.2007.pa do isplate,

-2,55 EUR od 02.02.2007.pa do isplate,

-2,03 EUR od 02.03.2007.pa do isplate,

-2,43 EUR od 02.04.2007.pa do isplate,

-4,89 EUR od 02.05.2007.pa do isplate,

-6,67 EUR od 02.06.2007.pa do isplate,

-7,72 EUR od 02.07.2007.pa do isplate,

-7,07 EUR od 02.08.2007.pa do isplate,

-6,27 EUR od 02.09.2007.pa do isplate,

-8,44 EUR od 02.10.2007.pa do isplate,

-8,89 EUR od 02.11.2007pa do isplate,

-7,27 EUR od 02.12.2007.pa do isplate,

-7,08 EUR od 02.01.2008.pa do isplate,

-4,12 EUR od 02.02.2008.pa do isplate,

-1,39 EUR od 02.03.2008.pa do isplate,

-4,33 EUR od 02.05.2008.pa do isplate,

-6,14 EUR od 02.06.2008.pa do isplate,

-3,69 EUR od 02.07.2008.pa do isplate,

-7,61 EUR od 02.08.2008.pa do isplate,

-7,03 EUR od 02.09.2008.pa do isplate,

-4,38 EUR od 02.10.2008.pa do isplate,

-0,23EUR od 02.12.2008.pa do isplate.

"

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 9. lipnja 2023. godine tvrdi da je s tuženim sklopio ugovor o kreditu 5. srpnja 2006. godine na 21.429,32 CHF po srednjem tečaju HNB- e na dan isplate kredita s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima , 3,99% godišnje redovne kamate promjenjive u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama, smatra valutnu klauzulu u CHF-u ništetnom pozivajući se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18 te zahtijeva kao u podnesku od 7. listopada 2024. godine tj.

" Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.371,42 EUR, sa zateznim kamatama, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:

- na iznos od 1,68 EUR, od 02.09.2006. do isplate,

- na iznos od 1,49 EUR, od 02.10.2006. do isplate,

- na iznos od 1,07 EUR, od 02.11.2006. do isplate,

- na iznos od 0,38 EUR, od 02.12.2006. do isplate,

- na iznos od 1,11 EUR, od 02.04.2008. do isplate,

- na iznos od 11,24 EUR, od 02.11.2008. do isplate,

- na iznos od 12,50 EUR, od 02.01.2009. do isplate,

- na iznos od 14,23 EUR, od 02.02.2009. do isplate,

- na iznos od 15,10 EUR, od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 13,03 EUR, od 02.04.2009. do isplate,

- na iznos od 12,73 EUR, od 02.05.2009. do isplate,

- na iznos od 9,49 EUR, od 02.06.2009. do isplate,

- na iznos od 9,82 EUR, od 02.07.2009. do isplate,

- na iznos od 7,79 EUR, od 02.08.2009. do isplate,

- na iznos od 9,95 EUR, od 02.09.2009. do isplate,

- na iznos od 8,71 EUR, od 02.10.2009. do isplate,

- na iznos od 7,52 EUR, od 02.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,27 EUR, od 02.12.2009. do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, od 02.01.2010. do isplate,

- na iznos od 15,62 EUR, od 02.02.2010. do isplate,

- na iznos od 14,90 EUR, od 02.03.2010. do isplate,

- na iznos od 19,52 EUR, od 02.04.2010. do isplate,

- na iznos od 18,33 EUR, od 02.05.2010. do isplate,

- na iznos od 20,66 EUR, od 02.06.2010. do isplate,

- na iznos od 33,75 EUR, od 02.07.2010. do isplate,

- na iznos od 30,77 EUR, od 02.08.2010. do isplate,

- na iznos od 41,95 EUR, od 02.09.2010. do isplate,

- na iznos od 36,05 EUR, od 02.10.2010. do isplate,

- na iznos od 31,62 EUR, od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 45,10 EUR, od 02.12.2010. do isplate,

- na iznos od 48,80 EUR, od 02.01.2011. do isplate,

- na iznos od 47,39 EUR, od 02.02.2011. do isplate,

- na iznos od 48,28 EUR, od 02.03.2011. do isplate,

- na iznos od 43,94 EUR, od 02.04.2011. do isplate,

- na iznos od 45,28 EUR, od 02.05.2011. do isplate,

- na iznos od 60,04 EUR, od 02.06.2011. do isplate,

- na iznos od 62,03 EUR, od 02.07.2011. do isplate,

- na iznos od 78,45 EUR, od 02.08.2011. do isplate,

- na iznos od 72,52 EUR, od 02.09.2011. do isplate,

- na iznos od 63,28 EUR, od 02.10.2011. do isplate,

- na iznos od 63,04 EUR, od 02.11.2011. do isplate,

- na iznos od 62,03 EUR, od 02.12.2011. do isplate,

- na iznos od 65,38 EUR, od 02.01.2012. do isplate,

- na iznos od 69,07 EUR, od 02.02.2012. do isplate,

- na iznos od 69,18 EUR, od 02.03.2012. do isplate,

- na iznos od 66,86 EUR, od 02.04.2012. do isplate,

- na iznos od 67,81 EUR, od 02.05.2012. do isplate,

- na iznos od 69,19 EUR, od 02.06.2012. do isplate,

- na iznos od 67,70 EUR, od 02.07.2012. do isplate,

- na iznos od 67,83 EUR, od 02.08.2012. do isplate,

- na iznos od 66,45 EUR, od 02.09.2012. do isplate,

- na iznos od 63,90 EUR, od 02.10.2012. do isplate,

- na iznos od 67,01 EUR, od 02.11.2012. do isplate,

- na iznos od 68,14 EUR, od 02.12.2012. do isplate.

- na iznos od 64,59 EUR, od 02.01.2013. do isplate,

- na iznos od 63,15 EUR, od 02.02.2013. do isplate,

- na iznos od 66,29 EUR, od 02.03.2013. do isplate,

- na iznos od 67,81 EUR, od 02.04.2013. do isplate,

- na iznos od 65,60 EUR, od 02.05.2013. do isplate,

- na iznos od 61,14 EUR, od 02.06.2013. do isplate,

- na iznos od 60,77 EUR, od 02.07.2013. do isplate,

- na iznos od 60,80 EUR, od 02.08.2013. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke), za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik u odgovoru od 7. siječnja 2024. godine tvrdi da se navedena presuda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne može primijeniti na ovaj slučaj, valutnu klauzulu u CHF- u je jasna, razumljiva i dopuštena te nema neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, tužitelj je bio informiran o svemu bitnom, prigovara zastari te visini tužbenog zahtjeva i tijeku zateznih kamata, kao i tužiteljevu statusu potrošača i predlaže ga odbiti uz naknadu parbenoga troška, prigovara radi prebijanja kao u podnesku od 25. rujna 2024. godine tj:

" Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 111,59 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

-1,36 EUR od 02.01.2007.pa do isplate,

-2,55 EUR od 02.02.2007.pa do isplate,

-2,03 EUR od 02.03.2007.pa do isplate,

-2,43 EUR od 02.04.2007.pa do isplate,

-4,89 EUR od 02.05.2007.pa do isplate,

-6,67 EUR od 02.06.2007.pa do isplate,

-7,72 EUR od 02.07.2007.pa do isplate,

-7,07 EUR od 02.08.2007.pa do isplate,

-6,27 EUR od 02.09.2007.pa do isplate,

-8,44 EUR od 02.10.2007.pa do isplate,

-8,89 EUR od 02.11.2007pa do isplate,

-7,27 EUR od 02.12.2007.pa do isplate,

-7,08 EUR od 02.01.2008.pa do isplate,

-4,12 EUR od 02.02.2008.pa do isplate,

-1,39 EUR od 02.03.2008.pa do isplate,

-4,33 EUR od 02.05.2008.pa do isplate,

-6,14 EUR od 02.06.2008.pa do isplate,

-3,69 EUR od 02.07.2008.pa do isplate,

-7,61 EUR od 02.08.2008.pa do isplate,

-7,03 EUR od 02.09.2008.pa do isplate,

-4,38 EUR od 02.10.2008.pa do isplate,

-0,23EUR od 02.12.2008.pa do isplate"

3. Sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu, otplatni plan, promet po kreditu, tuženikove oglasne letke, pregled promjena kamatne stope, analitičku karticu, , odredio računovodstveno vještačenje i preslušao tužitelja.

4. Svjedok Valerija Božiček tj sada Valerija Jaki nije preslušan s obzirom na pravno stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3142/18.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, prigovor radi prebijanja nije.

6. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 5. srpnja 2006. godine na 21.429,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-e na dan isplate s redovnom kamatom od 3,99% godišnje promjenjive u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama na 84 mjeseca radi kupnje vozila i otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-e na dan dospjelosti za CHF što je i utvrđeno uvidom u isti te je neprijeporno ugovor otplaćen.

7. Prijeporni su ništetnost, osnova i visina tužbenog zahtjeva te zastara.

8. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, čl.82, čl.85, čl.86. čl.87., čl.89. i čl.90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

9. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama , a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u optjecaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta , što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao , nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja is vijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga su i ove ugovorne odredbe to valutnoj klauzuli u CHF iz čl. 1. i 7. ugovora o kreditu utvrđene ništetnima kao prethodno pitanje, primjenom odredbe čl.87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 155/23), pa primjenom odredbe čl. 323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljičinom iskazu bila odlučna pobuda već joj je trebalo vozilo na kredit kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl. 326. st.2. Zakona o obveznim odnosima se ne primjenjuje, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, jer uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, a u svezi s odredbom čl.87.st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim. Slijedom toga sud prihvaća tužiteljev iskaz kao životan i uvjerljiv u tom dijelu s obzirom na njegovo zvanje dizajner-aranžer i zanimanje u vrijeme sklapanja ugovora - zaposlenik trgovačkog društva Zagorke d.o.o..

11. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF-a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćao zbog rasta tečaja te valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tužitelj stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.

12. Računovodstvenim nalazom i mišljenjem od 16. rujna 2024. godine je utvrđeno da je ta razlika 2.483,01 eur s mjesečnim svotama i danima dospjelosti kako je pobliže navedeno, kojemu tuženik ne prigovara u matematičkom izračunu već iznosi prigovore pravne naravi koje sud ocjenjuje neosnovanima upravo zbog prethodno obrazloženog načina vještačenja u svezi s tuženikovom nepoštenošću i nesavjesnošću te stoga niti vještak nije pozivan radi usmenog očitovanja, a sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i obrazloženo zasnovano na raspoloživim i bitnim ispravama.

13. Sada je prijeporno pitanje zastare.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno za valutnu klauzulu presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke tj. tim je presudama je utvrđeno da je valutna klauzula u CHF nepoštena i ništetna zbog kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita. Kako je ugovor otplaćen 31. svibnja 2012. godine a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na valutnu klauzulu u CHF-u je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.241. i čl.225. Zakona o obveznim odnosima.

15. Sud je utvrdio da je tužitelj bio potrošač primjenom odredbe čl.3. st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača prihvaćajući njegov iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv s obzirom na njegovo zvanje i zanimanje u vrijeme sklapanja ugovora te uzevši u obzir ugovorenu namjenu kredita radi kupnje vozila, a tuženik, na kojemu je dokazni teret, nije dokazao suprotno.

14. Točno je da je tijekom otplate kredita bilo razdoblja kada je tečaj CHF-a bio niži od početno ugovorenoga, kao što je utvrđeno nalazom i mišljenjem računovodstvenog vještaka u tablici 2. nalaza i to u vremenu od 1. siječnja 2007. i 1. prosinca 2008. godine u svoti od 111,59 eur, s mjesečnim svotama i dospjelošću kako je tamo navedeno.

15. No, uzevši u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. godine, sud ocjenjuje da je tužitelj zahtijevao samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje. Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužitelj s njim sklopio ovakav ugovor o kreditu te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF-a kao valute utočišta te valutne rizike, dočim tužitelj kao nestručna osoba to nije znao ni mogao znati u vrijeme sklapanja ugovora, sve kako je prethodno obrazloženo. K tomu je tuženik svjesno pristao na takav dobitak u vidu tzv negativne razlike tečaja CHF-a , znajući i morajući znati da će biti niža od dobitka pa je postupao i suprotno načelu zabrane zloporabe prava i zabrane prouzročenja štete. Tako dalje sud ocjenjuje da tužitelj u tom razdoblju kad je ostvarena tzv negativna razlika tečaja zapravo nije ništa stekao bez osnove, budući nije ni znao za tečajne razlike CHF-a za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te ne može biti nesavjestan a da bi trebao vraćati bilo što tj. smanjivati tzv pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Upravo je tuženik taj koji je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem ostvario korist tj. tzv pozitivnu razliku, znajući i morajući znati za tečajne rizike CHF-a, uračunavši u takvo postupanje i tzv negativnu razliku, računajući da će ostvariti korist na tečajnim promjenama, ako do njih dođe, kako je i bilo u stvarnosti. Budući je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u ništetna , sud ocjenjuje da nema ni tužiteljeve obveze za tzv pozitivnu razliku tečaja CHF-a tijekom otplate kredita umanji za tzv negativnu, jer nije ništa primio tj. samo je otplaćivao kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pomnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi, dočim je jedino tuženik ostvario korist usuprot svima ovima načelima obveznog prava, koja koristi zapravo tužiteljeva imovina. Kad bi se tužiteljev zahtjev umanjio za tzv negativnu razliku, to bi po ocjeni ovog suda bilo nepravično umanjenje njegove imovine i samim tim suprotno odredbi čl.1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97).

16. Zatim, uzevši u obzir i odredbu čl. 323.st.1. Zakona o obveznim odnosima sud ocjenjuje da plaćanjem tj. otplatom ugovora o kreditu tužitelj nije zapravo ništa primio ili stekao bez osnove jer je te obroke uplaćivao u cijelosti tuženiku pa tužitelj nije u obvezi niti vratiti ono što nije primio, a samim tim ne postoji niti tuženikova tražbina po ovoj zakonskoj odredbi. Sve i kada je tečaj CHF-a bio snižen u odnosu na početno ugovoreni, opet je tužitelj sve uplaćivao tuženiku te nije ništa ni primio u odnosu na to. K tomu, tužitelj s ove tuženikove osnove tj. manje plaćenog ne potražuje ništa pa ne postoje istovrsne i dospjele tražbine koje se mogu sresti., sve to uzimajući u obzir presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine.

16. Slijedom toga je prihvaćen tužbeni zahtjev i za glavnicu a zatezne kamate su dosuđene od dana nakon uplate pojedinog obroka kao dana dospjelosti, sve u visini po odredbi čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata te odredbe čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosim uz uvećanje od pet tj. tri postotna boda, jer nije riječ o trgovačkom ugovoru, a na parnični trošak po odredbi čl.151.st.3. Zakona o parničnom postupku, a odbijen je prigovor radi prebijanja

17. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu

U Zagrebu, dana 30. rujna 2022. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka