Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-594/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužiteljica 1. DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Heleni Zudenigo, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ostavinske imovine, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti tužiteljice pod 1. uz punomoćnicu, te objave 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I. Utvrđuje se da ½ dijela novčanih iznosa položenih na računima OTP banke br 101- 12-103806-7 1200645606 USD od 31. 12. 2001. g. novi broj 3200645603, [broj bankovnog računa] EUR, 2096102799 USD dana 23. 5. 2003. g. dobio novi broj 40187617001 kao i 1.12.2018. g. dobio novi broj 3983952596 ne ulaze u ostavinsku imovinu ostavitelja KŠ pok. D iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. O-1430/19 te da su isto vlasništvo sada pok MŠ s osnova stjecanja u braku sa ostaviteljem KŠ što je tuženica dužna priznati i trpjeti da temeljem ove presude nakon pravomoćnosti tužiteljice kao zakonske nasljednice iste izvrše prijenos novčanih sredstava sa navedenih računa na svoje ime svaka za ¼ dijela u roku od 15 dana.

II. Dužna je tuženica naknaditi tužiteljicama parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 8,14% godišnje počev od dana donošenja presude do isplate u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi od 25. ožujka 2021. navode kako je rješenjem ovog suda broj O-1430/19 od 2. srpnja 2020. prekinut ostavinski postupak iza smrti VŠ te su tužiteljice upućene u parnicu radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ne ulazi ½ dijela novčanih sredstava položenih na računu OTP banke već da isto predstavlja suvlasništvo prve supruge ostavitelja MŠ. Tužiteljice ističu kako su one zakonske nasljednice sada pok. ĐŠ, sina ostavitelja. VŠ da je bio u braku sa MŠ koja je preminula 1999., a iza koje je vođen ostavinski postupak u kojem da je samo ostavitelj bio pozvan te da je dao izjavu da njegova supruga MŠ u trenutku smrti nije imala imovine te da je sud bez izjava zakonskih nasljednika ĐŠ i DŠ obustavio postupak. Ostavitelj i supruga MŠ brak su zaključili 1953. u kojem da su dobili sina i kćer. 1966. obitelj odlazi u Ameriku gdje se oboje zapošljavaju. Prednik tužiteljice da je također radio te zaradu davao roditeljima. 1982. godine ostavitelj i MŠ da se useljavaju u kuću u [adresa] te se vraćaju iz Amerike. Za vrijeme rada i življenja u Americi obitelj da je na zajednički račun stavljala mjesečni iznos 5.000,00 dolara. 1983./1984. od dijela zajedničke ušteđevine te prodaje zemlje u Crnom i Dragama počinje se graditi kuća u [adresa], a u koju useljavaju 1986. 1. ožujka 1999. umire MŠ, a tuženica da krajem mjeseca useljava u kuću u [adresa] i tada ostavitelj obustavlja ositavinsku raspravu koju je on pokrenuo 2000. Tada ostavitelj sa tuženicom odlazi u Ameriku i podiže iznos od 140.000,00 dolara te navedeni iznos polaže na svoj račun. Od navedenog novca 15.000,00 daje kćeri DŠ dok predniku tužiteljice sinu ĐŠ izjavljuje da je novac koji mu je majka ostavila stavio na vezanu štednju ali do smrti ostavitelja navedeni iznos nije prenio na prednika tužiteljice. 1984. predniku tužiteljice ĐŠ da je dijagnosticirana paranoidna šizofrenija, psihoza cilika zbog čega da postaje radno nesposoban te obitelj živi u oskudici. Ostavitlej da je ostavio oporuku u kojoj je jasno naveo da kuće u [adresa] i [adresa] predstavljaju bračnu stečevinu njega i pok. MŠ svakog za ½ dijela te da je oporukom raspolagao samo svojom polovicom. Novčanim sredstvima je raspolagao u korist tuženice za cijelo iako je sav novac stečen u Americi za vrijeme trajanja braka njega i MŠ.

2. Tužena OŠ nije dostavila odgovor na tužbu.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao: rješenje ovoga suda broj O-1430/2019-48 (l.s. 5-6), promet po računu OTP na ime VŠ te podatke za MŠ (l.s. 7, 37), saslušana je tužiteljica 1. (l.s. 63-64) i svjedokinja NŠ (l.s. 70-71) te je pročitan spis ovoga suda broj O-1430/2019 i O-404/1999.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužiteljica za utvrđenjem da ½ dijela novčanih iznosa položenih na računima OTP banke koji su bili otvoreni na ime KŠ ne ulaze u ostavinsku imovinu ostavitelja KŠ pok. D te da su isto vlasništvo sada pok MŠ s osnova stjecanja u braku sa ostaviteljem KŠ uz trpljenje tužene da tužiteljice kao zakonske nasljednice iste izvrše prijenos novčanih sredstava sa navedenih računa na svoje ime svaka za ¼ dijela u roku od 15 dana.

5. Temeljem izvedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je dana 2. srpnja 2020. Općinski sud u Zadru, u ostavinskom postupku iza smrti VŠ pok. D iz [adresa], donio rješenje kojim je prekinuo ostavinski postupak iza smrti VŠ pok. D, rođenog **.**.1930., a umrlog **.**.2011. te je zakonske nasljednice DŠ i AŠ uputio da pokrenu parnicu protiv zakonske nasljednice OŠ radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ostavitelja ne ulazi 1/2 dijela novčanih sredstava položenih kod OTP banke, jer ista predstavlja suvlasništvo MŠ, prve supruge ostavitelja na ime bračne stečevine,

- da je ostavitelj, pok. VŠ oporučno raspolagao i to pisanom oporukom pred svjedocima proglašenom 14. ožujka 2011. te da je tijekom ostavinskog postupka nasljednik ĐŠ osporavao pravnu valjanost oporuke,

- da je nasljednik ĐŠ pokrenuo parnični postupak koji se vodio pod posl. br. P-1311/17, a pravomoćno je okončan povlačenjem tužbe,

- da su od OTP banke 17. siječnja 2020. (l.s.7 i l.s. 103-143 spisa P-1430/19) dostavljeni podaci o prometu po računima klijenta KŠ te iz istih ne proizlazi da je u periodu od 1997. do 19. prosinca 2019. bilo veći uplata na račun od nekoliko tisuća USD, a pregledan je promet po računu broj 101-12-103806-7, 1200645606 USD od 05/03/1997. do 19/12/2019., broj [broj bankovnog računa] EUR za period 06/02/2003. do 02/03/2011. (zatvaranje računa), broj 2096102799 USD od 17/10/1991. do 19/12/2019. dok je dana 31/12/2001. za račun 1200645606 izvršena renumeracija, te je navedeni račun dobio novi broj i to 3200645603.

- da iz dopisa OTP banke od 19. siječnja 2024. slijedi da od 1990. do 1999. MŠ ne postoji u evidenciji klijenata OTP banke d.d. niti u evidenciji klijenata bivše Splitske banke d.d., bivše Istarske banke d.d., bivše Dubrovačke banke d.d., ni bivše Sisačke banke d.d.,

- da iz ostavinskog spisa ovoga suda broj O-404/1999, slijedi da je nakon smrti MŠ dana 22. travnja 1999. doneseno rješenje u kojem je navedeno da nije imala nepokretnu imovinu pa da se ostavina neće raspraviti dok je doneseno rješenje dostavljeno nasljednicima iz smrtovnice i to KŠ, DŠ i FŠ (navedeno je na dostavnici da je zaprimila DŠ – žena **.**.1999.),

- da je u osporavanoj oporuci KŠ od 14. ožujka 2011. (l.s.12 spisa P-1430/19) među ostalim navedeno "Napominjem da sam sinu ĐŠ prije 18 godina darovao 7.000 USA $, te 140.000 USA $ više 20.000,00 kn tijekom godina a što je uloženo u kuću u [adresa], navedenu pod 1. ove oporuke, u kojoj stanuje sa obitelji. Također, da navedenome svakih mjesec darujem određene novčane iznose, kao što sam darovao i njegovoj kćeri a svojoj unuci AŠ 5.000 EUR-a za školovanje."

6. Saslušana kao svjedokinja NŠ je navela da živi u kući koja se nalazi u blizini kuće u kojoj živi tužiteljica DŠ i njezin suprug ĐŠ, poznavala je pok. KŠ, bio je čovjek koji je volio dosta pričati i hvaliti se, pa je i pričao o tome kako su uštedjeli dosta novaca, koji su se nalazili na računu u Americi. Pričao je da je, kada je došao iz Amerike kupio auto, izgradio kuću i kupio grobnicu, a znao je dolaziti kod sina ĐŠ i nevjeste u kuću, te bi tada njoj pričao sve te stvari. ŠŠ da je pričao o tome, a obično je dolazio pred Božić ili Uskrs kod svoga sina, kako je on negdje 2000. otišao u Ameriku te koristeći punomoći koje su mu dali sin ĐŠ i supruga MŠ, sa njihovih računa otvorenih u banci, novce prebacio na račun koji je bio otvoren na njegovo ime. To je pričao negdje 2002., 2003. Kasnije joj je i ĐŠ, koji se teško razbolio, pričao o tome kako je on u Americi uštedio 20.000,00 dolara, međutim, da je taj novac njegov otac prebacio na svoj račun i da mu ga nije vratio. ĐŠ da joj je pričao da je zemljište na kojem je izgrađena kuća bilo od MŠ, njegove majke, ali da je ŠŠ kuću koja je izgrađena na tom terenu, upisao na svoje ime. Navela je i da MŠ nije upoznala, umrla je prije nego se ona doselila u susjedstvo, a da joj je ĐŠ pričao da je MŠ radila u Americi, da je imala mirovinu iz Amerike i da je pomagala ĐŠ i njegovu obitelj.

7. Tužiteljica je u svome iskazu navela da je pok. ĐŠ, sin ostavitelja ŠŠ bio njezin suprug, da saznanja o predmetu spora ima iz onoga što zna iz priča iz obitelji, a i osobno je čula kakav je bio dogovor između svih njih. Ona se za ĐŠ udala 1979. godine, a njegovi roditelji MŠ i ŠŠ su se iz Amerike vratili 1982. te su tada pričali da su u Americi imali jedan zajednički račun koji je glasio na ime MŠ i ŠŠ te su oni na taj račun zajedno uplaćivali novac. Na tom računu se skupilo dovoljno novca jer su na taj račun uplaćivali novac koji su dobivali od najma kuće sa 6 stanova, a koje kuće su njih dvoje bili vlasnici. Prije nego su se vratili u Hrvatsku prodali su tu kuću i novac ostavili na taj zajednički račun. 1999. godine je MŠ umrla te je ŠŠ tada negdje oko Božića otišao u Ameriku, ponio je njezin smrtni list te je sav novac sa zajedničkog računa prebacio na svoje ime. Potom je taj novac prebacivao u Hrvatsku na više banaka. Nakon smrti MŠ, nasljednici ĐŠ i DŠ su samo dobili pismeno sa suda da se ostavina iza pok. MŠ neće provoditi jer da iza nje nije ostala nikakva imovina odnosno njezina djeca nisu sudjelovala u tom postupku. Obzirom da se nakon smrti ŠŠ ponovno oženio za tuženu OŠ, a novac koji je prebacio sa zajedničkog računa je sada glasio na njegovo ime, to je sva ta imovina ostala OŠ iako se radi o bračnoj stečevini ŠŠ i ŠŠ a na koju polovinu dijela bi imali pravo nasljednici od ŠŠ, a to su njezin sin pok. ĐŠ i sestra DŠ.

8. Tužiteljice tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da su ŠŠ i VŠ, roditelji pok. ĐŠ, prednika stranaka, u vrijeme dok su živjeli i radili u SAD, na zajednički račun otvoren u SAD uplaćivali novac te da je nakon smrti [adresa]. VŠ, nakon što je u ostavinskom postupku izjavio da MŠ nema ostavinske imovine, 2000 godine podigao iznos od 140.000,00 dolara sa zajedničkog računa te navedeni iznos polažio na svoj račun. Navode i da je pok. ĐŠ novac koji je zarađivao također davao roditeljima, a koji je uplaćivan na taj račun.

8.1. Analizom izvedenih dokaza te dovodeći iste u svezu, ovaj sud je utvrdio da su pok. VŠ i MŠ od 1966. do 1982. godine živjeli i radili u SAD, da su se 1982. vratili živjeti u [adresa] te da su 1983./1984. od ušteđevine započeli u [adresa] sa izgradnjom kuće, koju su dovršili 1986. Da je tome tako u svezi ulaganja ušteđevine u izgradnju kuće proizlazi i iz navoda sada pok. FŠ iz podneska u spisu broj O-1430/19 od 15. prosinca 2011.u kojem je naveo da je "novac i ušteđevina koja je stečena radom supružnika u SAD – u uložena u obiteljsku kuću u [adresa], ali i u [adresa]." Naveo je u istome podnesku i da je VŠ preko 150.000,00 USA dolara nezakonito podigao nakon smrti ostavitelja (pok. MŠ) sa štednih knjižica.

8.2. Ovaj sud je utvrdio da je MŠ umrla 1999., a nakon čega se VŠ oženio za OŠ, te da iza MŠ nije vođen ostavinski postupak jer je VŠ izjavio da nije imala nepokretnu imovinu pa se ostavina nije raspravljala dok je doneseno rješenje dostavljeno nasljednicima iz smrtovnice i to KŠ, DŠ i FŠ (navedeno je na dostavnici da je zaprimila DŠ – žena **.**.1999.).

8.3. U ovome postupku je sporno da li je na zajedničkom računu u SAD (za koji tužiteljice tvrde da je tamo bio otvoren i da su na njega uplaćivani novci koje su zarađivali ŠŠ, MŠ i ĐŠ) nakon smrti MŠ ostao iznos od 140.000,00 dolara, kako sada tužiteljice tvrde u ovome postupku te da li je pok. VŠ 2000 godine taj novac prebacio na svoj račun navodeći prethodno u ostavinskom postupku da njegova supruga MŠ nije imala nikakve imovine, a što je bio razlog da se ostavinski postupak ne provede.

9. U odnosu na navode tužiteljica da je pok. ŠŠ prebacio novac sa zajedničkog računa u SAD na svoj račun u Republici Hrvatskoj, ovaj sud je u postupku koji se vodio pod brojem O-1430/19 zatražio od OTP banke d.d., kao i od drugih banaka podatke o računima ostavitelja VŠ i to stanje salda počev od dana otvaranja računa pa do smrti.

9.1. Prema dostavljenim podacima VŠ u Erste i Privrednoj banci nije imao otvoren račun, dok je na Zagrebačkoj banci imao iznos od 59,58 USD.

9.2. U odnosu na OTP banku d.d. zatraženi su podaci za razdoblje od 1. siječnja 1990. do 19. prosinca 2019. te je analizom dostavljanih podataka (l.s.101 do 144 spisa broj O-1430/19) utvrđeno da u razdoblju od 17. listopada 1991. pa do smrti [adresa]. godine nije evidentirana niti jedna veća uplata preko 10.000,00 USD (posebno ne oko 2000 godine za kada tužiteljice tvrde da je došlo do prijenosa novca) iz koje bi ovaj sud zaključio da su točni navodi tužiteljica da je pok. ŠŠ sa zajedničkog računa u SAD na svoj račun u Hrvatskoj prebacio bilo kakav iznos novca, a posebno ne iznos od 140.000,00 USD.

9.3. Naime, sve uplate iz 2000 (l.s.109 spisa O-1430/19) se odnose na tri uplate i to dva puta u svibnju po 10.000,00 USD te srpnju 5.000,00 USD, kao i uplatu od 10.073,61 EUR zbog prekida oročenja, dok ovaj sud iz navedenih uplata nikako ne može zaključiti da bi se radilo o prijenosu sa "zajedničkog računa" na račun KŠ u [adresa], a niti je tijekom ovoga postupka nedvojbeno utvrđeno i da je postojao zajednički račun ŠŠ i MŠ jer o tome u spisu ne postoji niti jedan dokaz osim onoga što tužiteljice tvrde tijekom postupka, a saznanja koja crpe iz onoga što im je pričao pok. ĐŠ.

9.4. Također, ovaj sud je utvrdio da pok. VŠ nije imao na računu iznos od 64.560 USD, kako su pogrešno ovdje tužiteljice tvrdile na ročištu od 19. prosinca 2019. u postupku koji se vodio pod brojem O-1430/19 obzirom da se broj USD 64560 ili broj EUR 64560 (l.s. 104 i 107 spisa O-1430/19) odnosio na broj računa klijenta, kako je jasno navedeno, a ne na iznos od 64.560,00 USD kako se u tome postupku pogrešno zaključuje.

9.5. Nadalje, ovaj sud nije našao vjerodostojnim navode tužiteljice pod 1. i svjedokinje NŠ budući da njihovi iskazi o tome da su im pok. ŠŠ i pok. ĐŠ pričali o zajedničkom računu i novcima koji su ostali na zajedničkom računu u Americi, a koje da je ŠŠ prebacio na svoj račun, kako je navela svjedokinja NŠ da joj je ŠŠ pričao, nisu potkrepljeni sa niti jednim materijalnim dokazom.

10. Stoga, obzirom na činjenicu da su se pok. MŠ i pok. ŠŠ iz [adresa] vratili živjeti u [adresa] 1982., da su od ušteđevine ulagali u kuću u [adresa] i gradili kuću u [adresa] te da su do smrti [adresa]. živjeli od mirovine i ušteđevine i to 17 godina, a nakon uvida u promet po svim računima pok. VŠ od 1991. do smrti, ovaj sud zaključuje da u navedenom razdoblju nije bilo nikakvog prebacivanja novca iz SAD na račun VŠ, a temeljem čega bi se dalo zaključiti da bi se radilo o bračnoj stečebini pok. MŠ i ŠŠ te da je, i ako je bio neki novac na računu u banci u SAD do 1999., tijekom 17 godina života u Hrvatskoj, moguće isti i potrošen.

11. Također, niti pok. ĐŠ niti sada tužiteljice nisu dokazali (npr. izvatkom sa računa banka iz SAD) da bi u SAD uopće bio otvoren zajednički račun i da bi na tome zajedničkom računu u 2000 godini bio iznos od 150.000,00 ili 140.000,00 USD dok u ovom postupku nije utvrđeno da je VŠ sa računa u SAD u 2000. (a niti u nekoj drugoj godini od 1999. do 2019.) na svoj račun u Hrvatskoj prebacio 140.000,00 USD, a kojoja polovica iznosa da bi bila bračna stečevina pok. MŠ i ŠŠ pa da ne ulazi u ostavinsku imovinu ostavitelja KŠ pok. D.

12. Stoga, kako sud ocjenom svih provedenih dokaza nije našao dokazanim navode tužiteljica iz tužbe, tužbeni zahtjev tužiteljica odbijen je kao neosnovan na način kako je to određeno u izreci ove presude.

U Zadru, 29. siječnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ. spec. iur.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljima, po punomoćnici

2. Tuženici, osobno.