Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7079/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZŠ, zbog prekršaja iz čl. 13. i dr. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine" br. 47/90., 55/91., 29/94., 114/22., 47/23.) odlučujući o žalbi tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vinkovci podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 25. lipnja 2024., broj: Pp-1062/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vinkovci kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 25. lipnja 2024., broj: Pp-1062/2024-5 okr. ZŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. i čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna700,00 eura u koju je uračunato vrijeme uhićenja od 24. lipnja u 15,32 do 25. lipnja u 13,00 sati kao dva dana zatvora, odnosno novčana protuvrijednost od 79,64 eura pa je okrivljeniku ostalo naknaditi na ime izrečene novčana kazne iznos od 620,36 eura. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka 30,00 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji. Predlaže da se pobijana presuda ukine i da se okrivljeniku izrekne predložena kazna zatvora i zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret optužnim aktom, a sve na temelju priznanja okrivljenika koje priznanje je u skladu sa utvrđenjima koja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka. Sud ne izriče okrivljeniku predloženu zaštitnu mjeru obrazlažući takvu svoju odluku time da iz činjeničnog opisa ne proizlazi da bi okrivljenik počinio predmetni prekršaj pod odlučujućim utjecajem alkohola. Tužitelj u žalbi ukazuje na činjenicu da sud, unatoč prethodnoj kažnjavanosti okrivljenika za istovrsne prekršaje, nije izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana kako je to predložio tužitelj. Nadalje, žalitelj se osvrće na obrazloženje odluke o neizricanje predložene zaštitne mjere, naznačujući da za počinjenje prekršaja iz članka 13. i 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nije presudna činjenica da li je osoba bila pod utjecajem alkohola ili ne, pa da zato isto tužitelj nije naveo u činjeničnom opisu. Isto tako, nadodaje kako spisu prileži Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika iz kojeg je razvidno da prisutna koncentracija alkohola u organizmu okrivljenika iznosi 1,71 g/kg. Zaključno, ističe da s obzirom na prethodnu kažnjavanost okrivljenika za istovrsne prekršaje i prisutnost alkohola u organizmu u trenutku počinjenja, okrivljeniku treba izreći kaznu i sankciju predloženu optužnim aktom.
6. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno odmjerio kaznu okrivljeniku te je pravilno odlučio o izricanju zaštitne mjere. U odnosu na izrečenu kaznu sud je uzeo u obzir prethodnu prekršajnu kažnjavanost kao otegotnu okolnost, ali je cijenio i materijalne prilike okrivljenika s obzirom da je isti nezaposlen i otac troje maloljetne djece, pa mu je u tom smislu odmjerio kaznu višu od posebnog zakonskog minimuma smatrajući da će se i tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, što je po mišljenju ovoga suda pravilno izveden zaključak. U odnosu na predloženu, a neizrečenu zaštitnu mjeru, ističe se kako je tužitelj u pravu kada navodi da za ostvarenje bića djela iz članka 13. i 14. Prekršajnog zakona nije presudna činjenica da li je osoba bila pod utjecajem alkohola ili nije, ali je važno naglasiti da je sukladno članku 53. stavku 1. Prekršajnog zakona upravo činjenica prisutnosti odlučujućeg utjecaja alkohola prilikom počinjenja prekršaja uz postojanje bojazni da će zbog te ovisnosti okrivljenik u budućnosti počiniti prekršaj predstavlja dvostruki uvjet da bi sud uopće mogao izreći zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, zbog čega je potrebno da u činjeničnom opisu djela u vezi počinjenja kojeg se traži izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu bude navedeno da je okrivljenik to djelo počinio pod utjecajem alkohola. Isto tako, a s obzirom da Prekršajnim zakonom nije predviđeno obligatorno izricanje zaštitnih mjera, na sudu je da u svakom konkretnom slučaju, ako su ispunjeni zakonski preduvjeti (a u ovom slučaju to je odlučujući utjecaj alkohola i bojazan ponovnog počinjenja uslijed ovisnosti) donese diskrecijsku ocjenu o tome da li je izricanje takve mjere svrsishodno ostvarenju svrhe istih iz članka 51. Prekršajnog zakona.
7. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 29. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
