REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyev trg 11

Poslovni broj: 19. P-1019/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nini Radiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja HOK- OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, Trg Marka Marulića 2, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri sa sjedištem u [adresa], radi isplate iznosa od 3.620,23 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, odvjetnice Lidije Lučić, i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Denisa Lauca, s danom objave 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.620,23 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023, do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.123,98 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 29. siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 29. siječnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. travnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate regresnog potraživanje prema tuženiku, navodeći da isto proizlazi je iz prometne nezgode koja se dogodila dana 8. travnja 2022. u mjestu Donji Javoranj, općina Dvor, na način da je SĐ upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] kasko osiguranim kod tužitelja, iz pravca Gornjeg Javornja u pravcu Dvora kada je došlo do naleta na divljač (srnu), koja je istrčala na kolnik te je vozaču izletjela pred vozilo sa njegove lijeve strane, prilikom čega je divljač uginula, dok je uslijed navedenog oštećeno vozilo reg. oznaka reg. ozn. [registarska oznaka]. Navodi da je mjesto štetnog događaja na području kojim gospodari lovačko društvo LD „ S“ DIVUŠA, čiji je lovnik i preuzeo divljač. Ističe da je tužitelj povodom prijave predmetnog štetnog događaja po polici automobilskog kaska obradio štetu te je temeljem iste, izvida štete, fotografija vozila te računa društva JOLLY AUTO LINE d.o.o. od 12. svibnja .2022., dana 7. srpnja 2022. oštećenom isplatio iznos od 27.276,65 kn/3.620,23 EUR za štetu na vozilu. Tužitelj smatra da je za štetu koja je nastala na vozilu u vlasništvu osiguranika tužitelja isključivo odgovorno lovačko društvo koje je gospodarilo lovištem iz kojeg potječe divljač, a koje je kod tuženika imalo sklopljenu policu od odgovornosti za štete od naleta vozila na divljač, to je tužitelj stekao pravo od tuženika kao osiguratelja osobe odgovorne za štetu zahtijevati naknadu cjelokupnog isplaćenog iznosa zajedno sa kamatama, pa se tužitelj obratio tuženiku sa regresnim zahtjevom, a tuženik je isti otklonio kao neosnovan.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu osiguranika tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, što je sukladno odredbama čl. 80. st. 6. toc . 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta ZOL) pretpostavka za pasivnu legitimaciju i odgovornost osiguranika tuženika. Ističe da se odredbe tog propisa imaju primijeniti kao specijalni propis u odnosu na odredbe ZOO. Tuženik ističe da je odredbama ZOL određeno da odgovornost za štetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta divljač i snosi prvenstveno vozač (ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da pravovremeno može postupiti po prometnom pravilu ili znak), dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nije provodio pa ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete. Tuženik nadalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je do štete došlo na javnoj cesti, odnosno izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, u naselju, gdje nije dopušteno provođenje lova, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno ZOL. Tuženik nadalje ističe da je odredbama čl. 83. st.1. ZOL propisana odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini u samom lovištu u kojem divljač živi, a ne i za štetu koju divljač iz tog lovišta počini na cesti koja prolazi lovištem, jer je za održavanje i sigurnost prometa na cesti odgovorna ona osoba koja upravlja njome, a ne tuženik. Stoga tuženik ističe kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14 – u nastavku teksta ZC) koji u čl. 50. st. 1. navodi da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Stoga tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe, odnosno one pravne osobe koja je korisnik nelovnog područja u na kojem se dogodio predmetni štetni događaj. Tuženik nadalje ističe da osiguranik tužitelja nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani osiguranika tužitelja.

3. Tužitelju u daljnjem tijeku postupka ističe kako tuženikova odgovornost ne proizlazi iz odredbe članka 80. stavka 6. ZOL-a, kako to pogrešno smatra tužitelj, već se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba članka 76. stavka 2. tog Zakona koji izričito upućuje na odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, pa tuženikova odgovornost proizlazi iz odredbe članka 1064. u vezi s odredbom članka 1066. ZOO. Navodi kako ZOL iz 2018. uređenjem odgovornosti za štetu kod naleta vozila na divljač ne derogirala općenite odredbe ZOO koje uređuju odgovornost za štetu u ostalim situacijama, a na koje ZOL u upućuje odredbom članka 76. stavka 2. te ističe da je to potvrđeno odukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I/4249/2018 od 18. lipnja 2019. iz koje proizlazi da cilj odredbe članka 80. stavka 6. ZOL-a nije ograničenje odgovornosti lovoovlaštenika na u tom članku propisane situacije niti derogacija objektivne odgovornosti lovoovlaštenika, već ostavlja otvorenu mogućnost pojave drugih situacija do kojih može doći. Tužitelj u odnosu na zaključak tuženika kako šteta nije nastala na lovištu tuženika ističe kako je još uz tužbu priložio policijsku potvrdu od dana 28. travnja 2021. (javna isprava) iz koje proizlazi da je do štetnog događaja došlo na području lovišta tuženika, kao i kartu lovišta tuženika, te da je na tužitelju teret dokaza dokazati da ono što je navedeno u javnoj ispravi nije istinito.

4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka, na pripremnom ročištu održanom 18. rujna 2025., učinio nespornim dinamiku nastanka štetnog događaja te visinu štete.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem isprava i to isprava koju su stranke dostavile u spis: Potvrde PU sisačko-moslavačke broj: 511-10-14-22- 2 i Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola (list spisa 7-8), Prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska (list 10-11), police automobilskog kaska 03-0000220705 od dana 26.11.2021. potpisanom ponudom osiguranja automobilskog kaska 53-00002207057 od 26.11.2021. (list spisa 12.-13.), dokaza o plaćanju premije (list 15-6 spisa), Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila (list 17. -24 spisa, vozačke dozvole osiguranika tuženika i prometne dozvole oštećenog automobila (list 25 -28 spisa), izvida štete i fotografija vozila (list 29. -41. spisa), računa servisa za popravak oštećenog vozila i potvrde o plaćanju računa od strane tužitelja (list 42-44 spisa), police osiguranja tuženika broj 804271894 (list 45 spisa), izvadka iz registra udruga za Lovačko društvo "JELEN " Divuša (list 46-48 spisa), karte lovišta (list 50 spisa), regresnog zahtjeva tužitelja i dogovora tuženika (list 51 – 52 spisa), spis MUP, PU sisačko-moslavačke spis broj: 511-10-14-22-2 (list 92 – 113 spisa), RH Ministarstva poljoprivrede šumarstva i ribarstva podatak o lovoovlašteniku (list spisa 115-116 spisa), podatak o provođenju lovnih aktivnosti od Lovačko društvo "JELEN " Divuša" (list spisa 114) te podatak o korisniku lovne površine od Općine Dvor (list spisa 118). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka HĐ (list 124-125 spisa).

6. Sud je odbio provođenje dokaza prometnim vještačenjem na okolnost visine i dinamike nastale štete uz očevid i rekonstrukciju kao i saslušanje svjedoka SĐ, na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, budući da je tuženik ne spori dinamiku nastanka štetnog događaja. Sud je također odbio provesti dokaz financijskim vještačenje na okolnost plaćanja premije te izvršene isplate polica osiguranja od odgovornosti br. 804271894 kao i prometno i geodetsko vještačenje na okolnost utvrđenja lokacije nastanka štetnog događaja, odnosno radi utvrđenja na području kojeg lovišta se dogodio predmetni štetni događaj, s obzirom da je navedene činjenice moguće utvrditi temeljem isprava koje su priložene kao dokazi u spis te budući da tuženik ne spori visinu niti dinamiku štetnog događaja.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza i to kako svakog dokaza zasebno, tako i svih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Naime, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.620,23 EUR[1] koji je on isplatio na ime naknade materijalne štete koja je nastala na vozilu njegovog osiguranika u nezgodi koja se dogodila 8. travnja 2022. kad je predmetno vozilo oštećeno uslijed naleta na divljač (srnu) na cesti.

9. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja kao niti visina štete nastale na vozilu tužiteljevog osiguranika. Nije sporno da se predmetni štetni događaj dogodio na dijelu ceste koji se nalazi unutar područja kojim kao lovoovlaštenik gospodari osiguranik tuženika Lovačko društvo "JELEN", Divuša.

10. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija i odgovornost tuženika s obzirom da tuženik navodi da lovoovlaštenik odgovara za štetu prouzročenu od divljači samo u slučajevima vršenja skupnog lova, odnosno da odgovara po osnovi krivnje.

11. Tužitelj od tuženika traži da mu vrati ono što je platio svom osiguraniku na ime naknade štete, ostvarujući time svoje pravo regresa u smislu odredbe članka 963. ZOO.

12. Iz police osiguranja broj [broj police osiguranja] proizlazi da je istu izdao tuženik kao osiguratelj Lovačkog društva "Jelen", Divuša za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. za pokriće štete koju divljač učini na motornim vozilima, odnosno da je ista bila važeća u trenutku nastanka štetnog događaja.

13. Iz police automobilskog kaska 03-0000220705 od dana 26. studenog 2021. potpisanom ponudom osiguranja automobilskog kaska 53-00002207057 od 26. studenog 2021. (list spisa 12. -13.), proizlazi da je istom osigurano vozilo reg. oznake [registarska oznaka], koje je oštećeno u predmetnom štetnom događaju, da je ista izdana na razdoblje od jedne godine, odnosno da je ista bila važeća u trenutku nastanka štetnog događaja.

14. Iz iskaza svjedoka HĐ proizlazi da se sjeća da je 8. travnja 2022. došlo do prometne nesreće u mjestu Donji Javoranj budući da ga je predsjednik Lovačkog društva "Jelen" H, čiji je tada bio lovac, pozvao da preuzme srnjaka koji je pri tome stradao. Sjeća se da je policijski očevid već bio završen, da je bio mrak, preuzeo je srnjaka iz kanala i odvezao ga u lovnu kuću. Svjedok je naveo da mu se čini kako u vrijeme prometne nesreće nisu provođene lovne aktivnosti budući da je u tom periodu došlo do promjene rukovodstva lovačkog društva te da mu nije točno poznato na koji je način došlo do stradavanja divljači budući da je on na mjesto događaja došao kasnije te da se mjesto na kojem je došlo do prometne nesreće nalazi na cesti koja presjeca lovište kojim gospodari Lovačko društvo "Jelen".

15. Sud je iskaz svjedoka u cijelosti prihvatio kao istinit, budući da je svjedok iskazivao cjelovito , konzistentno te su njegovi navodi suglasni sa sadržajem isprava u spisu.

16. Budući da je tuženik na ročištu 18. rujna 2025. učinio nespornim dinamiku nastanka štetnog događaja kako je istu opisao tužitelj u tužbi, a s obzirom da ista odgovara podacima iz spisa PU sisačko-moslavačke broj: 511-10-14-22-2 (list 92 – 113 spisa), kao i iskazu svjedoka HĐ, to je sud zaključio da je do predmetne prometne nesreće došlo 8. travnja 2022. u mjestu Donji Javoranj, općina Dvor na način opisan u tužbi, odnosno da je šteta no vozilu osiguranika tužitelja nastala uslijed naleta vozila reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao SĐ, na divljač (srnjaka), koji je istrčao na kolnik te je vozaču izletio pred vozilo sa njegove lijeve strane, prilikom čega je divljač uginula.

17. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola (list spisa 7-8) proizlazi da vozač automobila SĐ nije bio pod utjecajem alkohola prilikom nastanka štetnog događaja.

18. Sud je čitanjem spisa PU sisačko-moslavačke broj: 511-10-14-22-2 (list 92 – 113 spisa), utvrdio da je do predmetne prometne nesreće došlo 8. travnja 2022. na županijskoj cesti ŽC-3262 u mjestu Donji Javoranj bb koja se, sukladno dopisu RH Ministarstva poljoprivrede šumarstva i ribarstva (list spisa 115-116 spisa) i sukladno karti lovišta (list 50 spisa) nalazi unutar granica zajedničkog lovišta broj: III/124 – Divuša, kojim gospodari Lovačko društvo "Jelen " Divuša.

19. Odredbom čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21– dalje: ZOC) je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (st.1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st.2.).

20. Iz navedenih odredbi proizlazi da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZOC-a, već je njihova odgovornost uređena ZOL-om i općim propisima obveznog prava.

21. Odredbom čl. 80. st. 6. ZOL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na način da je odgovoran:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

22. Iz navedene odredbe ZOL-a, proizlazi da lovoovlaštenik odgovara za štetu po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) ali samo u slučaju ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

23 Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

24. Međutim, zbog toga, što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063. -1067. ZOO u vezi članka 76. stavka 2.ZOL.

25. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. ZOO morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

26. Premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne odgovara za štetu po osnovi objektivne odgovornosti. Naime, divljač na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar (neovisno o tome provodi li se lov divljači u vrijeme kada je divljač zatečena na cesti), slijedom čega lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) odgovara za štetu sukladno odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, a na tuženiku (lovoovlašteniku odnosno njegovu osiguratelju) je teret dokazivanja činjenica iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima zbog kojih se može (u cijelosti ili djelomično) osloboditi od odgovornosti za štetu. (tako i VTS, Pž-2926/22-2 od 28. prosinca 2022.)

27. Stoga, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 50. ZOC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, dok lovoovlaštenik, obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a). Kraj činjenice da motorno vozilo u pokretu također predstavlja opasnu stvari, tuženik kao njegov osiguravatelj se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 1067. ZOO-a, kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.(st.1.) .Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. (st.2.) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. (st.3.) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. (st.4.) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

28. Dakle, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika i izostanka odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj, budući da je u vrijeme nastanka prometne nesreće tuženik bio osiguratelj Lovačkog društva "Jelen", Divuša, koje je lovoovlaštenik lovišta na kojem je došlo do predmetne prometne nezgode, a sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama lovoovlaštenik, s obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

29. S obzirom da nije sporno da je osiguranik tužitelja pretrpio štetu na vozilu u visini od 3.620,23 EUR to je valjalo naložiti tuženiku da isti iznos naknadi tužitelju.

30. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

31. Isplatom štete osiguraniku na tužitelja su prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu sukladno čl. 963. ZOO-a do visine isplaćene naknade.

32. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

33. S obzirom da tuženici nisu osporavali da bi tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku 7. srpnja 2022., to tužitelj ima pravo obračunati kamatu za razdoblje od isplate, ali budući je tužitelj potraživao zatezne kamate od dana nakon izvršenih uplata, to je sud sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, i dosudio tužitelju zatezne kamate kako je to tužitelj i potraživao.

34. Slijedom navedenog, budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) a koja se odnosi na ostale odnose.

35. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku to u smislu članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice

36. Tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine": broj 138/23, nastavno: Tarifa“) za sastav tužbe i podneska od 4. srpnja 2025. u iznosu od 250,00 € za svaki do navedenih podnesaka (Tbr. 8. t 1. Tarife), pristup na ročišta održana 18. rujna 2025. i 18. prosinca 2025., u iznosu od 20,00 EUR za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što sve skupa uvećano za PDV iznosi 1.000,00 EUR. Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 41,33 EUR i sudska pristojba na presudu u iznosu od 82,65 EUR u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 - dalje ZSP), Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 1.123,98 EUR.

37. S druge strane, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podneska od 3. rujna 2025. budući da isti nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka. Slijedom navedenog odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 250,00 EUR.

38. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 22. srpnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

39. Slijedom sveg navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sudac

Nino Radić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

1. Tužitelju po pun. uz naloga za pristojbu

2. Tuženiku po pun.

3. Kal. 30 dana