Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Psp-1/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nenadu Mamuli, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika VC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Dinki Dobrović Legović, odvjetnici u Karlovcu, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2025., u nazočnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, 29. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tuženik VC, [adresa], 47252 Barilović, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja VC EC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirom posjedu puta zvanog Korana kojim prometuje osobnim vozilom i traktorom do svojih njiva, na način što je dana 13.05.2024. god. prvo postavio grane i balu sijena na navedenom putu, da bi potom 23.05.2024. god. navedeni put zaorao, tako da je prema skici očevida od 04.07.2025. god. u točkama A, B, C, D postavio rolo bale sijena pa mu se zabranjuje svako takvo ili tome slično smetanje ubuduće, te mu se nalaže da tužitelju omogući prolaz navedenim putem, sve to u roku od 15 dna pod prijetnjom ovrhe."

II.Odbacuje se tužba u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje da ga je tuženik smetao u posljednjem mirom posjedu puta zvanog Korana kojim prometuje osobnim vozilom i traktorom do svojih njiva, tako što je taj dio ogradio žicom i na taj način ogradio predmetni put u dužini od 10 m od točke D do točke C i od točke A do točke B, te naknadno i dalje od točke C i B u daljnjoj dužini od 50 m do točaka A1 i D1, pa mu se zabranjuje svako takvo ili tome slično smetanje ubuduće, te mu se nalaže da tužitelju omogući prolaz navedenim putem, sve to u roku od 15 dna pod prijetnjom ovrhe"

III.Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere koji glasi:

"Nalaže se tuženiku NC, [adresa], 47252 Barilović, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EC, [adresa], 47252 Barilović, OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati oduzeti posjed dijela navedenog puta u dužini od 10 m x 2,5 m povratom u prijašnje stanje, odnosno da ga izravna i dovede u funkciju prijevoza."

IV.Nalaže se tužitelju EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku VC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.050,00 EUR sa zateznom kamatom od 29. siječnja 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u posljednjem minom posjedu puta zvanog Korana kojim prometuje osobnim vozilom traktorom do svojih njiva koje se nalaze kraj rijeke Korane. Tužitelj dalje navodi da je tuženik 13. svibnja 2024. prvo postavio grane i balu sijena na navedenom putu u dužini od 10 m x 2,5 m kolika je puna širina puta, da bi potom 23.05.2024.navedeni put zaorao, a nakon toga 31.05.2024. na taj izorani dio puta stavio rolo bale sijena. Obzirom tužitelj smatra da ga je tuženik smetao na opisani način, to tužbom traži da se utvrdi opisani čin smetanja, tuženiku naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabrani svako takvo i slično smetanja posjeda.

2. Tužitelj traži i izdavanje privremene mjere na način da se tuženiku naloži da tužitelju odmah vrati oduzeti posjed dijela predmetnog puta, te da ga izravna i dovede u funkciju prijevoza.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije točno da je tužitelj u posljednjem mirnom posjedu puta zvanog Korana niti da istim putem prometuje osobnim vozilom i traktorom. Naime, tužitelj je sve do svibnja 2024.godine na svoje nekretnine (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) pristupao planskim putem - kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je početkom svibnja 2024. godine na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otvorio kamp '' Korana River '', a spornim poljskim putem koji prolazi preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posljednjem mirnom posjedu tuženika počeo je prolaziti tek u svibnju 2024.godine, što mu je tuženik odmah i zabranio, što proizlazi iz potvrde MUP-a. Da je tužitelj počeo prolaziti tek u svibnju mjesecu 2024. godine spornim poljskim putem koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], razvidno je i iz Facebook objave tužitelja od 20.5.2024.godine, u kojoj tužitelj navodi kako je put od Korane do kampa ( pristupni put kojim se dolazi do spornih nekretnina i spornog poljskog puta na kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]) ''u cijelosti popravljen, proširen i nasut'', tek 10.5.2024.godine. Tuženik ističe kako predmetni put nije javno dobro niti državni put, već poljski put kojeg je tuženik utabao koristeći ga preko 50 godina, sve do danas za pristup i obrađivanje nekretnina u svojem vlasništvu i posjedu. Nadalje, iz internetske objave tužitelja sam tužitelj navodi kako je kamp počeo s radom 3.5.2024., pa je tada tužitelj i počeo prolaziti spornim poljskim putem. Tuženik je posljednji mirni posjednik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i brojnih drugih susjednih nekretnina koje nekretnine uživa temeljem ugovora o zakupu te ih obrađuje već dugi niz godina s obzirom da posjeduje OPG te za obrađivanje i poljoprivrednu proizvodnju dobiva poticaje od RH. Tuženik jedini koristi sporni poljski put za potrebe OPG-a. Naime, tužitelj živi i radi u Srbiji, povremeno dolazi u RH, te nikada nije koristio sporni put jer za to nije imao niti interesa. Međutim, nakon što je stjecanjem vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] počeo koristiti odnosno uživati te nekretnine 2023., predložio je tuženiku potpisivanje ''izjave'' koju je tužitelj prethodno sam sastavio, a kojom je tražio od tuženika suglasnost za služnost prolaza i provoza spornim poljskim putem preko kčbr. [katastarska čestica] za korist kčbr. [katastarska čestica] na kojoj je tužitelj napravio kamp koji je počeo s radom 3.5.2024.godine, a što je tuženik odbio potpisati. Nakon toga, tužitelj je 13. svibnja 2024. godine počeo nasilno prolaziti poljskim putem koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], a što mu je tuženik odmah zabranio. Naime, točno je da je tuženik zabranio prolaz tužitelju odmah nakon saznanja, u mjesecu svibnju 2024.godine, da tužitelj prolazi spornim poljskim putem koji ide preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upravo iz razloga jer je on posljednji mirni posjednik spornog dijela nekretnine, te stoga što upravo tuženik već nekoliko desetaka godina uživa, posjeduje, obrađuje i prima poticaje kao vlasnik OPG- a za predmetnu nekretninu. Obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslike fotografija na listu 4-8, 23- 32, ispis s Arcoda, izjavu na listu 36, izvod iz katastarskog plana na listu 37, Ugovore o zakupu od 23. studenog 1959. na listu 38-45, Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske broj: 32027541 od 8. kolovoza 2016., ispis s Arcoda na listu 51, ispis recenzija na listu 52-57, potvrdu PU karlovačke, PP Duga Resa od 4. srpnja 2024., kopiju plana na listu 59, snimke s Geoportala na listu 63 do 69, skicu lica mjesta od od 4. srpnja 2025. koja je dopunjena na glavnoj raspravi 17. prosinca 2025., proveo očevid na licu mjesta 4. srpnja 2025., saslušao svjedoke RC, SC, MC, FC, ZC, ŠC, OC te stranke.

5. Prema konačno postavljenom zahtjevu u podnesku od 6. listopada 2025. i na glavnoj raspravi 17. prosinca 2025. tužitelj:

- u odnosu na prvopostavljeni zahtjev u tužbi od 10. lipnja 2024. uređuje tužbeni zahtjev prema skici lica mjesta koju je sud sačinio nakon očevida na licu mjesta 4. srpnja 2025. te traži zaštitu posjeda utvrđenjem čina smetanja posjeda kojim je tuženik "13.05.2024. god. prvo postavio grane i balu sijena na navedenom putu, da bi potom 23.05.2024.god. navedeni put zaorao, a nakon toga na taj izorani dio stavio rolo bale sijena" na prijeporu koji je sud označio slovima ABCD

- u podnesku od 6. listopada 2025. tužitelj prvi put postavlja zahtjev u odnosu na čin smetanja postavljanjem žičane ograde koji se dogodio nakon čina smetanja posjeda iz tužbe, koji usklađuje sa skicom očevida tako da traži utvrđenje da je tuženik "a potom taj dio ogradio žicom tako da je prema skici očevida od 04.07.2025. god. te je i ogradio predmetni put u dužini od 10 m od točke D do točke C i od točke A do točke B, te naknadno i dalje od točke C i B u daljnjoj dužini od 50 m do točaka A1 i D1".

6. U odnosu na oba zahtjeva valjalo je odlučiti je li tužba pravovremena jer tužba radi smetanja posjeda mora biti podnesena u prekluzivnom roku koji je propisan zakonom.

7. Prema odredbi članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 124/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu: ZV) pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, a na ovaj prekluzivni rok sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije sporno da je utuženo smetanje posjeda prema prvopostavljenom zahtjevu počinjeno 13. svibnja 2024. (postavljanjem grana i bale sijena na put), 23. svibnja 2024. (oranjem puta) i 31.05.2024.(postavljanjem bale sijena na izorani dio puta). Stoga je tužba radi smetanja posjeda od 10. lipnja 2025. prema prvo postavljenom zahtjeva podnesena u zakonskom prekluzivnom roku.

9. Drugačija je situacija u odnosu na čin smetanja posjeda koji je počinjen ograđivanjem prijepora žicom prema naknadno postavljenom zahtjevu. Fotografije lica mjesta koje prikazuju daljnje smetanje posjeda činom smetanja posjeda koji se sastoji od ograđivanja prijepora žičanom ogradom tužitelj je dostavio na spis 4. srpnja 2024. ne navodeći kada je smetanje počinjeno, a tek u iskazu (strana 127) navodi da misli da je ograda postavljena početkom 6. mjeseca 2024. Iako je podneskom od 4. srpnja 2024. izvijestio sud o daljnjem smetanju posjeda koje je počinjeno novim činom smetanja posjeda (postavljanjem ograde), tužitelj u odnosu na njega nije postavio tužbeni zahtjev. Ovaj sud utvrđuje da je zahtjev radi posjedovne zaštite u odnosu na čin smetanja posjeda koji je počinjen postavljanjem ograde tužitelj postavio tek u podnesku od 6. listopada 2025.

10. Da se radi o novom činu smetanja posjeda (kao novom događaju) sud je utvrdio na licu mjesta kada je usporedio fotografije lica mjesta koje je tužitelj dostavio uz tužbu (strana 4 do 8 spisa) i fotografije koje je dostavio uz podnesak od 4. srpnja 2024. (strana 23 do 32 spisa) te je tako utvrdio da se utuženi čin smetanja posjeda prema tužbi od 10. lipnja 2024. odnosi na radnje postavljanja grana, bala sijena i oranja prijepora na površini koju je sud na skici očevida označio slovima ABCD, površine prijepora cca 2m širine i cca 10 m dužine. Na fotografijama uz tužbu je jasno vidljivo da tada još nije počinjeno smetanje posjeda postavljanjem ograde koja je vidljiva na fotografijama uz podnesak od 4. srpnja 2024.

11. Osim toga, činom smetanja koji se odnosi na postavljanje ograde obuhvaćen je prijepor veće površine jer je za 50 m duži od prvotno utuženog prijepora. Nadalje, i sama radnja čina smetanja (postavljanje fiksne ograde) je drugačija od čina smetanja postavljanjem grana i rolo bala te oranjem te iz svega proizlazi da se radi o novom događaju i novom činu smetanja posjeda koji se dogodio poslije podnošenja od 10. lipnja 2024.

12. Čin smetanja posjeda postavljanjem žičane ograde kao novi i naknadno počinjen čin smetanja posjeda utužen je tek dana 6. listopada 2025., a tužitelj je saznao za ovo smetanje posjeda 3. lipnja 2024., što je sud utvrdio iz potvrde Policijske uprave karlovačke Policijske postaje Duga Resa (strana 57 spisa) obzirom je tog dana otac tužitelja OC prijavo policiji predmetni događaj. Iz toga proizlazi da tužba koja je u odnosu na ovaj naknadno postavljeni zahtjev, podnesena sudu 6. listopada 2025. nije podnesena u prekluzivnom roku od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja (3. lipnja 2024.) pa je u tom dijelu tužbu valjalo odbaciti kao nepravovremenu.

13. Stoga je o osnovanosti zahtjeva za smetanje posjeda sud mogao odlučiti samo u odnosu na prvopostavljeni zahtjev koji je prema skici očevida konačno uređen podneskom od 6. listopada 2025., a odnosi se na čin smetanja posjeda koji je počinjen 13. svibnja 2024. (postavljanjem grana i bale sijena na put), 23. svibnja 2024. (oranjem puta) i 31.05.2024.(postavljanjem bale sijena na izorani dio puta).

14. Mjerodavne su odredbe članka 22. stavak 1. ZV posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

15. Odredbom članka 22. stavak 2. ZV propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjeda, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

16. Iz činjeničnih navoda tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva i iskaza tužitelja u kojima tužitelj ne svojata posjed predmetnog dijela nekretnine već traži da mu se omogući prolaz, proizlazi da tužitelj sadržajno traži posjedovnu zaštitu posjeda prava stvarne služnosti provoza obzirom tužbeni zahtjev postavlja u deklaratornom dijelu da je smetan "u posljednjem mirnom posjedu puta zvanog Korana kojim prometuje osobnim vozilom i traktorom do svojih njiva", dok u kondemnatornom dijelu zahtjeva traži da sud naloži tuženiku "da tužitelju omogući prolaz navedenim putem".

17. Iako tužitelj nije koristio termin smetanje posjeda prava stvarne služnosti provoza, sud je utvrdio iz historijata tužbe da se sadržajno radi o služnosti i da ga tužitelj i u izreci sadržajno opisuje kao posjed stvarne služnosti puta pa su se time ispunile pretpostavke da sud o zahtjevu tužitelja raspravi kao o zahtjevu radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti. Stoga, neosnovano tuženik tvrdi da je tužitelj utužio smetanje posjeda nekretnine kao stvari, a ne služnost.

18. Stoga je u postupku valjalo utvrditi je li tužitelj prije utuženog smetanja posjeda bio u posljednjem mirnom posjedu stvarne služnosti provoza na predmetnom dijelu nekretnine tuženika koji tužitelj označava kao put zvan Korana.

19. Tuženik osporava da se tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini navodeći da se do svibnja 2024. tužitelj služio drugim putem, planskim putem pod oznakom kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tek od svibnja 2024. predmetnim putem kada je na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otvorio kamp "Korana River". Tuženik navodi da se iz potvrde policije od 4. srpnja 2024. vidi da je tužitelju odmah zabranio prolaz u svezi događaja od 13. svibnja 2024.

20. Na licu mjesta sud je prema dostavljenim snimkama s Geoportala utvrdio da bi utuženi posjed stvarne služnosti bio u korist tuženikove parcele pod oznakom kčbr. [katastarska čestica] te kčbr. [katastarska čestica] (povlasne nekretnine) obje k. o. [katastarska općina], a na teret tuženikove parcele pod oznakom kčbr. [katastarska čestica] (poslužna nekretnina), a ne državnog zemljišta kako to tvrdi tužitelj, što je prikazano na skici očevida od 4. srpnja 2025. (strana 130) koju je sudac sačinio na licu mjesta.

21. Posjed prava stvarne služnosti mora postojati u korist povlasne nekretnine, što u konkretnom slučaju znači za korist kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] pa iskazi tužitelja i svjedoka koji su iskazali da su se predmetnim putem služili drugi domaći ljudi koji imaju zemljište uz Koranu, a među njima i tužiteljev djed E nije pravnorelevantna okolnost jer su se te osobe, ako su prolazili ili provozili predmetnim zemljištem tuženika, koristili za korist svojih nekretnina, koje su različite od predmetnih nekretnina u posjedu tužitelja. Ako su te osobe imale posjed prava stvarne služnosti preko nekretnine tužitelja u korist svojih nekretnina, ta okolnost sama za sebe, ne znači da je postojao posjed stvarne služnosti u korist nekretnine u posjedu tužitelja (kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]).

22. Tužitelj je iskazao da je svoje nekretnine (kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]) kupio pred par godina od vlasnika JC.

23. Međutim, u postupku je sud utvrdio da je predmetno zemljište koje je tužitelj kupio od JC, ranije koristio tuženik, a to ne osporava niti tužitelj u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] (uz Koranu), dok osporava u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] jer navodi da je bilo zaraslo kada ga je kupio.

24. Obzirom na okolnost da je tužitelj kupio zemljišta kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]) u korist kojih tvrdi da ima posjed prava stvarne služnosti, tada je u ovom postupku treba dokazati da se od dana kada je kupio zemljište (pred par godina) pa do utuženog smetanja posjeda nalazio u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti na teret tuženikove nekretnine u korist svojih nekretnina, odnosno da se njegov prodavatelj UC nalazio u posjedu utužene služnosti.

25. Okolnost da se prodavatelj UC nalazio u posjedu utužene služnosti u korist prodanih nekretnina, tužitelj nije dokazao.

26. U svom iskazu tužitelj je tvrdio da se nalazio u posjedu predmetnog prava stvarne služnosti od kupovine svog zemljišta, što tuženik izričito osporava navodeći da je tužitelj počeo s korištenjem njegovog zemljišta tek u svibnju 2024. kada mu je to odmah i zabranio, 13. svibnja 2024. postavljenim granama.

27. Snimke s Geoportala (strana 63 do 69 spisa) koje je dostavio tužitelj prikazuju lice mjesta sa stanjem na dan 9. rujna 2024., što znači poslije utuženih događaja iz svibnja 2024. pa ovaj sud utvrđuje da ne doprinose utvrđenju činjeničnog stanja je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti na nekretnini tuženika.

28. Od ostalih dokaza, na odlučne okolnosti stranke su predložile saslušanje svjedoka.

29. Osobno nezainteresirani za ishod postupka bili su svjedoci RC, MC i FC, nesrodni i nezavađeni sa strankama pa je iz njihovih iskaza proizlazi da je tužitelj tek nedavno počeo dolaziti na svoje zemljište koje je kupio, a kada se počeo koristiti tuženikovim zemljištem, tuženik mu je to zabranio i u tu svrhu postavio bale sijena i podignuo ogradu, dok s druge strane, tuženik redovno godinama dolazi na predmetno i okolno zemljište koje obrađuje i koristi.

30. Supruga tuženika SC i brat tuženika ŠC iskazali su identično kao tuženik.

31. Sestra tužitelja ZC i otac tužitelja OC iskazali su u korist tužitelja.

32. Iskaze ovih svjedoka koji su u srodstvu sa strankama te zbog toga osobno zainteresirani za ishod postupka sud je ocijenio samo u sklopu ocjene ostalih dokaza.

33. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da mu se prije prvog čina utuženog smetanja posjeda (13. svibnja 2024.) umirio posjed prava stvarne služnosti provoza na tuženikovoj nekretnini već proizlazi upravo suprotno da mu je tuženik zabranio provoz postavljanjem fizičkih prepreka (grane, bale sijena i čin oranja) čim se tužitelj počeo provoziti prijeporom. Obzirom nije dokazao posljednji mirni posjed prava stvarne služnosti tužitelju ne pripada posjedovna zaštita pa odbijen tužbeni zahtjev koji je postavljen u tužbi 10. lipnja 2024., a konačno uređen prema skici očevida u podnesku od 6. listopada 2025.

34. Obzirom je navedeni tužbeni zahtjev neosnovan, valjalo je odbiti i zatraženu privremenu mjeru.

35. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu temeljem odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Narodne novine broj 53/1991 , 91/1992 , 112/1999 , 129/2000 , 88/2001 , 117/2003 , 88/2005 , 2/2007 , 96/2008 , 84/2008 , 123/2008 , 57/2011 , 25/2013 , 89/2014 , 70/2019 , 80/2022 , 114/2022 , 155/23, 146/25) pripada naknada troškova postupka u cijelosti.

36. Troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to dva troška jednokratne nagrade za zastupanje u postupcima radi smetanja posjeda koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr.7.t.2, što iznosi ukupno 1.000,00 EUR.

37. Obzirom se jednokratna nagrada odnosi na četiri radnje, to ovaj sud utvrđuje da u prvom prvostupanjskom postupku tuženik nije imao više od četiri radnje, dok je u drugom prvostupanjskom postupku osim četiri radnje (zastupanje na raspravama 25.3.2025. i 17.12.2025., zastupanje na očevidu 4.7.2025. i sastav podneska od 12.12.2025.), tuženik imao i trošak za daljnju radnju pristupa na ročište za objavu presude koja mu se priznaje u iznosu od 50,00 EUR jer prema Tbr.7.t.2. za svaku daljnju radnju tuženiku pripada 100,00 EUR time da u svezi s Tbr.9.t.3. tužitelju pripada 50% tog iznosa, što znači da je tuženik ukupno imao trošak u iznosu od 1.050,00 EUR sa zatraženom zateznom kamatom (strana 34 spisa) koja mu pripada od dana donošenja prvostupanjske odluke.

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Karlovcu 29. siječnja 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu odluke uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu odluke (čl. 335 st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9. ZPP sud će istaknuti odluku na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje odluka mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje sud će odluku dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave odluke (čl. 335 st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Nenad Mamula, odvjetnik u Karlovcu

2. Dinka Dobrović Legović, odvjetnica u Karlovcu