Pn-204/2024-125

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja ND, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Luke Mardešića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Željka Mičuge, odvjetnika, a po objavi presude dana 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, da tužitelju ND, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.126,22 EUR (16.020,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 1.982,88 EUR (14.940,00 kuna) od dana 27. siječnja 2011.godine do isplate,

- na iznos od 143,34 EUR (1.080,00 kuna) od dana donošenja presude do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ND, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.452,32 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.293,59 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. siječnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 16. travnja 2008. doživio prometnu nezgodu na autocesti A1 iz smjera Splita u smjeru Zagreba kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], da je za prometnu nezgodu odgovoran TD iz [adresa], koji je upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), uslijed skliskog i mokrog kolnika udario u stražnji dio vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj. Tvrdi da je u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio ozljede, da mu je na taj način povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa u tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi potražuje naknadu neimovinske štete od 14.940,00 kuna sa zateznim kamatama od dana 27. siječnja 2011. do isplate. Osim toga, potražuje i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.080,00 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenje presude do isplate, sve uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

1.1. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (list spisa 173) tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete od 15.300,00 kuna sa zateznim kamatama od 27.siječnja 2011. do isplate. Osim toga, potražuje i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 630,00 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, sve uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana od dana donošenja presude do isplate. Tužitelj je dakle tim podneskom, a u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 90,00 kn. S tim u vezi valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Tuženik se istoga dana kada mu je dostavljen predmetni podnesak tužitelja usprotivio povlačenju tužbe. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba u navedenom dijelu povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe, već će o tom dijelu sud odlučiti ovom presudom pa je predmet tužbenog zahtjeva isplata iznosa od 16.020,00 kuna sa zateznim kamatama na iznos od 14.940,00 kuna od dana 27. siječnja 2011. do isplate, a na iznos od 1.080,00 kuna od dana donošenje presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja jer da je do štetnog događaja došlo krivnjom tužitelja s obzirom da je isti zbog neprilagođene brzine naletio na zaustavljeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], da bi tek naknadno na vozilo tužitelja naletio osiguranik tuženika. Ukazuje da je tužitelj već u prvom naletu na vozilo reg. oznake [registarska oznaka] mogao zadobiti sve ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Presudom ovog suda poslovni broj Pn-152/2020-87 od 28. travnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 16.020,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 14.940,00 kuna od dana 27. siječnja 2011. do isplate te na iznos od 1.080,00 kuna od dana donošenja presude do isplate te zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 19.725,00 kuna, u roku od 15 dana.

3.1. Povodom žalbe tužitelja i tuženika podnijetih protiv navedene presude, Županijski sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Gž-441/2021-3 od 28. rujna 2023. uvažio žalbu tužitelja i tuženika te ukinuo navedenu presudu i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, s time da će se o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odlučiti u konačnoj odluci.

3.2. U naprijed navedenoj odluci višeg suda navedeno je da pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP sud može primijeniti tek ako je izveo predložene dokaze te ako je te dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 221. a ZPP, jer da tužitelj u postupku nije dokazao da je predmetne tjelesne ozljede zadobio prilikom udarca vozila kojim je upravljao TD u vozilo tužitelja. Pri tome da se prvostupanjski sud ne osvrće na dokazni prijedlog tužitelja sadržanog u tužbi i na ročištu od 18. ožujka 2014. (list 36 spisa). Time je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a i čl. 8. ZPP, jer je navedeni propust bio od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke. Da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221. a. ZPP, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: 1. da je sud izveo (predložene) dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku odlučnu činjenicu. U procesnopravnoj situaciji kakva je konkretna, kada dokazni prijedlog tužitelja za njihovim saslušanjem nije izveden, niti su za odbijanje navedeni razlozi, tada prvostupanjski sud nije o postojanju činjenica mogao odlučiti na temelju odredbe čl. 221. a. ZPP-a (Rev 950/2021-2 od 14. rujna 2021., i Rev 731/2021-3 od 10. studenog 2021.). S obzirom da to prvostupanjski sud nije učinio, to ni činjenično stanje za sada nije pravilno niti potpuno utvrđeno. U nastavku postupka prvostupanjski sud će dokaze ocijeniti na način određen čl. 8. ZPP te će otkloniti ukazane nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, odnosno ispitati osiguranika tuženika TD te će provesti još jednom dokaz prometno – medicinskog vještačenja na okolnost jesu li povrede koje je tužitelj zadobio nastale u prvom štetnom događaju ili kombinacijom ta dva događaja.

3.3. U ponovnom postupku ovaj sud je imao u vidu uputu višeg suda sadržanu u navedenoj odluci te je izveo dokaz ponovnim saslušanjem tužitelja kao stranke pred novom raspravnom sutkinjom i saslušao je svjedoka TD.

4. Sud je u ponovnom postupku izveo već ranije izvedene dokaze pa je izvršio uvid u odštetni zahtjev (list spisa 4-6), medicinsku dokumentaciju (list spisa 7-20), zapisnik o očevidu (list spisa 21-27), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆD (list spisa 41-42), izvršen je uvid u presliku spisa Prekršajnog suda u Zadru protiv okrivljenog ND (list spisa 45-88), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka CD (list spisa 92), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list spisa 93), proveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu (list spisa 128-132), proveden je dokaz prometnim sudsko-medicinskim vještačenjem po vještacima dr. med. Vedrani Petrovečki i Nevenu Erešu (list spisa 149-158), proveden je dokaz medicinskim vještacima po vještacima dr. Davorki Paladino i dr. VD (list spisa 167-169), proveden je dokaz saslušanjem vještaka dr. Davorke Paladino i dr. VD (list spisa 175-176), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Srđanu Gustinčiću (list spisa 184), proveden je dokaz saslušanjem vještaka dr. Srđana Gustinčića (list spisa 187), proveden je dokaz saslušanjem vještaka dr. Vedrane Petrovečki (list spisa 210). U ponovnom postupku sud je i ponovno saslušao tužitelja (list 351 spisa) budući da se tužitelj nije usuglasio da se njegov iskaz pročita jer je došlo do promjene raspravne sutkinje te je izveo novi dokaz saslušanjem svjedoka TD (list 371 spisa).

5. Među strankama nije sporan štetni događaj i pasivna legitimacija. Sporno je da li je tužitelj već u prvom dijelu štetnog događaja, dakle u naletu vozila tužitelja na vozilo reg. oznake [registarska oznaka] mogao zadobiti sve ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji ili je te ozljede zadobio u drugom dijelu štetnog događaja, kada je na vozilo tužitelja naletjelo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), kojim je upravljao TD. Sporna je visina tužbenog zahtjeva te da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Tužitelj je iskazao kako su se navedene prilike kretali iz smjera Splita prema Zadru, desnom kolničkom sporom trakom, da je vrijeme bilo suho, kada su došli do Karina, 10-tak minuta prije Zadra da je primijetio na staklu vozila ("šajbi") kapljice kiše, da je odjednom naletio na nešto i da mu je od toga vozilo proklizalo, klizao je 100-njak metara i udario u vozilo koje je bilo na zaustavnom traku s desne strane. Kada je izašao iz vozila primijetio je da se na kolniku nalazi led, krupa, tuča debljine 10-tak cm na prostoru u dužini od cca 100-150 metara, kada su proklizavali da je padala tuča i bilo je oblačno, da kada je izašao iz vozila van nakon ovog udarca u vozilo u zaustavnom traku da je udaljenost između njihovih vozila bila tolika da je između njih mogao proći, da je sredinom prednjeg dijela svoga vozila udario u njihov zadnji lijevi dio, da su one bile u zaustavnom traku i tada su stajale, da se nakon toga vratio u svoje auto i okrenuo se prema djetetu koje je bilo odostraga u auto-sjedalici i tada je vidio da prema njihovom vozilu klizi drugo vozilo marke Audi i to je vozilo udarilo u njihov zadnji desni dio, da ne može reći kojim dijelom vozila ih je udarilo, da su se od toga udarca okrenuli i vjerojatno su ponovno udarili u ovu gospođu ispred njih, da su nakon toga svi troje izašli iz auta, i onda je ženu i dijete smjestio u dostavni kamion i kada su već bili izvan auta, treće vozilo koje se kretalo iza njih je udarilo u Audi i odbacilo ga u njihovo vozilo, da su u tom trenutku oni već bili izvan vozila. Navodi da je u toj prometnoj nezgodi zadobio ozljede i bio u bolnici tjedan dana, da kada je prvi puta izašao iz auta da mu ništa nije bilo, ali nakon drugog udarca nije mogao maloga nositi, žena ga je nosila, već tada je osjećao bol i poslije se utvrdilo da je slomio tri rebra, da je nakon bolnice bio doma i tuđu pomoć mu je pružala supruga, da je on prije toga bio izašao iz vozila i vratio se unutra i da se nije bio ponovno vezao jer je auto bilo razbijeno, da nije postavio nikakvu signalizaciju nakon što je prvi puta izašao iz vozila iz razloga što nije bilo vremena između razdoblja kada je izašao iz vozila, pogledao je gospođe u vozilu ispred sebe i nakon toga je išao pogledati što je sa njegovom ženom i djetetom, da kada se vratio u vozilo upalio je sva četiri svjetla, da je na cesti bilo ograničenje brzine od 100 km/h, da se on vozio manje od brzine od 100 km/h, da na tom dijelu ceste nije bilo nikakvih upozorenja da se radi o skliskom kolniku ili o vremenskim uvjetima, da nakon prvog udarca u vozilo ispred sebe nije trznuo tijelom.

7.1. U svom iskazu od 11. rujna 2025. danim pred novom raspravnom sutkinjom tužitelj je iskazao kako, a nakon što mu je pročitan njegov iskaz koji je dao na zapisniku sastavljenom kod ovoga suda od 16.9.2014., da u cijelosti ostaje kod svog iskaza s tim da isti dopunjava na način da je vozilo marke Audi u njihov zadnji desni dio udarilo svojim prednjim dijelom. Na pitanje da li je u prvom dijelu štetnog događaja kada je svojim vozilom naletio na vozilo u zastavnoj traci zadobio ikakve tjelesne ozljede, odgovara kako nije jer da je nakon tog prvog štetnog događaja izašao van iz svog vozila kako bi vidio je li sve uredu sa gospođama u čije je vozilo udario i tada mu ništa nije bilo. Nakon što se uvjerio da je sa njima sve uredu vratio se u svoje vozilo da bi vidio što je sa suprugom i sinom i tada je vozilo marke Audi udarilo u njegovo vozilo. Navodi da u prvom dijelu štetnog događaja nije trznuo tijelom, a niti glavom jer se nije radilo o velikoj brzini kojom je upravljao svojim vozilom, dok je u drugom dijelu štetnog događaja poletio prema naprijed prema volanu jer se vozilo Audi kretalo velikom brzinom. Na pitanje da li su on i njegova supruga te dijete bili izvan vozila u trenutku kada je četvrto vozilo udarilo u Audi odgovara kako su bili izvan vozila. Na pitanje koliko je prošlo vremena od prvog štetnog događaja, odnosno kada je tužiteljevo vozilo udarilo u zaustavljeno vozilo pa do trenutka kada je vozilo Audi udarilo u zaustavljeno tužiteljevo vozilo odgovara da se možda radilo o minuti, minuti i pol, nije se radilo o puno vremena jer je on samo izašao iz svog vozila vidjeti je li sa gospođama sve uredu i vratio se u svoje vozilo.

8. Svjedokinja CD je iskazala kako su navedene prilike krenuli ujutro iz Splita prema Zadru, vrijeme je bilo sunčano i suho, kretali su se autoputom, za njihov smjer su bile dvije kolničke trake, kretali su se desnom sporijom trakom u odnosu na njihov smjer kretanja, 10 km prije ulaska u Zadar vrijeme se naglo promijenilo, počela je padati kiša, tuča, smračilo se. Bila je na mjestu suvozača, koliko se sjeća kretali su se brzinom 70 do 80 km/h, promet nije bio gust, odjednom su ušli u oblak, nisu ništa vidjeli, vozilo se diglo, kao da je vozilo letjelo i u jednom trenutku su udarili u nešto, u tom trenutku nije vidjela u što su udarili, navodi da se vozilom nije moglo upravljati, od toga udarca se vozilo zaustavilo, misli da je suprug rekao da su udarili u auto, čula je dijete da plače, a ono je sjedilo odostraga u autu, shvatila je da su živi pa je rekla suprugu neka ide pogledati što se dogodilo s ljudima u vozilu ispred njih, da se on vratio u vozilo i rekao da su bile dvije gospođe i da su dobro, da je onda on sjeo u vozilo, da je imala namjeru uzeti dijete, u međuvremenu su se odvezali i onda kada se okretala prema djetetu odostraga u auto-sjedalici je vidjela da prema njima dolazi automobil koji je udario odostraga u njih, da se od tog udarca njihovo vozilo okrenulo u više smjerova u automobil ispred i iza njih, da je udarila glavom u "šajbu", zatim je vozilo koje se kretalo iza vozila koje je ih je udarilo, udarilo u to vozilo i ponovno je to vozilo pogurao prema njima pa je bio još jedan udarac i onda se sve smirilo, taj zadnji udarac je bio blaži od ovoga drugog udarca. Potom je došla policija koju je zvala i hitna pomoć, da ih je hitna odvezla nakon dva sata u Zadar u bolnicu, da ne može reći da li je vozilo koje je bilo ispred tužiteljeva vozila u trenutku sudara bilo zaustavljeno ili je bilo u pokretu, da je do kontakta njihovog vozila i vozila gospođa koje su bile ispred došlo na zaustavnoj traci, da je tužitelj bio vezan u trenutku prvog sudara sa vozilom u kojem su bile dvije gospođe, da je u trenutku kada ih je udarilo vozilo iza njihovo vozilo bilo zaustavljeno i da njezin suprug tada nije bio vezan jer je u međuvremenu izlazio iz vozila pa se vratio, da ne može točno reći koliko je vremena prošla između jednog i drugog udarca, možda dvije-tri minute, ali da joj se čini da je sve bilo gotovo u roku od 5 minuta, cijeli taj proces, da je definitivno bio jači udarac drugi i da se ona od toga udarca polomila.

9. Svjedokinja ĆD je iskazala kako je navedene prilike išla iz Splita u Zagreb, ona je vozila, s njom u vozilu je bila mama, da je vrijeme bilo suho, bilo je jutro, da se kretala desnom kolničkom trakom, u jednom trenutku je počela tuča, to je bilo neočekivano, zamračilo se i počela je tuča, uslijed čega je kolnik postao klizav i počela se okretati lijevo - desno i onda se u tom okretanju našla na lijevoj kolničkoj traci okrenuta prema Splitu, da joj se tada vozilo ugasilo, onda je upalila vozilo i prešla preko desne kolničke trake i zaustavila se na zaustavnoj traci okrenuta prema Zagrebu, da kada se tako zaustavila, primijetila je ispred sebe narančasti kombi koji je bio zaustavljen u zaustavnoj traci i koji je lagano krenuo i onda je za njim krenula desnom kolničkom trakom i da je u toj zaustavnoj traci bila minutu dvije i onda je odlučila krenuti naprijed, sve to vrijeme padala je tuča i da se kretala minutu dvije tom zaustavnom kolničkom trakom i onda je čula udarac u zadnji dio vozila, da je od toga udaraca naletjela na ogradu sa te desne strane i zaustavila se, da je čula više od jednog udarca, ostala je u vozilu jer to vozilo koje ju je udarilo odozada je više vozila udarilo i svaki put kada bi njega netko udario, on bi ponovno udario njezino vozilo, da kada se sve smirilo izašla je iz vozila, netko je pozvao policiju, a kada je izašla iz vozila vidjela je više auta koja su se sudarila, da na tom dijelu ceste nije postojalo nikakvo upozorenje o stanju kolnika da bi bila tuča ili slično, da kada je krenula na toj zaustavnoj traci imala je upaljena sva četiri žmigavca i nije uspjela prijeći na desnu kolničku traku jer je bila prije toga udarena, Navodi da su u vozilu koje ju je udarilo bili muž, žena i dijete, da je vozač tog vozila izašao iz svojega vozila i došao k njoj dok je još sjedila u svom vozilu i tražio ju da pozove policiju jer su njima mobiteli ostali u autu, da kada je treće vozilo naletjelo na to vozilo koje je nju udarilo, da misli da je vozač tog vozila već bio izvan vozila, da se sjeća toga da je rekla dobro je da ste izašli van, jer je to bolje nego da su ostali u vozilu obzirom da je to treće vozilo nakon njihovog izlaska udarilo u njihovo vozilo, da je to vozilo bilo marke Audi, da je njezinom vozilu nastala šteta oko 60.000,00 kuna i naplatila ju je preko svojega kaska.

10. Svjedok TD je iskazao kako se konkretne zgode on kretao autocestom A1 iz smjera Splita prema Zagrebu, a prometna nezgoda se negdje dogodila otprilike prije Zadra na način da je on svojim vozilom naletio na zaustavljeno vozilo tužitelja koje se nalazilo u zaustavnoj traci. On je vidio dva vozila koja su bila zaustavljena jer su se sudarila, s tim da taj sudar nije vidio, padala je tuča, on je kočio, no međutim nije uspio zaustaviti svoje vozilo, već je udario u zaustavljeno vozilo tužitelja koje se nalazilo u zaustavnoj traci. Koliko se sjeća, svojim vozilom je udario u bočni, suvozačev dio vozila tužitelja, misli da je čak udario u zaštitnu ogradu. O tome ima i fotografije, a također su fotografije prometne nezgode objavljene i u Večernjem listu. On je u toj zaustavnoj traci vidio ženu s djetetom koja se nalazila možda 10 metara ispred vozila u koje je udario i tu je bio sa njima neki čovjek pa ga je bilo strah da ne udari u njih, posebno u ženu i dijete. U tom vozilu na koje je naletio u trenutku prometne nezgode nije bilo nikoga, vozilo je bilo u potpunosti prazno. Nije siguran da li je taj čovjek koji je bio sa ženom i sa djetetom tužitelj, odnosno nije mu poznato da li je taj čovjek vlasnik vozila na koje je naletio ili je ta žena koja je bila sa djetetom vlasnica vozila na koje je naletio. Poslije je došla policija koja je napravila očevid, a on je u policiji platio 1.000,00 kn kazne, ne zna točno za što. Odgovorno tvrdi da je vozilo na koje je naletio bilo prazno, odnosno da u njemu nije bilo osoba. Na njegovo vozilo je potom naletjelo vozilo ministra N koji je u vozilu bio sa dvije osobe pretpostavlja da se radilo o vozaču i osiguranju ministra. Na pitanje da li je bilo drugih osoba na mjestu događaja osim žene sa djetetom i spomenutog čovjeka, svjedok odgovara kako su prilikom njegovog naleta na zaustavljeno vozilo na mjestu događaja bili žena, dijete, čovjek, a da li je bio još jedan čovjek on nije siguran.

11. Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem te očevid na licu mjesta. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Nevena Ereša, dipl. ing. od 5.12.2016. proizlazi da je prvo vozilo tužitelja svojim prednjim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio vozila svjedokinje ĆD, nakon čega je vozilo svjedoka TD svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na stražnji dio zaustavljenog vozila tužitelja koje je ponovno naletjelo na vozilo svjedokinje ĆD, u kasnijem štetnom događaju je četvrto nepoznato vozilo najvjerojatnije naletjelo na vozilo svjedoka TD, koje je zatim odbačeno na vozilo tužitelja, a vozilo tužitelja odbačeno je na vozilo svjedokinje ĆD. Mjesto sudara vozila tužitelja i svjedokinje ĆD nalazilo na zaustavnoj prometnoj traci u blizini njezinog lijevog ruba, dok se mjesto sudara vozila svjedoka TD i vozila tužitelja nalazilo na desnoj prometnoj traci u blizini njezinog desnog ruba, za izračun brzine kretanja svih vozila neposredno prije štetnog događaja nema elemenata. Provedena analiza pokazuje da se predmetni šteni događaj može podijeliti na dva štetna događaja, na način da je u prvom štetnom događaju vozilo tužitelja svojim prednjim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio vozila svjedokinje ĆD, dok je u drugom štetnom događaju vozilo svjedoka TD svojim prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio zaustavljenog vozila tužitelja. Do naleta vozila tužitelja, na vozilo svjedokinje ĆD ne bi došlo da se vozilo tužitelja kretalo tehnički prilagođenom brzinom preglednosti i stanju površine kolnika na mjestu štetnog događaja, dok isto tako do naleta vozila svjedoka TD na zaustavljeno vozilo tužitelja ne bi došlo da se vozilo svjedoka TD kretalo tehnički prilagođenom brzinom preglednosti i stanju površine kolnika na mjestu štetnog događaja.

11.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Nevena Ereša jer je isti logičan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima struke. Osim toga, nalaz prometnog vještaka sukladan je i iskazima tužitelja u dijelu u kojem opisuje na koji način je došlo do štetnog događaja te iskazima svjedoka. Ujedno se napominje kako stranke nisu imale primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje prometnog vještaka.

12. Budući da tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu štete radi pretrpljenih ozljeda zadobivenih prilikom naleta vozila marke Audi registarske oznake [registarska oznaka], u stražnju stranu vozila tužitelja, kao i da iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša proizlazi da do naleta vozila Audi registarske oznake [registarska oznaka] na zaustavljeno vozilo tužitelja ne bi došlo da se to vozilo kretalo tehnički prilagođenom brzinom preglednosti i stanju površine na mjestu štetnog događaja, to je potrebno utvrditi da li je tužitelj u prvom štetnom događaju, kada je svojim prednjim dijelom vozila naletio na stražnji lijevi dio vozila registarske oznake [registarska oznaka] mogao zadobiti sve ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji, kako to tvrdi tuženik u odgovoru na tužbu ili je te ozljede zadobio prilikom naleta vozila Audi registarske oznake [registarska oznaka], u stražnju stranu vozila tužitelja, kako to tvrdi tužitelj u tužbi i tijekom postupka.

13. Sud prihvaća iskaz svjedoka TD i iskaz svjedokinje ĆD, ocjenjuje ih uvjerljivim i istinitim, budući da isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza navedenih svjedoka, posebice glede činjenice da se tužitelj u trenutku kada je na njegovo vozilo naletjelo vozilo svjedoka TD nalazio izvan vozila, nisu ničim dovedeni u sumnju. Pritom se napominje kako su ti iskazi glede odlučne činjenice, dakle dijelu u kojem svjedoci iskazuju da se tužitelj u trenutku kada je na njegovo vozilo udarilo vozilo svjedoka TD nalazio izvan svog vozila međusobno istovjetni, odnosno sukladni. Dakle, na temelju provedenih dokaza, prvenstveno na temelju iskaza svjedoka TD, a potom i na temelju iskaza svjedokinje ĆD, sud je utvrdio da je tužitelj u trenutku kada je na njegovo vozilo naletjelo vozilo marke Audi kojim je upravljao svjedok TD bio izvan svog vozila, odnosno da u vozilu tužitelja nije bilo osoba. Osim što to decidirano i odgovorno tvrdi svjedok TD, i svjedokinja ĆD navodi da je tužitelj izašao iz svojega vozila i došao k njoj dok je još sjedila u svom vozilu i tražio ju da pozove policiju jer su njima mobiteli ostali u autu, a da kada je treće vozilo (dakle vozilo svjedoka TD) naletjelo na to vozilo koje je nju udarilo (dakle vozilo tužitelja), da misli da je vozač tog vozila (dakle tužitelj) već bio izvan vozila jer da se sjeća toga da je rekla dobro je da ste izašli van, jer je to bolje nego da su ostali u vozilu, obzirom da je to treće vozilo nakon njihovog izlaska udarilo u njihovo vozilo, da je to vozilo bilo marke Audi. Sud prihvaća iskaz tužitelja i svjedokinje CD, tužiteljeve supruge, osim u dijelu u kojem iskazuju da se tužitelj sa svjedokinjom CD i njihovim djetetom u trenutku kada je vozilo marke Audi kojim je upravljao svjedok TD nalazio u svom vozilu, odnosno da su nakon što je tužitelj svojim vozilom udario u vozilo registarske oznake u vozilo svjedokinje ĆD vratili u njihovo vozilo i da ih je tek onda udarilo vozilo kojim je upravljao TD. U tom dijelu, kao i u dijelu u kojem tužitelj navodi da je ozljede zadobio u drugom dijelu štetnog događaja, odnosno da kada je prvi puta izašao iz auta mu ništa nije bilo, ali da nakon drugog udarca da nije mogao dijete nositi, da u prvom dijelu štetnog događaja nije trznuo tijelom, a niti glavom jer se nije radilo o velikoj brzini kojom je upravljao svojim vozilom, dok je u drugom dijelu štetnog događaja poletio prema naprijed prema volanu jer se vozilo Audi kretalo velikom brzinom, sud je iskaze tužitelja i svjedokinje CD ocijenio neuvjerljivim iz razloga jer su ti iskazi suprotni iskazima svjedoka TD i ĆD iz kojih proizlazi da se tužitelj u drugom dijelu štetnog događaja nije nalazio u svom vozilu, a ti svjedoci su posve nezainteresirani za ishod ovog postupka. Dakle, iskazi posve nepristranih i objektivnih svjedoka TD i ĆD glede te, u ovom postupku odlučne činjenice, u cijelosti su podudarni, u konačnici životni i logični pa ih kao životne, uvjerljive i logične prihvaća i ovaj sud. Pri tome su netočni navodi tužitelja sa rasprave od 24.12.2025. da iz iskaza svjedoka TD jasno proizlazi da uopće ne percipira da je još jedno vozilo sudjelovalo u nezgodi u kojem su bili drugi putnici, a koje je vozila gđa. ĆD, a i neodlučni su njegovi navodi pa da stoga obzirom na protek vremena smatra da možda svjedok nije siguran o kojima osobama se točno radi te je naveo da je vidio neke osobe na prometnici. Suprotno tvrdnjama tužitelja, navedeni svjedok percipira da je još jedno vozilo u kojem su bili drugi putnici sudjelovalo u nezgodi jer na početku svog iskaza navodi da je vidio dva vozila koja su bila zaustavljena jer su se sudarila, s tim da taj sudar nije vidio, a u ovom postupku je neodlučno što svjedok TD ne iskazuje decidirano o broju osoba izvan vozila i o kojim se osobama točno radi, a koje on zamijetio izvan vozila prilikom svog naleta na vozilo tužitelja u kojem se nisu nalazile osobe jer svjedok vrlo jasno i decidirano, čak u dva navrata u svom iskazu tvrdi da u tom vozilu na koje sam naletio u trenutku prometne nezgode nije bilo nikoga, vozilo je bilo u potpunosti prazno, odnosno da u njemu nije bilo osoba, a istovjetno tvrdi i svjedokinja ĆD, pojašnjavajući čak da se sjeća toga da je rekla tužitelju i njegovoj supruzi da je dobro da su izašli van, jer da je to bolje nego da su ostali u vozilu, obzirom da je to treće vozilo marke Audi nakon njihovog izlaska udarilo u njihovo vozilo. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka Vedrane Petrovečki proizlazi da je tužitelj ozljedu rebara mogao zadobiti samo u prvom djelu nezgode, a isto tako i natučenje, odnosno udarac u prsni koš koji čini cjelinu sa prijelomom rebara pa i zbog navedenog sud nije mogao prihvatiti iskaz tužitelja u dijelu koji je suprotan nalazu i mišljenju vještaka glede tih ozljeda.

14. Na okolnost utvrđenja koje od ozljeda navedenih u priležećoj medicinskoj dokumentaciji je tužitelj mogao zadobiti u naletu vozila tužitelja na stražnji lijevi dio vozila kojim je upravljala ĆD u predmetnom štetnom događaju provedeno je kombinirano sudsko medicinsko i prometno vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Vedrani Petrovečki, specijalistu sudske medicine i Nevenu Erešu, dipl. ing.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša, dipl. ing. od 14. kolovoza 2017. proizlazi da je prvo vozilo tužitelja svojim prednjim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio vozila svjedokinje ĆD uz promjenu brzine vozila tužitelja od oko 20-30 km/h, nakon čega je vozilo svjedoka TD svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na stražnji dio zaustavljenog vozila tužitelja uz promjenu brzine vozila tužitelja od oko 20-30 km/h, pri čemu je vozilo tužitelja, kao posljedica ovoga sudara, ponovno naletjelo na vozilo svjedokinje ĆD, uz promjenu brzine vozila tužitelja od oko 10-15 km/h.

15.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer je isti logičan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima struke. Ujedno se napominje kako stranke nisu imale prigovora na isti.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Vedrane Petrovečki od 14. kolovoza 2017. proizlazi da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da su pri prvom bolničkom liječenju kao i kasnijim kontrolnim pregledima u tužitelja bile utvrđene ozljede i postavljene dijagnoze natučenja glave, istegnuće vrata (istegnuće mišića vrata), natučenja (udarca) u prsni koš, prijeloma III do V rebra desno. Pri dinamici odvijanja prometne nesreće koja proizlazi iz stanja spis te iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da su prilikom naleta vozila tužitelja na stražnji lijevi dio vozila kojim je upravljala ĆD djelovale sile deceleracije, a što je dovelo do polijetanja tijela tužitelja prema naprijed, uz promjenu brzine vozila tužitelja od oko 20-30 km/h, da je istovjetnu promjenu brzine doživjelo vozilo tužitelja prilikom naleta vozila svjedoka TD, samo što su tada na tijelo tužitelja djelovale sile akceleracije pa je tijelo poletjelo prema natrag, da su u trećem dijelu predmetnog štetnog događaja na tijelo tužitelja ponovno djelovale sile deceleracije, a što je ponovno dovelo do polijetanja tijela tužitelja prema naprijed, samo što je tada promjena brzine vozila tužitelja iznosila oko 10-15 km/h. Uspoređujući ovu dinamiku kretanja tijela tužitelja s ozljedama koje je tužitelj zadobio proizlazi zaključak da su sve navedene ozljede mogle nastati u prvom dijelu predmetnog štetnog događaja, i to bez obzira na činjenicu je li ili nije u trenutku prometne nesreće tužitelj koristio sigurnosni pojas. Iz medicinske dokumentacije ne proizlazi lokalizacija ozljede glave, tj. gdje se točno nalazilo natučenje glave pa je isto moglo nastati i u tjemenom dijelu glave, kada je došlo do povratnog gibanja tijela tužitelja prilikom naleta vozila tužitelja na stražnji lijevi dio vozila kojim je upravljala ĆD, da je istegnuće (mišića) vrata također moglo nastati u dinamici odvijanja štetnog događaja. Glava koja nije fiksirana, već je slobodna, neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa reagira na sile akceleracije i deceleracije, pri tom maksimalna promjena brzine izračunata po prometnom vještaku od oko 20-30 km/h, omogućuje nastanak trzajne ozljede i u potpune zdrave vratne kralježnice, da su prijelomi od III. do V. rebra desno, mogli nastati nalijetanjem na zategnuti sigurnosni pojas.

16.1. U svom usmenom saslušanju vještak dr. Vedrana Petrovečki je navela da je izvršila uvid u spis, iskaz tužitelja i iskaz suvozačice (supruge tužitelja) iz kojih proizlazi da se prometna nesreća u kojoj je tužitelj zadobio ozljede odvijala u nekoliko dijelova koji nisu bili vremenski neposredno povezani, već je između prvog i drugog dijela prometne nesreće došlo do razmaka od oko 5 minuta, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je promjena brzine vozila tužitelja naletom na vozilo ispred sebe iznosila 20 do 30 km/h, po ovom sudaru tužitelj je izašao iz vozila i provjeravao u kakvom su stanju putnici koji su se nalazili u vozilu u koje je udario, da bi se ponovno vratio u svoje vozilo i sjeo, da je neposredno nakon ulaska u vozilo, došlo do naleta vozila osiguranika tuženika na stražnji dio zaustavljenog vozila tužitelja te je došlo do promjene brzine vozila također od 20 do 30 km/h, da je u nastavku vozilo tužitelja naletjelo na isto vozilo ispred sebe uz promjenu brzine od oko 10 do 15 km/h, da za dalje razmatranje ovog događaja treba reći da je tužitelj bio zadržan na bolničkom liječenju dan po prometnoj nesreći, od 17. do 22. travnja 2008., da je zadobio natučenje glave, istegnuće mišića vrata, natučenje prsnog koša i prijelom trećeg do petog rebra desno, da su brzine u prvom i u ovom drugom naletu bile potpuno istovjetne i da su već pri prvom naletu vozila tužitelja na vozilo ispred sebe ostvareni uvjeti u kojima je tužitelj mogao zadobiti sve opisane i utvrđene ozljede za koje su dijagnoze postavljene u otpusnom pismu. S obzirom na relativno veliku promjene brzine (ali istovjetnu prvom naletu), tužitelj koji je već u tom trenutku sasvim izvjesno zadobio istegnuće mišića vrata, a s obzirom na dinamiku odvijanja prometne nesreće, mogao je ponovno zadobiti gibanje vratne kralježnice koje bi omogućilo pogoršanje simptoma, da svakako treba isključiti da bi uz ovu promjenu brzine ozljede u vidu prijeloma rebara nastale u drugom dijelu prometne nesreće. Zbog dinamike kretanja tijela, naime, iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj zadobio prijelom od 3. do 5. rebra desno, s obzirom da su u prvom dijelu prometne nesreće djelovale sile deceleracije, mora se reći da je prijelom rebara nastao nalijetanjem tijela na zategnuti sigurnosni pojas, a na što upućuje i prijelom 3. do 5. rebra, što i odgovara lokalizaciji zategnutog sigurnosnog pojasa. U drugom dijelu, kada je došlo do naleta vozača TD na vozilo tužitelja došlo je do djelovanja sila akceleracije, odnosno ubrzanja, zbog kojih se tijelo tužitelja "moralo zalijepiti za naslon stolice" što ne omogućava nastanak ozljede u vidu prijeloma rebara, da se treba naglasiti da natučenje, odnosno udarac u prsni koš čini cjelinu sa prijelomom rebara i nastalo je na već na prethodno opisani način u prvom dijelu prometne nesreće nalijetanjem na zategnuti sigurnosni pojas. Kao što je i u pisanom nalazu i mišljenju navela, u medicinskoj dokumentaciji nije navedeno gdje je u tužitelja postojalo natučenje glave, stoga i nije moguće reći u kojem je dijelu nastala ova ozljeda te je mogla nastati i u drugom pa i u trećem dijelu prometne nesreće, da za navedenu ozljedu u vidu trzajne ozljede vratne kralježnice treba reći, da je nastala već u prvom dijelu prometne nesreće, međutim daljnje gibanje glave u drugom i trećem dijelu prometne nesreće moglo je samo pogoršati prethodno nastalu trzajnu ozljedu vratne kralježnice, s time da ne može govoriti u nekim omjerima ili postotcima koliko je svaki od ovim dijelova štetnog događaja doprinio nastanku ukupnih trajnih posljedica kod tužitelja, da je sasvim izvjesno da je zbog dinamike odvijanja prometne nesreće i promjene brzine koja je iznosila 20-30 km/h u prvom dijelu prometne nesreće, moralo doći do nastanka trzajne ozljede vratne kralježnice, da je znano da se bolovi ne moraju nužno pojaviti u trenutku nastanka trzajne ozljede vratne kralježnice, već mogu nastati i naknadno, što se ne mjeri samo u minutama već i danima, međutim, nepobitna je činjenica da je on sa tako ozlijeđenom vratnom kralježnicom i tako kratkom vremenskom odsječku zadobio nova gibanja vratne kralježnice koja su mogla doprinijeti nastanku trajnih posljedica, time da ona to ne može razgraničiti, da kada joj se predočava iskaz svjedoka ĆD, proizašlo bi da je tužitelj bio izvan vozila u trenutku naleta vozila marke Audia iz čega bi proizašlo, da za tužitelja je utjecaj na nastanak posljedica imao samo prvi dio štetnog događaja u kojem je zadobio sve opisane i utvrđene ozljede.

16.2. Sud je u cijelosti prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještakinje sudske medicine, tako i usmeno očitovanje vještakinje koje je dano na glavnoj raspravi budući su isti logični, objektivni, uvjerljivi te dani u skladu s pravilima znanosti i vještine. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud. Budući da se po ocjeni ovog suda, nije pojavila niti najmanja sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja vještaka, odnosno da isti nije nejasan, nepotpun niti proturječan sa sobom ili s izviđenim okolnostima, u smislu odredbe članka 261. st. 2. ZPP, a povrh toga, imajući posebice u vidu utvrđenja iz odlomka 13. ove presude, odbijen je prijedlog tužitelja da se u predmetu provede novo medicinsko vještačenje po drugom vještaku i sud je takav prijedlog ocijenio na način da je isti usmjeren isključivo ka odugovlačenju ovog postupka, a drugačija odluka suda bila bi suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

17. Dakle, osim što je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga navedenih u odlomku 13. ove presude, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Vedrane Petrovečki, koji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, utvrdio da su sve navedene ozljede (natučenja glave, istegnuće vrata , tj. istegnuće mišića vrata, natučenja, tj. udarca u prsni koš, prijeloma III. do V. rebra desno) mogle nastati u prvom dijelu predmetnog štetnog događaja, kada je tužitelj svojim prednjim dijelom vozila naletio na stražnji lijevi dio vozila registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala ĆD, i to bez obzira na činjenicu je li ili nije u trenutku prometne nesreće koristio sigurnosni pojas. Sud je utvrdio da su brzine u prvom i u drugom naletu bile potpuno istovjetne i da su već pri prvom naletu vozila tužitelja na vozilo ispred sebe ostvareni uvjeti u kojima je tužitelj mogao zadobiti sve opisane i utvrđene ozljede za koje su dijagnoze postavljene u otpusnom pismu, da je tužitelj sasvim izvjesno zadobio istegnuće mišića vrata te da je s obzirom na dinamiku odvijanja prometne nesreće mogao ponovno zadobiti gibanje vratne kralježnice koje bi omogućilo pogoršanje simptoma, da je navedena ozljeda u vidu trzajne ozljede vratne kralježnice nastala već u prvom dijelu prometne nesreće te da je daljnje gibanje glave u drugom i trećem dijelu prometne nesreće moglo samo pogoršati prethodno nastalu trzajnu ozljedu vratne kralježnice, s time, da vještak ne može govoriti u nekim omjerima ili postotcima koliko je svaki od ovih dijelova štetnog događaja, doprinio nastanku ukupnih trajnih posljedica kod tužitelja, a osim toga, da vještak to ne može razgraničiti, da treba isključiti da bi uz ovu promjenu brzine natučenje odnosno udarac u prsni koš, koji čini cjelinu sa prijelomom rebara i ozljede u vidu prijeloma rebara, nastale u drugom dijelu prometne nesreće, a zbog dinamike kretanja tijela, da glede natučenje glave, a s obzirom da u medicinskoj dokumentaciji nije navedeno gdje je u tužitelja postojalo natučenje glave, nije moguće reći u kojem je dijelu nastala ova ozljeda te je mogla nastati i u drugom pa i u trećem dijelu prometne nesreće.

18. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu moraju postojati opće pretpostavke te odgovornosti: štetna radnja, protupravnost štetne radnje, postojanje subjekata obveznog odnosa te uzročna veza između štetne radnje i štete. Povrh toga, kod odgovornosti po osnovi krivnje, izvan navedenih općih pretpostavki, za tu bi odgovornost trebala postojati krivnja tuženika. To konkretno znači da tužitelj mora dokazati da se štetni događaj dogodio na način kako to tužitelj u tužbi opisuje i tijekom postupka tvrdi. Odredbom čl. 221. a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U ovom postupku tužitelj nije dokazao da se štetni događaj dogodio na način kako to tvrdi u tužbi i tijekom postupka, a time i uzročnu vezu između štete i štetnog događaja jer su iz naprijed iznijetih razloga dovedeni u sumnju iskazi tužitelja i svjedokinje CD, njegove supruge glede načina nastanka ozljede tužitelja. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, činjenična utvrđenja u postupku, posebice iskaze svjedoka TD i ĆD te nalaz i mišljenje vještakinje Petrovečki, ovaj sud je zaključka da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je do njegovih ozljeda došlo u trenutku kada je na njegovo vozilo naletjelo vozilo svjedoka TD jer se u tom trenutku u vozilu tužitelja nisu nalazile osobe pa niti sam tužitelj pa je iz toga razloga tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Sud nije ulazio u daljnju ocjenu osnovanosti ostalih navoda odgovora na tužbu, budući da je iz naprijed navedenih razloga našao da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, dok ostali dokazi provedeni u ovome postupku, nisu pravno odlučni pa nisu niti analizirani i ocijenjeni po ovome sudu.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu. Tuženiku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 24. srpnja 2018. i 8. veljače 2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 18. ožujka 2014., 3. lipnja 2014., 16. listopada 2014., 14. ožujka 2018., 17. rujna 2018., 12. ožujka 2019., 16. svibnja 2019., 30. rujna 2019., 12. veljače 2020., 8. siječnja 2025., 11. rujna 2025. i 24. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Priznat mu je i trošak sastavljanja žalbe od 12. svibnja 2020. u iznosu od 100,00 EUR temeljem Tbr. 10. toč. 4. Tarife jer je tom žalbom tuženik pobijao odluku o troškovima pa se radi o žalbi protiv rješenja, a ne o žalbi protiv presude, slijedom čega tuženiku pripada 50 % nagrade iz Tbr 7 toč. 1. Tarife, a s preostalim zahtjevom s tog osnova tuženik je odbijen. Za svaku navedenu radnju tuženiku je priznat PDV po stopi od 25 %. Priznat mu je i trošak vještačenja u iznosima od 291,98 EUR (kombinirano sudsko medicinsko i prometno vještačenje) i 199,08 EUR (radiološko vještačenje). Priznat mu je i trošak za pristup vještaka na ročište u iznosu od 86,26 EUR (iznos koji je i zatražen, dakle ne preko zatraženog). Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

20.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od dana 5. svibnja 2015. iz razloga što je tuženik u tom podnesku naveo da nije u mogućnosti pristupiti na ročište zakazano za 6. svibnja 2015. te je predložio da se to ročište održi u njegovoj odsutnosti. Osim toga tuženik je u tom podnesku naveo da ostaje kod svih istaknutih prigovora, da osporava odgovornost, posebice imajući u vidu iskaz saslušanih svjedoka CD i ĆD, jer da iz iskaza navedenih svjedoka nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj udario u vozilo na zaustavnom traku, izašao iz vozila, nije stavio oznake na kolniku, vratio se u vozilo, nakon čega je na njihovo vozilo naletio osiguranik tuženika te da ukoliko tužitelj ustraje kod tužbe, tuženik ustraje na provođenju dokaznih prijedloga iz odgovora na tužbu, predložio je odbiti tužitelja u cijelosti sa tužbenim zahtjevom, sve uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate. Po ocjeni ovoga suda navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP, sve imajući u vidu da tuženik u tom podnesku nije naveo nikakve nove okolnosti te je vršio ocjenu dokaza svjedoka CD i tužitelja, iako je već na ročištu na kojem su oni saslušani prigovorio istinitosti njihovih iskaza. Sud također nije priznao tuženiku trošak sastava podneska dana 13. listopada 2015., a to iz razloga što spisu ne prileži podnesak tuženika od 13. listopada 2015. Naime, tuženik je ovome sudu dostavio podnesak od dana 12. listopada 2015. kojim je obavijestio sud da punomoćnik tuženika nije u mogućnosti pristupiti na ročište zakazano za dan 14.listopada 2015., ali je predložio da se isto održi u odsutnosti tuženika te je molio dostavu raspravnog zapisnika te je ostao kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga, predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate. Iako tuženik u troškovniku nije decidirano zatražio trošak sastava podneska od 12. listopada 2015., valja napomenuti da po ocjeni ovoga suda i navedeni podnesak nije potreban za vođenje parnice, budući da tuženik u tom podnesku ne navodi ništa novo u odnosu na ono što je već u postupku naveo, a okolnost da li će sud provesti ročište u njegovoj odsutnosti, ne ovisi o prijedlogu tuženika iz tog podneska, stoga sud tuženiku nije priznao trošak sastava tog podneska, a u smislu odredbe članka 155 ZPP. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 31. ožujka 2017. (zaprimljenog putem faks uređaja ovog suda) kojim obavještava sud da nije u nije u mogućnosti pristupiti na ročište zakazano za dan 3. travnja 2017., ali je predložio da se isto održi u odsutnosti tuženika te je molio dostavu raspravnog zapisnika te je ostao kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga, predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate. U tom podnesku je naveo kako ne prigovara nalazu i mišljenju vještaka Ereša. Imajući u vidu sadržaj tog podneska, isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 3. travnja 2017. (zaprimljenog neposredno) koji je po svom sadržaju istovjetan sadržaju podneska od 31. ožujka 2017. (zaprimljenog putem faks uređaja ovog suda) pa iz naprijed iznijetih razloga (koji se odnose na podnesak od 31. ožujka 2017.) nije priznat. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući da je čl. 4. st. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" broj: 118/18-u daljnjem tekstu ZOSP) propisano je da obveza plaćanja sudskih pristojbi nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Pritom valja napomenuti kako obveza plaćanja pristojbi u ovom postupku još nije niti nastala jer postupak nije pravomoćno okončan. Osim toga, ukoliko ova presuda bude potvrđena, tuženik će uspjeti u sporu, stoga isti nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu. Primjenom članka 4. stavka 2. ZOSP na plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu bit će pozvan tužitelj jer nije uspio u sporu, i to nakon što se odluči o njegovom prijedlogu za oslobođenjem od plaćanja pristojbi, odnosno u slučaju da bude obijen s tim prijedlogom. Tuženiku nije priznat trošak za pristup svjedoka na ročište u iznosu od 106,17 EUR jer u spisu nema dokaza da bi tuženik taj trošak i u toj visini platio svjedoku. Odluka o visini troškova koji tuženiku nisu priznati sadržana je pod točkom III. izreke.

U Zagrebu, 29. siječnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud Osijeku.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na žalbu protiv rješenja u iznosu od 72,63 EUR