Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1260/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužiteljice KV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],zastupane po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženice Lovačke udruge "Zajček" za uzgoj, zaštitu i lov divljači Zlatar, Hrvatskih branitelja bb, Zlatar, OIB: 67123551998, zastupane po punomoćnici Dorotei Mirt, odvjetnici iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda Zlataru pod poslovnim brojem Pn-42/2022-45 od 21. veljače 2024., dana 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i umješača na strani tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda Zlataru pod poslovnim brojem Pn-42/2022-45 od 21. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici Lovačkoj udruzi "Zajček" za uzgoj, zaštitu i lov divljači Zlatar da tužiteljici KV plati iznos od 1.111,23 EUR (tisućustojedanaeset eura i dvadesettri centa), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od 21. veljače 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

1.1. U odluci pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za zakonsku zateznu kamatu na dosuđena glavnicu za razdoblje od 21. travnja 2022. do 20. veljače 2024.

1.2. Ujedno je u odluci pod točkom III. izreke naloženo tuženici Lovačkoj udruzi "Zajček" za uzgoj, zaštitu i lov divljači Zlatar da tužiteljici KV naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.434,39 EUR (tisućučetiristotridesetčetiri eura i tridesetdevet centi), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok je za preostali dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 93,75 EUR (devedesettri eura i sedamdesetpet centi) zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

1.3. U odluci IV. izreci odbijeni su kao neosnovani zahtjevi tuženici i umješača za naknadu troškova, u cijelosti.

2. Protiv navedene presude, u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog, žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Žali se i umješač na strani tuženika protiv presude suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Na žalbe nije odgovoreno.

2.3. Žalbe nisu osnovane.

3. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.327,22 EUR-a.

3.1. Prema odredbi članka 458. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ovog Zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a, što znači da se u ovim sporovima žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga ovaj drugostupanjski sud nije ni ocjenjivao navode žalbe koji u suštini predstavljaju sadržaj ovog žalbenog razloga.

3.1. Naime, suprotno tvrdnji tuženika pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima, izvedene dokaze sud prvog stupnja prosuđivao po slobodnom uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, pa samim time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koje sadržajem žalbe upiru žalitelji.

4. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete koje je pretrpila na svom vozilu marke reg. oznake [registarska oznaka], vrta, M1, marka i tip vozila Opel Astra prilikom naleta srneće divljači na njen automobil kojim je upravljala kolnikom županijske ceste ŽC 2169 iz smjera Zlatara u smjeru Belca.

5. U provedenom postupku prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio;

- kako je tužiteljica vlasnica automobila Opel Astra, reg. oznake [registarska oznaka];

- kako je navedeni automobil oštećen u prometnoj nesreći/događaju na cesti koji se dogodio 16. travnja 2022. u 23.45, u Zlataru, ulica Znož 8B, na kolniku županijskeceste ŽC 2169, dok je njime upravljala tužiteljica;

- kako prema potvrdi Policijske postaje Zlatar Bistrica od 19. travnja 2022. mjesto događaja teritorijalno pokriva Lovačka udruga "Zajček" iz Zlatara te je o događaju izvješten tajnik navedene udruge DV koji je događaj primio na znanja te nije izlazio na mjesto događaja, ne sporeći da se u odnosu na mjestu nesreće ne bi radilo o području lovišta tuženika, a postupanjem policije nije utvrđena prekršajna odgovornost vozačice, a policajci su među ostalim, izuzeli tragove dlake, prema navodu u potvrdi "srneće divljači";

- kako je tuženica osigurana po kolektivnoj polici osiguranja od odgovornosti kod umješača;

- kako je ovlašteni procjenitelj umješača 27. travnja 2022. napravio izvid štete na vozilu tužiteljice;

- kako je tužiteljica temeljem navedenog izvida dobila ponudu za popravak vozila od društva Auto bagatela d.o.o. od 6. svibnja 2022.:

- kako je tužiteljica 21. travnja 2022. umješaču podnijela odštetni zahtjev kojeg je on odbio odlukom od 11. svibnja 2022. protiv kojeg je tužiteljica podnijela prigovor, a kojeg je umješač isto odbio odlukom od 2. lipnja 2022;

- kako prema suglasnom kazivanju saslušanog svjedoka JV i tužiteljice proizlazi da je do naleta životinje i udara u vozilo tužiteljice s lijeve strane odnosne prigode došlo u kasnim noćnim satima pri suhom kolniku , nakon čega se očito ozlijeđena životinja izvukla ispod auta pa u grabu s desne strane ceste te nestala preko uzbrdice u šumu;

- kako prema nalazu i mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", mikroskopskim pregledom dostavljenih dlaka koje je policija izuzela s vozila tužiteljice, proizlazi kako su iste životinjskog porijekla i pripadaju porodici jelena (Cervidae);

- kako se prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila ĆV, dipl. ing tužiteljica odnosne prigode kretala dozvoljenom brzinom, pri čemu vještak zaključuje da tužiteljica nije na raspolaganju imala dovoljno vremena da dovede vozilo u kočeno stanje, odnosno da je nalet bio neizbježan, tj. da ga tužiteljica nije mogla spriječiti;

-što se tiče opsega i visine štete tiče, vještak utvrđuje da bi prema izvidu štete i nisu oštećenih dijelova i Audatex kalkulaciji trošak popravka vozila iznosio 2.827,82 EUR, što jasno s PDV-om iznosi 3.534,78 EUR, čime trošak premašuje 75 % vrijednosti neoštećenog vozila na dan utvrđivanja štete pa proizlazi da je popravak vozila bio neisplativ te je štetu trebalo riješiti kao ekonomsku totalnu štetu..

6. Na temelju provedenih dokaza i njihove ocjeni prvostupanjski je sud utvrđuje da je odnosne prigode došlo do naleta vozila tužiteljice na divljač – iz porodice jelena, a koja je došla upravo iz lovišta kojim gospodari tuženica, a što proizlazi iz potvrde Policijske postaje Zlatar Bistrica te činjenice da predsjednik tuženice, nakon poziva policije na očevid nije došao zato što mu je rečeno da divljač nije pronađena, a ne zato što bi smatrao da je do nesreće došlo na mjestu koje se ne nalazi na području lovišta tuženice, zbog čega odgovornost za nastalu štetu snosi upravo tuženik sukladno odredbi čl. 1066. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO) kojem je povjereno da se služi divljači na području svojeg lovišta.

7. U obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja drži kako u konkretnim okolnostima pretrčavanja srneće divljači na predjelu lovišta tuženika preko ceste, nesumnjivo predstavlja opasnu stvar, a za štetu koja potječe od opasne stvari temeljem odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO-a, odgovara se bez obzira na krivnju pri čemu sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a prema odredbi čl. 1066. st. 1. ZOO-a, umjesto vlasnika, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.

7.2.Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZL-a divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu; prema čl. 7. t 12. ZL-a, lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju ovog Zakona, a prema točci 19. navedenog članka, pravo lova je ovlast da se na određenoj površini zemljišta i voda provode radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova.

8. Suprotno navodima žalbe, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava odredaba na koje se pozvao sud prvog stupnja u pobijanoj presudi.

9. Naime, u konkretnom slučaju prometna nezgoda dogodila na dijelu autoceste koji suprotno tvrdnjama žalitelja pripada lovištu tuženika, a što proizlazi iz utvrđenja suda o zapisniku o očevidu ali i postupanja tajnika tuženika izvještenog o predmetnoj prometnoj nezgodi, pa se ne radi o proizvoljnom i neargumentiranom zaključku suda pa je u smislu odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a tuženik kao lovoovlaštenik lovišta u kojem je nastala šteta odgovoran za naknadu štete tužitelju.

10. Nadalje, podredno se napominje, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. U slučaju pak kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (što tužiteljica nije ni tvrdila), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, na koju primjenu se pravilno poziva sud prvog stupnja u pobijanoj odluci. Naime, odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

11. Prema tome, budući da Zakon o lovstvu kao lex specialis nije propisao tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, u situaciji kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

12. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1064. - 1067. ZOO-a kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvara odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. ZL-a), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a je na tuženiku.

13. Kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tuženici sukladno odredbi čl. 1066. st. 1. ZOO-a povjereno da se služi divljači na području svojeg lovišta pa u smislu citiranih odredaba proizlazi odgovornost upravo tuženice, koja odgovara za štetu u okolnostima kada ta divljač predstavlja opasnu stvar, kao u konkretnom slučaju.

14. S druge strane žalitelji nisu dokazali postojanja niti jedne od ekskulpacijskih razloga inače objektivne odgovornosti tuženika sukladno odredbi čl. 1067. ZOO-a. U postupku je tako utvrđeno da tužiteljica nije postupala protupravno i za nju je nalet na divljač bio neizbježiv te ona niti djelomično nije pridonijela nastanku štete, niti da je pravna osobe koja gospodari svojim propustom prouzrokovala nastanak predmetne prometne nezgode. Naime mjesto nesreće pokriveno je znakom opasnosti "divljač na cesti", a iz odredbi čl. 74. Pravilnika o znakovima, signalizaciji i opremi ceste ("Narodne novine", br. 92/2019.) ne proizlazi da je na mjestu nesreće morala biti postavljena zaštitna ograda,

14.1. U navedenom pravilno je sud, utvrđujući visinu štete temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka na koji stranke ni umješač nisu imali primjedbi, u iznosu od 1.111,23 EUR-a, koja visina je sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a određena prema cijenama u vrijeme donošenja presude jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, na glavnicu je prema odredbama čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a zakonska zatezna kamata dosuđena od donošenja presude (21. veljače 2024. godine), a odbijen je kao neosnovan preostali dio zahtjeva za zakonsku zateznu kamatu od 21. travnja 2022. pa do 20. veljače 2024.

15. Slijedom naprijed navedenog, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 458. stavak 1. ZPP, radi čega je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 29. siječnja 2026.

Sutkinja

Andrea Boras-Ivanišević