REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1049/2025-4

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na zajamčenu minimalnu naknadu, 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-06/25-01/57, URBROJ: 524-11-02/5-25-2 od 11. rujna 2025.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vinkovci KLASA: UP/I-551-06/25-01/74, URBROJ: 139-088-02-23-25-4 od 12. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-06/25-01/57, URBROJ: 524-11-02/5-25-2 od 11. rujna 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vinkovci, KLASA: UP/I-551-06/25-01/74, URBROJ: 139-088-02-23-25-4 od 12. lipnja 2025. kojim je u točki 1. izreke ukinuto rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-551-06/22-01/755, URBROJ: 39-088-02/23-23-8 od 1. veljače 2023. kojim je tužitelju, samcu, priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. U točki 2. izreke određeno je da tužitelju, kao samcu, prestaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu s danom 28. veljače 2023.. U točki 3. izreke određeno je da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Tužitelj u tužbi osporava prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je jedini prihod koji ostvaruje, odnosno koji je ostvarivao zajamčena minimalna naknada i inkluzivni dodatak te da je od tih prihoda kroz duže vrijeme uštedio iznos od 501,00 eura kojim je kupio narodne obveznice Republike Hrvatske. Navodi da u uvjetima za kupovinu navedenih obveznica nije bilo navedeno da bi bilo koja kategorija osoba bila izuzeta od mogućnosti kupovine predmetnih obveznica, pa tako ni osobe koje primaju zajamčenu minimalnu naknadu. Ističe da je 27. veljače 2023. kupio narodnu obveznicu Republike Hrvatske u iznosu od 501,00 eura te da mu je 8. ožujka 2024. na račun stigao iznos godišnje kamate od navedene obveznice od 18,26 eura. Nadalje, navodi da mu je 10. ožujka 2025. na račun pripisan i iznos kamate od 18,26 eura za sljedeću godinu jer je obveznica bila dvogodišnja, te mu je vraćen iznos od 501,00 eura za koji je kupio predmetnu obveznicu. Ističe da je jedini prihod koji je u konkretnom slučaju ostvario, prihod od pripisa kamate, koji ukupno iznosi 36,56 eura (a što je znatno manje od iznosa zajamčene minimalne naknade), a iznos od 501,00 eura je zapravo vraćeni novac kojim je kupio predmetnu obveznicu. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Budući da je Sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, te da je Sud na temelju stanja spisa utvrdio da su odluke javnopravnih tijela nezakonite, a tuženik u odgovoru na tužbu ne traži održavanje rasprave i ne predlaže izvođenje dokaza, Sud je primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. i 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS) riješio ovaj upravni spor bez rasprave. Pri tome je Sud imao u vidu i načelo učinkovitosti predviđeno člankom 8. ZUS-a, te da je upravni spor potrebno provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika i sve isprave koje se nalaze u istima, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je tužitelju, kao samcu, rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-551-06-22-01/755, URBROJ: 39-088- 02/23-23-8 od 1. veljače 2023. priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 133% osnovice mjesečno.

7. Uvidom u detalje prometa računa Privredne banke Zagreb d.d. utvrđeno je da je tužitelj, 27. veljače 2023. izvršio uplatu iznosa od 501,00 eura primatelju Privredna banka Zagreb d.d. – Tržišta kapitala s opisom plaćanja Obveznica Republike Hrvatske. Nadalje je utvrđeno da je tužitelju 8. ožujka 2024. na njegov račun uplaćen iznos od 18,28 eura od uplatitelja Središnje klirinško depozitarno društvo d.d., s opisom plaćanja KMTA/RHMF-O-253B/ OIB: [osobni identifikacijski broj].

8. Nadalje, uvidom u detalje prometa računa Privredne banke Zagreb d.d. utvrđeno je da je tužitelju, 10. ožujka 2025., na račun uplaćen iznos od 18,28 eu ra platitelja Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. s opisom plaćanja KMTA/RHMF-O-253B/ OIB: [osobni identifikacijski broj] i iznos od 501,00 eura također od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. s opisom plaćanja GLAVNICA/RHMF-O-253B / OIB: [osobni identifikacijski broj].

9. Odredbom članka 18. stavka 1. točke 1. zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 18/22., 46/22., 71/23., 156/23. i 65/25., dalje: Zakon) propisano je da su korisnici socijalne skrbi samac i kućanstvo koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom, prihodima, imovinom, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način.

10. Člankom 23. Zakona propisano je da se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje samcu ili kućanstvu koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, pod uvjetima i u iznosu propisanom zakonom.

11. Odredbom članka 24. Zakona propisano je da se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba niti ih mogu osigurati u visini propisanoj člankom 27. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona po osnovi: 1. prihoda samca ili članova kućanstva kao niti od obveznika uzdržavanja 2. prodaje ili najma stana ili kuće u vlasništvu samca ili člana kućanstva, koju ne koristi za stanovanje 3. prodaje ili korištenja poslovnog prostora u vlasništvu samca ili člana kućanstva 4. prodaje pokretnina u vlasništvu samca ili člana kućanstva koje ne koristi za podmirenje osnovnih životnih potreba 5. prodaje, zakupa ili najma druge imovine u vlasništvu samca ili člana kućanstva koja ne služi podmirenju osnovnih životnih potreba ili po drugoj osnovi (stavak 1.). Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne priznaje se samcu ili kućanstvu ako: 1. je samac ili član kućanstva vlasnik registriranog vozila čija vrijednost prelazi iznos od 40 osnovica iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona, osim vozila koje služi za prijevoz samca ili člana kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i teško pokretne osobe ili je prema procjeni stručnog radnika vozilo nužno zbog prometne izoliranosti 2. je samac sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora 3. samac ili član kućanstva u postupku priznavanja prava nije omogućio uvid u prihod ili imovinu 4. se nezaposleni radno sposoban i djelomično radno sposoban samac, osim djeteta nakon navršene 15. godine koje se ne školuje redovito, ne nalazi u evidenciji nezaposlenih osoba prema zakonu kojim se uređuje tržište rada 5. je samac korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja na temelju ovoga Zakona, osim beskućnika koji je korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja u prenoćištu ili prihvatilištu, žrtve nasilja u obitelji i žrtve trgovanja ljudima ili 6. je samac otkazao ugovor o radu u razdoblju od šest mjeseci prije pokretanja postupka radi priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

12. Odredbom članka 138. stavka 1. Zakona, propisano je da je korisnik prava na temelju ovoga Zakona dužan obavijestiti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na korištenje prava i usluga ili na visinu priznatog iznosa, najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene.

13. Iz obrazloženja osporavanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužitelj ostvario prihod po osnovi obveznica Republike Hrvatske u iznosu od 501,00 eura, a koji prihod prelazi iznos priznate zajamčene minimalne naknade , a s kojim zaključkom se slaže i tuženik.

14. Međutim, ovaj Sud ne može prihvatiti zakonitim ovakvo utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela.

15. Naime, nije sporno da je na račun tužitelja, 10. ožujka 2025., izvršena uplata Klirinškog depozitarnog društva d.d. u iznosu od 501,00 eura po osnovi obveznica Republike Hrvatske.

16. Isto tako, nije sporno da je tužitelj, 27. veljače 2023., sa svoga računa izvršio uplatu iznosa od 501,00 eura radi kupovine obveznice Republike Hrvatske.

17. Naime, u konkretnom slučaju potrebno je razlikovati pojam prometa od pojma prihoda. Promet predstavlja novčana sredstva koja su prešla preko tekućeg računa korisnika, odnosno u promet spada svaka transakcija koja se pojavi na računu subjekta pa i one koje nisu direktno povezane s prodajom dobara ili usluga (npr. povrat pozajmice i sl.). S druge strane, prihod nastaje prilikom prodaje dobara i pružanja usluga i nastaje u trenutku kada je promet dobara i usluga izvršen.

18. Dakle, prema shvaćanju ovoga Suda, navedena uplata u iznosu od 501,00 eura ne može se smatrati prihodom tužitelja po osnovu obveznica Republike Hrvatske, već povratom iznosa plaćenog za obveznicu Republike Hrvatske od strane tužitelja, koji je tužitelju vraćen nakon isteka roka trajanja obveznice. Jedini prihod koji je tužitelj ostvario kupovinom predmetne obveznice je kamata koja je tužitelju na račun uplaćena 8. ožujka 2024. u iznosu od 18,26 eura i 10. ožujka 2025. u iznosu od 18,56 eura odnosno u ukupnom iznosu od 36,56 eura, a koji iznos je daleko manji od iznosa priznate zajamčene minimalne naknade tužitelju.

19. Slijedom navedenoga, Sud je osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenio nezakonitima i u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

U Osijeku 29. siječnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, uz dogovor na tužbu

2. Tuženiku