Poslovni broj: Us I-2426/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice ŠS iz [adresa], čiji je opunomoćenik za prijem pismena u [adresa], KS iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2026. godine u odsutnosti stranaka, 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, KLASA:UP/II-224-04/22-01/146, URBROJ:511-01- 203-25-2 od 11. siječnja 2025. godine.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II- 224-04/22-01/146, URBROJ:511-01-203-25-2 od 11. siječnja 2025. godine u bitnom je navedeno: da je tužiteljica zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva utemeljila na odredbi članka 5. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 53/91,70/91,28/92, 113/93, 4/94, 130/11,110/15,102/19 i 138/21, u daljnjem tekstu: ZHD-u); da je navedena odredba donesena 2019. godine i to temeljem članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 102/19); da je citiranom odredbom ZID Zakona o hrvatskom državljanstvu iz 2019. godine bio predviđen dvogodišnji rok za podnošenje zahtjeva za upis u evidenciji hrvatskih državljana, a da je taj rok produljen na tri godine, odredbom članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu iz 2021. godine ("Narodne novine", broj: 138/21); da je slijedom navedenog trogodišnji rok sukladno članku 5. stavku 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu istekao 01. siječnja 2023. godine; da je tužitelj sukladno odredbi članka 5. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu podnio u zakonom propisanom roku; da su odredbama članka 4. i 5. ZHD-u propisani uvjeti stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom; da je tužiteljica u cijelosti ispunila uvjete navedene u članku 5. stavak 2.; da Ministarstvo unutarnjih poslova nije ni utvrđivalo postojanje zapreka iz članka 8. stavak 1. točka 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu; da tužiteljica ima jednog roditelja, majku AS, rođenu **.**.1941. u mjestu Plavno, Republika Hrvatska, državljanka Republike Hrvatske podrijetlom, koja je bila državljanka Republike Hrvatske u trenutku tužiteljičinog rođenja; da je tuženik i prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalni propis po kojem je rješavalo njezin zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Tužiteljica smatra da je njezin zahtjev trebalo riješiti primjenom odredbe članka 5.stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, svakako i zbog činjenice da je na samom obrascu zahtjeva koji je podnijela između ostalog pisalo da je potrebno priložiti dokaz o hrvatskom državljanstvu jednog ili oba roditelja. Poziva se na Izvješće Pučke pravobraniteljice o analizi stanja ljudskih prava i jednakosti u Hrvatskoj za 2022. godinu. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika, KLASA:UP/II-224-04/22-01/146, URBROJ:511-01-203- 25-2 od 11. siječnja 2025. godine i da se predmet vrati na ponovni postupak.

2.Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, osporivši sve navode tužbe. Navodi da je tužba neosnovana zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana propisanih člankom 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i podataka spisa predmeta. Tuženik ističe da se na tužiteljicu koja je rođena 1973. godine u [adresa], Republika Srbija, dakle, kao osobu rođenu prije **.**.1991. tj. prije stupanja na snagu ZHD-u, ne može primijeniti članak 5. stavak 2. važećeg Zakona; da je tužiteljica rođena u vrijeme kad je važio Zakon o državljanstvu SR Hrvatske iz 1965. godine, kojim su bili propisani uvjeti stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom, a da tužiteljica pogrešno traži stjecanje hrvatskog državljanstva po odredbama kojima je regulirano stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom za djecu i osobe rođene za vrijeme važenja sadašnjeg Zakona o hrvatskom državljanstvu; da tužiteljica u tužbi ponavlja navode u vezi odredbe članka 5. stavak 2. Zakona, koji su bili izneseni i u žalbi, a da je očitovanje na njih već sadržano u obrazloženju osporenog rješenja, te s time u vezi tuženik ističe da se na tužitelja, kao osobu rođenu prije **.**.1991. tj. prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, ne može primijeniti odredba članka 5. stavka 2. važećeg Zakona. Tuženik ističe da iz tužbenih navoda proizlazi da tužiteljica ne povezuje stvari i da nema u vidu Zakon o hrvatskom državljanstvu kao cjelinu, kako ga se jedino može sagledati i tumačiti, te odredbu članka 5. stavka 2. Zakona pogrešno tumači izvan konteksta cijelog Zakona; da tužitelj ne uočava da su izmjene i dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu, koje su stupile na snagu 01. siječnja 2020. godine, samo jedne od niza izmjena i dopuna koje je doživio Zakon o hrvatskom državljanstvu od stupanja na snagu 08. listopada 1991. godine, pa da tako ne uočava niti činjenicu da navedene izmjene i dopune nisu ukinule, ni brisale, niti mijenjale odredbu članka 30. stavak 1. istog Zakona. Ističe da odredba članka 30. stavak 1. Zakona predstavlja granicu za primjenu odredbi članka 4. i 5. kojima je regulirano stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom, pa tako i odredbe članka 5. stavak 2. Zakona. Tuženik ističe da je odredbom članka 30. stavak 1. uređeno načelo pravnog kontinuiteta hrvatskog državljanstva na način da se propisuje tko se smatra hrvatskim državljaninom na dan stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu tj. na dan 08. listopada 1991. godine; da je načelo pravnog kontinuiteta hrvatskog državljanstva jedno od najvažnijih načela na kojima se temelji Zakon o hrvatskom državljanstvu; da bi tužiteljevim tumačenjem neograničene primjene odredbe članka 5. stavka 2. Zakona zapravo bilo poništeno, odnosno izgubilo bi svaku svrhu što nije bio cilj zakonodavca; da tužbeni navodu da tuženikovo tumačenje odredbe članka 5. stavak 2. Zakona nije utemeljeno na sudskoj praksi, nije osnovan te se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na praksu upravnog suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Tuženik ukazuje da je tužiteljičino tumačenje predmetne odredbe pogrešno te da isto proizlazi iz odredba članka 30a stavak 2. Navodi da je u brojnim presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (od kojih se pojedine navode u prvostupanjskom rješenju, jasno izraženo stajalište da se odredba članka 5. stavak 2. Zakona odnosi samo na osobe rođene u inozemstvu nakon 08. listopada 1991. godine, jer bi inače došlo do zadiranja u prije važeće propise i do proturječnosti a načelom kontinuiteta hrvatskog državljanstva sadržanog u odredbi članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu; da je po navedenom pitanju prisutna ustaljena i dosljedna upravnosudska i ustavnosudska praksa u kojoj se jasno razlikuje kad se primjenjuju pravne osnove upisa u evidenciju hrvatskih državljana temeljem podrijetla (članak 4. i 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu(, a kad se utvrđuje je li osoba stekla hrvatsko državljanstvo podrijetlom po propisima važećim do 08. listopada 1991. godine i vrši naknadni upis u evidenciju hrvatskih državljana temeljem članka 30. stavak 1. Zakona (u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 01. siječnja 2023 i temeljem 30a. stavak 2. Zakona).Tuženik ističe da budući da je tužiteljica na dana 08. listopada 1991. godine bila državljanka Republike Srbije, ne može se utvrditi da se na isti dan smatrala i državljankom Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, dok se odredba članka 5. stavak 2. istog Zakona na tužitelja, iz navedenih razloga, na tužiteljicu ne može primijeniti. Tuženik je predložio da se tužba odbije kao neosnovana.

3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-224-04/22-01/146, URBROJ: 511-01-203-25-2 od 11. siječnja 2025. godine. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Knin, Broj: 511-13-10-UP/I-52/2022 od 11. travnja 2022. godine. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje hrvatskog državljanstva temeljem članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu obrazloženje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva („Narodne novine“, broj: 53/91,70/91,28/92, 113/93, 4/94, 130/11,110/15. i 102/19), u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske, budući da je tužiteljica po propisima važećim do 08. listopada 1991. godine stekla državljanstvo Republike Srbije. Ujedno se navodi da se na tužitelja ne mogu primijeniti zakonske odredbe kojima je regulirano stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom.

4.Tužiteljica je dana 18. prosinca 2025. godine sudu dostavila podnesak kojim se je očitovala na navode iz odgovora na tužbu koji je zaprimila uz poziv za raspravu. U navedenom podnesku tužiteljica u bitnom ostaje kod tužbenih navoda da je njezin zahtjev trebalo rješavati prema odredbi članka 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, ponavljajući i proširujući iste stavove.

5.Na raspravi od dana 16. siječnja 2026. godine stranke nisu pristupile iako su uredno primile poziv a nisu opravdale izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez stranaka i rasprava zaključena temeljem stanja spisa. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 11. siječnja 2025. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužiteljice zaprimljen 18. prosinca 2025. godine te je pregledan cjelokupni spis i spis upravnog tijela priložen uz odgovor na tužbu.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, KLASA:UP/II-224-04/22-01/146, URBROJ:511-01-203-25-2 od 11. siječnja 2025. godine odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem od 11. travnja 2022. godine odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.

8.Tužiteljica je putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, Republika Srbija, podnijela zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske.

Zahtjevu je među ostalim priložila izvadak iz matice rođenih, potvrdu Matičnog ureda Knin o upisu u knjigu državljana Republike Hrvatske za majku, potvrdu o ne upisu u knjigu državljana Republike Hrvatske za tužiteljicu, uvjerenje o državljanstvu Republike Srbije, ovjereni preslik domovnice za majku, izvadak iz matice vjenčanih za roditelje, ovjereni preslik lične karte i putne isprave Republike Srbije.

9.Prema podacima spisa tužiteljičin otac ČS, rođen **.**.1932. u mjestu Atenica, Republika Srbija nije hrvatski državljanin, dok je tužiteljičina majka, Š, rođena **.**.1941. u mjestu Plavno, Republika Hrvatska, hrvatska je državljanka podrijetlom, upisana naknadno temeljem članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu u knjigu državljana Matičnog područja Knin, pod rednim brojem 30195.

10.Iz zahtjevu priloženog uvjerenja nadležne službe u Beogradu, Savski Venac od 24. rujna 2020. godine je vidljivo da je tužiteljica po rođenju stekla državljanstvo Republike Srbije te da je upisana u evidenciju državljana Republike Srbije, koja se vodi za matično područje Savski Venac pod brojem 3960 za godinu 1973.

11.Tužiteljica svoj zahtjev za utvrđivanje državljanstva Republike Hrvatske temelji na činjenici da joj je majka hrvatska državljanka te članku 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

12.Odredbama članka 4. i 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisani su uvjeti stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom novorođene djece i osoba rođenih za vrijeme važenja ovog Zakona tj. rođenih nakon **.**.1991., kada je Zakon o hrvatskom državljanstvu stupio na snagu, što kod tužiteljice nije slučaj. Stoga tužiteljičin zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva se mogao rješavati sama temeljem odredbe članka 30. stavak 1. Zakona.

13.Člankom 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu istog Zakona tj. do dana 08. listopada 1991. godine.

14.Odredbom članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu uređeno je načelo pravnog kontinuiteta državljanstva. Prema navedenoj odredbi hrvatskim državljaninom se smatra osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima važećim do 08. listopada 1991. godine tj. do dana stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu.

15.Sukladno navedenome, u slučaju kada se utvrdi da je osoba hrvatsko državljanstvo stekla po navedenim propisima smatra se da hrvatsko državljanstvo ima od rođenja. Odredba članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu osnova je za primjenu ranijih propisa o državljanstvu. Iako je njihovo važenje prestalo, oni i dalje vrijede kao pravni izvori, odnosno primjenjuju se na one činjenice koje su nastale u vrijeme njegova važenja, ako su te činjenice utjecale na državljanstvo neke osobe. To znači da će se stjecanje, promjena ili prestanak hrvatskog državljanstva uvijek prosuđivati po propisima koji vrijede ili su vrijedili u vrijeme i na području kada je, odnosno gdje je nastala činjenica od koje ovisi državljanstvo neke osobe.

16.Prema stanju spisa proizlazi da je tužiteljica rođena **.**.1973. u [adresa], Republika Srbija, te je po rođenju stekla državljanstvo Republike Srbije te da je upisana u evidenciju državljana Republike Srbije, koja se vodi za matično područje Savski Venac pod brojem 3960 za godinu 1973.

17.Stoga, na tužiteljicu kao osobu rođenu prije **.**.1991. (jer je rođena 1973. godine) tj. prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine“, broj: 53/91,70/91-ispravak, 28/92,113/93,130/11,110/15 i 102/19), se ne mogu primijeniti odredba članka 5. stavak 2. važećeg Zakona kojima su propisani uvjeti stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom, već se zahtjev tužiteljice mogao riješiti sukladno članku 30. stavak 1. ZHD-u, primjenom prije važećih propisa, koji je važio u vrijeme tužiteljičinog rođenja i to Zakon o državljanstvu SR Hrvatske ("Narodne novine", broj: 13/65).

Člankom 2. navedenog Zakona, hrvatsko državljanstvo stjecalo je dijete čija su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo i ako su u vrijeme rođenja djeteta imala prebivalište na području [adresa]. Ukoliko nije bio ispunjen koji od uvjeta, dijete je stjecalo hrvatsko državljanstvo ukoliko su se roditelji tako sporazumjeli. Istu ovakvu odredbu u odnosu na stjecanje podrijetlom republičkog državljanstva sadržavao je i tada važeći Zakon o državljanstvu drugih republika u sastavu bivše države.

18.Kako je tužiteljici po propisima važećim do 08. listopada 1991. godine utvrđeno i upisano u maticu rođenih republičko državljanstvo - državljanstvo Republike Srbije, nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana, temeljem članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Istaći je da po pitanjima stjecanja-utvrđivanja hrvatskog državljanstva postoji veći broj odluka prvostupanjskih upravnih sudova kojim je ovo pitanje riješeno na identičan način, koje odluke su potvrđene odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a i Ustavni sud Republike Hrvatske je zauzeo istovjetan stav.

19.Slijedom naprijed navedenog, sud ocjenjuje da je osporeno rješenje zakonito. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu 29. siječnja 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici putem opunomoćenika za prijem pismena u [adresa], ĐS,

[adresa],

- tuženiku MUP RH, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

- spis,