Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kžzd-103/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca za mladež toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća za mladež, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika BG, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Kzd-23/2022-8 od 17. lipnja 2025., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Temeljem odredbe članka 482. ZKP/08 odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj Kzd-23/2022-8 od 17. lipnja 2025. optuženik BG temeljem čl. 453. st. 3. ZKP/08 oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do toč. 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženog i branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odlučivanje.
3. Optuženik BG podnio je odgovor na žalbu putem svog branitelja Hrvoja Krište, odvjetnika iz Splita navodeći kako je izjavljena žalba ODO-a Split neosnovana, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Zadru odbije žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KOz-DO-133/2021 od 13. kolovoza 2025. kao neosnovanu, te potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.
5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu nije osnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da se oslobađajuća presuda protiv optuženika temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Naime, državni odvjetnik smatra da je sud pogrešno izveo zaključak kako se postupanjem optuženika BG nisu ostvarila obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, a da je pritom u cijelosti prihvatio iskaz majke oštećenog djeteta kao vjerodostojan, osobe koja je podnijela kaznenu prijavu odmah po saznanju o učinjenom tražeći zaštitu za svoje dijete zbog reakcije oštećenog djeteta žrtve HG koja je bila takva da dijete nakon inkriminiranog događaja nije htjelo viđati oca.
6.1. Takvi navodi žalbe državnog odvjetnika polaze od pogrešne pretpostavke da je za donošenje osuđujuće presude dostatno utvrditi kako je optuženik kao roditelj radnjama koje mu se inkriminiraju izašao iz zone "samo neprimjerenog ponašanja" pa da je takvim postupanjem ostvario obilježja kaznenog djela povreda djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
6.2. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer je sud na temelju provedenih dokaza izveo pravilni zaključak u pogledu činjenica odlučnih glede utvrđenja kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi optuženi svojim postupanjem počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
7. Prije svega prvostupanjski sud valjano ocjenjuje obranu optuženika kao osnovanu, detaljnu i okolnosnu kada navodi da bi dana 1. lipnja 2021. u popodnevnim satima u obiteljskoj kući u [adresa], skinuo svu odjeću osim donjeg rublja, odnosno gaćica sa sebe i svog malodobnog djeteta HG, legao s njim na krevet te ga ugrizao za bedru i da ga je istog dana u večernjim satima u [adresa] ostavio da čeka u zaključanom automobilu ispred kuće njemu nepoznatih osoba, a po povratku u automobil svom sinu kazao da pije pivu Radler od limuna koju mu je donio, na što je njegov sin probao pivo i rekao da neće piti.
7.1. Obrana optuženika objektivizirana je iskazom oštećenog HG koji je u cijelosti potvrdio obranu optuženika.
8. Pravilno prvostupanjski sud cijeneći iskaz mlt. oštećenika HG, te obranu optuženika u pobijanoj presudi utvrđuje kako se u konkretnom slučaju na strani optuženika radilo o nezrelom ponašanju istog kao roditelja prema djetetu koji zapravo nije znao prepoznati potrebe i očekivanja djeteta prilikom zajedničkog druženja, pa samim time nije niti vidio ozbiljnost svojih postupaka kada je djetetu, tada u dobi od sedam godina, ponudio da pije bezalkoholno pivo, govori mu da ga ubije, ugrize. Naime, zlostavljanje djeteta kao bitna sastavnica kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 predstavlja svako namjerno i kontinuirano iskazivanje tjelesnih i duševnih boli koje kod žrtve izaziva strah, osjećaj ugroženosti, patnje i bojazni za sebe i bližnje, te je poguban za pravilan psihofizički razvoj djeteta, a što ovdje nije bio slučaj.
8.1. Dakle, s pravom prvostupanjski sud zaključuje kako ponašanje koje se inkriminira optuženiku DG kao roditelju i ocu mlt. oštećenika HG nema karakter zlostavljanja, a niti je takvo ponašanje kod djeteta prouzročilo znatan stupanj psihičkih i fizičkih neugoda, niti negativnih emocija. Naime, njegovo ponašanje inkriminirane prigode rezultiralo je postupcima prema djetetu koje dijete nije razumjelo na način kako je to optuženi doživljavao – igru, ljubav, pažnju…, a osim toga optuženik se prema djetetu prilikom zajedničkog druženja ponašao u isto vrijeme kao da je dijete više/niže kronološke dobi, pa je tako kada je djetetu nudio pivo ponašao se kao da dijete ima 15 godina, a s ugrizom kao da dijete ima 2 godine. U cjelini gledano takvo ponašanje optuženika, te nepromišljeni i neprimjereni izrazi koje je isti prilikom zajedničkog druženja s djetetom rabio u konkretnom slučaju i koje dijete očito nije prepoznalo i doživjelo na način kako je to očekivao optuženik i koji mu očito nisu bili ugodni, nemaju karakter zlostavljanja, te kod djeteta nisu prouzročile znatan stupanj psihičkih i fizičkih neugoda, niti negativnih emocija, a kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.
8.2. Stoga, protivno navodima žalbe državnog odvjetnika prvostupanjski sud je na temelju pravilne ocjene optuženikove obrane, te ostalih provedenih dokaza pravilno i potpuno u utvrdio sve odlučne činjenice u postupku, te utvrdio kako nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 slijedom čega ga je i oslobodio od optužbe.
8.3. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda činjenično stanje je, protivno tvrdnjama državnog odvjetnika, na pravilan način i potpuno utvrđeno pa se žalba državnog odvjetnika ukazuje neosnovanom.
9. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih drugih povreda odredaba kaznenog postupka označenih u čl. 476. st. 1. ZKP/08, niti je na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon.
10. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zadru, 29. siječnja 2026.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća za
mladež
Ivana Raljević
Sandra Radanović
