Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pr-33/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mariu Kovačeviću, odvjetniku iz Zagreba, XIV. Trokut, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, Ministarstvo pravosuđa, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, radi isplate, v.p.s. 3.105,71, EUR nakon glavne javne rasprave zaključene dana 17. prosinca 2025. godine, u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja te zakonske zamjenice ODO u Požegi ČČ, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.732,60 EUR sa zateznom zakonskom kamatom tekućom:

- na iznos od 580,66 eura od 3. rujna 2021.

- na iznos od 723,34 eura od 30. rujna 2021.

- na iznos od 696,80 eura od 29. listopada 2021.

- na iznos od 731,80 eura od 30. studenog 2021.,

sve do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 372,91 EUR.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj RČ podnio je tužbu protiv Republike Hrvatske radi isplate neisplaćenog terenskog dodatka na plaću.

1.1. Ističe da je sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev za mirno rješenje spora radi isplate neisplaćenog terenskog dodatka na plaću Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, no do mirnog rješenja spora nije došlo.

1.2. Tužitelj je kao državni službenik u zvanju pravosudni policajac u Odsjeku osiguranja kaznionice u Odjelu osiguranja Kaznionice u Požegi, rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave KLASA: UP/I-112-08/21-01/129, URBROJ: 514-08-03-02-02/04- 21-01 od 30. kolovoza 2021. privremeno premješten na rad u Kaznionicu u Lepoglavi radi pohađanja 38. temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave, u organizaciji Centra za izobrazbu u razdoblju od 6. rujna do 31. prosinca 2021.

1.3. Navodi da je odredbom članka 50. stavcima 1. 2., 3. i 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj 112/17, 12/18, 2/19,119/19 i 66/20) propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu i to ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec. Visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kuna (22,56 eura), odnosno prema sporazumu s Vladom.

1.4. Sukladno članku 7. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj 119/19), zaključenog dana 29. studenog 2019. godine propisano je da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da iznos dodatka za rad na terenu iz članka 50. stavka 4. Kolektivnog ugovora, iznosi 200,00 kuna (26,54 eura).

1.5. Slijedom navedenog, ističe da mu pripada pravo na isplatu terenskog dodatka za vrijeme privremenog premještaja, jer se radi o ispunjenju oba uvjeta iz članka 50. gore navedenog Kolektivnog ugovora (rad izvan samog mjesta rada odnosno područja u kojem obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen i izvan mjesta stanovanja), a što mu nije isplaćeno.

1.6. Tužitelj se poziva na Tumačenje broj 4/52 Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 2. lipnja 2020. prema kojem službenik i namještenik koji je upućen na službeni put ostvaruje prava sukladno čl. 49 kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike dok se pravo na naknadu za odvojeni život ostvaruje sukladno uvjetima iz čl. 52 navedenog kolektivnog ugovora.

1.7. Ističe da Tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita i svim potpisnicima ovog Ugovora, koji su se dužni pridržavati danog tumačenja.

1.8. Osim navedenog, napominje da je u činjenično i pravno istovrsnoj stvari već presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž R-372/2019-2 od 2. prosinca 2019. te presudama Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž R-285/2019 i Gž R-680/2020 pravomoćno utvrđeno da pravosudnom službeniku pripada pravo na isplatu terenskog dodatka za vrijeme privremenog premještaja.

1.9. Prema gore navedenoj presudi Županijskoga suda u Rijeci tužena je dala uputu svim zatvorima i kaznionicama te zavodima i centrima da pravosudnim službenicima počnu isplaćivati terenski dodatak, a što jasno proizlazi iz dopisa Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za službenički sustav, KLASA: 121-03/22-01/156, URBROJ: 51408-03-02-02/01-22-01 od 1. lipnja 2022.

1.10. Visina dnevnog terenskog dodatka za period u kojem je tužitelj privremeno premješten na rad u Kaznionicu u Lepoglavi radi pohađanja 38. temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave, u organizaciji Centra za izobrazbu iznosila je 200,00 kuna (26,54 eura).

1.11. Stoga tužitelj predlaže da sud tuženoj naloži isplatu iznosa od 3.105,71 EUR / 23.400,00 HRK sa zakonskim zateznim kamatama na određene mjesečne iznose.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu (list 43-45) protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, budući tužitelj pogrešno tumači odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

2.1. Tužena ističe da je odredbom čl. 56. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike utvrđeno da se pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu aktom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Prema tome službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira koliko je dana radio, a pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen.

2.2. U rješenju Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske klasa: UP/I-112-08/21-01/129, ur. broj: 514-08-03-02-02/04-21-01 od 30. kolovoza 2021. stoji da je tužitelj premješten na rad u Kaznionicu u Lepoglavi radi pohađanja 38. temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave, u organizaciji Centra za izobrazbu u razdoblju od 6. rujna do 31. prosinca 2021. Dakle, službenik koji je rješenjem privremeno premješten u drugo mjesto rada koje je rješenjem o premještaju utvrđeno kao novo mjesto rada ne ostvaruje pravo na terenski dodatak jer se ne radi o upućivanju službenika na rad na terenu, nego o premještaju službenika u drugo mjesto rada, a koji stav je zauzela i Komisija za tumačenje Kolektivnog ugovora, što proizlazi iz Tumačenja broj 11/56 od 21. studenog 2014.

2.3. Tužena ističe da je tužitelj premješten temeljem čl. 37. st. 8. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (NN 14/21), u kojem članku stoji da se privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu ili zatvor ne smatra privremenim premještajem na novo radno mjesto, jer nije ni došlo do promjene radnog mjesta tužitelja s obzirom na opis poslova koje obavlja, nego je došlo do promjene mjesta rada s obzirom na lokaciju obavljanja poslova. Dakle, da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 58. Kolektivnog ugovora temeljem kojeg je tužitelj ostvario pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji, koja naknada mu je u utuženom razdoblju i isplaćena iz čega proizlazi da je poslodavac tužitelja pravilno tumačio odredbe Kolektivnog ugovora.

2.4. Nadalje, tužena ističe da kod terenskog rada, službenika na rad na terenu upućuje čelnik tijela te mu se izdaje nalog temeljem kojega se vrši isplata terenskog dodatka, a što je u slučaju kod preprate zatvorenika, osiguranja zatvorenika i slično, kada službenik prema dnevnom rasporedu dolazi na posao u Kaznionicu, odakle se radi obavljanja poslova upućuje na rad na terenu u drugo mjesto rada te se potom vraća u kaznionicu iz koje je upućen. Da je pravno stajalište tužene ispravno potvrđuje i Tumačenje Zajedničke komisije broj 14/56 od 18. studenog 2015.

2.5. U konkretnom slučaju tužitelj je temeljem rješenja potpisanog od strane ministra pravosuđa i uprave upućen na drugo mjesto rada, a sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Iz svega navedenog proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 56. Kolektivnog ugovora, odnosno uvjeti za isplatu terenskog dodatka kako to tužitelj tužbom potražuje. Konačno, tužena ističe da je tužitelj bio upućen na rad u drugo mjesto rada te mu je isplaćena naknada za odvojeni život od obitelji, sukladno odredbi čl. 58. st. 5. KU, a naknada za odvojeni život i terenski dodatak međusobno se isključuju.

2.6. Sudska praksa na koju se tužitelj poziva odnosi se na odluke županijskih sudova iz 2018., 2019. i 2020., dakle radi se o staroj sudskoj praksi koja je naknadno promijenjena. Prema novijoj sudskoj praksi drugostupanjski sudovi odbijaju zahtjeve za isplatu naknade za terenski rad, a sve to pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr - 391/2009-2 te Revr - 523/2010, donesenim u objektivno identičnim sporovima.

2.7. Kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, predlaže tužitelja odbiti s istim cijelosti te ga obvezati na naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

3. Tužitelj u podnesku od 18.12.2023. godine ( list 85-87) osporava sve navode iznesene u odgovoru na tužbu te ističe da su netočni navodi tužene da bi se odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-391/2009 primijenila i na ovu pravnu stvar, a obzirom su činjenice u navedenom predmetu potpuno drugačije od činjenica u ovoj pravnoj stvari.

3.1. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske je u cijelosti neprimjenjiva u ovoj pravnoj stvari, a obzirom da tužitelj nije premješten u neki izdvojeni objekt iste kaznionice, nego u potpuno drugu kaznionicu, izvan mjesta boravišta. Zbog navedenog se zapravo može reći samo da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova zbog koje je opravdano potraživanja tužitelja, a konačan odgovor za ovu pravnu stvar može dati samo Vrhovni sud Republike Hrvatske.

3.2. Poziva se na odredbu čl.56. Kolektivnog ugovora prema kojem, svaki službenik i namještenik koji radi izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan njegova mjesta boravka, ima pravo na terenski dodatak, što je upravo u ovom konkretnom slučaju, a obzirom je tužitelj radio izvan svog redovnog mjesta rada i boravka.

3.3. U odnosu na tvrdnje tužene da mu je isplaćena naknada za odvojen život te da se ne može isplatiti i terenski dodatak, tužitelj prvenstveno predlaže da tužena dostavi dokaz da je naknada za odvojen život isplaćena jer isto nije vidljivo iz isplatnih lista.

3.4. Ako je naknada za odvojen život i isplaćena, tužitelj ističe da je prilikom odlučivanja o pravima radnika, poslodavac uvijek dužan donijeti odluku koja će biti in favorem radniku, dakle povoljnija za radnika.

3.5. Zbog toga, tužitelj smatra da tužena nije mogla jednostrano odlučiti isplatiti, za sebe, povoljniju varijantu-naknadu za odvojen život, a ne terenski dodatak jer isto ide na štetu radnika, što svakako nije cilj i svrha Zakona o radu, a niti podzakonskih akata.

4. Na pripremnom ročištu održanom dana 5.3.2024. godine tužena je učinila nespornom visinu tužbenog zahtjeva, odnosno da tužitelju nije isplaćen terenski dodatak dok i nadalje osporava pravnu osnovu.

5. Neprijeporno je da tužitelju nije isplaćena naknada za terenski dodatak za utuženo razdoblje te je neprijeporna visina naknade.

5.1. Prijeporno je da li tužitelj ima pravo na terenski dodatak za navedeno razdoblje, obzirom da mu je isplaćena naknada za odvojeni život a koje naknade se međusobno isključuju.

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u rješenje Ministarstava pravosuđa i uprave br. Kl UP/I-112-08/21-01/129 od 30.8.2021, Dodatak 2 Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, obračunske isprave za obračun plaća za sporno razdoblje, Tumačenja Zajedničke komisije br.1 do 10/50 (list 20-22,) izvod iz zapisnika sa 27. sjednice Zajedničke Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (list 23-28,) obavijest Ministarstava pravosuđa uprave- uprava za službenički sustav od 1.6.2022 (list 39) upućen kaznenim tijelima, uvid o rješenju o materijalnim pravima službenika na ime GČ, te je izvršio uvid u sve priloge spisu.

7. Analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/2013, - Rješenje USRH, 89/14 – OUSRH 70/19 i 80/22 dalje: ZPP-a), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, do presuđenog iznosa, odbivši tužitelja s preostalim djelom tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u Rješenje Ministarstva pravosuđa, br. Kl UP/I-112-08/21-01/129 od 30.8.2021 godine utvrđeno je da se tužitelj RČ, u zvanju pravosudni policajac u Odsjeku osiguranja kaznionice u Odjelu osiguranja Kaznionice u Požegi, privremeno premješta na rad u Kaznionicu u Lepoglavi radi pohađanja 38. temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave, u organizaciji Centra za izobrazbu u razdoblju od 6. rujna do 31. prosinca 2021.

8.1. Prema točki 2. navedenog rješenja za vrijeme privremenog premještaja na rad u Kaznionicu u Lepoglavi službenik ostvaruje prava iz državne službe u Kaznionici u Požegi.

8.2. Iz navedenog rješenja proizlazi dakle da je stalno mjesto rada tužitelja u [adresa] gdje obavlja poslove radnog mjesta pravosudni policajac, te da premještajem na rad u kaznionicu u Lepoglavi radi pohađanja tečaja ostvaruje prava iz državne službe kao da radi u Kaznionici u Požegi.

8.3. Iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je tužitelj postavljen u zvanje pravosudni policajac s danom 1. ožujka 2021. te je u roku od 12 mjeseci od dana rasporeda dužan završiti izobrazbu sukladno Pravilniku o izobrazbi zaposlenika u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav, Ministarstva pravosuđa i položiti ispit za zvanje pravosudni policajac. Nadalje iz obrazloženja proizlazi da je rješenjem Središnjeg ureda za zatvorski sustav, Uprave za zatvorski sustav i probaciju od 10.8.2021. određeno da će se 38. temeljni tečaj za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstava pravosuđa i uprave provoditi sukladno Programu izobrazbe u vremenskom periodu od 6.9. do 31.12. 2021. u Kaznionici u Lepoglavi a polaznik je dužan prisustvovati navedenoj izobrazbi. Prema čl. 37. stavak 8. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu ili zatvor ne smatra se privremenim premještajem na radno mjesto.

9. Prema čl. 37. stavak 8. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ( "Narodne novine " br. 14/21,) radi potrebe službe, ministar nadležan za poslove pravosuđa na prijedlog ravnatelja nadležnog za zatvorski sustav može državnog službenika i namještenika kaznionice, zatvora, odnosno centra privremeno premjestiti na rad u drugu kaznionicu, zatvor odnosno centar do 3 mjeseca, a uz njegovu suglasnost do 12 mjeseci tijekom kalendarske godine. Privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu, zatvor odnosno centar ne smatra se privremenim premještajem na radno mjesto.

10. Prema čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/08, 89/12, 104/13, - u daljnjem tekstu : KU) za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Prema stavku 2. istog članka, pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

10.1. Prema čl. 120. KU-a Zajednička komisija ovlaštena je tumačiti KU, a prema čl. 123. KU ugovorne strane su obvezne pridržavati se danih tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike.

10.2. Prema Tumačenju br. 4/56 upućivanje službenika u drugo mjesto rada koje je različito od mjesta rada i mjesta njegovog stalnog boravka radi obavljanja poslova radnog mjesta smatra se terenskim radom iz čl. 56. KU-a te stoga službenik ima pravo na terenski dodatak ako je na terenu proveo najmanje 8 sati uključujući i vrijeme putovanja.

10.3. Pravo službenika na terenski dodatak proizlazi i iz Tumačenja br. 12/56 prema kojem službenik i namještenik ostvaruje pravo na dodatak za terenski rad ukoliko su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. KU-a.

10.4. U svezi sa ostvarivanjem prava na terenski dodatak Zajednička komisija je dala odgovor i na 25 sjednici, a vezano za primjenu čl. 58. u kojem stoji da "ako se upućivanje službenika ili namještenika temeljem izričite zakonske odredbe ne smatra privremenim premještajem na radno mjesto, službenik i namještenik koji se upućuje na takav rad ili izobrazbu izvan njegovog stalnog mjesta rada ili stanovanja ostvaruje sva prava kao da je upućen na rad na terenu ili službeno putovanje ovisno o okolnostima (tj. da li se radi o edukaciji, rad na drugom mjestu i slično)."

11. Imajući u vidu navedena Tumačenja zajedničke komisije glede primjene čl. 56. KU, da se sukladno ZIKZ privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu ne smatra privremenim premještajem na radno mjesto, da je tužiteljevo stalno mjesto rada u Kaznionici u Požegi gdje je obavljao poslove radnog mjesta pravosudni policajac, da je tužitelj pohađao izobrazbu u kaznionici u Lepoglavi u koje mjesto rada je privremeno upućen radi izobrazbe a koju izobrazbu, je obzirom da je postavljen u zvanje pravosudni policajac bio dužan završiti, sud smatra da su se ispunili uvjeti iz čl. 56. KU temeljem kojeg tužitelj ima pravo na dodatak na terenu. Tužitelj je dakle obavljao rad izvan stalnog mjesta rada (Kaznionice u Požegi) u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka ([adresa]). Isti je pohađao tečaj upravo radi daljnjeg obavljanja poslova radnog mjesta pravosudnog policajca. Tuženik nije dakle premještan u Kaznionicu u Lepoglavi radi obavljanja poslova novoga radnog mjesta.

12. Tužena se poziva na Tumačenje br. 11/56. Međutim, prema istom Tumačenju službenik koji je rješenjem privremeno premješten u drugo mjesto rada nema pravo na terenski dodatak za vrijeme rada u mjestu u koje je rješenjem o premještaju utvrđeno kao novo mjesto rada. Navedeno proizlazi iz činjenice da se u tom slučaju ne radi o upućivanju službenika na rad na terenu, nego o premještaju službenika na drugo radno mjesto.

12.1. Tužitelj nije premješten na drugo (novo) radno mjesto u Kaznionicu Lepoglavu nego je premještan radi pohađanja tečaja upravo za potrebe svog radnog mjesta – pravosudni policajac, koji posao je obavljao u Kaznionici u Požegi, tako da se ne može primijeniti na konkretan slučaj Tumačenje br. 11/56. Ono je primjenjivo u slučaju da je rješenjem o premještaju određeno novo radno mjesto.

12.2. Tužitelj je upućen na rad izvan svog stalnog mjesta rada i izvan mjesta njegovog stalnog boravka u Kaznionicu u Lepoglavi, gdje je doista radio odnosno pohađao temeljni tečaj za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave, a privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu se ne smatra privremenim premještajem na radno mjesto, te mu pripada pravo na terenski dodatak u trajanju od 30 dana.

13. Uvidom u dopis Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za službenički sustav od 1. lipnja 2022. (list br. 39) utvrđeno je da je Ministarstvo uputilo dopis svim kaznenim tijelima kojim upućuje upravitelje kaznenih tijela da ubuduće u navedenim slučajevima donose odluke o isplati dodatka za rad na terenu.

14. Uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za razdoblje od rujna do prosinca 2021., (list 11-19) utvrđeno je da je tužitelj na ime naknade za odvojeni život za mjesec rujan 2021. primio iznos od 625,00 HRK /82,95 EUR, za listopad 2021. primio je iznos od 750,00 HRK /99,54 EUR, za studeni 2021. je primio iznos od 750,00 HRK/99,54 EUR te je za prosinac 2021. primio naknadu u iznosu od 684,81 HRK/ 90,88 EUR.

15. Kako se naknada za terenski dodatak, koja visina naknade nije sporna i naknada za odvojeni život međusobno isključuju a tuženik je primio naknadu za odvojeni život za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 372,91 EUR, to tužitelju pripada razlika između primljene naknade za odvojeni život i naknade koja mu pripada s osnove terenskog dodatka. Stoga je sud umanjio mjesečne iznose na ime naknade za terenski dodatak za iznos isplaćene naknade za odvojeni život i dosudio tužitelju ukupno iznos od 2. 732,60 EUR i to za rujan 2021. iznos od 580,66 EUR, za listopad 2021. iznos od 723,34 EUR, za studeni iznos od 696,80 EUR i za prosinac iznos od 731,80 EUR. S preostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 372,91 EUR sud je odbio tužitelja.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 5. i 155. ZPP-a.

16.1. Sud je priznao nagradu za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 18.12.2023., u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 5.3.2024. u iznosu od 200,00 EUR, te nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 100,00 EUR. Ukupno troškovi zastupanja iznose 1.100,00 EUR koji trošak je sud dosudio tužitelju.

17. Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Požega, 29. siječnja 2026.

S u d a c:

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Mario Kovačević, odvjetnik iz Zagreba

2. ODO u Požegi, na broj P-DO-24/2023