REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4289/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu br. 138-50- 2674616 od 21.2.2005. koji su sklopili tužiteljica ĐŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnica kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kao kreditor, a koja glasi: “ Naknada 1 % ( jedan posto ) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita “, pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 788,70 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.3.2005. do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak postupka isplatom iznosa od 227,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 29. siječnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev pobliže opisan u toč. I. i II. izreke ove presude zbog ogluhe.

2. Izloženi zahtjev tužiteljica temelji na slijedećim bitnim u tužbi izloženim tvrdnjama i pravnim shvaćanjima:

- da je tužiteljica, kao korisnica kredita, s tuženikom, kao kreditorom, sklopila Ugovor o kreditu br. 138-50-2674616 dana 21. veljače 2005., kojim joj je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje, za stambenu namjenu, iznos od 124.000,00 CHF obračunat prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, a 4. veljače 2016. dodatak broj KONV-01/2016

Ugovoru o kreditu br. 138-50-2674616,

- da se tužiteljica navedeni iznos kredita obvezala vratiti uz valutnu klauzulu u mjesečnim anuitetima na način utvrđen naprijed navedenim Ugovorom o kreditu,

- da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena jednokratna naknada od 1% koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita (čl. 3. Ugovora),

- da je tužiteljica predmetni kredit sklopila kao potrošač, te se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu (ugovoru o potrošačkom zajmu) sukladno čl. 3. toč. 1. u svezi s čl. 56. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje u tekstu ZZP/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, obzirom da kredit nije namijenjen poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice,

- da je u vrijeme zaključenja Ugovora na snazi bio ZZP/03, koji odredbom čl. 81. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u st. 2. propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava,

- da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne, odnosno po principu uzmi ili ostavi,

- da u predmetnom Ugovoru o kreditu nije navedeno od čega se sastoji ugovorena jednokratna naknada od 1% od iznosa odobrenog kredita, niti zašto je određena baš u tom iznosu, pa je jasno da se o toj odredbi nije moglo pojedinačno pregovarati,

- da tuženik navedenom naknadom nije pokrio niti troškove likvidnosti, a niti nemogućnost plasiranja kredita na tržište, niti je pretrpio štetu, te tužiteljica smatra da se u konkretnom slučaju radi o uračunavanju kamata protivno čl. 1024. st. 4. Zakona o obveznim odnosima,

- da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, budući da isti ugovor ima njegovu brojčanu oznaku, te stranke o spornim odredbama nisu posebno pregovarale,

- da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu lako uočljiva, jer je pisana istom veličinom slova kao i ostale ugovorne odredbe, ali nije jasna, jer se izričito ne navodi o kojim uvjetima se radi, već se paušalno navodi da se korisnik obvezuje prije korištenja platiti banci naknadu, ali se ne navodi na što se točno ta naknada odnosi, što se tim troškom pokriva te ostale parametre kako bi potrošač mogao donijeti konkretnu odluku prilikom sklapanja ugovora, te samim time ista odredba nije lako razumljiva prosječnom potrošaču, a to iz razloga jer iznos visine naknade nije naznačen u samom ugovoru,

- da ništetnost spornih odredaba članka 3. Ugovora o kreditu proizlazi iz činjenice da tuženik u vezi istih nije pojedinačno pregovarao s tužiteljicom, što je suprotno odredbi članka 81. st. 2. ZZP/03, odnosno čl. 96. st. 1. i 2. novog Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca,

- da je prema odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništava,

- da .je Vrhovni sud Republike Hrvatske 5. studenoga 2020. na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske donio zaključak posl.br. Su IV – 308/2020 da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, a koji se zaključak ima analogno primijeniti i na ugovornu odredbu vezanu za naknadu za obradu kredita i

- da je iz priložene dokumentacije, osobito iz Kontrolnog ispisa unosa korištenja od 30.3.2005. i Potvrde tuženika od 18.4.2025. razvidno da je plaćena navedena naknada u iznosu od 5.942,50 kuna / 788,70 eura (1% od iznosa kredita).

3. U prilog istinitosti svojih tvrdnji, tužiteljica je tužbi priložila potvrdu (str. 8 spisa), dodatak (str. 9-12 spisa), kontrolni ispis unosa korištenja (str. 13 spisa), Ugovor o kreditu (str. 14-18 spisa) i prijepis knjigovodstvene kartice (str. 19-27 spisa).

4. Tuženiku je uredno, 4. srpnja 2025., dostavljena tužba s pozivom za davanje odgovora na tužbu u roku od 45 dana.

5. Međutim, tuženik nije podnio odgovor na tužbu u za to mu ostavljenom roku.

6. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da je predmetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu ništetna primjenom odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 87. st. 1. ZZP/03, slijedom čega tužiteljica ima pravo na povrat naknade za obradu kredita u plaćenom iznosu od 5.942,50 kuna (prema potvrdi na str. 8 spisa), odnosno zahtijevanih 788,70 eura (5.942,50 kuna = 788,71 eura po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2025. do isplate (čl. 214. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.), a činjenice na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela, a ni s činjenicama koje su općepoznate.

7. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti je nađeno da je riječ o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je, temeljem odredbe čl. 331.b ZPP-a, donio presudu zbog ogluhe.

8. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Tako je tužiteljici, prema vrijednosti predmeta spora od 788,70 eura, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznat trošak sastava tužbe od 75 bodova (Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 150,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (37,50 eura) 187,50 eura.

10. Pritom valja kazati da se ne uzima u obzir naznačena vrijednost deklaratornog zahtjeva koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tog zahtjeva na činidbu.

11. Nadalje mu je priznat plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23., dalje: Uredba i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23.) i ovu presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,27 eura (Tar. br. 2. st. 2. Uredbe).

12. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužna nadoknaditi tuženica, iznosi 227,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 29. siječnja 2026. do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

13. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

14. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude zbog ogluhe.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

I. Pun. tužitelja uz rj. na pl. pristojbe na presudu zbog ogluhe (13,27 eura)

II. Tuženiku