Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3163/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CĐ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 7. prosinca 2024., broj: Pp-16296/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. CĐ, za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 600,00 EUR (šesto eura), u koju se, na temelju čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), lišenje slobode od 6. prosinca 2024. do 7. prosinca 2024. uračunava kao 79,64 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) pa je okr. CĐ preostala novčana kazna 520,36 eura (petsto dvadeset eura i trideset šest centi), koju je dužan platiti u roku 30 (trideset) dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 7. prosinca 2024., broj: Pp-16296/2024-4, okr. CĐ je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 300 eura, u koju je lišenje slobode od 6. prosinca 2024. do 7. prosinca 2024. uračunato kao 79,64 eura, pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 220,36 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka 40,00 eura.
2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se pobijana presuda preinači.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Ovaj sud je stava, uzevši u obzir žalbene navode tužitelja o visini izrečene novčane kazne, da izrečena novčana kazna, s obzirom na utvrđene okolnosti počinjenja djela, predstavlja sankciju koja je nerazmjerna stvarnoj težini počinjenog prekršaja te kao takva ne ostvaruje svrhu kažnjavanja, ali i ne odražava u dovoljnoj mjeri društvenu osudu počinjenog nasilja od strane okrivljenika.
5.1. Naime, iako je prvostupanjski sud pravilno cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika (priznanje, kajanje i nekažnjavanost za prekršaje propisane Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji) te otegotnu okolnost njegove prekršajne kažnjavanosti za prekršaje propisane Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, izrečena novčana kazna ukazuje na to da sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir kriterije iz čl. 36. st. 1. Prekršajnog zakona, a koji sudu predstavljaju temeljni normativni okvir za izbor vrste i mjere kazne. Naime, sukladno navedenoj odredbi sud je pri odmjeravanju kazne dužan polaziti od stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja kao temeljne polazišne točke, a onda sukladno st. 2. istog članka uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja. U konkretnom slučaju, sud nije u dostatnoj mjeri cijenio težinu i intenzitet protupravnog ponašanja okrivljenika, a koje se očitovalo u višestrukim fizičkim napadima (udaranje po glavi, čupanje za kosu, reakcija dodatnom silom u vidu primanja za šake i pritiskanje kao odgovor na pokušaj obrane žrtve). Takvo ponašanje pokazuje izrazitu grubost, upornost, agresiju i očitu manifestaciju sile, pa samim time upućuje na veću protupravnu količinu koja mora imati odgovarajući odraz u izrečenoj novčanoj kazni. U tako navedenim okolnostima, izrečena kazna ne odražava svrhu kažnjavanja niti adekvatno izražava društvenu osudu, zbog čega je nužno izreći strožu novčanu kaznu koja će biti razmjerna težini počinjenog prekršaja i jasno staviti naglasak na zaštitu tjelesnog integriteta i dostojanstva žrtve. Pored toga, takva kazna nužna je i radi ostvarenja specijalne prevencije, kako bi se na okrivljenika utjecalo da ubuduće ne čini prekršaje, kao i generalne prevencije jačanjem svijesti ostalih o neprihvatljivosti takvog postupanja.
6. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da neizricanje predložene zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja ostavlja dojam da sud više vodi računa o sankcioniranju počinitelja, a manje stavlja naglasak na zaštitu žrtve, ovaj sud ističe da čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da će sud izreći ovu mjeru počinitelju nasilja u obitelji ako postoji opasnost da bi počinitelj prema toj osobi mogao ponoviti nasilje u obitelji. U konkretnom slučaju je na temelju provedenog postupka očito da, osobito cijeneći činjenicu da je žrtva naglasila da ne osjeća strah i uznemirenost uslijed ovakvog ponašanja počinitelja te da je ovo prvi put da se okrivljenik ovako prema njoj ponio, prvostupanjski sud osnovano nije našao prisutnim kriterij opasnosti od ponavljanja prekršaja kao uvjet za izricanje predložene mjere.
6.1. Stoga, žalba u ovom dijelu nije osnovana.
7. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. i 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 29. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za: spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.
