REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-232/2025-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ranko Alač, odvjetnik u Crikvenici, Kralja Tomislava 87 A, protiv tuženika Državnog inspektorata, OIB: 33706439962, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, B. Polića 2, radi uklanjanja, 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/24- 02/768, URBROJ: 443-02-02-12-24-04/NS od 16. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/24-02/768, URBROJ: 443-02-02-12-24- 04/NS od 16. rujna 2024. u toč. 1. naređeno je tužitelju da u roku od 15 dana od zaprimanja tog rješenja ukloni na području Grada Crikvenice, [adresa], na sjeveroistočnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Nova, prema k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Nova Ulici, sa istočne strane postojećih garaža u nizu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Nova izgrađenu građevinu garažu na temeljnoj armirano-betonskoj ploči tlocrtnih veličina 2,90 x 5,50 m, visine 2,60 m, tlocrtne površine 16,00 m2, izgrađenu bez izvršne građevinske dozvole, na posebno zaštićenom području, planiranoj površini koridora prometne površine glavne mjesne ulice na kojem je dijelu predviđena izgradnja javnog parkirališta oznake P, kao i unutar površine energetske građevine unutar srednjenaponskog elektroenergetskog kabela 20 kV. Pod toč. 2. izreke upozoren je tužitelja da će se se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak tužitelja, ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke. Pod toč. 3. izreke upozoren je tužitelj, ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke, da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je građevina izgrađena i odriče se prava vlasništva istih bez prava na naknadu štete. Pod toč. 4. izreke rješenja upozoren je tužitelja da je obvezan ukloniti stvari iz građevine u roku iz toč. 1. izreke, jer se u protivnom smatra da napušta posjed stvari i odriče se prava vlasništva istih bez prava na naknadu štete.

2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost citiranog rješenja tuženika. U tužbi ističe da je dana 22. veljače 2025. „primio” rješenje tuženika od 16. rujna 2024., a kojeg je tog dana zatekao u svojem poštanskom sandučiću u [adresa], kada je iz inozemstva - Njemačke došao u svoj stan u [adresa]. Naime tužitelj živi u [adresa] na adresi [adresa], Mauritiusstrabe 10, koji je svoj privremeni odlazak iz Republike Hrvatske na 3 godine od 1. srpnja 2024. službeno prijavio nadležnoj policijskoj postaji. Nadalje, tužitelj ističe kako je prethodno navedenom u 9 mjesecu 2024. svratio u svoj stan u [adresa] te je saznao da se kod tuženika protiv njega vodi inspekcijski postupak, te je u tom smislu odmah dana 18. rujna 2024. preporučenom poštanskom pošiljkom poslat dopis tuženiku sa punomoći za zastupanje po današnjem opunomoćeniku, navodeći kao nije sudjelovao u inspekcijskom postupku te da moli da mu se sva pismena dostave i dostavljaju njegovom opunomoćeniku. Međutim, tuženik nije tako postupio te mu ništa preko opunomoćenika nije dostavljeno. Tužitelj vezano za izneseno smatra da u konkretnom slučaju tuženik nije imao uvjeta za dostavu pobijanog rješenja tužitelju ostavljanjem u poštanskom sandučiću tužitelja u [adresa] (u smislu čl. 85. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku), kojeg tužitelj iz opravdanog razloga nije mogao primiti, budući je privremeno na 3 godine odselio iz Republike Hrvatske obavijestivši o tome i MUP te u samom predmetu tuženika angažirao svojeg opunomoćenika. Dakle, očito je da dostava tužitelju svih pismena od strane tuženika, pa tako i pobijanog rješenja nije uredno iskazana. Kako je tužitelj prvi put vidio i saznao za pobijano rješenje dana 22. veljače 2025. kada je došao iz inozemstva u [adresa], to je očito da je ova tužba tužitelja podnijeta u roku (čl. 40. st. 1. Zakona o upravnim sporovima). Nastavno, tužitelj u cijelosti pobija rješenje od 16. rujna 2024. ističući kako kao stranka uopće nije sudjelovao u inspekcijskom postupku. Tužitelju kao stranci nije pružena mogućnost da štiti svoja prava i pravne interese te uopće da se očituje o svim pravnorelevantnim okolnostima, a što već samo za sebe pobijano rješenje čini pravno neodrživim. Eventualna dostava pismena tužitelju ostavljanjem u poštanskom sandučiću njegova stana u [adresa] u kojem tužitelj ne boravi i ne stanuje (budući je privremeno na 3 godine odselio iz Republike Hrvatske obavijestivši o tome i MUP) nije i ne može biti uredna. Također, tužitelj u tužbi navodi kako se u konkretnom slučaju ne radi se o nekretnini – građevini već o mobilnom (montažnom) objektu koji se lako može premjestiti na drugu lokaciju, a za koji kao takav nije potrebna građevna dozvola, što među ostalim izričito kao prednost navodi prodavatelj i proizvođači tih mobilnih garaža, a potvrđuje i sudska praksa upravnih sudova (npr. presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3333/2023-2 od 13. ožujka 2024.). Podredno ističe da se uz postojeći legalni objekt (u smislu čl. 2. Pravilnika o jednostavnim građevinama) bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi pomoćna građevina na čestici na kojoj već postoji zgrada odnosno čvrsti objekt, a što bi se moglo primijeniti i na predmetnu mobilni (montaži) objekt tužitelja koji se lako može ukloniti i opet montirati. Također tužitelj osporava se da bi se radilo o javno prometnoj površini, predviđenoj za izgradnju javnog parkirališta i sadnju nasada, već se radi o privatnom zemljištu. Dakle, tuženik je donoseći pobijano rješenje počinio bitne povrede postupka, pogrešno primijenio materijalno pravo te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, slijedom čega je predloženo donošenje presude kojom se poništava rješenje tuženika uz obvezivanje istog na naknadu troška tužitelju.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 14. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika te je time strankama u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pri tom odbivši provesti ostale po tužitelju predložene dokaze ocijenivši da isti dokazi nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prije svega u odnosu na pravovremenost tužbe valja reći kako je sukladno odredbi čl. 85. st. 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) dostavu pobijanog rješenja od 16. rujna 2024. valjalo obaviti na adresu opunomoćeniku tužitelja, a sve obzirom je tužitelj 19. rujna 2024. obavijestio tuženika o zastupanju putem opunomoćenika. Ovo osobito uzimajući u obzir činjenicu da je sukladno odredbi čl. 85. st. 2. ZUP-a dana 26. rujna 2024. tužitelju ostavljena pisana obavijest o pokušaju dostave pismena te potom dana 8. listopada 2024. pismeno/pobijano rješenje ostavljeno u poštanskom sandučiću. Stoga je sud, glede procesnog pitanja pravovremenosti tužbe, ocijenio kako je u konkretnom slučaju ispunjena pretpostavka za primjenu odredbe čl. 40. st. 3. ZUS-a te ocjenu tužbe pravovremenom.

8. Nadalje, valja reći kako se sukladno odredbi čl. 106. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG) građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako tim Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano. U st. 2. istog članka propisano je da investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.

9. Odredbom čl. 128. st. 1. ZG-a propisano je da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole. St. 2. istoga članka propisano je da se građenju građevina i izvođenju radova iz st. 1. tog članka može pristupiti na temelju glavnog projekta, tipskog projekta za koji je Ministarstvo donijelo rješenje o tipskom projektu, drugog akta, odnosno bez akta ako je to propisano pravilnikom iz st. 1. tog članka.

10. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj: 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23 i 155/25, dalje: Pravilnika) propisano je da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to: a) cisterna za vodu i vodonepropusna septička, odnosno sabirna jama zapremine do 27 m³, b) vrtna sjenica, c) slobodnostojeća ili sa zgradom konstruktivno povezana nadstrešnica, tlocrtne površine do 20 m², izvan tlocrtnih gabarita postojeće zgrade, d) terasa uz postojeću zgradu u razini terena tlocrtne površine do 20 m² i e) spremnik za smještaj tipskih kontejnera za komunalni otpad.

11. Odredbom čl. 103. st. 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: ZDI) propisano je da kada građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće inspekcijske mjere u skladu s tim Zakonom.

12. Cijeneći opisanu gradnju kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu upravnog postupka sud utvrđuje da se ne radi o jednostavnim građevinama i radovima koji su navedeni u citiranim odredbama Pravilnika, već o takvim radovima za koje je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu sukladno citiranoj odredbi čl. 106. st. 1. ZG-a.

13. Naime, citiranom odredbom čl. 2. st. 1. toč. 1. Pravilnika regulirano je pitanje gradnje pomoćne građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade. U konkretnom slučaju tužitelj ne tvrdi niti dokazuje, da na navedenoj čestici postoji zgrada za koju postoji akt kojom se odobrava njezino građenje, a niti sporna garaža ulazi u popis pomoćnih građevina čije je građenje taksativno dozvoljeno, što sve nesporno proizlazi iz stanja spisa upravnog postupka.

14. Nastavno na navedeno valja reći kako se okolnosti konkretnog slučaja činjenično razlikuju od onih iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva tužitelj u tužbi (ne radi se o pokretnoj napravi/opremi niti o pokretnoj kućici) te da prostornoplanski način korištenja navedenog područja tj. čestice nije odlučan za zakonitost pobijanog rješenja kraj činjenice neposjedovanja akta za gradnju, slijedom čega tužiteljevi prigovori u tom dijelu nisu odlučni niti osnovani.

15. Nadalje, glede mjesta dostave tužitelju poziva na očitovanje u upravnom postupku uz dostavu preslike zapisnika od 1. kolovoza 2024., valja navesti da je u čl. 90. st. 2. ZUP-a propisano da kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti, dostava stranci obavlja se na adresu prebivališta, boravišta ili mjesta na kojem se trenutačno nalazi. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je navedeni poziv na očitovanje od 12. kolovoza 2024. dostavljen tužitelju na adresu prijavljenog prebivališta na adresi [adresa]. Naime, prema podacima iz Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske proizlazi da je prijavljena adresa tužiteljevog prebivališta od 5. rujna 2018. [adresa] te da je ista i dalje aktivna. Činjenica pak koju tužitelj ističe tek u tužbi, da je dan 1. srpnja 2024. prijavio privremeni odlazak iz Republike Hrvatske Ministarstvu unutarnjih poslova i to u inozemstvo Rottweil, Njemačka na nepoznatu adresu na očekivano vrijeme odlaska od tri godine, nije od utjecaja na činjenicu da tužitelj ima aktivno prebivalište na gore navedenoj adresi na koju je uredno sukladno citiranoj odredbi čl. 90. st. 2. ZUP-a, navedeno rješenje tužitelju i dostavljeno. U interesu je osoba koje odlaze u inozemstvo, a koje samim time nisu isključene od dostave pismena, da daju izjavu Ministarstvu unutarnjih poslova o nekoj adresi osobe od povjerenja radi dostave sudskih pismena ili dati ovlaštenje nekoj drugoj osobi (obitelji, susjedu, odvjetniku) da prima sudska pismena u njegovo ime.

16. S obzirom na utvrđeno, tužitelju valja ukazati kako iz spisa upravnog postupka proizlazi da je istome omogućeno očitovanje u postupku, odnosno da je isti uredno pozvan da se izjasni o izgradnji garaže na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova. Navedeni poziv na očitovanje sukladno odredbi čl. 85. st. 5. ZUP-a uredno i zakonito je dostavljen ostavljanjem u poštanskom sandučiću dana 28. kolovoza 2024., dakle prije nego što je tužitelj obavijestio tuženika o imenovanju opunomoćenika i to na adresu prijavljenog prebivališta. Dakle, kako je tužitelju omogućeno da se očituje u upravnom postupku sukladno odredbi čl. 30. ZUP-a, time nije povrijeđeno njegovo pravo na izjašnjavanje. Pri tome se ističe da odredba čl. 106. st. 4. ZDI-a znači da se može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, ali ne i bez prethodnog očitovanja stranke na činjenice koje su utvrđene inspekcijskim pregledom. Navedeni stav je izražen i u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4007/18 od 17. travnja 2019. u kojoj je navedeno da izvođenje dokaza saslušanjem stranke i sudjelovanje stranke u postupku nisu jednoznačni pojmovi te je nadalje navedeno da je saslušanje stranke jedan od načina utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje pravilne i zakonite odluke u upravnom postupku dok je sudjelovanje stranke u postupku jedan od osnovnih elemenata prava na pravičan postupak kojim je stranci omogućeno da se izjasni o svim bitnim okolnostima važnim za rješavanje upravne stvari.

17. Slijedom svega navedenog, u sporu je utvrđeno da je tuženik pravilno utvrdio odlučne činjenice i na iste pravilno primijenio materijalno pravo te da pri tome nisu povrijeđene odredbe upravnog postupka, radi čega je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim i na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao pod toč. I. izreke presude.

18. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako isti nije uspio u ovom sporu to je njegov zahtjev valjalo odbiti u skladu s odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

U Rijeci 29. siječnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Ranku Alaču, odvjetniku u Crikvenici, Kralja Tomislava 87 A

- Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije,

Rijeka, B. Polića 2