REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. DIZ-EKO d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 136. st. 3. Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“, broj 110/15., 118/18., 98/19. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Sektora za inspekcijske poslove, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 27. kolovoza 2024., broj: Pp-3258/2022-14, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Sektora za inspekcijske poslove kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku od 27. kolovoza 2024., broj: Pp-3258/2022-14, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođeni su optužbe okr. DIZ-EKO d.o.o. i okr. SD da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 136. st. 3. Zakona o protuminskom djelovanju. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da se preinači na način da se oba okrivljenika proglase krivima.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi tvrdi da se pobijana presuda temelji poglavito na obrani okrivljenika, da nisu uzeti u obzir dokazi o naknadnom pronalasku protupješačke mine PMA-3 koji su priloženi u spis odnosno da se radi o drugom pronalasku mine na području na kojem je tvrtka DIZ-EKO d.o.o. obavljala poslove razminiranja, da se presuda, u biti, temelji na činjenici da je Hrvatski centar za razminiranje, nakon obavljenih poslova razminiranja i obavljenog nadzora, izdao Potvrdu o isključenju područja iz minski sumnjivog područja, no da sud nije uzeo u obzir da se taj nadzor ne obavlja na 100% površine već sistemom uzorkovanja.
6. Suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. I po ocjeni ovog suda, iskaz svjedoka pirotehničkog nadzornika Hrvatskog centra za razminiranje FD potvrđuje obrane okrivljenih, u kom smislu se u žalbi neosnovano tvrdi da se pobijana presuda temelji „poglavito na obrani okrivljenika“ te na „činjenici da je Hrvatski centar za razminiranje, nakon obavljenih poslova razminiranja i obavljenog nadzora, izdao Potvrdu o isključenju područja iz minski sumnjivog područja“. Svjedok FD je izjavio da je bio prisutan očevidu koji su provodili policijski službenici nakon što je dojavljeno da je pronađena mina, da je mina nađena na lišću na površini tla te je naveo: „vrlo je malo vjerojatno da je mina zaostala iz vremena kada je rađeno razminiravanje tog područja“ te da „nije neobično da osobe koje posjeduju mine odbace mine“. Dakle, navedeni svjedok, kao potpuno nepristrana i stručna osoba, nezainteresirana za ishod postupka, iskazuje o maloj vjerojatnosti da bi predmetna mina zaostala iz vremena kada je rađeno razminiravanje tog područja. I ovaj sud smatra da je životno logično da bi, u slučaju da se radilo o zaostaloj mini, ista zbog proteka vremena imala na sebi tragove lišća i zemlje uslijed vremenskih uvjeta svih tih godina, a iz fotografija obavljenog očevida proizlazi potpuno drugačije.
7. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze te pravilno i osnovano zaključio da nije utvrđeno da bi okrivljenici počinili prekršaj za koji se optužuju. Pritom je ovaj sud imao na umu da načelo in dubio pro reo određuje dokazni standard prema kojemu one činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle, na način da je njihovo postojanje izvan svake razumne sumnje, a čim postoji sumnja glede takvih činjenica, one se ne mogu smatrati utvrđenima. Iz navedenog načela proizlazi i pravilo koje se odnosi na dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist okrivljenika: te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle, kada postoji sumnja na njihovo postojanje, pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljenika bilo vjerojatnije nego postojanje činjenice koja mu ide u korist.
8. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 29. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.
