REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-4341/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Centar banka d.d. u stečaju, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 47 A, OIB: 89296739230, zastupano po stečajnoj upraviteljici Antoniji Galić Kondža, Zagreb, Strojarska cesta 20, protiv ovršenika OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupano po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 29. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 30. prosinca 2025. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 30. ožujka 2011. i ovjerene dana 30. ožujka 2011. kod javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba pod brojem OV-5693/2011 iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 30. ožujka 2011. i ovjerene dana 30. ožujka 2011. kod javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba pod brojem OV-5693/2011 iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 30. prosinca 2025. podnio ovom sudu prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 30. ožujka 2011. i ovjerene dana 30. ožujka 2011. kod javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba pod brojem OV-5693/2011.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem gore navedene bjanko zadužnice. Ovršenik navodi da tražbina ovrhovoditelja više ne postoji, da ništa ne duguje ovrhovoditelju, da je za naplatu tražbine nastupila zastara te da ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim u predmetnom postupku izravne naplate, podredno uputiti ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u predmetnom postupku izravne naplate.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je dana 02. siječnja 2026. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana, no isti se nije očitovao.

4. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

6. U svom prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik navodi da zadužnica podnesena na izravnu naplatu nije stekla svojstvo ovršnosti, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a.

7. Prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 2. nije osnovan.

8. Obzirom je predmetna zadužnica izdana dana 30. ožujka 2011., kada je na snazi bio Ovršni zakon („Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje u tekstu: OZ/08), na valjanost zadužnice primjenjuje se navedeni Ovršni zakon.

9. Odredbom čl. 183.a st. 1. OZ/08 propisano je da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Dalje, odredbom čl. 183.a st. 2. OZ-a propisano je da ispravu iz st. 1. istog članka, s naknadno upisanim iznosom tražbine i podacima o vjerovniku, banci dostavlja vjerovnik s učincima dostave pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi te se dostavom te isprave zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na vjerovnika.

10. Dakle, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da bjanko zadužnica ima učinak pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi.

11. Bjanko zadužnica ne sadrži potvrdu ovršnosti, odnosno potvrda ovršnosti na bjanko zadužnici nije potreban sastojak niti pretpostavka za naplatu potraživanja temeljem iste budući da bjanko zadužnica sama po sebi ima učinak pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi.

12. Slijedom navedenog, obzirom je predmetna bjanko zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika, sud je utvrdio da bjanko zadužnica kao ovršna isprava ispunjava sve potrebne uvjete za provedbu izravne naplate.

13. Slijedom navedenog, sud je razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ- a ocijenio neosnovanim te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

14. U svom prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik navodi da tražbina ovrhovoditelja više ne postoji, da ništa ne duguje ovrhovoditelju te da je za naplatu tražbine nastupila zastara, a što predstavlja razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 11. OZ-a.

15. Kako ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 11. OZ-a, a na koje navode se ovrhovoditelj nije očitovao, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu, dana 29. siječnja 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po stečajnoj upraviteljici

3. spis

Z/ kal.30 dana