REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Broj: Pp-16377/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vlatkici Jurić, uz sudjelovanje Štefice Meštrović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HĐ, zbog djela prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23), odlučujući po prigovoru okrivljenika na prekršajni nalog PU zagrebačke, VII Policijske postaje, broj: Klasa: 211-07/25-1/20128 od 27. listopada 2025. godine, nakon završene glavne i javne rasprave dana 29. siječnja 2026. godine u nazočnosti okrivljenika i odsutnosti tužitelja, istoga dana objavio je da

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenik HĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin H i Z, djev. L, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, taksist, s primanjima u iznosu od oko 500,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, jedno malodobno, SSS, dobrog imovnog stanja, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak,

k r i v  j e

što je dana 27. listopada 2025. godine u 09,57 sati u Zagrebu, Jarunska ulica bb urinirao na javnom mjestu i time vrijeđao moralne osjećaje prolazećih građana,

dakle, protivno zabrani mokrio na javnom mjestu što je vrijeđalo moralne osjećaje građana,

čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa mu se temeljem citirane zakonske odredbe zbog učinjenog djela prekršaja, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)

i z r i č e

NOVČANA KAZNA u iznosu od 100,00 eura (stoeura)

Temeljem odredbe članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

II Temeljem odredbe članka 139. stavak 6. u svezi članka 138. stavak 2. točka 4. Prekršajnog zakona, okrivljenika se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. Tužitelj, PU zagrebačka, VII policijska postaja, izdao je prekršajni nalog protiv okrivljenika, a zbog djela prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izreci ove presude.

2. Temeljem odredbe članka 238. stavak 9. Prekršajnog zakona, povodom pravodobnog prigovora okrivljenika kojim poriče počinjenje prekršaja, pobijani prekršajni nalog stavljen je izvan snage i proveden prekršajni postupak.

3. Okrivljenik je u prvobitnoj obrani iskazao da se ne smatra krivim i prekršajno odgovornim te je porekao da bi 27. listopada 2025. godine u 09,57 sati u Zagrebu, Jarunska ulica bb urinirao na nogostupu, na javnom mjestu i time vrijeđao moralne osjećaje prolazećih građana. Naime, kritične zgode taksijem je prevozio migrante koji su užasno zaudarali i u jednom trenutku mu je pozlilo. Sišao je na travnatu površinu od parkirališta između stabala i kod jednog smeća urinirao. Međutim, nije istina da bi urinirao po nogostupu i na očigled prolazećih građana. Bilo je rano ujutro, nitko nije prolazio, a prije toga je vidio policijski auto u kojem su se odmarala dva policajca. Dakle, tvrdi da nije urinirao po nogostupu i da ga nitko nije vidio.

4. Uspoređujući obranu okrivljenika s navodima činjeničnog opisa djela prekršaja iz optužnog prijedloga nesporno je da je okrivljenik kritične zgode bio na mjestu počinjenja djela prekršaja, a u postupku je, kao sporno, valjalo utvrditi je li pri tome počinio djelo prekršaja na način i pod uvjetima kako mu se to optužnim prijedlogom stavlja na teret te je li kriv i prekršajno odgovoran za djelo prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5. Radi utvrđivanja spornih činjenica u dokaznom postupku ispitan je kao svjedok ZĐ te je provedeno suočenje okrivljenika i svjedoka.

5.1. Svjedok ZĐ iskazao je da se zbog proteka vremena ne sjeća kojeg dana je u jutarnjim satima radeći dnevnu smjenu uočio okrivljenika kako vrši nuždu, odnosno urinira uz nogostup na javnom mjestu, konkretno na stajalištu za taxi vozila na zapadnoj strani sportsko rekreacijskog centra Mladost na križanju Jarunske ulice i ulice Marijana Haberlea. Prolazili su građani i vidjeli okrivljenika kako urinira uz nogostup. Pristupio je okrivljeniku, legitimirao ga, priopćio mu koji je prekršaj napravio, ispisao prekršajni nalog i uručio mu u ruke. Na upit sutkinje koliko je građana u 09,57 sati kritične zgode moglo vidjeti takvo ponašanje okrivljenika, svjedok je iskazao da svi koji su prolazili, time da napominje da je mjesto počinjenja dosta frekventno, obzirom da se u blizini nalazi studentski dom, a građani šeću svoje pse, uglavnom dosta ljudi prolazi.

5.2. Prilikom suočenja okrivljenika sa svjedokom ZĐ na okolnost proturječja u njihovim iskazima, odnosno na okolnost je li okrivljenik kritične zgode na javnom mjestu urinirao po nogostupu na očigled prolazećih građana ili je sišao na travnatu površinu od parkirališta između stabala i urinirao kod jednog smeća a gdje ga nitko nije mogao vidjeti, jer je bilo rano ujutro i nitko nije prolazio, okrivljenik je iskazao da nije urinirao na nogostupu, već na travnatoj površini kod drveta i nije nitko prolazio da bi ga vidio. Vidio je policajce na parkiralištu, ali mu je bilo toliko slabo od smrada migranata koje je prethodno vozio, da je izašao van iz taksija povraćati, ali nije povraćao, već je urinirao. Policijski službenici su ga vidjeli da urinira. Na to je svjedok iskazao da je okrivljenik urinirao na nogostupu, na javnom mjestu i prolazili su građani u 09,57 sati.

6. Okrivljenik je u završnom govoru izjavio da mijenja svoju prvobitnu obranu nakon provedenog dokaznog postupka, priznaje da je prekršajno odgovoran i kriv za konkretno djelo prekršaja. Žali zbog počinjenja djela prekršaja, inzistirao je na dokaznom postupku jer i dalje tvrdi da nije mokrio na nogostupu, ali činjenica je da je mokrio na javnom mjestu i zna da to nije smio učiniti".

7. Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći obranu okrivljenika i uspoređujući je s provedenim dokazima, pri tome analizirajući svaki dokaz posebno te u njihovoj sveukupnosti, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik doista počinio djela prekršaja na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci presude te da je prekršajno odgovoran, pa ga je za počinjena djela valjalo proglasiti krivim i sankcionirati.

8. Sutkinja je u cijelosti prihvatila iskaz ispitanog svjedoka kao uvjerljiv i vjerodostojan, jer je svjedok o svojim neposrednim opažanjima kritične zgode iskazivao jasno i sigurno iznoseći relevantne činjenice.

9. Osnovom iskaza ispitanog svjedoka neprijeporno je utvrđeno da je okrivljenik prekršajno odgovoran i kriv za počinjeno djelo prekršaja. Ispitani svjedok, čijim iskazu je sutkinja u potpunosti povjerovala, kao istinitom i vjerodostojnom, naveo je relevantne činjenice o svojim neposrednim opažanjima kritične zgode, a njegov iskaz bio je jasan, siguran i detaljan. Osim toga, sutkinja nije našla razloge koji bi doveli u sumnju istinitost iskaza ispitanog svjedoka. Nadalje, i sam okrivljenik je, nakon provedenog dokaznog postupka priznao da je svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja djela prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira budući je na javnom mjestu urinirao i time vrijeđao moralne osjećaje građana pa ga je valjalo oglasiti krivim i sankcionirati.

10. Prilikom izbora vrste prekršajne sankcije sutkinja je uzela u obzir sve relevantne okolnosti koje se odnose na stupanj krivnje, opasnost djela u njegovim objektivnim i subjektivnim komponentama i počinitelja djela, uvažavajući pri tome svrhu prekršajne sankcije.

11. Primjenjujući institut ublažavanja kazne i odmjeravajući novčanu kaznu u izrečenom iznosu sutkinja je prvenstveno pošla od činjenice da je okrivljenik kritične zgode postupao svjesnim nehajem lakomisleno smatrajući, iako svjestan da može počiniti prekršaj, da se to neće dogoditi te da počinjenim prekršajem nije nastala teža posljedica. Uzimajući u obzir kao posebno izražene olakotne okolnosti primjereno ponašanje okrivljenika tijekom postupka i u konačnici priznanje djela te njegove obiteljske prilike i činjenicu da radi pola radnog vremena, kao i da je otac dvoje djece, od kojih je jedno malodobno, sutkinja smatra kako se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od zakonom propisane pa je okrivljeniku umjesto kazne u propisanom, izrekla kaznu ispod zakonom propisane najmanje mjere, u uvjerenju da će se u konkretnom slučaju i tako ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja.

12. Kao olakotno uzeta je u obzir okolnost da je okrivljenik priznao djelo prekršaja i izrazio žaljenje, dok od otegotnih okolnosti koje bi utjecale da kazna bude stroža, sutkinja nije našla ništa.

13. Cijeneći cjelokupni činjenični supstrat konkretnog slučaja i vrednujući učinjeno djelo prekršaja u kontekstu težine povrede pravnog poretka, stupnja krivnje počinitelja i opasnosti počinjenog djela, sutkinja je uvjerenja da će se upravo ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, kako u smislu specijalne prevencije u odnosu na okrivljenika, od kojeg se očekuje da se ubuduće kloni i suzdržava od takvih načina ponašanja, tako i u smislu opće prevencije, djelujući na druge glede zauzimanja njihovog negativnog stava u odnosu na takva društveno nepoželjna i neprihvatljiva ponašanja.

14. Odluka o presumpciji uplate novčane kazne u cijelosti, ukoliko okrivljenik u roku od 15 dana, kao paricijskom roku, uplati dvije trećine odmjerene novčane kazne, temelji se na odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

15. Okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka u cijelosti, jer se takva odluka u konkretnom slučaju ukazuje opravdanom, jer okrivljenik ostvaruje niska primanja i troškove ne bi mogao naknaditi bez štete za svoje nužno uzdržavanje i nužno uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

Zagreb, 29. siječnja 2026. .

Zapisničarka

Sutkinja

Štefica Meštrović

Vlatkica Jurić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude tužitelj ima pravo žalbe nadležnom sudu u roku od 8 dana, nakon primitka presude. Žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka, putem Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu.

Dostavna naredba:

1. Okrivljeniku – ovdje

2. Tužitelju – PU zagrebačka, VII policijska postaja

3. Pismohrana – ovdje,