REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-12081/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. FU, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okr. FU, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Pp-3262/2025-9 od 10. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. FU, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri pod t. IV. izreke na način da se izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju 6 (šest) mjeseci, ukida.

II. Žalba okr. FU odbija se kao neosnovana te prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. FU je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 (četrdeset) eura u roku 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. FU proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna 150,00 eura u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 39,82 eura pa je okrivljeniku ostalo platiti 110,18 eura novčane kazne, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa preostale novčane kazne u roku 30 dana po primitku pravomoćne presude, a okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka 20,00 eura.

1. Istom presudom je okr. FU na temelju čl. 18. st. 1. i 2. u vezi s čl. 12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju 6 mjeseci.

2. Protiv dijela te presude kojim je okr. FU izrečena novčana kazna i zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, okrivljenik je pravodobno osobno podnio žalbu iz koje proizlaze žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršajnopravne sankcije pa predlaže usvojiti žalbu, ukinuti presudu u pobijanom dijelu odnosno ublažiti izrečenu novčanu kaznu i (ukinuti) zaštitnu mjeru.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud odlukom o zaštitnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, prekoračio ovlast koju ima po zakonu, čime je počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. PZ-a, dok je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

5. Okr. FU u žalbi navodi da je izrečena novčana kazna prestroga, kao i zaštitna („sigurnosna“) mjera jer se on već bolnički liječi (od 10. studenog 2025. do 9. prosinca 2025. u Neuropsihijatrijskoj bolnici Dr. Ivan Barbot Popovača, te poslije otpusta i ambulantno uz dogovorene kontrole) o čemu u privitku žalbe dostavlja otpusno pismo. U žalbi ističe da je u dobrim odnosima sa žrtvom i dalje zajedno žive sa zajedničkom djecom te zajedno rade.

6. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji odnosno izrečenoj novčanoj kazni, u povodu žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a koji utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, izrečena novčana kazna i više nego primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je prije svega izrečena blaža vrsta kazne – novčana kazna (za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je i kazna zatvora do 90 dana), potom i novčana kazna u ublaženom iznosu (najmanja posebno propisana novčana kazna je 300,00 eura) te po ocjeni ovog suda novčana kazna od 150,00 eura (koja nakon uračunavanja vremena oduzete slobode, iznosi 110,18 eura) predstavlja doista nisko odmjerenu novčanu kaznu, unatoč utvrđenim olakotnim okolnostima. Te okolnosti (niža mjesečna primanja okrivljenika, uzdržavatelj jednog mlt. djeteta, ne nastupanje štetnih posljedica, ne iskazana upornost, neosuđivanost) same za sebe i u svojoj ukupnosti, bez obzira na izostanak otegotnih okolnosti, po ocjeni ovog suda ne čine posebno izražene olakotne okolnosti koja bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne („naročito olakotne okolnosti“) posebno imajući u vidu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja („nulta stopa“ tolerancije na nasilje u obitelji). No uslijed izostanka žalbe tužitelja, u izrečenu ublaženu novčanu kaznu ovaj sud nije mogao intervenirati.

6.1. Stoga, po ocijeni ovog suda, izrečena novčana kazna u iznosu ispod posebno propisanog posebnog minimuma novčane kazne, i više je nego primjerena i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika te nema uvjeta za dodatno ublažavanje novčane kazne kako se to predlaže u žalbi koju je trebalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi pobijanu presudu.

7. Nadalje, prvostupanjski je sud okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju 6 mjeseci, iako iz činjeničnog opisa prekršaja u izreci nije vidljivo da bi okrivljenik uopće počinio prekršaj pod utjecajem alkohola, a što je odlučna činjenica o čijem postojanju ovisi mogućnost primjene zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu kao prekršajnopravne sankcije. Okolnosti što je u optužbi navedeno da je okrivljenik bio pod vidljivim utjecajem alkohola te da je odbio ispitivanje putem alkometra, što je vidljivo i iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, kao i da je žrtva nasilja svjedočila o učestaloj konzumaciji alkohola od strane okrivljenika i nasilničkom ponašanju uslijed te alkoholiziranosti, ne mogu prvostupanjskom sudu biti dostatne za donošenje odluke o činjenju prekršaja pod utjecajem alkohola te shodno tome izricanje zaštitne mjere liječenja od ovisnosti o alkoholu. Odlučna činjenica počinjenja nasilja pod odlučujućim djelovanjem alkoholiziranosti okrivljenika mora za početak biti naznačena isključivo u izreci presude da bi sud mogao uopće o njoj raspravljati u postupku, odnosno, utvrđivati je li odlučnu ulogu u počinjenju djela imala okrivljenikova bolest od ovisnosti o alkoholu (zbog čega postoji opasnost i od budućeg činjenja prekršaja).

7.1. U smislu čl. 53. st. 1. PZ-a, zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu sud može izreći okrivljeniku koji je prekršaj počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti prekršaj. Slijedom navedenog, ova odlučna činjenica počinjenja prekršaja pod presudnim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, mora biti naznačena u izreci presude (jednako kao i u optužbi), ako se okrivljeniku izriče ili razmatra izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, što u ovom predmetu nije slučaj. Iz tog razloga, prvostupanjski sud nije niti mogao okrivljeniku izreći predmetnu zaštitnu mjeru jer okrivljenik nije optužnim prijedlogom niti terećen da je počinio nasilje u obitelji iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu.

7.2. Slijedom navedenog je prvostupanjski sud, odlučujući o zaštitnoj mjeri, prekoračio ovlast koju ima po zakonu i počinio povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, iz kojih razloga je trebalo po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu u odluci o zaštitnoj mjeri kao pod t. I. u izreci ove presude te istu ukinuti.

8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 40,00 eura predstavlja iznos troška postupka u gotovo najnižem iznosu troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je dužan uzdržavati.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a (t. II. izreke) i čl. 207. PZ-a (t. I. izreke), odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.