Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

Poslovni broj: P-674/2019-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Mileni Ivančević u pravnoj stvari tužitelja ĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 51216 Marinići zastupanog po punomoćniku Gordani Grubešić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, zastupanog po pun.odvjetnicima iz OD Kožul&Petrinović; iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate,zaključene dana 9.prosinca .2025., objavljene dana 29.1.2026.,., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br.306-139/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04.04.2008g., koji je solemniziran od Javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, Broj:OV- 13059/2008 od 08. travnja 2008 godine sklopljen između Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avneija 6, OIB:14036333877 kao kreditora i PD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u dijelu kojim je ugovorena odredba o ulaznoj naknadi (i osiguranju kredita), kao i u dijelu kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, sa svim izmjenama i dopunama tih ugovornih odredbi koje su donesene za vrijeme trajanja tražbine Banke.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, da tužitelju PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 12.575,15 EUR (slovima:dvanaesttisućapetstosedamdesetpeteuraipetnaestcenta), koji se novčani iznos ima vratiti tužitelju sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007, a od 01. siječnja 2008 godine po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo zadnjem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te daljnjim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama odnosno sa zateznim kamatama koje teku i to kako slijedi na:

-iznos od 10,81 EUR od 01.01.2009. pa do isplate

-iznos od 10,92 EUR od 01.02.2009. pa do isplate

-iznos od 10,97 EUR od 01.03.2009. pa do isplate

-iznos od 10,84 EUR od 01.04.2009. pa do isplate

-iznos od 10,87 EUR od 01.05.2009. pa do isplate

-iznos od 10,67 EUR od 01.06.2009. pa do isplate

-iznos od 10,53 EUR od 01.07.2009. pa do isplate

-iznos od 10,57 EUR od 01.08.2009. pa do isplate

.iznos od 10,65 EUR od 01.09.2009. pa do isplate

-iznos od 10,65 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

-iznos od 10,56 EUR od 01.11.2009. pa do isplate

-iznos od 10,71 EUR od 01.12.2009. pa do isplate

-iznos od 10,84 EUR od 01.01.2010. pa do isplate

-iznos od 11,01 EUR od 01.02.2010. pa do isplate

-iznos od 10,97 EUR od 01.03.2010. pa do isplate

-iznos od 11,20 EUR od 01.04.2010. pa do isplate

-iznos od 11,15 EUR od 01.05.2010. pa do isplate

-iznos od 11,24 EUR od 01.06.2010. pa do isplate

-iznos od 11,97 EUR od 01.07.2010. pa do isplate

-iznos od 11,83 EUR od 01.08.2010. pa do isplate

-iznos od 12,28 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

-iznos od 12,12 EUR od 01.10.2010. pa do isplate

-iznos od 11,87 EUR od 01.11.2010. pa do isplate

-iznos od 12,42 EUR od 01.12.2010. pa do isplate

----------------

267,65 EUR

I -iznos od 23,78 EUR od 01.11.2008. pa do isplate

-iznos od 3,96 EUR od 01.12.2008. pa do isplate

-iznos od 29,13 EUR od 01.01.2009. pa do isplate

-iznos od 33,00 EUR od 01.02.2009. pa do isplate

-iznos od 34,75 EUR od 01.03.2009. pa do isplate

-iznos od 29,93 EUR od 01.04.2009. pa do isplate

-iznos od 30,85 EUR od 01.05.2009. pa do isplate

-iznos od 23,48 EUR od 01.06.2009. pa do isplate

-iznos od 18,06 EUR od 01.07.2009. pa do isplate

-iznos od 19,50 EUR od 01.08.2009. pa do isplate

-iznos od 22,36 EUR od 01.09.2009. pa do isplate

-iznos od 22,11 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

-iznos od 19,22 EUR od 01.11.2009. pa do isplate

-iznos od 24,64 EUR od 01.12.2009. pa do isplate

-iznos od 28,99 EUR od 01.01.2010. pa do isplate

-iznos od 35,18 EUR od 01.02.2010. pa do isplate

-iznos od 33,76 EUR od 01.03.2010. pa do isplate

-iznos od 42,16 EUR od 01.04.2010. pa do isplate

-iznos od 40,56 EUR od 01.05.2010. pa do isplate

-iznos od 43,67 EUR od 01.06.2010. pa do isplate

-iznod od 70,54 EUR od 01.07.2010. pa do isplate

-iznos od 65,01 EUR od 01.08.2010. pa do isplate

-iznos od 81,91 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

-iznos od 76,07 eur od 01.10.2010. pa do isplate

-iznos od 66,68 eur od 01.11.2010. pa do isplate

-iznos od 86,49 eur od 01.12.2010. pa do isplate

-iznos od 111,93 eur od 01.01.2011. pa do isplate

-iznos od 94,04 eur od 01.02.2011. pa do isplate

-iznos od 100,92 eur od 01.03.2011. pa do isplate

-iznos od 92,93 eur od 01.04.2011. pa do isplate

-iznos od 94,39 eur od 01.05.2011. pa do isplate

-iznos od 128,19 eur od 01.06.2011. pa do isplate

-iznos od 131,49 EUR od 01.07.2011. pa do isplate

-iznos od 159,73 eur od 01.08.2011. pa do isplate

-iznos od 145,22 eur od 01.09.2011. pa do isplate

-iznos od 129,34 eur od 01.10.2011. pa do isplate

-iznos od 121,44 eur od 01.11.2011. pa do isplate

-iznos od 120,28 eur od 01.12.2011. pa do isplate

-iznos od 127,49 eur od 01.01.2012. pa do isplate

-iznos od 133,77 eur od 01.02.2012. pa do isplate

-iznos od 134,61 eur od 01.03.2012. pa do isplate

-iznos od 130,26 eur od 01.04.2012. pa do isplate

-iznos od 133,20 eur od 01.05.2012. pa do isplate

-iznos od 135,21 eur od 01.06.2012. pa do isplate

-iznos od 131,83 eur od 01.07.2012. pa do isplate

-iznos od 132,72 eur od 01.08.2012. pa do isplate

-iznos od 130,19 eur od 01.09.2012. pa do isplate

-iznos od 124,79 eur od 01.10.2012. pa do isplate

-iznos od 130,62 eur od 01.11.2012. pa do isplate

-iznos od 133,42 eur od 01.12.2012. pa do isplate

-iznos od 131,38 eur od 01.01.2013. pa do isplate

-iznos od 120,38 eur od 01.02.2013. pa do isplate

-iznos od 129,73 eur od 01.03.2013. pa do isplate

-iznos od 130,54 eur od 01.04.2013. pa do isplate

-iznos od 126,88 eur od 01.05.2013. pa do isplate

-iznos od 115,48 eur od 01.06.2013. pa do isplate

-iznos od 115,19 eur od 01.07.2013. pa do isplate

-iznos od 117,99 eur od 01.08.2013. pa do isplate

-iznos od 122,48 eur od 01.09.2013. pa do isplate

-iznos od 128,69 eur od 01.10.2013. pa do isplate

-iznos od 125,49 eur od 01.11.2013. pa do isplate

-iznos od 127,76 eur od 01.12.2013. pa do isplate

-iznos od 130,34 eur od 01.01.2014. pa do isplate

-iznos od 103,50 eur od 01.02.2014. pa do isplate

-iznos od 106,16 eur od 01.03.2014. pa do isplate

-iznos od 105,29 eur od 01.04.2014. pa do isplate

-iznos od 102,35 eur od 01.05.2014. pa do isplate

-iznos od 101,41 eur od 01.06.2014. pa do isplate

-iznos od 101,84 eur od 01.07.2014. pa do isplate

-iznos od 105,17 eur od 01.08.2014. pa do isplate

-iznos od 107,98 eur od 01.09.2014. pa do isplate

-iznos od 107,39 eur od 01.10.2014. pa do isplate

-iznos od 109,82 eur od 01.11.2014. pa do isplate

-iznos od 111,47 eur od 01.12.2014. pa do isplate

-iznos od 110,50 eur od 01.01.2015. pa do isplate

-iznos od 110,77 eur od 01.02.2015. pa do isplate

-iznos od 110,77 eur od 01.03.2015. pa do isplate

-iznos od 110,77 eur od 01.04.2015. pa do isplate

-iznos od 110,77 eur od 01.05.2015. pa do isplate

-iznos od 110,77 eur od 01.06.2015. pa do isplate

-iznos od 110,77 eur od 01.07.2015. pa do isplate

-iznos od 110,77 eur od 01.08.2015. pa do isplate

-iznos od 110,77 eur od 01.09.2015. pa do isplate

-iznos od 110,77 eur od 02.10.2015. pa do isplate

-iznos od 4.401,56 eur od 11.02.2016. pa do isplate

-----------------

12.307,50 EUR

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, da tužitelju PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčanu tražbinu u iznosu od 1,50 % od iznosa kredita što čini iznos od 1.308,94 EUR-a(slovima:tisućutristoosameuraidevedesetčetiricenta) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi za obradu i osiguranje) kredita ima vratiti tužitelju zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počevši od 18.04.2008. prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008 godine po stopi koju određuje čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanaciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te daljnjim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 da tužitelju PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčanu tražbinu u iznosu od 2.154,57 eur (slovima:dvijetisućestopedesetčetirieuraipedesetsedamsenta) koji iznos se zbog ništetnosti odredbe o naknadi banci zbog prijevremene djelomične otplate kredita i prijevremene konačne otplate kredita ima vratiti tužitelju, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 530,89

EUR(slovima:petstotrideseteuraiosamdesetdevetcenta) od 06.09.2008. pa do isplate, a na iznos od 1.623,68 eur (slovima:tisućušestodvadesettrieuraišezdesetosamcenta) od 01.11.2017. pa do isplate, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, po kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007, a od 01. siječnja 2008 godine po stopi koju određuje čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prv og kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postona poena, te daljnjim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.275,59 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je sa pravnim prednikom tuženika zaključio ugovor o kreditu 2008. Sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, da je Đ Maslač sudužnik i TD M.P.L. d.o.o. Rijeka Kačjak 6 kao založni dužnici, da je solemniziran kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke 4.4.2008. pod posol..br OV-13059 8.4.2008., kredit je vezan za valutu švicarski franak i sa rokom otplate sa 360 mjesečnih anuiteta, stranke su ugovorile da je redovna kamata promjenjiva, namjena kredita je stambeni kredit, međutim, da je tuženik povrijedio načela jednake vrijednosti činidbi, da su takve odredbe kojima je ugovorena kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke kao i odredbe o valutnoj klauzuli, tečaj nije bio unaprijed poznat utvrđen je ništetnim u kolektivnom sporu, da odredba o valutnoj klauzuli nije učinjena u skladu sa zakonom i direktivnom 93/13 EEZ i da stoga ima za posljedicu da je tuženik nepošten stjecatelj preplaćenih iznosa. Tužitelj navodi da je izvršio konverziju, ali, da to nije zapreka da traži utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi, jer se pravo na utvrđenje ništetnosti ne gasi, djeluje od dana sklapanja ugovora eks tunc, izvršenje konverzija i zaključen je anex glavnom ugovoru 10.2.2016., međutim, anexom nije konvalidirana ništetnost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu od 8.4.2008., stranke su same izvršile intervenciju u prethodnom sklopljeni ugovor. Tužitelj navodi da je 2017. U cijelosti otplaćen kredit, prijevremeno, platio je naknadu za izvršenu prijevremenu otplatu i otplatio jednokratno preostali iznos, odnosno zatvorio predmetni kredit, prema čl. 8. St. 2. Ugovora o kreditu u slučaju prijevremen otplate kredita, banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge prednika tuženika, a korisnik kredita se obvezao izvršiti uplatu prema obračunu banke. Tužitelj navodi da je ugovor bio unaprijed stipuliran i da nije mogao utjecati na odredbe ugovora a da su takve odredbe nepoštene i ništetne kako to propisuje odredba čl. 350. St. 3. Zakona o obveznim odnosima (ZOO). Tužitelj navodi da je izvršio izračun preplaćenih iznosa te proizlazi da je preplatio s osnova anuiteta 63.340,71 kunu na dan konverzije utvrđen je preplaćeni iznos u glavnici od 33.923,92 kn i platio je naknadu za prijevremenu otplatu kredita od 12.248,11 kn što ukupno čini 109.512,75 kn, tuženik predlaže provođenje financijskog vještačenja, te pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tražbine, ističe prigovor zastare tražbine, prigovara razumljivosti tužbe jer da nije razumljiv činjenični i pravni osnov tužbe,tuženik navodi da je zaključenjem anexa ugovora o kreditu kojim je konvertiran kredit tužitelj obeštećen, pa da stoga nema niti pravni interes za vođenje ove parnice, osporava da bi odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredit bila protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva pa da bi stoga bila ništetna. Tuženik navodi da naknada za prijevremenu otplatu kredita ne predstavlja iznos kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je prema redovnoj otplati kredita trebalo vratiti. Tuženik predlaže odbaciti tužbeni zahtjev radi nedostatka pravnog interesa.

3. Tužitelj po punomoćniku podneskom od 26.11.2019. osporio je u cijelosti navode činjenične iz odgovora na tužbu kao proizvoljno. Tužitelj navodi daje Vrhovni sud RH donio odluku Rev-2868/18 od 12.2.2019. i u istoj iskazao da tužitelji koji su izvršilo konverziju iz CHF u EUR i zaključili dodatak ugovoru o kreditu i dalje imaju pravni interes za traženje utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, tužitelj navodi da sklapanjem anexa banka nije otklonio ništetnost dijela odredbi iz osnovnog ugovora o promjeni kamatne stope i tečaja, niti je konverzijom izvršena restitucija koju određuje pravo evropske unije, jer konverzija nije konvalidacija nepoštenih ugovornih odredbi niti zaključenje anexa ugovora može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima pravo EU. Tužitelj navodi da on kao potrošač i slabija ekonomska strana nije znao niti mogao i trebao znati za cjelokupan rizik proizvoda, već da je na tuženoj bila dužnost tužitelja upozoriti na sve činjenice odnosno odredbe koje su utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu.

4. Tuženi dalje tijekom postupka protivi se provođenju financ. vještačenja, a za slučaj da sud odredi provođenje ovog dokaza tada predlaže da sud odredi zadaću vještaku na okolnost da li su sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na ime glavnice i kamate uključujući i ona plaćanja koja su posljedica tečajne razlike i povećanja kamatne stope iskorištenje za zatvaranja obveze po konvertiranom kreditu sve sukladno anexu uz ugovor o kreditu. Tužitelj je podneskom od 9.1.2024. izvršio preinaku tužbe (list 1607-1608), kojoj preinaci se tuženi protivi i za preinačeni dio ističe prigovor zastare. Sud je dopustio preinaku jer je svrhovita za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka.

5. Tuženik ističe prigovor radi prebijanja s osnova potplaćene kamata i tečaja. Nakon provedenog financ. vještačenja, podneskom od 26.11.2025. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev (list 1815-1819 spisa).

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 9-15 spisa), uvidom u isti sud utvrđuje da je kredit namjenski i da banka odobrava korisniku stambenog kredita 144.200,00 CHF za kupnju stana i sve u kunskoj protuvrijednosti, ugovor je zaključen 4.4.2008. i solemniziran i prijavljen bilježniku Veliboru Panjkoviću, izvršen je uvid u otplatni plan. (list 19-24 27-31 spisa) uvid u obavijest o promjeni anuiteta radi promjene kamate (list 32-33 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 34-36 spisa), dok ostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno obrazlagao s obzirom da je istu cijenio stalni sudski vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja i o istoj se očitovao, saslušan je tužitelj kao stranka PD (list 1663 spisa), provedeno je financ. vještačenje sa zadaćom kao na listu 1669 -1670 spisa po stalnom sudskom vještaku za financije dipl. oec. AD vlasnik obrta za usluge [obrt], izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka AD (1675-1686 spisa), sastavni dio je i tabelarni prikaz otplate kredita prema početkom otplatnom planu, razlika plaćenog zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule i analiza konverzije, uvid u dopunu nalaza i mišljenja vještaka radi prigovora tuženika na temeljni nalaz i mišljenje (list 1798-1799 spisa), uvid u drugu dopunu vještaka od 3.11.2025. (list 1803 spisa).

7.Iz iskaza tužitelja kao stranke u bitnome proizlazi da je kredit podigao 2008. za kupnju stana za stanovanje, kredit je podigao kod tuženika iz razloga što mu nije bio potreban jamac, podignut je na vremenski period od 30 godina u otplatnom planu nije bilo navedeno a niti u ugovoru kako će se mijenjati kamatna stopa i tečaj kroz period od 30 godina, znao je da je kamatna stopa promjenjiva, međutim je govora da je to stabilna valuta i držao je da iako dođe do promjene kamatne stope da će to biti neznatno. Kad je počela rata znatno rasti išao je u banku interesirati se i tražiti pomoć, međutim da su kazali da oni ne mogu ništa učiniti, ovakvim ugovorom i ponašanjem tuženika da mu je nanesena šteta, da mu je narušeno psihički zdravlje, kredit je konvertirao samo da bi mu bila manja rata, u dogovoru sa suprugom kredit je prijevremeno otplaćen ali tako da je supruga prodala stan od svojih roditelja pa je s tim novcem otplatila ostatak kredita, a prethodno je prodao i garsonjeru samo da bi smanjio glavnicu kredita.

8.Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije sud utvrđuje da vještak daje nalaz i mišljenje, da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, da je tužitelj na ime kamate do konverzije kredita uplatio iznos za 267,65 eura više a s osnova tečajne razlike 7.905,94 eura više, naknada za obradu kredita na plaćena je prilikom isplate kredita na dan 17.4.2008. od 1.308,94 eura a naknada za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita iznosila je 530,89 eura, konverzija je provedena sukladno odredbama zakona o izmjenama i dopuna zakona o potrošačkom kreditiranju, u obzirom su uzete sve uplate tužitelja.

9.Iz prvog dopunskog očitovanja vještaka AD dipl. oec. Vještak navodi da je netočno kako navodi tuženik da je razliku zbog promjene kamate prikazao na način da je usporedio samo iznose kamata po primijenjenom otplatnom planu i otplatnom planu po početno ugovorenim uvjetima. Vještak navodi da je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice povećanjem kamate, uspio je smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako da se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novog otplatnog plana i inicijalnog otplatnog plana unutar anuiteta zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenog iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatio, što se tiče prigovora da je vještak pogreško koristio tečaj na dan dospijeća anuiteta, vještak navodi da je prema ugovoru navedeno da se za plaćanje prije dospijeća anuiteta koristio tečaj na dan plaćanja, stoga je vještak prilikom izračuna bio dužan uzeti u obzir taj tečaj, a ne onaj koji je vrijedio na dan dospijeća, uplate je prikazao sukladno knjiženjima u knjig. kartici prikazujući prosječni tečaj, pa takvim uplatama prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno, jer su knjižena u knjigov.kartici temelje za vještačenje i samo iz njih vidljivo je kako se pojedina uplata raščlanjuje, kako po CHV potraživanjima, tako i po kunskim potraživanjima.

10.U drugoj dopunu nalaza i mišljenja vještak navodi da je već na sve primjedbe odgovorio u podnesku od 30.5.2025. i ponavlja da su knjiženja u knjig.kartici temelje za vještačenje, postupio je po zadaći suda, tražena je izračun ulazne naknade za obračun kredita i iznosi datum plaćene naknade za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita a ne i naknada za prijevremeno konačno zatvaranje kredita, te ostaje pri izračunu kao u temeljenom nalazu i mišljenju.

11. Prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati se na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u takvom slučaju, sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502.e ZPP-a), a što je propisano i odredbom čl. 118 ZZP-a, jer odredba normira, da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 ovoga zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 ovoga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (koji obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja).

12. Na temelju ocjene provedenih dokaza, svakog posebno i svih zajedno, sud utvrđuje, da je tužitelj dokazao osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu, koji je preciziran u podnesku od 26.11.2025 (list 1815-1819spisa). Po stavu ovog suda, tuženik je sačinio Ugovor o kreditu, kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti je zaključio sa tužiteljem, kao potrošački ugovor u smislu čl. 3 st. 1 t. 4 ZZP-a, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun kamate i mjesečne rate, jer uvidom u Ugovor sud utvrđuje, da nije navedena metoda po kojoj se određuju parametri za izračun visine kamate, pa je stoga tuženik na takav način tužitelju nametnuo ugovorne odredbe, unaprijed formulirane, što je po stavu ovog suda dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u ovome ugovornom odnosu, a što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tako bez pravnog osnova, tuženik stekao veći novčani iznos zbog povećanja kamatne stope, nego što je to bilo prvobitno ugovoreno, o čemu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale, pa je takva ugovorna odredba nepoštena i kao takva ništetna, a prema recentnoj sudskoj praksi - odluka Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014., radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod posl. br. P-1401/2012 pokrenula Udruga potrošač, protiv 8 hrvatskih banaka, pravomoćno je utvrđeno, da su odredbe o promjenjivosti stope redovnih kamata potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. nepoštene, pa prema tome i ništetne. Prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP-a (NN 41/14, 110/05), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi čl. 87 ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništetna odredba. Osim toga i prema Direktivi 93/13 EEZ (čl. 3 st. 2), smatra se, da odredba nije individualno ugovorena, ako je istu unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a prema sudskoj praksi Europskog suda pravde, sustav zaštite uspostavljen Direktivom 93/2013 EZ, temelji se na ideji, da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na banke, kako u pogledu pregovaračke pozicije, tako i u pogledu razine obaviještenosti i položaju koji vodi do pristanka na uvjete, koje je prethodno sastavio poslovni subjekt – banka, bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (izraženo u presudi C-484/08 EU), a što je vidljivo i iz odluke VTS-a posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., koja je jednako tako izvor prava, u kojoj se utvrđuje "da je valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba, jer da su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno". Ovo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci VS RH posl. br. Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., u kojoj se navodi, da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništene i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu banke kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi, da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njezinoj zakonom predviđenoj svrsi, da prema odredbi čl. 22 ZOO-a, valutna klauzula ima zaštitnu vrijednost, da očuva kupovnu moć novca u kojem je izražena obveza, a ne profit, da prilikom zaključenja ugovora nije znao, koji će novčani iznos morati vraćati tuženiku za vrijeme ugovornog odnosa, niti s osnova tečajne razlike, niti s osnova promjenljive kamatne stope. Uvidom u Ugovor o kreditu , koji je zaključen između tužitelja i pravnog prednika tuženika, sud utvrđuje, da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu jasno definirane, jer nije vidljivo, koji iznos novčanih jedinica s osnova promjenljive kamatne stope i tečaja CHF za vrijeme ugovornog odnosa je tužitelj u obvezi vratiti tuženiku, nije vidljiva metodologija obračuna otplate kredita tijekom ugovornog odnosa, za slučaj da dođe do promjene kamatne stope i uz promjenu valutne klauzule. Odredbe ovako nejasno ugovorene, postale su sadržajem ugovora o kojem se nije pojedinačno pregovaralo, stoga su ništetne ex tunc, sve kako je to utvrđeno u t. I izreke ove presude. Prema odredbi čl. 323 st.1 ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako nije moguće ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev, prema vještačkom nalazu, jer je sudski vještak za financije utvrdio ukupnu visinu preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja valute,ulaznu naknada za obradu kredita i iznos plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita,i plaćena naknada na ime prijevremene konačne otplate kredita ,sve prema knjigovodstvenoj kartici,jer da su ta knjiženja temelj za vještačenja.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka,jer je vještak decidirano odgovorio na sva postavljena pitanja suda i stranaka i u cijelosti postupio po zadaći suda,kako u temeljnom nalazu i mišljenju ,tako i u dopunama ,odgovarajući na primjedbe tuženika,dok je tužitelj prihvatio nalaz i mišljenje i precizirao tužbeni zahtjev sukladno istom. Sud je stava, da je utvrđeni i dosuđeni iznos tuženik stekao bez pravnog osnova, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Po stavu suda, kako je naprijed obrazloženo, tuženik bi bio nepošten stjecatelj, stoga je tužitelju dosuđenja zakonska zatezna kamata na svaki anuitet od dospijeća do isplate.

13. Neosnovan je prigovor zastare koji ističe tuženik, jer Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., zauzeo je stav, da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a, jer zastara se prekida podnošenjem tužbe ili svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, te zastara restitucijskih individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka tek po pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Presuda u zaštiti kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu Pž-7219/13 postala je pravomoćna 13. lipnja 2014.,Presuda VTS RH, Pž-6632/2017 14.lipnja 2018., pa kako kroz primjenu odredbe čl. 225 ZOO-a, primjenjuje se zastarni rok od 5 godina, a tužba u ovoj parnici podnesena je 26.4. 2019., dakle u okviru zastarnog roka, stoga je neosnovan prigovor zastare, a i prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Neosnovan je prigovor ,da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenjem parnice,jer je iz naprijed cit.Nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno,da je tužitelj preplatio iznos radi promjene kamate i tečaja u odnosu na prvobitno ugovoreni,kao i plaćanje naknade za obradu kredita,na dan 17.4.2008., te za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita,kao i naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita,uplate su rasčlanjene prema knjigovodstvenoj kartici,iz koje je vidljivo,koji dio se odnosi na kamatu a koji dio na tečaj.

14. Na temelju svega naprijed iznesenog sud je presudio kao u izreci.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Odredbom čl. 154 st, 1 ZPP-a, normirano je, da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je odredbom čl. 155 ZPP-a, propisano, da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Sud je tužitelju dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku i to: za sastav tužbe po pun. odvjetniku 500,00 eura, Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tarifa), trošak sastava 4 obrazložena podneska po pun. odvjetniku, Tbr. 8/1 Tarife, svaki podnesak 500,00 eura (podnesak od 2.3.2021.,9.1.2024.,18.3.2024.,26.11.2025.), tršak sastava 8 podnesaka Tar. br.8/4 Tarife, svaki podnesak 250,00 eura, od 2.3.2021.,19.3.2024.,20.3.2024.,1.2.2024.,19.3.2025.,6.3.2025.,9.4.2025.,2.12.2025. , trošak pristupa na 6 ročišta po pun. odvjetniku, svako ročište 500,00 eura, Tbr. 9/1 Tarife(15.3.2021.,11.9.2024.,18.3.2024.,23.6.2025.,12.11.2025.,9.12.2025.),uvećano za trošak za provedeno financijsko vještačenje u ukupnom iznosu od 600,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 175,59 eura, Tbr. 1/1 Tarife sudskih pristojbi, dakle ukupan trošak u iznosu od 8.275,59 eura.

16. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.

U Opatiji, 29. siječnja 2026.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužitelja