Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Povrv-280/2025-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ANGOLO PROMET d.o.o., Starigrad ( Općina Starigrad) Strossmayerova ulica 27, OIB: 15570906838, kojeg zastupa punomoćnik VH, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika-prututužitelja Apex bioplin d.o.o., Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 8, OIB: 98481317617, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. iz Osijeka, radi: Predmeti proslijeđeni od javnog bilježnika po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, V.P.S. : 9.662,40 eura, nakon ročišta za glavnu raspravu održanog dana 23. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja-protutužitelja VH, odvjetnika, i u nazočnosti punomoćnika tuženika-protutužitelja GH, odvjetnika, na ročištu za objavu i uručenje presude, 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nepostojanje tražbine tužitelja-protutuženika ANGOLO PROMET d.o.o. , Starigrad ( Općina Starigrad) Strossmayerova ulica 27, OIB: 15570906838 prema tuženiku-protutužitelju APEX BIOPLIN d.o.o., Dr. Franje Tuđmana 8, OIB: 98481317617 u iznosu od 9.622,40 eura temeljem računa broj

18/1/1 od 19. studenog 2018.

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku ANGOLO PROMET d.o.o., Starigrad ( Općina Starigrad) Strossmayerova ulica 27, OIB: 15570906838 isplatiti tuženiku- prututužitelju Apex bioplin d.o.o., Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 8, OIB: 98481317617, s osnova zahtjeva za naknadnu troškova povodom tužbe iznos od 1.952,20 eura.

III. Tuženik-protutužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova povodom tužbe za iznos od 2.065,72 eura.

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku ANGOLO PROMET d.o.o., Starigrad ( Općina Starigrad) Strossmayerova ulica 27, OIB: 15570906838, isplatiti tuženiku- prututužitelju Apex bioplin d.o.o., Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 8, OIB: 98481317617, s osnova zahtjeva za naknadnu troškova povodom protutužbe iznos od 1.007,53 eura.

V. Tuženik-protutužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova povodom protutužbe za iznos od 183,30 eura.

VI. Tužitelj-protutuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova u postupku povodom tužbe i u postupku povodom protutužbe ukupno za iznos od 3.187,50 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj: Povrv-50/2023-49 od 24. siječnja 2024. u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Arambašića, Vukovar, poslovni broj: Ovrv-35/2021 od 10. ožujka 2022. kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 9.622,40 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 236,41 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2022. do isplate i tužbeni zahtjev odbijen, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj: Povrv-50/2023-49 od 24. siječnja 2024. odbačena je protutužba s protutužbenim zahtjevom koji glasi: „Utvrđuje se nepostojanje tražbine tužitelja ANGOLO PROMET d.o.o. prema tuženiku APEX BIOPLIN d.o.o. u iznosu od 72.500,00 kuna (9.622,40 eura) temeljem računa broj 18/1/1 od 19.11.2018. godine.“

3. Presudom Visokog trgovačkog suda Pž-1156/2024-2 od 30. rujna 2025. Presuda ovog suda Povrv-50/2023-49 od 24. siječnja 2024 je potvrđena u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Arambašića, Vukovar, poslovni broj: Ovrv-35/2021 od 10. ožujka 2022. kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 9.622,40 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate (odbijen tužbeni zahtjev), ukinuta je odluka o odbačaju protutužbe, a odlučeno da će se o troškovima postupka odlučiti u ponovljenom postupku.

4. Predmet spora po tužbi u predmetu ovog suda Povrv-50/2023-49 od 24. siječnja 2024 je bio tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 9.622,40

eura sa zateznim kamatama s osnove čl. 590. ZOO-a, dok je predmet spora po protutužbi u kojoj se odlučuje u ponovljenom postupku tuženikov zahtjev za utvrđenjem da ne postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 9.622,40 eura temeljem računa broj 18/1/1 od 19.11.2018. godine.

5. U ponovljenom postupku tužitelj koji se od početka protivio prototužbi dodatno ističe prigovor nedostatka pravnog interesa za prototužbu na

pripremnom ročištu održanom radi odlučivanja o protutužbi dana 23. siječnja 2026., poziva se na činjenicu da je tuženik odbijen s tužbenim zahtjevom u postupku poslovni broj: Povrv-50/2023, a postupak je pokrenuo temeljem vjerodostojne isprave upravo računa broj 18/1/1 od 19. studenog 2018. godine, u odnosu na tražbinu po kojem računu tužitelj traži da se protutužbom utvrdi nepostojanje tražbine, pa tuženik ne može u većoj mjeri tužbeno utvrđenje ostvariti svoj pravni interes nego što je već ostvario u postupku povodom tužbe u kojem je pravomoćno odlučeno o odbijanju tužbenog zahtjeva. Tuženik se poziva na presuđenu stvar, upozorava da se radi o računu iz 2018. Stoga je tražbina po tom računu vjerojatno u zastari što ukazuje da tuženik nema pravni interes te da ne postoji objektivna mogućnost namirenja tražbine.

6. Navedeni prigovor nije osnovan jer ne postoji objektivni identitet spora po tužbi i protutužbi jer tužbeni zahtjevi nisu identični, pa se ne radi o presuđenoj stvari.

7. Sud cijeni da unatoč činjenici što je tražbina po predmetnom računu vjerojatno u zastari i što tužitelj ne može pokrenuti postupak radi isplate zahtjevom za isplatu po tom računu protiv tuženika zbog učinka pravomoćnosti presude koja je donesena u postupku povodom tužbe, postoji i dalje pravni interes tuženika za tužbu na utvrđenje.

8. Ovo zato što je tuženik kojim je tužitelj izdao račun u obvezi evidentirati u svom knjigovodstvu obvezu po tom računu ako ne bi mogao dokazati da se radi o nevaljano izdanom računu, a upravo takav dokaz tuženik može imati ako bi sud usvojio protutužbeni zahtjev.

9. Postoje opće pravne i računovodstvene obveze iz kojih proizlazi obaveza evidentiranja računa u poslovnim knjigama dužnika, ako taj račun valjano odražava stanje obveze dužnika.

10. Prema Zakonu o računovodstvu („Narodne Novine“ 78/2015, 134/2015, 120/2016, dalje (ZR), poduzetnik je obvezan voditi poslovne knjige na način da u njima budu vidljivi svi poslovni događaji koji se odnose na imovinu, obveze, kapital, prihode i rashode, kao i druge informacije koje utječu na financijski položaj subjekta. To znači da se u poslovnim knjigama moraju evidentirati i obveze i potraživanja nastala iz poslovnih događaja (npr. izdani i primljeni računi) jer su oni dio poslovanja i stanja obveza i prava subjekta.

11. Zakonom se uređuje da knjigovodstvene isprave predstavljaju podlogu za unos podataka u poslovne knjige, što uključuje podatke o obvezama i potraživanjima; poslovne knjige moraju biti vođene tako da omogućuju provjeru poslovnih događaja, financijskog položaja i uspješnosti poslovanja subjekta.

12. Po Zakonu o računovodstvu podrazumijeva se da su primljeni računi dokumenti koji znače nastanak obveze prema dobavljaču (dužnik) evidentirani kod dužnika ako se radi o valjanoj vjerodostojnoj ispravi.

13. U dvojnoknjiženom sustavu evidentira se obveza u kontima obveza (za što vjerovnik ima tražbinu) i istovremeno se evidentira odgovarajući ulaz u bilancu obveza ili potraživanja.

14. U računovodstvu se računi (ulazni i izlazni) smatraju knjigovodstvenim ispravama koje služe kao osnova za knjiženje podataka o potraživanjima i obvezama u poslovnim knjigama. Iako to nije izričito napisano u jednoj odredbi zakona, to je interpretacija računovodstvenih standarda i načela dvojnog knjigovodstva: svaki poslovni događaj koji stvara obvezu ili potraživanje mora se evidentirati u knjigama.

15. Dalje se navode zakonske odredbe koje neizravno nalažu da dužnik mora knjigovodstveno evidentirati obvezu nastalu na temelju primitka računa i time odražavati stvarno stanje obveza i potraživanja a koje odredbe su u vezi sa pravnim interesom tuženika za tužbu na utvrđenje po čl.187. stav. 1. ZPP-a jer ako uspije s pravnom zaštitom tužbeno utvrđenje kao protutužbenom zahtjevu, isti neće biti u obvezi evidentirati sporni račun u svom knjigovodstvu .

16. Po Zakonu o računovodstvu („Narodne Novine“ 78/2015, 134/2015, 120/2016, dalje ZR ) članak 6. propisuje obvezu vođenja poslovnih knjiga jer je po tom propisu obveznik računovodstvenog sustava dužan je voditi poslovne knjige i sastavljati godišnje financijske izvještaje na način propisan tim Zakonom. (Ovim se općenito propisuje da sve poslovne transakcije, uključujući obveze nastale primljenim računima, moraju biti knjigovodstveno evidentirane).

17. Članak 8. ZR koji propisuje sadržaj knjigovodstvene isprave, prema kojoj knjigovodstvena isprava (npr. račun) mora sadržavati sve podatke o poslovnom događaju i sudionicima, uključujući iznos, datum i opis događaja.(Ovo implicira da se račun kao knjigovodstvena isprava koristi kao temelj za knjiženje (npr. obveza/konto obveza ili potraživanja).

18. Članak 9. ZR propisuje vjerodostojnost, urednost i potpis vjerodostojne knjigovodstvene isprave koja mora točno, jasno i potpuno odražavati činjenično stanje relevantno za poslovni događaj koji ima učinka na poslovne knjige.

19. Dakle, iz navedenog proizlazi da račun koji se evidentira u posebnim knjigama mora biti vjerodostojan, a poslovne knjige moraju odražavati stvarno stanje obveza i potraživanja.

20. Zakon o porezu na dodanu vrijednost (PDV) – („Narodne Novine“ broj: 73/2013, 99/13, 148/13,153/3, 143/14 i 115/16) u članku 79. propisuje obvezni sadržaj računa, koji se evidentira u knjigovodstvu: račun mora biti takav da omogućuje identifikaciju tražbine i radi evidentiranja u poslovnim knjigama, kako bi se PDV pravilno obračunao i prijavio, dakle ono što obveznik traži da evidentira u svojim poslovnim knjigama je osnova za obvezu obračuna duga po osnovi PDV-a.

21. Po Zakonu o porezu na dobit („Narodne Novine“ broj: 177/2004, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14). u članku 12. propisani su uvjeti za priznavanje rashoda , te iz istog proizlazi kako se rashodi priznaju za porezne svrhe ako postoje dokazi troška po računu ili drugoj propisanoj ispravi. ( Znači, račun mora biti knjigovodstveno evidentiran da bi račun bio priznat kao rashod u poreznom sustavu.)

22. Iz navedenog razloga u ponovljenom postupku sud se upustio u raspravljanje o protutužbenom zahtjevu, a stranke su bile suglasne oko toga da se radi odlučivanja o protutužbi koristi isti dokazni materijal koji je već korišten za odlučivanje po tužbi .

23. Dakle, radi odlučivanja o protutužbi u provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid: u račun 18/1/1 od 19. studenog 2018., u presudu ovog suda poslovni broj: Povrv-73/2019-10 od 10. srpnja 2010., u zapisnik s glavnog ročišta istog predmeta od 6. lipnja 2019., u dopis Ministarstva financija od 22. studenog 2018., u dopis DARA PRIRODE d.o.o. tužitelju-protutuženiku od 22. studenog 2018. kojim se vraća navedeni račun uz potvrde Hrvatske pošte o dostavi putem Hrvatske pošte preporučeno, u povijesni izvadak iz sudskog registra za ANGOLO PROMET d.o.o., u račun MEP INŽENJERING d.o.o. DARU PRIRODE d.o.o. broj 3-1-1 od 21. veljače 2019., saslušan je ŽH kao stranka u svrhu dokazivanja, KH kao stranka u svrhu dokazivanja, izvršen je uvid u račun DAR PRIRODE d.o.o. ANGOLO PROMET d.o.o. broj 18/1/2 od 10. veljače 2018. te račun broj 18/1/1 izdan od strane ANGOLO PROMET d.o.o. DARU PRIRODE d.o.o. od 19. studenog 2018., od HROTE su zatraženi podaci iz evidencije o plaćanjima tuženiku-protutužitelju od kraja 2017., izvršen je uvid u dokumentaciju dobivenu od HROTE – kartice komitenta Apex bioplin d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2022., saslušan je kao svjedok RH,saslušan je kao svjedok HH.

24. Prethodno pitanje u postupku radi odlučivanja o osnovanosti protutužbenog zahtjeva je isto pravno pitanje koje je bilo prethodno pitanje u postupku radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu: pitanje ništetnosti ugovora temeljem kojeg je tužitelj tuženiku ispostavio račun broj 18/1/1 od 19. studenog 2018.

25. Iz provedenog dokaznog postupka u bitnom proizlazi sljedeće:

- da je izdavanjem predmetnog računa tužitelj pozvao tuženika na plaćanje iznosa od 9.622,40 eura na ime izvršene usluge optimiziranja biologije na bioplinskom postrojenju tuženika u trajanju 70 dana te usluge pokretanja – puštanja u rad navedenog bioplinskog postrojenja i redovan servis kogeneracije,

- da je tuženik tijekom postupka, i povodom tužbe i povodom protutužbe izjavio prigovor ništetnosti predmetnog ugovora o djelu i prigovor da je izdani račun fiktivan jer tužitelj nije imao posebno ovlaštenje skupštine za sklapanje predmetnog posla, a u predmetno vrijeme je ŽH bio zakonski zastupnik tužitelja i tuženika, te je zbog toga podnio protutužbu kojom traži da se utvrdi nepostojanje tražbine tužitelja prema tuženiku temeljem računa tužitelja broj 18/1/1 od 19. studenog 2018. iznosu od 9.622,40 eura,

- da je u sporno vrijeme (proljeće 2018. godine) u sudskom registru kao osoba za zastupanje – član uprave i direktor tužitelja i tuženika, koji je zastupao društvo pojedinačno i samostalno, bio upisan ŽH,

- da je ŽH, kao zastupnik po zakonu tužitelja, sklopio predmetni ugovor o djelu s tuženikom,

- da je u spornom razdoblju u sudskom registru, kao jedini član društva tužitelja, bila upisana SH, a da su kao osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja pojedinačno i samostalno bili upisani ŽH i SH,

- da je ŽH, kao zakonski zastupnik tuženika, imao posebno ovlaštenje za sklapanje ugovora s tužiteljem, koje mu je dano od strane OH, člana društva tuženika,

- da ŽH, kao zakonski zastupnik tužitelja, nije imao posebno ovlaštenje društva tužitelja za sklapanje ugovora s tuženikom.

26. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, ovaj sud je u postupku povodom protutužbe kao i u postupku povodom tužbe zaključio o ništetnosti predmetnog ugovora o djelu.

27. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da zastupnik po zakonu ne smije bez posebne ovlasti društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba, a što znači da u konkretnom slučaju član uprave društva s ograničenom odgovornošću koji na temelju odredbe čl. 423. st. 1. u vezi s čl. 41. ZTD-a zastupa to društvo ne može u ime društva sklapati pravni posao sa samim sobom bez posebne ovlasti društva.

28. S obzirom na to da je ŽH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o djelu bio član uprave društva tužitelja, te da je tada jedini član društva tužitelja bila SH (a društvo nije imalo nadzorni odbor), to je za sklapanje tog ugovora tadašnjem članu uprave bila potrebna posebna ovlast društva, a tu posebnu ovlast mu je u ime društva tužitelja mogao dati samo tadašnji član društva – SH. Naime, prema odredbi čl. 445. st. 5. ZTD-a na skupštini ne može o odluci glasovati osoba kojoj se tom odlukom pribavlja neka korist ili se oslobađa neke obveze, a ona ne može glasovati ni kao zastupnik člana društva s time da isto vrijedi i kada se odlučuje o pravnome poslu između člana i društva te o pokretanju ili rješenju spora među njima. Dakle, SH je posebnu ovlast za sklapanje predmetnog ugovora mogla dati ili na skupštini društva ili naknadno odobriti sklapanje predmetnog ugovora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-216/2025 od 26. ožujka 2025.).

29. Budući da u spisu ne postoji posebna ovlast koju je SH dala ŽH za sklapanje ugovora o djelu s tuženikom, a niti jedna od stranaka nije predložila taj dokazni prijedlog u postupku povodom protutužbe, slijedi zaključal zaključak ovog suda o ništetnosti predmetnog ugovora o djelu u smislu odredaba čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/23, dalje: ZOO) jer je protivan prisilnim propisanima (čl. 41. st. 3. u vezi s čl. 49. ZTD-a).

30. Temeljem ugovora koji je ništetan nije nastala niti obveza protutužitelja na isplatu naknade po ugovoru o djelu po čl. 590. St. 1. ZOO-a iz kojeg razloga sud zaključuje o osnovanosti protutužbenog zahtjeva jer temeljem utvrđenja činjenice o nepostojanju valjanog pravnog posla koji je protutuženik naveo kao poslovni događaj za izdavanje računa sud zaključuje o nepostojanju tražbine tužitelja temeljem računa br. 18/1/1 od 19. studenog 2018.

31. Iz saslušanja svjedoka HH koji je dao iskaz na ročištu dana 6. srpnja 2023. proizlazi da su radnje ŽH, odnosno tužitelja-protutuženika i HH dovele do ponovnog pokretanja bioplinskog postrojenja tuženikaprotutužitelja u kolovozu 2018, a iz dopisa HROT-e proizlazi da je bioplinsko postrojenje tuženika-protutužitelja isporučilo u mrežu 17.000.00 kWh u kolovozu i rujnu 2018., ali i da je tada prestalo raditi, pa proizlazi vjerojatnost da je tim radnjama protutužitelj ostvario materijalnu korist, odnosno da se povećala imovina protutužitelja za iznos koji je protutužitelju plaćen za isporuku električne energije u tom vremenskom periodu, odnosno za tržišnu cijenu takvog rada.

32. Protutužitelj nije, međutim niti nakon pravomoćnosti rješenja kojim mu je odbijena mjera osiguranja,niti nakon pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu , dakle niti nakon saznanja za stav suda o ništetnosti predmetnog ugovora jer je u obrazloženju odluke sud naveo razloge zašto predmetni ugovor smatra ništetnim, preinačio protutužbu u ponovljenom postupku u smislu mogućeg izmijenjenog traženja da se utvrdi nepostojanje tražbine protutuženika prema protutužitelju i po toj činjeničnoj osnovi.

33. Tuženik-proututužitelj je u cijelosti uspio i u postupku povodom tužbe i u postupku povodom protutužbe, pa je tužitelju priznata naknada troškova postupka za oba postupka po čl. 154. stav. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) u vezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23).

34. Vezano za postupak povodom protutužbe u pravilu nisu nastali posebni troškovi jer su se tuženik podnescima u kojima je istakao protutužbeni zahtjev istovremeno očitovao i o navodima suprotne strane,a tuženik-protutužitelj određeno traži samo trošak radnje koja se odnosi na zastupanje u postupku povodom tužbe.

35. Vezano za postupak u odnosu na protutužbeni zahtjev, stranke su se suglasile oko toga da se dokazni materijal koji je korišten u postupku povodom tužbe, koristi i u postupku povodom protutužbe ali je samo radi odlučivanja o protutužbi u ponovljenom postupku održano je jedno ročište dana 23. siječnja 2026. Posebni trošak koji je nastao vezano samo za postupanje po protutužbi je trošak protutužbe, pristojbe na istu, pristojbe na žalbu, na odluku o odbačaju protutužbe, žalbe na odluku o odbačaju protutužbe te pristojbe na presudu povodom protutužbe.

36. U prethodnom postupku radi protutužbe je određeno samo jedno pripremno ročište na kojom je raspravljano o tužbi i protutužbi i to dana 11. svibnja 2023. pa se za to ročište priznaje tuženiku- protutužitelju trošak pristupa na to ročište i prema VPS-u tužbe (9.622.40 eura) u iznosu od 200,00 eura i prema VPS-u protutužbe (1.327,01 eura) u iznosu od 150,00 eura (75 bodova) po tbr. 9. toč.1 OTH.

37. Povodom protutužbe na daljnjim ročištima koja su održana u postupku Povrv-50/2023 nije raspravljano zbog ranije odluke suda o odbacivanju protutužbenog zahtjeva zbog nedostatka pravnog interesa.

38. Stoga je sud tuženiku protutužitelju priznao trošak zastupanja po punomoćniku na slijedećim ročištima na kojima su provedeni dokazi saslušanjem : 1. rujna 2023. i 6. srpnja 2023. samo u odnosu na raspravljanje o tužbi po tbr. 9. toč. 1 OTH, za svako od tih ročišta po iznos od 200,00 eura.

39. Sud je tuženiku za podnošenje prigovora u ovršnom postupku povezanim s parničnim postupkom povodom tužbe po tbr. 11. OTH priznao trošak prigovora u iznosu od 200,00 eura. Sud je tuženiku za podnošenje podneska od 17. travnja 2023, koji je očitovanje tuženika na podnesak tužitelja od 13. ožujka 2023. kojim tužitelj odgovara na navode prigovora u parničnom postupkom povodom tužbe po tbr. 8.1. OTH priznao trošak podneska u iznosu od 200,00 eura.

40. Tuženik prvi puta navodi da podnosi protutužbu u tom podnesku, ali u podnesku od 25. travnja 2023. izričito označava da ulaže protutužbu i iz kojih razloga,nakon što je tužitelj prigovorio neurednosti, pa je sud tuženiku prema VPS-u protutužbe priznao po tbr. 7. toč. 1. trošak sastava te protutužbe u iznosu od 150,00 eura.

41. U istom podnesku od 25. travnja 2023. tuženik - protutužitelj i vezano za postupanje po tužbe ponavlja već izrečene navode o ništetnosti pravnog posla temeljem kojeg je izdan račun i fiktivnosti računa, što je sve već izrečeno ranije, pa sud tuženiku - protutužitelju po osnovu uspjeha u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev, nije po čl. 155. stav. 1. ZPP-a priznao nikakav trošak za taj podnesak i jer su ostali navodi osvrt na provedene dokaze, što nije nužno za postupak.

42. U podnesku od 26. svibnja 2023. i 2. lipnja 2023. tuženik-protutužitelj još jednom obrazlaže prigovor ništetnosti pravnog posla i prigovor nepostojanja tužiteljeve tražbine, obrazlaže provedene dokaze,predlaže dokaze koje je mogao predložiti i ranije što je nepotrebno ponavljanje i nepotrebna radnja po čl. 155. st. 1. ZPP-a i nije priznato kao trošak. Sud nije utvrdio postojanje podneska od 11. svibnja 2023. tuženika-protutužitelja, za nepostojeću radnju nije priznao trošak. Trošak podneska od 17. svibnja 2023. kojim tuženik-protutužitelj dostavlja dokaz o plaćanju pristojbe na protutužbu nije priznat jer to nije bila radnja nužna za postupak po čl.155. st.1. ZPP-a jer se plaćanje pristojbe evidentira putem e-Spisa i bez podneska stranke.

43. Tuženiku koji je dostavio podnesak na poziv suda koji se odnosi na određivanje zadatka vještačenja (koji dokaz nije proveden), ali je bio potrebna radnja u postupku jer je postupanje na poziv suda i to podneskom od 31. srpnja 2023. odnosno od 1. kolovoza 2023., pa mu je za isti po tbr. 8.4. OTH u vezi sa čl.155 st. 1. ZPP-a priznat trošak tog podneska u iznosu od 50,00 eura. Po istoj pravnoj osnovi tbr. 8.4. OTH tuženiku je priznat trošak podneska od 26. listopada 2023. u iznosu od 50,00 eura jer isti sadržava upozorenje sudu o grešci u pisanju Rješenja o prethodnoj mjeri, dakle to je radnja potrebna za postupak.

44. Tuženiku je priznat i trošak žalbe na presudu i rješenja o odbacivanju protutužbe u iznosu od 187,50 eura po tbr. 10.1. OTH prema VPS-u protutužbe jer je mjerodavan samo VPS glavnog zahtjeva protutužbe.

45. Protutužitelju je priznat trošak pristupa na ročište 23. siječnja 2026. na kojem je raspravljano samo o protutužbi po tbr. 9.1. OTH u iznosu od 150,00 eura prema VPS-u protutužbe, te je o tome odlučeno o posebnoj točci odluke o glavnoj stvari jer se o troškovima tužbe i protutužbe odlučuje posebno.

46. VPS protutužbe u iznosu od 1.327,01 eura, određen je na pripremnom ročištu, stranke nisu prigovarale, a zbog pravomoćnosti odluke u tom dijelu, ova odluka ne sadržava obrazloženje utvrđenje iznosa VPS-a za protutužbu.

47. Tuženiku-protutuženiku je priznat trošak PDV-a po tbr. 42. OTH na radnje zastupanja u odnosu na tužbu i u odnosu na protutužbu.

48. Tuženiku-protutužitelju je priznat trošak sljedećih sudskih pristojbi: u odnosu na tužbu 155,95 eura na prigovor, a u odnosu na protutužbu: 112,80 eura na protutužbu, 142,68 eura na presudu, 142,68 eura na žalbu, jer u tom dijelu postoji dokaz o plaćanju pristojbi, odnosno zaduženje tuženika.

49. Tuženik-protutužitelju ukupno po osnovi troškova za pristojbu na žalbu, u troškovniku traži iznos od 285,35 eura, a kako postoji dokaz da je platio 142,80 eura u tom dijelu je neosnovan zahtjev za iznos od 142,67 eura.

50. Tuženiku-protutužitelju nije priznat putni trošak punomoćnika pristupa na ročišta jer to nisu bili troškovi nužni za postupak, punomoćnik je u mjestu održavanja ročišta mogao angažirati zamjenu.

51. Ukupno je tuženiku-protutužitelju sa osnova troška vezano za postupak povodom tužbe priznat iznos od 1.952,20 eura koji obuhvaća trošak svih radnji zastupanja tuženika u postupku povodom tužbe uz uvećanje za PDV i uz uvećanje na trošak pristojbe na prigovor.

52. Ukupno je protutužitelju za trošak vezan za protutužbu priznato 1.007,53 eura koji trošak obuhvaća trošak protutužbe od 150,00 eura, trošak žalbe na rješenje o odbacivanju protutužbe u iznosu od 187,50 eura po tbr. 10.1. OTH prema VPS-u protutužbe, trošak pristupa na ročište na kojem je raspravljano samo o protutužbi, 23. siječnja 2026. 150,00 eura uz uvećanje za PDV po tbr. 42. OTH -25 %, i trošak svih pristojbi vezanih za protutužbu (opisano u toč.49. obrazloženje: 112,80 eura na protutužbu, 142,68 eura na presudu, 142,68 eura na žalbu Trošak pristupa punomoćnika tuženika vezano za protutužbu u ranijoj fazi postupka na dan 11. svibnja 2023. tuženiku nije posebno priznat jer tuženik nije po čl. 144. st. 1 ZPP-a određeno postavio zahtjev za taj trošak koji iznosi 150,00 eura, nego je za pristup na ročište postavio samo zahtjev koji se odnosi na trošak pristupa povodom tužbe od 200,00 eura koliko mu je i priznato.

53. Ukupno je tuženik po osnovu troškova postupka u odnosu na tužbu i protutužbu tražio iznos od 4.950,00 eura, od toga se na trošak vezan za protutužbu odnosi iznos od 1.190,83 eura koji obuhvaća trošak zastupanja s PDV-om i 540,83 eura pristojbi.

54. Stoga je tuženik-protutužitelj vezano za trošak po protuužbi odbijen za iznos od 183,30 eura.

55. Ukupno je tužitelj po osnovu troška vezanih za postupak povodom tužbe ukupno tražio iznos od 3.596,67 eura.

56. Tužitelju je ukupno vezano za trošak povodom tužbe priznato 1.530,95 eura koji iznos obuhvaća trošak potrebnih radnji zastupanja u postupku povodom tužbe, PDV na te radnje, uz uvećanje za trošak pristojbe na prigovor.

57. Stoga je tužitelj vezano za zahtjev za naknadu troškova u postupku povodom tužbe odbijen sa zahtjevom za iznos od 2.065,72 eura.

58. Tužitelj-protutuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova u postupku povodom tužbe i u postupku povodom protutužbe ukupno za iznos od 3.187,50 eura koji zahtjev je postavio uz troškovnikom predanom na raspravi 19. siječnja 2024.(2.625,00 eura) uz uvećanje za trošak sastavom žalbe u iznosu od 250,00 eura, trošak pristupa na ročište 23.siječnja 2026. uz uvećanje za PDV za te radnje, te uvećanje za trošak pristojbi po čl. 154. st. 1. ZPP-a jer tužitelj nije uspio u sporu niti u odnosu na tužbu, niti u odnosu na protutužbu.

59. Tuženiku sud nije dosudio po čl. 151. st.3. ZPP-a kamatu na parnični trošak jer u tom dijelu nije određeno postavio zahtjev.

60. Posebno je odlučeno o troškovima povodom tužbe i protutužbe jer se radi o posebnim zahtjevima.

61. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 29. siječnja 2026.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovih odluka može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku od 15 dana, putem ovog suda. Rok za žalbu strankama teče od ročišta za objavu presude.

DNA:

-Tužitelj i tuženik, po punomoćnicima, putem e-Oglasne ploče