Poslovni broj P-342/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 17. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 29. siječnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik stambene cjeline koja se nalazi na drugom katu i potkrovlju kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne neto površine 109,48 m2 (drugi kat) i 51,82 m2 (potkrovlje) koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, tuša, sobe, dva hodnika, ostave i stubišta (drugi kat) te dnevnog boravka, dvije spavaonice, kupaonice i stubišta (potkrovlje), uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine.

II. Utvrđuje se da stambena cjelina koja se nalazi na drugom katu i potkrovlju kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne neto površine109,48 m2 (drugi kat) i 51,82 m2 (potkrovlje) koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, tuša, sobe, dva hodnika, ostave i stubišta (drugi kat) te dnevnog boravka, dvije spavaonice, kupaonice i stubišta (potkrovlje) ne ulazi u ostavinsku masu ostaviteljice pok. PV rođ. G pok. C ud. IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1935., a umrle **.**.2020., državljanke Republike Hrvatske, u ostavinskom postupku Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br.O.702/2020.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 16.678,10 EUR sa zateznim kamatama koje na predmetni iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 18. travnja 2023. tužitelj navodi da je Općinski sud u Dubrovniku rješenjem posl.br.O-702/2020 od dana 24. veljače 2023. godine prekinuo ostavinski postupak iza pok. PV rođ. G pok. C ud. IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1935., a umrle **.**.2020. te da ga je uputio pokrenuti parnični postupak protiv tuženika radi utvrđenja da stambena cjelina koja se nalazi na drugom katu i potkrovlju izgrađena na kat. čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne neto površine 109,48 m2 (drugi kat) i 51,82 m2 (potkrovlje) koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, tuša, sobe, dva hodnika, ostave i stubišta (drugi kat) te dnevnog boravka, dvije spavaonice, kupaonice i stubišta (potkrovlje), ne ulazi u ostavinsku masu jer ista predstavlja njegovo vlasništvo, odnosno da u ostavinsku masu ulazi kat. čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez stambene cjeline koja se nalazi na drugom katu i potkrovlju izgrađena na kat. čest. zgr. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne neto površine 109,48 m2 (drugi kat) i 51,82 m2 (potkrovlje) koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, tuša, sobe, dva hodnika, ostave i stubišta (drugi kat) te dnevnog boravka, dvije spavaonice, kupaonice i stubišta (potkrovlje). Tužitelj, dalje, navodi da je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Dubrovniku vrhu cjeline kat. čest. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao vlasnica upisana sada pokojna PV. Međutim, ni za njezinog života, niti života njenog prednika, sada pok. IV (oca tužitelja i tuženika), on(a) nije bila stvarna vlasnica (iako zemljišnoknjižna) cjeline nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da je vlasnik drugog kata i potkrovlja izgrađenog na predmetnoj nekretnini, ukupne neto površine 109,48 m2 (drugi kat) i 51,82 m2 (potkrovlje) koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, tuša, sobe, dva hodnika, ostave i stubišta (drugi kat) te dnevnog boravka, dvije spavaonice, kupaonice i stubišta (potkrovlje) upravo tužitelj. Ističe da je sada pok. otac parničnih stranaka izgradio jednokatnu sa suterenom obiteljsku kuću s jednim trosobnim i jednim četverosobnim stanom te garažom, koja je izgrađena sukladno građevinskoj dozvoli Sekretarijata za upravno pravne poslove Općine Dubrovnik broj: UP/I-02/I-5355/2-68 od 10.01.1972.godine, a što je potvrđeno Dozvolom za upotrebu objekta izdanom od Komiteta za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje broj: UP/I-05-/5-1887-84 od 18.05.1984. godine. Tužitelj dalje ističe da temeljem navedene dokumentacije, a i pravnog stanja stvari, Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu Grada Dubrovnika je dana 22. ožujka 2018. godine izdao rješenje Klasa: 363-03/18- 02/01290 urbroj: 2117/01-03-01-18-1 kojim IV utvrđuje obvezu plaćanja naknade za komunalni doprinos za stambeni prostor obračunske površine 159,90 m2, te rješenje, Klasa: 363-03/18-03/00767 Urbroj: 2117/01-03-01-18-1 od dana 22. ožujka 2018.godine kojim se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade za garažni prostor obračunske površine 18,00 m2. Smatra da iz navedenih rješenja jasno proizlazi da se komunalni doprinos plaćao, ali nisu plaćeni doprinosi za kvadrate drugog kata i potkrovlja od strane prednika stranaka, jer predmetni dijelovi kuće nisu bili njihovo vlasništvo. Nakon smrti sada pok. PV, tužitelj je rješenjima Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu od 24.studenog 2020.godine Klasa:UP/I-363-03/20-02/17622

Urbroj:2117/01-03-01-20-2 i Klasa: UP/I-363-03/20-03/2664, Urbroj:2117/01-03-01-20-1 utvrđen obveznikom plaćanja komunalnih naknada za polovicu gore istaknutih obračunskih površina. Tužitelj ističe da je jasno da su prednici parničnih stranaka za svog života bili vlasnici jednokatne kuće izgrađene na predmetnoj čestici, odnosno da ostavinsku imovinu iza sada pok. PV ne predstavlja predmetni drugi kat i potkrovlje. Tužitelj navodi da je 1989. godine počeo graditi predmetni drugi kat i potkrovlje, za što je zatražio i dobio odobrenje od tada živućih roditelja da mu omoguće gradnju na njihovoj kući. Navodi da je on sam glede predmetne gradnje sve dogovarao s meštrima i nabavljao materijal, te sve to i uredno plaćao. Tužitelj također navodi da nije manje važno ni to što je on prilikom gradnje imao i ne malih problema, s obzirom da su ga nakon početka gradnje susjedi prijavili upravnoj inspekciji koja je 2. listopada 2003. godine izašla na lice mjesta i izradila zapisnik Klasa:UP/I-362-02/03-02/27358. Nakon provedenog očevida na licu mjesta, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica - Odjel inspekcijskog nadzora Dubrovnik je dana 24. listopada 2003. godine donijela rješenje Klasa: Up/I-362-02/03-02/27358 urbroj:531- 07/3-9-03-03 kojim se investitoru OV, odnosno tužitelju, naređuje uklanjanje izgrađenog krovišta. Tužitelj je nakon toga pravnim putem pokušavao obustaviti izvršenje predmetnog rješenja, kako bi ishodovao sve potrebne dokumente. Tužitelj dalje navodi da iz svih priloženih dokumenata jasno proizlazi da je investitor predmetnog drugog kata i potkrovlja bio on, a ne njegovi prednici. Graditelj nije bio njegov sada pok. otac, a sigurno ne ni njegova sada pok. majka. Ured državne uprave, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove izdalo je Izmjenu i dopunu građevinske dozvole Klasa: UP/I-361-03/04-02/221 od 14.12.2006. prema Glavnom projektu izrađenom od Apsida d.o.o. Dubrovnik oznake T.D. 28/04 od ožujka 2004. godine, te je utvrđeno da je investitor, tužitelj GV, u svemu izveo rekonstrukciju u skladu s ishođenom dozvolom. Ističe da je on ujedno platio komunalni doprinos prema rješenju Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i mjesnu samoupravu Grada Dubrovnika, Klasa:UP/I-363-03/05- 04/134 od 20.ožujka 2007.godine. Predlaže tužbeni zahtjev prihvatiti.

2. U odgovoru na tužbu koji je pred ovim sudom zaprimljen dana 22. svibnja 2023. tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da su se on i tužitelj, a inače njegov brat, iza pokojnog oca IV odrekli nasljedstva u korist sada pokojne majke PV. Stoga, pokojna je majka jedina zemljišnoknjižna vlasnica čestice zemlje [katastarska čestica] i zgr. 3098 k. o. [katastarska općina]. Kako su tužitelj i on jedini nasljednici majke, tako svakome pripada ½ dijela prava vlasništva. Predlaže da se on i tužitelj dogovore oko podjele ove kuće, na jednake dijelove, slijedom čega dostavlja prijedlog za podjelu čestice zgrade [katastarska čestica] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari sud je pročitao cjelokupan spis predmeta i analizirao sve isprave u spisu, kao i iskaze parničnih stranaka (list spisa 75-77), te svjedoka UV (list spisa 225), EV (list spisa 226), NV (list spisa 226), DV (list spisa 227), LV (list spisa 227), FV (list spisa 231), SV (list spisa 232), a izveden je i uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke (list spisa 144-152), stalni sudski vještak Damir Jović u spis predmeta je dostavio svoj nalaz i mišljenje (list spisa 156-212) te je i usmeno na ročištu taj svoj nalaz i mišljenje obrazložio (list spisa 231). Pregledan je i priklopljeni spis (O.426/08).

4. Predmet ovog postupka je utvrđenje da je tužitelj vlasnik stambene cjeline koja se nalazi na drugom katu i potkrovlju kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, kao i da predmetni dio ne ulazi u ostavinsku masu iza pokojne PV (majka parničnih stranaka).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Odredba članka 156. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisuje da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

6.1. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) propisano je da tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik, kao i da ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo (stavak 2.), te da se ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju (stavak 3.). Odredbom, pak, članka 133. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) propisano je da se odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljedstva, nego izjavom o ustupu svoga nasljednog dijela.

7. Među strankama je u ovom postupku nesporno da su tužitelj i tuženik jedini nasljednici iza pokojne majke PV rođ. G, nije sporno da su parnične stranke ustupile svoj nasljedni dio svojoj majci PV u ostavinskom postupku iza pokojnog oca IV. Sporno je, međutim, je li tužitelj gradnjom stekao vlasništvo drugog kata i potkrovlja stambenog objekta izgrađenog na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sporan je i učinak ustupa nasljednog dijela od stane tužitelja pokojnoj majci PV u ostavinskom postupku iza pok. oca IV PV na potraživanje tužitelja u ovom postupku, odnosno, sporno je ulazi li u sastav ostavine kuća s predmetom nadogradnje ili bez iste.

8. Iz priložene dokumentacije proizlazi da je predmetna nekretnina izgrađena temeljem Rješenja o odobrenju za građenje Sekretarijata za upravno pravne poslove Općine Dubrovnik, broj UP/I-02-I-5355/2-68 od 10. siječnja 1972. Predmet tog akta za građenje bila je etaža suterena na kojoj se nalazi garaža kao i stambene jedinice na etaži prizemlja i kata. Investitor gradnje bio je sada pokojni IV, otac parničnih stranaka, koji je za izgrađeni dio dobio i Dozvolu za uporabu objekta 1984. godine. Sporni dio predmetne nekretnine izgrađen je temeljem Izmjene i dopune građevinske dozvole Ureda državne uprave, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-361-03/04-02/221 od 14. prosinca 2006., a investitor tog zahvata je GV (tužitelj) koji je ishodio i Uvjerenje za uporabu tog dijela građevine 2009. godine. Sve navedeno precizno je analizirao stalni sudski vještak Damir Jović unutar, u spis dostavljenog, nalaza i mišljenja (list spisa 156-212).

8.1. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka kao nedvojbeno proizlazi da je upravo tužitelj GV financirao izgradnju spornog drugog kata i potkrovlja. Tako svjedok UV navodi da je ''za P' radio poslove na izgradnji spornog dijela – radove na fasadi, radove koji se tiču unutarnjeg uređenja, izolaciju, limarske radove, a sve mu je platio upravo tužitelj. Svjedok UV navodi i da su u trenutku izvođenja radova kat ispod živjeli roditelji tužitelja te bi majka često donijela kavu, rakiju ili ručak, kao i da je pokojni otac stranaka često dolazio na gradilište za vrijeme izvođenja radova.

8.2. Svjedok EV navodi da je tužitelju radio parket u spornom dijelu (potkrovlju), da je s njime posao ugovorio i da mu je posao uredno platio upravo tužitelj. Radio je isključivo po tužiteljevim uputama, a na gradilište su dolazili i pokojni otac i majka tužitelja, odnosno, roditelji parničnih stranaka.

8.3. Svjedok NV navodi da je tužitelj pri gradnji kuće naručivao veće količine raznog građevinskog materijala i to u kamionima, dakle, znatne količine.

8.4. Svjedok DV navodi da je tužitelju u spornom dijelu radio radove na kupaonici, instalaciju cijevi i postavljanje sanitarija. Navodi, također, da su pokojni otac i majka također dolazili gore gledati radove.

8.5. Svjedok LV, inače prvi rođak stranaka, kojemu je situacija s ovom kućom potpuno poznata navodi da je potkrovlje kuće radio GV (tužitelj) i da se radi o stanu gdje on živi sa suprugom i djecom. Ističe svjedok LV i to da su njegova tetka PV i dundo IV, a inače roditelji parničnih stranaka, u vrijeme gradnje bili živi i suglasni s gradnjom. Ističe i da bi tetka, pokojna PV, znala reći da njezin GV radi stan i da mu rade neki meštri. Svjedok LV je također izvodio neke završne radove, dio mu je platio tužitelj GV, a dio je za tužitelja napravio besplatno. Svjedok GV navodi i da je pokojni IV bio ponosan što GV radi sebi kuću i odvaja se od roditelja.

8.6. Svjedok FV navodi da je P oblagao kamenom spornu dvoetažnu stambenu jedinicu, da mu je GV (tužitelj) sve platio, kao i da je u to vrijeme bila živa pokojna majka.

8.7. Svjedok SV navodi da je za tužitelja radio kamin i dio ispred ulaza u spornu stambenu jedinicu, da su mu roditelji tada bili živi i da bi dolazili na gradilište svaki dan, a radove je platio tužitelj.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je gradnja same kuće započeta 70-ih godina prošlog stoljeća, a da je kuću gradio pokojni IV, otac stranaka. Navodi da je potkrovlje, odnosno drugi kat i potkrovlje („dvoetažno potkrovlje“) gradio on, a gradnja je započeta negdje 1990. godine. Otac mu je dao pisanu suglasnost za gradnju, gradnju spornog dijela je financirao isključivo tužitelj. Ističe da je stan u prvotnom obliku priveden namjeni otprilike 1996. godine, ali da je konačno sve do kraja završeno tek otprilike 2019., malo prije korone. Tužitelj navodi da se oženio 1990. i dobio dvoje djece te da je pokojni otac bio sretan da se ženi i da širi obitelj te da mu je rado potpisao i ovjerio suglasnost za gradnju, jer je on bio zemljišnoknjižni vlasnik čestice.

9.1. Tuženik navodi da su se nakon smrti IV i on i njegov brat odrekli svega u korist majke, sada pokojne PV. Tuženik smatra da je svakome tko je zdravog razuma jasno kome pripada ova kuća. Tuženik nije želio odgovarati na pitanja oko toga tko je gradio potkrovlje, što je u trenutku smrti oca IV pripadalo IV kao ni o tome tko je investitor gradnje potkrovlja. Smatra da je zk nepobitan dokaz o vlasništvu.

10. Kada se u vezu dovedu isprave u spisu, iskazi parničnih stranaka i iskazi svjedoka, kao nedvojbeno proizlazi da je upravo i isključivo tužitelj GV financirao izgradnju spornog dijela - stambene cjeline koja se nalazi na drugom katu i potkrovlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. To proizlazi, ne samo iz iskaza tužitelja, kao i iz iskaza doslovno svih saslušanih svjedoka u ovom postupku, koji o toj činjenici potpuno suglasno iskazuju, već i iz isprava koje se nalaze u spisu – računa (list spisa 65-74), rješenja kojima se tužitelju za dvoetažni stan u potkrovlju utvrđuje komunalni i vodni doprinos (list spisa 33-40, 62-64), troškovnika radova (list spisa 16-25), kao i iz činjenice da je sami akt za građenje iz 2006. i akt za uporabu građevine iz 2009. (nadograđene dvoetažne stambene jedinice u potkrovlju) izdan na ime investitora OV (list spisa 25-26, list spisa 14-15).

10.1. Iz spisa kao nedvojbeno proizlazi i to da je tužitelj gradio uz izričitu i pisanu suglasnost svojega oca. Razvidno je, temeljem iskaza svih saslušanih svjedoka, da je tijekom izgradnje pokojni otac parničnih stranaka dolazio na gradilište, jednako kao i majka, koja bi „počastila“ meštre. Iz suglasnih iskaza tužitelja i svih svjedoka proizlazi da je pok. IV bio ponosan što se njegov sin odvaja od roditelja i sebi i svojoj obitelji „gradi kuću“. O tome posebno jasno iskazuje prvi rođak parničnih stranaka, svjedok LV, kojemu je obiteljska situacija najbolje poznata, a koji navodi da je pok. IV bio „ponosan na P što sebi radi kuću i odvaja se od njih“. Dakle, pokojni je otac stranaka bio potpuno svjestan i suglasan da tužitelj gradi sebi i svojoj obitelji, a da je to tako, proizlazi iz činjenice da je svojem sinu dao pisanu suglasnost u postupku izdavanja akta za građenje, da radnicima na terenu nije davao nikakve upute ni naloge, da nije financirao radnike, da nije dovodio radnike na gradilište, da nije financirao kupnju materijala, da nije plaćao nikakve doprinose ni financijske obveze vezane za novonastali stan (za razliku od „starog“ dijela kuće, gdje je sve financijske obveze tog dijela upravo pok. IV snosio).

10.2. Izgradnjom (nadogradnjom) dvoetažnog stana u potkrovlju, nastala je nova stvar, nova samostalna dvoetažna uporabna cjelina s odvojenim i zasebnim ulazom (sa sjeverne strane), ispred koje se nalazi parking, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Damira Jovića.

10.3. Pritom nije nevažna ni savjesnost svih sudionika u postupku. Naime, potpuno je jasno da je tuženik, brat tužitelja CV, bio svjestan činjenice da uz suglasnost roditelja njegov brat (tužitelj) „sebi“ gradi, te da sam sve financira, a što mu nije ni moglo ostati nepoznato, s obzirom da živi u istoj kući.

10.4. Nasljednici nasljeđuju sve ono što je bilo ostaviteljevo u trenutku smrti. Međutim, iz spisa proizlazi da sporna dvoetažna stambena jedinica na drugom katu i u potkrovlju u trenutku smrti IV, a koji je umro **.**.2008. (priklopljeni spis O.426/08), nije ni bila vlasništvo IV, ostavitelja.

10.5. Analizom izvedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno na način da čine jednu jedinstvenu i logičnu cjelinu, sud utvrđuje da je između pok. IV i njegovog sina OV postojao usmeni dogovor da tužitelj GV nadogradi postojeću građevinu u vlasništvu IV tako da za sebe i svoju obitelj izgradi kat i potkrovlje, odnosno, jednu dvoetažnu stambenu funkcionalnu jedinicu. Očigledno je smisao takvog dogovora bio da tužitelj stekne vlasništvo nad spornim dijelom, posebice jer se tijekom izgradnje istog, tužitelj ponašao kao vlasnik, davao radnicima upute i naloge, financirao gradnju, plaćao sve doprinose koji terete sporni dio, ne tražeći ni od koga dopuštenje ili odobrenje, a otac mu se u gradnju nije miješao niti ikada i na jedan način išta osporavao.

11. Do zadnjeg ročišta za glavnu raspravu tuženik ni ne tvrdi izričito da je itko osim tužitelja sudjelovao u izgradnji spornog dijela, već tijekom postupka uglavnom navodi da to nije ni važno jer se tužitelj nakon smrti oca IV prihvatio svog nasljednog dijela i isti ustupio njihovoj majci PV (tuženik koristi riječ ''odrekao''), jednako kao i tuženik. Stoga, neovisno o tome tko je gradio novonastalu stvar, tko je financirao, kada i za koga, tuženik smatra da se u trenutku ustupa svog nasljednog dijela majci tužitelj odrekao prava potraživati ono što je do tog trenutka bilo sagrađeno. S druge strane tužitelj ističe da je svojoj pokojnoj majci ustupio samo onu imovinu koja je pripadala njegovom ocu, a to je ono izgrađeno od strane oca temeljem akta za građenje iz 1972. ( list spisa 76).

11.1. Međutim, iako je i iz iskaza tužitelja i iz iskaza svjedoka jasno da je još 90-ih započeta gradnja novonastale i sporne stambene jedinice na drugom katu i u potkrovlju, valja reći da tužitelj ističe da je gradio sve do malo prije korone, dakle do otprilike 2019. godine. IV umro je 8. travnja 2008., a tužitelj je tek 2. ožujka 2009. godine, a temeljem očevida održanog dana 20. veljače 2009. ishodio uvjerenje za uporabu građevine čijim je ishođenjem nedvojbeno nastala nova stvar. Dakle, iako tužitelj navodi da je započeo gradnju ranije, a da je gradio i kasnije, nedvojbeno je 2009. nadležno tijelo utvrdilo uporabljivost novoizgrađenog zasebnog dijela u onom obliku u kojem taj dio postoji i danas. Tužitelj navodi da je radio u etapama, pa je prvo izgradio samo potkrovlje, a tek kasnije drugu etažu (detaljno na listu spisa 76). Naime, ishođenjem uporabne dozvole stekli su se preduvjeti za etažiranje građevine. U tom je smislu jasno da je nova stvar u pravnom smislu te riječi nastala nakon smrti oca IV, a da je tužitelj vlasništvo nad istom stekao građenjem.

12. U odnosu na navode tuženika istaknute tek na zadnjem ročištu glavne rasprave kako je cijela obitelj sudjelovala u gradnji potkrovlja, s tim da je majka najviše financijski sudjelovala, a dokazom čega smatra fotografiju na listu spisa 121, na kojoj pokojni otac stranaka IV radi na krovištu spornog dijela, valja reći da takve navode tuženika sud ocjenjuje kao neuvjerljive. Naime, dok neki od saslušanih svjedoka koji su aktivno radili na izgradnji spornog potkrovlja uopće ne poznaju tuženika (primjerice FV, NV), drugi navode da su ga susreli u „starom“ dijelu kuće (svjedok EV), pa čak ni svjedok LV, kojemu su i tužitelj i tuženik prvi rođaci, ne navodi da je tuženik i na jedan način bio involviran u izgradnju spornog dijela. Uz to, niti jedan od svjedoka ne navodi da ih je platio itko osim tužitelja jednako kao što im je isključivo i samo tužitelj davao naloge za rad, samo su s njime komunicirali vezano za izgradnju spornog dijela. Ni iz čega ne proizlazi i tvrdnja tuženika, paušalno iznesena na zadnjem ročištu glavne rasprave da je pokojna majka najviše financirala izgradnju spornog dijela. To stoga što svjedoci navode da je majka bila prisutna na način da bi radnike počastila kavom ili rakijom, a tuženik nije predložio nikakve dokaze na te okolnosti. Što se tiče fotografije na listu spisa 121 valja reći da je ovom sudu potpuno uvjerljivo da je pokojni otac stranaka IV pomagao svojem sinu da završi svoj stan i da se može preseliti sa svojom obitelji, jer je uobičajeno da roditelji pomažu i podupiru djecu, a sve tim više jer pok. IV na fotografiji radi na krovu, koji predstavlja zajednički dio zgrade.

13. Stoga, vlasnik stambene jedinice koja se nalazi na drugom katu i potkrovlju čestice zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao je tužitelj temeljem građenja, a s obzirom da iz spisa proizlazi da je uz suglasnost svojeg oca dugi niz godina za sebe gradio predmetnu stambenu jedinicu koja predstavlja novu stvar (sa sigurnošću 2009. godine), odlučeno je kao pod I. izreke ove presude.

13.1. U trenutku smrti IV nova stvar još uvijek nije bila nastala u punom smislu te riječi, neovisno o tome što je tužitelj već tada najveći dio predmetne jedinice bio izgradio, pa je jasno da je IV u trenutku smrti bio vlasnik samo onog dijela zgrade izgrađenog temeljem akta za građenje iz 1972. (dozvola za upotrebu objekta iz 1984.). Tužitelj je pokojnoj majci ustupio samo svoj nasljedni dio očeve imovine. Sporni dio ne ulazi u ostavinsku masu iza pokojne PV jer taj dio nikada nije pripadao ni njoj, a ni njezinom pokojnom suprugu, slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke ove presude.

14. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Tužitelju, koji je u postupku u cijelosti uspio, sud je kao osnovan priznao trošak tužbe u iznosu od 1.996,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 10. rujna 2024., 23. listopada 2024., 19. studenog 2025. i 17. prosinca 2025., sveukupno 7.984,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), kao i zastupanje na uviđaju od 13. svibnja 2025. u iznosu od 1.996,00 EUR, pristup na ročište za objavu odluke u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 3.) što ukupno iznosi 12.076,00 EUR, što s pripadajućim PDV-om iznosi 15.095,00 EUR. Tome valja dodati trošak suda za izlazak na lice mjesta u iznosu od 49,48 EUR, kao i trošak vještačenja u iznosu od 870,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, svaka u iznosu 331,81 EUR što ukupno iznosi 16.678,10 EUR. Odluka o zateznim kamatama koje teku na parnični trošak donesena je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod III. izreke ove presude.

U Dubrovniku 29. siječnja 2026.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Protiv presude na temelju priznanja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda za drugostupanjski sud, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.