Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4657/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BG, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima ("Narodne novine" br. 117/03., 71/06., 43/09., 34/11., 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 28. ožujka 2024., poslovni broj: Pp-3668/2023-11, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog BG kao neosnovan i potvrđuje se prvotupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni BG je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 eura (pedeset eura), u roku osam dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 28. ožujka 2024., poslovni broj: Pp-3668/2023-11, proglašen je krivim okrivljeni BG da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura, koju je dužan platiti u roku 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 70,00 eura.
2. Protiv navedene presude, okrivljenik je osobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te protiv odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, ista prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno prethodno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada ga je proglasio krivim za pokušaj ulaska, dolazak i boravak na prostoru športskog objekta u alkoholiziranom stanju naglašavajući da je na dan počinjenja prekršaja došao u Split u namjeri mirnog praćenja utakmice te kako prethodno nikada nije osuđivan. Nadalje, navodi kako je zaustavljen od strane policijskog službenika ispred ugostiteljskog objekta udaljenog dva kilometra od gradskog stadiona gdje se odvijala utakmica. Okrivljenik navodi kako se osobno žalio policijskim službenicima na njihovo postupanje te odbio potpisati Zapisnik o ispitivanju alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu jer po njegovom mišljenju nije bio vjerodostojan. Ističe kako ima primanja u iznosu od 900,00 eura te izrečena kazna utječe na njegovu egzistenciju. Iz navedenih razloga predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine ili podredno preinači.
6. Suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je, unatoč odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika, temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je uvidom u dostupnu dokumentaciju utvrdio da nije sporno da je okrivljenik na dan počinjenja prekršaja došao u Split u namjeri dolaska na nogometnu utakmicu te da je provjerom prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika utvrđena koncentracija alkohola od 0,59 g/kg, a koje činjenice ispunjavaju biće prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. U odnosu na činjenice koje okrivljenik navodi u žalbi, drugostupanjski sud ističe kako one u bitnoj mjeri odgovaraju navodima iz prigovora okrivljenika na prekršajni nalog kojim je proglašen krivim za predmetni prekršaj. Navedene je navode prvostupanjski sud uzeo u obzir u obrazloženju pobijane presude. U odnosu na navod okrivljenika kako je došao u Split u namjeri mirnog praćenja utakmice te kako nije činio nikakav prekršaj, a nije ni prekršajno kažnjavan prethodno, ovaj sud ističe kako se njegova alkoholiziranost prije športskog natjecanja na koje namjerava ići smatra protupravnim ponašanjem u smislu Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a kako je to pravilno razložio prvostupanjski sud u obrazloženju. Nezadovoljstvo okrivljenika u odnosu na sačinjeni zapisnik o provedenom alkotestiranju jer je u istome naznačena izjava da je konzumirao lijekove i droge u konkretnom slučaju nije relevantna za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret. Ovo iz razloga što je provedenim testiranjem utvrđeno da okrivljenik nije konzumirao drogu i lijekove, već samo alkohol, a i okrivljenik je iskoristio svoju zakonsku mogućnost i odbio potpisati Zapisnik.
7. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da žalbeni navodi predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja vlastite prekršajne odgovornosti te da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
9. Za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 260,00 do 1990,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana, pa izrečena novčana kazna 260,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Ovaj sud nije mišljenja da će, uzevši u obzir dostavljenu dokumentaciju koja se odnosi na visinu primanja, tako izrečena novčana kazna u većoj mjeri utjecati na egzistenciju okrivljenika. Cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi.
10. U odnosu na zahtjev okrivljenika da ga se oslobodi obveze plaćanja troška prvostupanjskog postupka ovaj sud je stava kako je visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom tijelu, vrlo je blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine", broj: 18/13.) i primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, prema podacima i dokumentaciji u spisu ne proizlazi da je okrivljenik lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka, određenih u prekršajnom nalogu, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
10.1. Iz navedenih razloga, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe.
10.2. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 13.27 do 663.61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio toliko lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i/ili uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.
11. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 29. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka: za spis, tužitelja i okrivljenika.
