Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br. P-256/24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, u pravnoj stvari 1- tužiteljice BF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2-tužitelja NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ladislavu Rodosloviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv 1-tuženika JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2-tužene EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], B [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Marku Rogiću, odvjetniku iz Rijeke, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave dana 25. rujna 2025., u prisutnosti pun. tužitelja i te pun. 1 i 2-tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužitelji s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Sporazum o osiguranju novčanog potraživanja od 13.272,28 EUR prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 25.02.2023. g. sklopljen pod oznakom: OV-4115/2023 između JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bez pravnog učinka prema tužiteljima, BF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], u dijelu koji je potreban za namirenje njihove tražbine od 36.903,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2012. g. do isplate, pa je 2. tužena EF dužna trpjeti namirenje ove tražbine tužitelja ovršnim putem iz nekretnina koje se kod Općinskog suda u Rijeci vode upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], sve u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Tuženi su dužni solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak u roku od 15 dana."

II. Nalaže se 1 i 2-tužitelju da 1 i 2-tuženiku naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 825,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. siječnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od dana 21. veljače 2024. navode da je 1-tuženik temeljem darovnog ugovora od svoje majke, AF, stekao vlasništvo na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica],sve u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci br. P- 722/2022 od 22. veljače 2023. da je utvrđeno da je darovni ugovor od 15. ožujka 2012. bez pravnog učinka prema tužiteljima u dijelu koji je potreban za namirenje njihove tražbine od 36.903,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 22. ožujka 2012. g. do isplate (t. I. izreke presude), a 1-tuženiku da je naložena dužnost trpjeti namirenje tražbina tužitelja ovrhom na uvodno navedenim nekretninama (t. II. izreke presude). U vlastovnici zemljišne knjige za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-9317/12 da je upisana zabilježba spora – tužbe za pobijanje, stari br. P-1613/12, novi br. P- 722/2022, a ta zabilježba da postoji i danas. Naveli su da je 1-tuženik dana 25.02.2023. sklopio sa 2-tuženom sporazum o osiguranju novčanog potraživanja od 13.272,28 EUR prijenosom prava vlasništva u točki I. tužbe navedenih nekretnina, pa je slijedom tog sporazuma 2-tužena u zemljišnoj knjizi i upisala svoje pravo vlasništva na opisanim nekretninama. Opisanim sporazumom o osiguranju novčanog potraživanja od 25.02.2023. i posljedično tome promjenom upisanog vlasnika predmetnih nekretnina u zemljišnoj knjizi tuženi da su pokušali onemogućiti ih u provedbi ovrhe radi naplate svoje tražbine jer se dužnost 1-tuženika da trpi namirenje ovršnim putem ne bi mogla provesti zbog otuđenja nekretnine. Naveli su da je 2- tuženoj, kao pribavitelju nekretnine, bilo poznato da je pribavljanje njegovih prednika bilo pobojno, jer da je u zemljišnoj knjizi postupak pobijanja bio upisan (zabilježba tužbe za pobijanje čl. 69. st.3. ZOO). Naveli su da se smatra da je svakom poznato ono što je upisano u zemljišnoj knjizi. Iz činjenice da je 1-tuženik na ime osiguranja minorne tražbine od 13.272,28 EUR dao vlasništvo nekretnine koje u naravi predstavljaju novoizgrađenu zgradu sa okolnim zemljištima, dakle, nekretnine mnogostruko veće vrijednosti, da se može zaključiti da je svrha opisanog pravnog posla upravo bila onemogućavanje tužitelja u naplati njihovog i pravomoćnom presudom utvrđenog potraživanja.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Naveli su da nije sporno da je donesena presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-722/2022 od 22. ožujka 2023. Također, da nije sporno da je 1- tuženik s 2-tuženicom sklopio Sporazum o osiguranju novčanog potraživanja od 13.272,28 EUR dana 25. ožujka 2023. Međutim, da osporavaju da bi navedena radnja bila poduzeta na štetu vjerovnika. Prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO-a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema čl. 66. st. 2. ZOO-a, smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje dužnikove tražbine. Iz dokaza koji su priloženi uz tužbu da se ne može izvesti zaključak o tome da 1-tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine pa da bi pravna radnja – Sporazum o osiguranju novčanog potraživanja bio poduzet na štetu vjerovnika. Naveli su da 1-tuženik ima dovoljno sredstava za ispunjenje svojih obveza prema vjerovnicima. Isti da je pomorac te je adekvatno honoriran za svoj rad. Sama činjenica da je poduzeta pravna radnja, da ne znači da je navedena poduzeta na štetu vjerovnika. Utoliko osnovanost tužbenog zahtjeva da ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te dokaza koji su uz tužbu priloženi pa da proizlazi da 1-tuženik nije poduzeo radnju na štetu vjerovnika jer tužitelji ničime ne dokazuju da tuženik nema dovoljno sredstava za podmirenje njihove tražbine.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to ovosudni spis P-722/22 i Ovr-1506/23, izvatke iz zemljišnih knjiga te potvrdu FINA-e.

4. Uvidom u ovosudni spis posl.br. P-722/22 utvrđeno je da je dana 22. veljače 2023. donesena presuda kojom je u točki I. i II. izreke iste presuđeno da se utvrđuje se da su ugovor o darovanju između tužene AF, kao darovatelja, i tuženog JF, kao daroprimatelja, sklopljen dana 15. ožujka 2012. god. i na kojem je dana 16. ožujka 2012. god. u javnobilježničkom uredu Stevana Pejnovića, javnog bilježnika iz Rijeke, ovjeren potpis AF pod brojem ovjere OV-591/12, a kojim ugovorom darovatelj daruje daroprimatelju nekretnine koje se kod zemljišnoknjižnog odjela u Rijeci vode upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], sve u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i koje se nekretnine nalaze na adresi [adresa], kao i prijedlog za uknjižbu podnesen zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci radi provedbe ugovora u zemljišnim knjigama, bez pravnog učinka prema tužiteljima u dijelu koji je potreban za namirenje tražbina tužitelja, BF (ranije NF) i NF, u iznosu od: - 36.903,00 EUR/ 278.045,59 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2012. god. do isplate. Tuženik JF dužan je trpjeti namirenje tražbina tužitelja u visini od 36.903,00 EUR/ 278.045,59 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2012. god. do isplate ovrhom na nekretninama koje se kod zemljišnoknjižnog odjela u Rijeci vode upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], sve u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U točki III. su tužitelji odbijeni s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, dok je točkom IV. presude naloženo tuženicima da tužiteljima naknade parnični trošak u iznosu od 2.912,87 eura Utvrđeno je da je Županijski sud u Karlovcu dana 15. rujna 2023. donio presudu posl.br. Gž-384/23 kojom se odbijaju se žalbe 1. tužiteljice i 2. tužitelja, te 1. tužene i 2. tuženika kao neosnovane te potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-722/2022-10 od 22. veljače 2023., u cijelosti.

5. Uvidom u ovosudni spis posl.br. Ovr-1506/23 utvrđeno je da je dana 27. siječnja 2025. doneseno rješenje kojim se obustavlja postupak ovrhe određen ovosudnim rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-1506/2023 od 5. ožujka 2024. Utvrđeno je da je Županijski sud u Osijeku dana 4. travnja 2025. donio rješenje posl.br. Gž Ovr- 122/25 kojim se žalba ovrhovoditelja BF i NF odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr- 1506/2023-14 od 27. siječnja 2025.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da su k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se kao vlasnica istih temeljem Sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja od 13.272,28 EUR prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 25.02.2023. g. sklopljen pod oznakom: OV-4115/2023, vodi 2-tužena.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica], šuma, 2935 m[2] , upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se kao vlasnik u 1/1 dijela vodi 1- tuženik.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], kuća, dvorište, kuća b.b.1, garaža, 504 m[2] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova, suvlasnički dio: 449/1000 Etažno vlasništvo (E-3) te da se kao vlasnik vodi 1-tuženik.

9. Uvidom u potvrdu FINA-e o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika od dana 14. travnja 2025. utvrđeno je da 1-tuženik nije u blokadi niti da je bio u blokadi u prethodnih šest mjeseci od dana izdavanja potvrde.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev 1 i 2-tužitelja nije osnovan.

11. Odredbom članka 66 stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), dalje ZOO-a, propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika te da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

12. Odredbom članka 67 stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) propisano je da naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

13. Odredbom članka 70 ZOO-a propisano je da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

14. Odredbom članka 71 stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) dalje ZOO-a, propisano je da se tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, kao i da se rok računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

15. Naime, da bi sud udovoljio tužbenom zahtjevu u predmetnom sporu, odnosno da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svoga dužnika, potrebno je da su ispunjene opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji i to: dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, dužnikova pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika, insolventnost dužnika i oštećenje vjerovnika.

16. Iz provedenog dokaznog postupka, a vezano za dugovanje 1-tuženika JF prema 1 i 2-tužitelju proizlazi da je tražbina 1 i 2-tužitelja dospjela, a što 1 i 2-tuženi niti ne osporavaju.

17. Nesporno je da je poduzeta pravna radnja, a to je sklapanje Sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja od 13.272,28 EUR prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 25.02.2023.g. sklopljen pod oznakom: OV-4115/2023 između JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

18. Nadalje, postojanje oštećenja vjerovnika je i temeljni razlog zašto institut pobijanja i postoji, tako da je nužno ne samo dokazati da je 1 i 2-tužitelju nanesena šteta nego da je zbog radnje dužnika JF u njegovoj imovini došlo do takve promjene koja je onemogućila namirenje tražbine vjerovnika, a to drugim riječima znači da neovisno o poduzetoj radnji tj. predmetnom sporazumu, kao i neovisno o svim drugim činjenicama, ukoliko je moguće tražbinu 1 i 2-tužitelja namiriti iz ostale imovine dužnika, da nema mjesta pobijanju.

18.1. Također, 1 i 2-tužitelji kao vjerovnici moraju dokazati stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost potraživanja odnosno insolventnost dužnika u odnosu na konkretnu tražbinu.

18.2. Tuženici osporavaju da je 1-tuženik insolventan te tvrde da bi se 1 i 2- tužitelji mogli naplatiti i iz druge 1-tuženikove imovine. Stvarna ili vjerojatna nemogućnost namirenja mora postojati u trenutku podnošenja tužbe za pobijanje, međutim stav je ovoga suda da tužitelji navedeno nisu dokazali činjenicom neuspjelog namirenja u ovosudnom ovršnom postupku koji se vodio pod posl.br. Ovr-1506/23, s obzirom da je predmetni postupak obustavljen iz razloga što je utvrđeno da ovršenik nije vlasnik nekretnine koja je navedena kao predmet ovrhe u ovršnom postupku, stoga je prema daljnjem stavu ovoga suda i dalje teret dokaza insolventnosti 1-tuženika upravo na tužiteljima.

18.3. Stoga, nastavni je stav ovoga suda da 1 i 2-tužitelj, a na kojima je bio teret dokaza, nisu tijekom postupka dokazali da 1-tuženik nema novčanih sredstava za namirenje njihove tražbine s obzirom da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je 1-tuženik samovlasnik k. č. br. [katastarska čestica], šuma, 2935 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je samovlasnik k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], kuća, dvorište, kuća b.b.1, garaža, 504 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova, suvlasnički dio: 449/1000 Etažno vlasništvo (E-3), dok iz potvrde FINA-e o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika od dana 14. travnja 2025. proizlazi da 1-tuženik nije u blokadi niti da je bio u blokadi u prethodnih šest mjeseci od dana izdavanja potvrde, slijedom čega je zaključni stav ovoga suda da 1 i 2-tužitelj nisu dokazali da je imovno stanje 1- tuženika/dužnika nakon poduzetog naplatnog raspolaganja predmetnim nekretninama takvo da 1 i 2-tužitelj ne bi mogli namiriti svoje potraživanje koje ima prema njemu.

18.4. U odnosu na navode 1 i 2-tužitelja da 1-tuženik nije dužnik tužitelja i da je jedini dužnik tužitelja 1-tuženikova majka AF koja nije stranka ovog postupka, a koja je pravomoćnom sudskom presudom osuđena na plaćanje većeg novčanog iznosa tužiteljima pa da ovdje 1-tuženik nije dužnik ovdje tužitelja, već je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-722/2022, jedina njegova obveza prema tužiteljima „trpjeti namirenje potraživanja tužitelja u iznosu od 36.903,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2012. god. do isplate, iz nekretnina u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]", valja navesti da ako dužnik nije insolventan u smislu da i dalje posjeduje imovinu iz koje se vjerovnik može namiriti, nije nužno da se vjerovnik mora namiriti isključivo iz tih nekretnina navedenih u presudi, već može koristiti i druge nekretnine dužnika budući se pobijanje odnosi na pravne radnje koje onemogućuju ili otežavaju namirenje vjerovnika, a ne na ograničenje izvora namirenja isključivo na nekretnine navedene u presudi, odnosno vjerovnik je ovlašten namiriti se iz imovine dužnika koja je dostupna i dovoljna za namirenje njegove dospjele tražbine.

18.5. Stoga, kako u konkretnom slučaju nije ispunjena jedna od općih pretpostavki za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji, a to je insolventnost dužnika, ovaj sud smatra da 1 i 2-tužitelji nisu dokazali da su ispunjenje pretpostavke iz članka 66 ZOO-a da bi Sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja od 13.272,28 EUR prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 25.02.2023. mogao izgubiti učinak prema 1 i 2-tužiteljima u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje njihovog potraživanja, slijedom čega je u cijelosti valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP, a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, te je 1 i 2-tuženiku priznat trošak zastupanja po odvjetniku, a prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife, a sastoji se od sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (T.br.7. t.1. Tarife), zastupanja na dva ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako (T.br.9. t. 1. Tarife), zastupanja više osoba u iznosu od 60,00 eura (T.br.40 Tarife) kao i pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 165,00 eura pa proizlazi da 1 i 2-tuženiku pripada ukupna naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 825,00 eura.

19.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 29. siječnja 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. 1 i 2-tužitelja

- pun. 1 i 2-tuženika