Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Poslovni broj: Pp-1317/2025-6

Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Marijanović, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Predraga Uzelca, uz sudjelovanje zapisničarke Silvije Šarac, u prekršajnom predmetu protiv 1. okr. pravne osobe Dom zdravlja Osječko-baranjske županije i 2. okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi ĐA, koje brani branitelj Vladimir Burić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, zbog prekršaja iz članka 25. stavaka 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj: 85/08. i 112/12.), pokrenutom na temelju optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, klasa: 116-02/25-01/612, urbroj: 443- 02-01-25-11 od 20. ožujka 2025., nakon završene glavne i javne rasprave održane 26. siječnja 2026. u prisutnosti branitelja okrivljenika, a u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika i punomoćnika ovlaštenog tužitelja, uz javnu objavu presude 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)

1. okr. pravna osoba: [adresa], OIB: 17004513580, sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana,

2. okr. odgovorna osoba: VA, kći Đ i V, rođena **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka

RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno kažnjavana,

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da bi inspekcijskim nadzorom obavljenim na okolnost primjene propisa o radnim odnosima 11. ožujka 2025. u Medicinsko biokemijskom laboratoriju u Osijeku, [adresa] te nastavno uvidom u dokumentaciju dostavljenu od strane poslodavca bilo utvrđeno da su kao poslodavci radnici stvorili ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju invaliditeta čime da bi povrijedili njezino dostojanstvo i postupili protivno članku 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije jer da bi inspekcijskim nadzorom bilo utvrđeno da je radnica RA od 28. kolovoza 2024. udaljena s posla od strane inspektora rada za zaštitu na radu jer ne ispunjava uvjete za obavljanje poslova laboratorijskog tehničara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za koje je s poslodavcem sklopila ugovor o radu 31. srpnja 2024. i da joj od 28. kolovoza 2024. poslodavac ne bi osigurao druge poslove na kojima bi radila u skladu sa svojom zdravstvenom i radnom sposobnošću, već imenovana ne radi ništa i ne obavlja nikakve poslove, da po zahtjevu poslodavca ne može biti u prostorijama svog radnog mjesta budući da pri kretanju koristi hodalicu, već cijelo radno vrijeme da mora sjediti u kuhinji u laboratoriju izolirana od ostalih radnika te kada je netko u kuhinji da mora izaći iz kuhinje jer smeta i otići u prostoriju dječjeg prijema, odnosno uvijek da mora otići u neku od prostorija laboratorija gdje nema nikoga te da bi na taj način poslodavac imenovanu izolirao od ostalih radnika te joj kao osobi s invaliditetom onemogućio pravo na rad u skladu s njezinom zdravstvenom sposobnošću pod jednakim uvjetima kao što je omogućeno ostalim radnicima pa da bi na opisani način poslodavac u Osijeku u razdoblju od 28. kolovoza 2024. do 11. ožujka 2025. prema RA kao osobi s invaliditetom stvorio ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju invaliditeta čime je povrijeđeno njezino dostojanstvo te da bi poslodavac kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi postupili protivno članku 25. stavcima 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije,

pa da bi time postupili protivno članku 25. stavcima 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije te da bi time počinili prekršaj kažnjiv po istome članku navedenog zakona,

II/ Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, podnio je 20. ožujka 2025. optužni prijedlog protiv 1. okr. pravne osobe Dom zdravlja Osječko-baranjske županije i 2. okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi ĐA zbog prekršaja iz članka 25. stavaka 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

2. U svojoj pisanoj obrani zaprimljenoj u ovome sudu na glavnoj raspravi održanoj 3. listopada 2025. (stranica 27 do 29 spisa) okrivljenici u cijelosti poriču počinjenje terećenog prekršaja. Smatraju da nije ispunjen niti jedan od elemenata iz članka 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije i da je optužni prijedlog podnesen isključivo na temelju izjave radnice RA. Naveli su da je iz dokumentacije o provedenom postupku kod poslodavca u odnosu na pritužbu radnice RA zbog povrede dostojanstva razvidno da su u tom postupku saslušani zaposlenici laboratorija u kojem radi i RA koji su odbacili sve pritužbe imenovane radnice te je iz toga razvidno da do povrede dostojanstva nije došlo. Naveli su isto tako da nisu istiniti niti navodi da predmetnoj radnici ne bi osigurali druge poslove na kojima bi radila, a koji odgovaraju njezinom zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti, a sve iz razloga jer je predmetna radnica kod 1. okr. prešla na temelju zakona obveznim prenošenjem njezinog ugovora o radu na 1. okr. pravnu osobu jer je njezin raniji poslodavac prestao postojati zbog odlaska u mirovinu. S obzirom da je njezin ugovor o radu koji je prenesen na 1. okr. sklopljen za radno mjesto laboratorijski tehničar, naveli su da su istu mogli zaposliti jedino na to radno mjesto dok se ne provede vještačenje radi ocjene njezine radne sposobnosti. Naveli su da su već 2. kolovoza 2024., dan nakon što je njezin ugovor prenesen, poslali zahtjev za pokretanje postupka vještačenja ocjene radne sposobnosti putem liječnice obiteljske medicine, ali je radnica RA odbila pristupiti na pregled pa ju liječnica obiteljske medicine nije mogla uputiti na vještačenje. Naveli su da je novi zahtjev upućen 11. rujan 2024., ali ni po tom zahtjevu nije postupljeno zbog odbijanja radnice te je nakon toga liječnici obiteljske medicine poslana opomena s ponovnim zahtjevom da ju uputi na vještačenje radne sposobnosti iz razloga što je utvrđeno da RA ne ispunjava uvjete za obavljanje poslova laboratorijskog tehničara pa je potrebno utvrditi njezinu radnu sposobnost u svrhu pronalaženja radnog mjesta na kojima može obavljati poslove s obzirom na njezino zdravstveno stanje. Naveli su da je upućivanje na vještačenje obveza liječnika obiteljske medicine propisana člankom 125. Zakona o mirovinskom osiguranju, ali liječnica obiteljske medicine nije to mogla učiniti jer je to odbila RA. Naveli su da je nakon toga predmetna liječnica obiteljske medicine ĐAZ tražila prijenos kartona RA kod drugog liječnika obiteljske medicine pa je HZZO RA prebacio doktorici ČA kojoj je ponovljen zahtjev za pokretanje postupka vještačenja ocjene radne sposobnosti, što je RA opet odbila te je i navedena liječnica tražila prijenos kartona pa je HZZO RA odredio liječnicu VAZ kojoj je također upućen zahtjev za pokretanje postupka vještačenja 5. ožujka 2025., ali isto nije provedeno zbog odbijanja RA. O svemu tome su okrivljenici u spis priložili i dokaze, odnosno preslike zahtjeva za pokretanje postupka vještačenja i presliku opomene. Također su naveli da je i samoj radnici RA u više navrata naloženo da sudjeluje u postupku vještačenja, a što je ista odbila. O istome su priložili u spis presliku dopisa upućenog RA. Budući da RA sve vrijeme odbija provesti postupak ocjene radne sposobnosti, naveli su da joj oni ne mogu osigurati poslove na kojima bi radila dok ne dobije ocjenu njezinih radnih sposobnosti, a koje ocjene nema isključivo zbog krivnje same RA te iz toga razloga ista faktički ne obavlja nikakav rad u laboratoriju, već samo sjedi i čeka da joj prođe radno vrijeme. Naveli su da su istu radnicu probali prebaciti na drugo radno mjesto za koje su nagađali da bi ga mogla obavljati (medicinski administrator u radiološkom timu), ali je medicina rada utvrdila da nije sposobna obavljati taj posao iz čega proizlazi da su s njihove strane napravili sve moguće da pronađu radnici odgovarajući posao, ali isključivo zbog njezinog odbijanja provođenja vještačenja to nisu u mogućnosti učiniti. Slijedom svega smatraju da nisu ispunjena obilježja terećenog prekršaja.

3. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao TA, RA, UA, CA i FA, pročitao obavijest po članku 109. a stavku 1. Prekršajnog zakona (stranica 3 do 4 spisa), zapisnik od 11. ožujka 2025. (stranica 5 do 7 spisa), materijalnu dokumentaciju (stranica 8 do 9 spisa), zapisnik od 13. ožujka 2025. (stranica 10 do 13 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (stranica 14 do 15 spisa), uvjerenje (stranica 16 spisa), materijalnu dokumentaciju (stranica 30 do 33 i 37 do 49 spisa), uvjerenje (stranica 50 spisa), nalaz (stranica 51 spisa) i izvatke iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa na ime okrivljenika od 26. siječnja 2026.

4. Ispitana na ročištu održanom 3. listopada 2025. svjedokinja TA je iskazala da je 11. ožujka 2025. provela inspekcijski nadzor na okolnost primjene propisa o radnim odnosima u Medicinsko biokemijskom laboratoriju u Osijeku. Iskazala je da je zatekla radnicu RA i to na području dječjeg prijema i ista nije obavljala nikakve poslove. Istu je ispitala u svojstvu svjedoka o čemu je sačinila zapisnik te je inspekcijskim nadzorom utvrdila da je ista radnica 28. kolovoza 2024. udaljena od strane inspektora zaštite na radu sa svoga radnog mjesta jer nije ispunjavala uvjete za radno mjesto za koje je imala sklopljen ugovor. Iskazala je da poslodavac nije navedenoj radnici osigurao druge poslove koji su za nju odgovarajući, već je utvrdila da ista cijelo vrijeme mora sjediti u kuhinji, a kada netko dođe u kuhinju mora se maknuti u prostorije dječjeg prijema, a zbog čega se radnica više puta obraćala osobi za zaštitu dostojanstva radnika, a njezin zahtjev je poslodavac odbio. Može reći da je navedena radnica osoba koja pri kretanju koristi hodalicu te je ovakvim ponašanjem ista izolirana od ostalih radnika pa je u odnosu na istu ostvareno ponižavajuće okruženje i njoj kao osobi s invaliditetom je onemogućeno pravo na rad u skladu s njezinom zdravstvenom sposobnošću pod jednakim uvjetima kao što je omogućeno ostalim radnicima. Na upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da osim s radnicom RA tijekom inspekcijskog nadzora nije ispitala niti jednog drugog radnika, već je ispitala samo osobu po imenu FA koja je rukovoditelj odjela pravnih, kadrovskih i općih poslova kod 1. okr. te je ista također zadužena za rješavanje pritužbi za zaštitu dostojanstva radnika. Na daljnji upit branitelja okrivljenika je li ona osobno mogla procijeniti kakvog je zdravstvenog stanja RA i koji bi posao ista mogla obavljati, svjedokinja je odgovorila da ona osobno ne može procijeniti koji bi posao RA mogla obavljati. Na daljnji upit branitelja okrivljenika zašto je u optužnom prijedlogu navedeno i na temelju čega da poslodavac nije radnici RA omogućio obavljanje drugih poslova i na koji način smatra da je to poslodavac trebao napraviti, svjedokinja je odgovorila da je na temelju nalaza doktora medicine rada utvrđeno da je radnica RA nesposobna za obavljanje poslova za koje ima sklopljen ugovor o radu, a također je navela da se vodi još jedan postupak glede toga što radnici nije omogućeno obavljanje drugih poslova za koje je sposobna i da ona osobno ne ulazi u to što je poslodavac točno trebao napraviti da se radnici osigura adekvatno radno mjesto. Na daljnji upit branitelja okrivljenika, svjedokinja je odgovorila da je dobila očitovanje Doma zdravlja i priloge uz iste. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da je na temelju dostavljene dokumentacije mogla utvrditi da je radnica RA stupila u radni odnos 1. kolovoza 2024. na temelju preuzimanja ugovora od strane bivšeg poslodavca. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da sve što je dostavljeno je vidjela pa tako da je i 2. kolovoza 2024. poslan zahtjev za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti RA te je također vidjela da su i naknadno podnošeni zahtjevi za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da nije razgovarala s liječnicama opće prakse jer smatra da to nije bilo potrebno uzimajući u obzir predmet ovoga postupka. Na daljnji upit branitelja okrivljenika zašto nije uzela u obzir očitovanja svih ostalih radnika danih tijekom postupka za zaštitu dostojanstva radnice RA, svjedokinja je odgovorila da isto nije učinila jer je poklonila vjeru radnici RA. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li joj je poznato da u Domu zdravlja ima još 20-ak osoba s invaliditetom koje su zaposlene i da nitko osim radnice RA nije podnio pritužbu, svjedokinja je odgovorila da joj isto nije poznato.

4.1. Branitelj okrivljenika je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje u dijelu gdje navodi kako je poslodavac proveo postupak diskriminacije jer to nije točno. Postupak je provela radnica FA koja je postavljena da od radnika kontrolira je li došlo do diskriminacije po pritužbama drugih radnika i u taj postupka poslodavac nema upliva i primjedbu je stavio u dijelu gdje svjedokinja navodi da je isključivo na temelju iskaza RA zaključila da je došlo do diskriminacije jer niti na jedan način nije provjerila istinitost tih tvrdnji, a što je mogla učiniti na temelju očitovanja koje je 1. okr. dostavila na njezin zapisnik.

4.2. Svjedokinja je na iskazanu primjedbu navela da ostaje pri svemu što je rekla te da je poklonila vjeru radnici RA.

5. Ispitana na ročištu održanom 3. listopada 2025. svjedokinja RA je iskazala da ima 33 godine radnog staža bez beneficija, a u Domu zdravlja OBŽ je počela raditi 1. kolovoza 2024. i to na način da je preuzeta iz privatne prakse R gdje je prevarena na način da su joj rekli da će dobiti osobno uvjetovani otkaz i otpremninu, a što se nije dogodilo i doslovno je morala preći u Dom Zdravlja. Može reći da su odmah po dolasku tražili od nje da potpiše izjavu da je sklopila ugovor o radu, a na što je ona rekla da ne može potpisati izjavu kada nije potpisan nikakav ugovor o radu te može reći da je tu krenuo njezin pakao i to na način da je ravnateljica VA počela učestalo vikati na nju i tražila je od nje da ide na bolovanje i na invalidsku komisiju. Iskazala je da je u dva mjeseca promijenila tri liječnika opće prakse, a smatra da je to iz razloga jer je VA utjecala na iste, budući da ju je ista silom htjela slati na bolovanje, a kasnije na invalidsku komisiju. Isto tako je iskazala da je tri puta išla na vještačenje u vezi njezine radne sposobnosti. Što se tiče uvjeta rada može reći da već 14 mjeseci ne radi ništa i doslovno samo sjedi u kuhinji i svima smeta jer hoda pomoću hodalice i kada ostali dođu jesti u kuhinju ona mora izaći van, kada bude na hodniku ili negdje dalje te nitko s njom ne želi razgovarati. Može reći da je tražila od ravnateljice da joj da osobno uvjetovani otkaz, no ona inzistira da ide na invalidsku komisiju, a što može tek nakon jedne godine provedene na bolovanju. Na upit suda odgovorila je da joj je nuđeno da obavlja druge poslove na radiologiji, ali su na medicini rada rekli da je nesposobna zdravstveno i za obavljanje tih poslova te također može reći da u Domu zdravlja ne postoje drugi poslovi koje bi ona mogla raditi s obzirom na njezino zdravstveno stanje. Iskazala je da je ova cjelokupna situacija jako utjecala na nju koja od 2010. boluje od multiple skleroze i nikada do sada nije bila kod psihijatra, ali sada je u zadnje vrijeme prisiljena ići kod psihijatra iz razloga jer to sve jako loše djeluje na nju, a o čemu je sudu priložila nalaz KBC-a Osijek, Klinike za psihijatriju, od 28. kolovoza 2025. Na upit branitelja okrivljenika da li joj je itko od radnih kolega ikada rekao da smeta i da bi itko ikada rekao da izađe van iz prostrije iz koje se nalazi, svjedokinja je odgovorila da nije. Na daljnji upit branitelja okrivljenika je li se itko iz laboratorija prema njoj ružno ponašao, svjedokinja je odgovorila da nije, ali je njoj dovoljno to što ne pričaju s njom. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li joj je itko ikada rekao kada dođu jesti da ona mora izaći van, svjedokinja je odgovorila da joj to nikada nitko nije rekao, ali ona zbog svoje hodalice smatra da smeta te ona stoga izađe van iz kuhinje, a dodatno iz razloga jer nitko s njom ništa ne priča, a njoj također smeta to što ništa ne radi i ne želi provesti osam sati samo u kuhinji gdje ljudi jedu i piju. Na daljnji upit branitelja okrivljenika zašto se nije odazvala na pozive triju liječnica opće medicine da ide na vještačenje radi ocjene radne sposobnosti, svjedokinja je odgovorila da je to odbila jer ona na to prema zakonu ne mora ići. Na daljnji upit branitelja okrivljenika na koji način onda misli da poslodavac utvrdi za koje je poslove sposobna sukladno svom zdravstvenom stanju ukoliko odbija ići na vještačenje radi ocjene radne sposobnosti, svjedokinja je odgovorila da zato postoji medicina rada. Na daljnji upit branitelja okrivljenika zašto sama nije dala otkaz ako je kako je navela tražila da joj se da osobno uvjetovani otkaz, svjedokinja je odgovorila da nije sama dala otkaz iz razloga jer ona želi dobiti otpremninu. Na upit suda da li je ona ikada prva krenula u nekakvu komunikaciju sa drugim radnim kolegama ili se ona odmah povlači i sama misli da smeta i ide iz prostorije gdje dođu druge kolege, svjedokinja je odgovorila da je nekoliko puta pokušala ući u razgovor s drugim kolegama i jedna od kolegica joj je rekla da mogu o svemu razgovarati, ali ne o njezinom zdravstvenom stanju, a isto tako joj i neki drugi kolege znaju odgovoriti na njezine upite te na daljnji upit suda na koji način ona onda osjeća tu izoliranost i uvredljivo i ponižavajuće okruženje, svjedokinja je odgovorila da je to jer se ravnateljica dere na nju, ne zovu ju na nekakve proslave, a jedna od doktorica, odnosno konkretno doktorica Č, ju je izbrisala iz zajedničke Viber grupe te se također na internetskim stranicama laboratorija Doma zdravlja ne nalazi navedeno da je ona zaposlenica istoga te se ona osjeća na taj način degradirano. Na daljnji upit branitelja okrivljenika gdje se to ravnateljica na nju derala ista je odgovorila da je to bilo jednom kod ravnateljice u uredu, a jednom kod nje u laboratoriju, a sve je to bilo pred pravnicom FA i administratorom CA koji nadgleda kompjutere. Na daljnji upit suda da li je pisala pritužbu kako bi ju se zaštitilo od diskriminacije o kojoj govori, ista je odgovorila da nije.

5.1. Branitelj okrivljenika je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje u dijelu gdje navodi da je diskriminirana od strane drugih radnika jer iz ostatka njezinog iskaza jasno proizlazi da se nitko ružno ni omalovažavajuće ne ponaša prema njoj, a činjenica zbog čega samo sjedi na radnom mjestu leži u tome što je formalno zaposlena na mjesto laboranta za koje je nesposobna, ali bez da se provede vještačenje njene radne sposobnosti poslodavac ne može zaključiti na koje radno mjesto ju može rasporediti, a što ona odbija, a primjedbu je stavio i u dijelu gdje ista navodi da joj je nuđena neka izjava na početku o sklopljenom ugovoru o radu jer je taj dokument potvrda o prijenosu ugovora o radu s obzirom da poslodavac na temelju Zakona o zdravstvenoj zaštiti kada dođe do zatvaranja laboratorija, ordinacije i sl., primjerice zbog odlaska u mirovinu kao što je bilo u odnosu na prethodnog poslodavca svjedokinje, ima zakonsku obvezu preuzeti ostale radnike pod istim uvjetima pod kojima su radili kod prethodnog poslodavca tako da se nije radilo o nikakvoj malverzaciji kako simulira svjedokinja. Vezano za medicinski dokument koji je dostavila svjedokinja na današnjem ročištu naveo je da je psihijatar u anamnestičkom dijelu nalaza naveo ono što je pacijentica njemu ispričala, ali za to nema nikakvih objektivnih dokaza, već je to samo projekcija same svjedokinje.

5.2. Svjedokinja je na iskazanu primjedbu navela da ostaje pri svemu što je rekla, da ona prema Zakonu Republike Hrvatske mora ići na vještačenje tek nakon godinu dana bolovanja i da je za to zadužena medicina rada.

6. Ispitana na ročištu 26. siječnja 2026. svjedokinja FA je iskazala da je u Domu zdravlja OBŽ zaposlena na radnom mjestu voditeljice odjela pravnih, kadrovskih i općih poslova te je od 2019. i osoba ovlaštena za rješavanje pritužbi za zaštitu dostojanstva radnika. Može reći da joj je od početka poznata situacija s gospođom RA jer je ona bila prva koja je s njom obavila razgovor još i prije nego što je ista stupila u radni odnos u Domu zdravlja. Iskazala je da su oni u Domu zdravlja OBŽ istu radnicu preuzeli u radni odnos od privatne zdravstvene radnice magistre R koja je bila otišla u mirovinu, a oni su sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti bili dužni prenijeti ugovor navedene radnice budući da je ista nekada ranije radila kao radnica Doma zdravlja. Može reći da je do prijenosa ugovora došlo 1. kolovoza 2024., a prije istoga je nju osobno magistra R upoznala da je gospođa RA početkom 2024. išla na utvrđenje radne sposobnosti i dobila uvjerenje da je potpuno radno sposobna, iako ista ima već dugi niz godina multiplusklerozu. Također joj je poznato da je ista radnica od magistre R tražila da joj da otkaz iz osobno uvjetovanih razloga, kao i da joj isplati otpremninu, a što je magistra R odbila iz razloga jer je riječ o vrlo visokom iznosu povlaštene otpremnine i tu je gospođa RA smatrala da je prevarena te je ista 24. srpnja 2024. išla na pregled na medicinu rada i istoj je utvrđena zdravstvena nesposobnost za obavljanje poslova laboranta. Iskazala je da je ona istu upitala što bi onda ona mogla raditi kod njih budući da je zdravstveno nesposobna za obavljanje poslova laboranta, a iz razgovora sa magistrom R je saznala da tamo kod nje nije ništa radila, osim što se ponekad javljala na telefon, a ni to nije htjela te je mislila da će se cjelokupna situacija riješiti na normalan način, međutim gospođa RA je odmah po prijenosu njezinog ugovora na Dom zdravlja tražila da joj daju otkaz iz osobno uvjetovanih razloga te je tražila isplatu povlaštene otpremnine, a podnijela je i zahtjev za zaštitu prava radnika i tražila je da ju se rasporedi na nekakvo radno mjesto za koje je radno i zdravstveno sposobna. Iskazala je da su istu uputili na vještačenje radi procjene njezine radne sposobnosti, što je ista u više navrata konstantno odbijala te su tada istoj ponudili da obavlja poslove medicinskog administratora za koje je ispunjavala opće uvjete, međutim specijalist medicine rada je utvrdio da je ista zdravstveno nesposobna za obavljanje navedenih poslova. Može reći da je RA od početka njezinog rada u Domu zdravlja bila u laboratoriju gdje je lijepila naljepnice na epruvete, međutim ista im je u kolovozu 2024. odmah poslala inspekciju zaštite na radu koji su im naložili da se ista udalji s tih poslova jer ona to ne može raditi. Može reći da je RA podnosila i kaznenu prijavu DORH-u protiv Doma zdravlja i stalno je pravila probleme, a jednom je njoj osobno rekla: "dajte mi otkaz pa ćete me se riješiti". Koliko je njoj poznato može reći da je gospođa RA u tri navrata imala komunikaciju s ravnateljicom JA i to prvi puta prije nego što je došlo do prijenosa ugovora na Dom zdravlja kada su je ravnateljica i ona uputili u njezina prava, drugi put se sjeća da su ravnateljica i ona otišle u laboratorij da bi razgovarali s voditeljima laboratorija, a gdje su se dotakli teme radnice RA i treći put zna da je bio razgovor u uredu ravnateljice kojemu je također bila prisutna, a tada je bila prisutna i kći gospođe RA koja je bila jako neugodna i derala se na ravnateljicu govoreći da želi zlo njezinoj majci, a gđa RA je uporno zahtijevala da joj se da otkaz da bi mogla dobiti povlaštenu otpremninu. Može reći da ravnateljica ni na koji način tada nije bila neugodna prema gospođi RA, već jedine koje su bile neugodne i koje su se derale su bile gđa RA i njezina kći. Također može reći da je njoj poznato da je gospođa RA u roku od svega nekoliko mjeseci promijenila tri liječnika obiteljske medicine, budući da su oni iz Doma zdravlja tim doktorima obiteljske medicine slali pozive da je potrebno gospođu RA poslati na vještačenje radi utvrđivanja njezine radne sposobnosti, međutim ista je svim liječnicima stvarala neugodnosti i odbijala je dati suglasnost za navedeno vještačenje, a poznato joj je da je i jednu doktoricu obiteljske medicine prijavila liječničkoj komori jer ju je ista htjela slati na vještačenje. Iskazala je da Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje da je liječnik obiteljske medicine obvezan uputiti na vještačenje osobu koja je duže vrijeme na bolovanju ili je zdravstveno nesposobna za obavljanje poslova koje bi trebala raditi i može reći da gospođa RA uporno odbija i ne želi ići na vještačenje radi procjene svoje radne sposobnosti. Također može reći da su se oni u Domu zdravlja obratili nedavno i HZMO-u od kojih su dobili odgovor da nije potreban potpis gospođe RA da bi se istu poslalo na vještačenje jer je liječnik opće prakse po službenoj dužnosti određene osobe obvezan slati na vještačenje, a tu spada i gospođa RA. Na upit branitelja okrivljenika odgovorila je da ona nikada nije vidjela da bi ravnateljica bila neugodna prema gospođi RA, niti itko od drugih zaposlenika, već su jedine koje su bile neugodne na sastanku u uredu ravnateljice i koje su se derale bile gđa RA i njezina kći, a isto tako je nadodala da oni zapošljavaju i više osoba s invaliditetom od propisanog broja te dam ona radi od 2019. na rješavanju pritužbi za zaštitu dostojanstva radnika i ovo je bila jedina pritužba, iako je u Domu zdravlja zaposlen velik broj ljudi. Na upit suda odgovorila je da je ona rješavala pritužbu za zaštitu dostojanstva radnice RA, a koju je ista podnijela u listopadu 2024., međutim nakon provedenog postupka istu je pritužbu odbacila, budući da nije utvrdila da bi bili osnovani navodi iz njezine pritužbe jer je 15 ostalih zaposlenika laboratorija navelo da nisu točni navodi gospođe RA i da se oni trude maksimalno prema njoj, kuhaju joj kavu, otvaraju joj prozore, pomažu joj jer se kreće pomoću hodalice, a činjenica da ista smatra da se s njom ne razgovara dovoljno je rezultat toga što laboranti imaju previše posla pa osim posla ni ne stignu vršiti nekakve druge duže razgovore. Također je iskazala da je RA počekom 2025. podnijela i drugu pritužbu koju je rješavao kolega T i koja je također odbačena. Isto tako, može reći da se gospođa RA teže kreće uz pomoć hodalice i ima osobnog asistenta i poznato joj je da joj uvijek pomažu i ostali djelatnici laboratorija. Na daljnji upit branitelja okrivljenika odgovorila je da je u razgovoru s radnim kolegama saznala da nikada nitko gospođi RA nije rekao da mora izaći iz prostorije u kojoj se nalazi, niti bi ju itko ikada izolirao.

7. Ispitan na ročištu održanom 26. siječnja 2026. svjedok CA je iskazao da radi u ravnateljstvu Doma zdravlja OBŽ i da poznaje tko je gospođa RA, međutim s istom ne dolazi u prevelike kontakte, budući da se ona nalazi dolje u prizemlju, a njegov ured je na prvom katu. Može reći da on ima posebnu prostoriju koja je zatvorena vratima od prostorije ravnateljice te se sjeća da je jednom prilikom gospođa RA zajedno sa svojom kćeri došla na razgovor kod ravnateljice, a razgovoru je prisustvovala i FA te može reći samo da je čuo nekakve povišene tonove od gospođe RA i njezine kćeri, a nije se previše obazirao i čuo o čemu se radi, već je radio svoj posao. Na upit suda odgovorio je da mu nije poznato kakav je odnos drugih radnika prema gospođi RA, budući da nema nekakvog kontakta s istom, već radi svoj posao. Na upit branitelja okrivljenika odgovorio je da nije čuo da bi na tom sastanku bilo povišenih tonova od strane ravnateljice prema gospođi RA, a da je toga bilo to bi svakako čuo, isto kao što je čuo povišene tonove od gospođe RA i njezine kćeri.

8. Ispitan na ročištu održanom 26. siječnja 2026. svjedok NA je iskazao da radi kao voditelj laboratorija u Domu zdravlja OBŽ te da je 1. kolovoza 2024. došlo do prijenosa ugovora RA i ista je od magistre R prešla u Dom zdravlja. Može reći da od početka otkako je došla ista ništa nije radila jer niti ne može ništa raditi te je 28. kolovoza 2024. inspektorica rada donijela i službenu zabranu kojom je zabranila da gospođa RA išta radi jer nije zdravstveno i radno sposobna. Na upit suda odgovorio je da su ostali zaposlenici laboratorija prisiljeni raditi veći posao jer dok god gospođa RA radi kod njih oni ne mogu zaposliti drugog laboranta pa isti pokrivaju i njezin posao, međutim može reći da se svi drugi radnici prema gospođi RA odnose s uvažavanjem, nitko ju nikada nije izolirao, niti negativno postupao prema njoj, već svi rade svoj posao, a zbog povećanog obujma posla nema niti prostora za puno razgovora između djelatnika pa tako niti sa gospođom RA. Na daljnji upit suda odgovorio je da gđa RA ujutro kada dođe na posao bude u kuhinji do nekih 8,00 ili 9,00 sati, a onda prijeđe ili u ambulantu ili u neku od prostorija gdje se nalazi oprema, a sve to radi samoinicijativno, odnosno nitko joj nikada nije rekao gdje mora biti, niti bi joj itko ikada rekao da smeta i da iz neke prostorije mora izaći. Na daljnji upit suda odgovorio je da oni u laboratoriju imaju veliku količinu posla i da nikada niti nema organiziranih proslava rođendana ili drugih događanja gdje bi se svi djelatnici skupili te se nitko posebno niti ne poziva, već eventualno bude da ukoliko netko nešto slavi da donese hranu ili piće i ostavi na stolu da bi si svi mogli uzeti. Na daljnji upit suda odgovorio je da se on osobno ujutro pozdravi sa svim zaposlenicima pa tako i sa gospođom RA i ako ga ista nešto pita on joj odgovori i kasnije svatko radi svoj posao. Na daljnji upit suda odgovorio je da gospođa RA ne pokazuje nekakvu inicijativu da bi stupila u razgovor s drugim kolegama. Na upit branitelja okrivljenika odgovorio je da druge radne kolege uvijek pomognu gospođi RA sve što joj treba pomoći te joj skuhaju čaj, reguliraju temperaturu na klimi ili otvore vrata kada je to potrebno, a on joj osobno vrlo često zna podići hodalicu pomoću koje se kreće te je na daljnji upit branitelja okrivljenika odgovorio da su svi u laboratoriju susretljivi prema gospođi RA i nitko joj nikada nije naložio, niti naredio gdje bi morala ići, kao ni da bi se s nekog mjesta morala maknuti, niti ju je itko ikada izolirao, već sve što radi ista radi samoinicijativno.

9. Iz materijalne dokumentacije (stranica 8 do 9 spisa) razvidno je da je radnica RA **.**.2024. podnijela Domu zdravlja Osječko-baranjske županije pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika.

10. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme (stranica 14 do 15 spisa) razvidno je da je isti sklopljen na temelju Odluke o prenošenju ugovora o radu RA na Dom zdravlja Osječko-baranjske županije od 31. srpnja 2024. između Doma zdravlja Osječko-baranjske županije kao poslodavca i RA kao radnice za obavljanje poslova radnog mjesta zdravstveni radnik – zdravstveno-laboratorijski tehničar u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u odjelu medicinsko-laboratorijske dijagnostike. Također je razvidno da je kao početak rada ugovoren 1. kolovoza 2024.

11. Iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika (stranica 16 spisa) razvidno je da je doktorica medicine rada Doma zdravlja Osječko-baranjske županije 24. srpnja 2024. utvrdila da je RA zdravstveno nesposobna za obavljanje poslova zdravstvenog radnika – laboratorijskog tehničara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

12. Iz odluke (stranica 30 do 33 spisa) razvidno je da je osoba ovlaštena za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika Doma zdravlja [adresa] FA **.**.2024. donijela navedenu odluku kojom se odbija pritužba za zaštitu dostojanstva radnice RA podnesena 17. listopada 2024., a sve nakon primitka i analize očitovanja voditelja medicinsko-biokemijskih laboratorija u Osijeku, kao i svih radnika oba laboratorija. Iz navedene odluke razvidno je da je osoba ovlaštena za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika nakon provedenog postupka utvrdila da u konkretnoj situaciji nije bilo uznemiravanja, maltretiranja i diskriminiranja podnositeljice pritužbe.

13. Iz materijalne dokumentacije, odnosno zahtjeva za pokretanje postupka vještačenja radi ocjene radne sposobnosti radnice RA od 2. kolovoza 2024., 11. rujna 2024., 18. veljače 2025. i 5. ožujka 2025. (stranica 37 do 46 spisa) razvidno je da se Dom zdravlja Osječko-baranjske županije u više navrata obraćao liječnicama obiteljske medicine radnice RA sa zahtjevom da se istu pošalje na vještačenje radi ocjene njezine radne sposobnosti.

14. Iz opomene za postupanje po zahtjevu poslodavca Dom zdravlja Osječko- baranjske županije, a vezano za radnicu RA (stranica 47 do 48 spisa) razvidno je da se Dom zdravlja Osječko-baranjske županije 22. studenog 2024. putem punomoćnika obratio liječnici obiteljske medicine radnice RA kojom istu opominju na njezinu zakonsku obvezu pokrenuti postupak ocjene radne sposobnosti pacijentice RA što kraćem roku.

15. Iz odgovora na zahtjev za zaštitu prava radnika (stranica 49 spisa) razvidno je da je Dom zdravlja Osječko-baranjske županije 11. rujna 2024. radnici RA odgovorio da je ista dužna u suradnji s izabranim doktorom opće medicine zatražiti pokretanje postupka vještačenja radi ocjene radne sposobnosti te pristupiti istome na poziv nadležnog Zavoda za vještačenje, a sve kako bi ju Dom zdravlja Osječko- baranjske županije mogao rasporediti na poslove radnog mjesta koji odgovaraju njezinoj zdravstvenoj i radnoj sposobnosti, uzimajući u obzir činjenicu da je od strane dva specijalista medicine rada i sporta ocijenjena kao zdravstveno nesposobna za obavljanje poslova zdravstveno-laboratorijskog tehničara.

16. Iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika (stranica 50 spisa) razvidno je da je doktorica medicine rada Doma zdravlja Osječko-baranjske županije 12. studenog 2024. utvrdila da je RA zdravstveno nesposobna za obavljanje poslova medicinskog administratora u radiološkom timu.

17. Navedenu i gore reproduciranu materijalnu dokumentaciju sud cijeni u cijelosti vjerodostojnom jer su je izdala za to ovlaštena tijela i osobe u propisanom obliku te nitko tijekom postupka nije stavljao primjedbi na izvedene materijalne dokaze, niti je sud našao razloga sumnjati u istinitost i vjerodostojnost materijalnih dokaza u spisu.

18. Sud cijeni u cijelosti vjerodostojnim iskaze svjedoka FA i UA iz razloga jer su isti vrlo detaljni, logični i životno uvjerljivi te u skladu kako međusobno tako i s materijalnom dokumentacijom koja prileže spisu. Navedeni svjedoci su detaljno u svojim iskazima iskazivali o onome što im je osobno poznato i čemu su osobno prisustvovali te su iskazi istih svjedoka bili vrlo uvjerljivi i dosljedni. Isto tako, sud cijeni vjerodostojnim i iskaz svjedoka CA jer je njegov iskaz logičan i uvjerljiv te u skladu s ostalim izvedenim dokazima koje sud cijeni vjerodostojnim. U dijelu u kojem navodi da se nitko iz laboratorija prema njoj nije nikada ružno ponašao i da joj nitko nikada nije rekao kada dođu jesti da ona mora izaći van sud cijeni vjerodostojnim i iskaz svjedokinje RA jer je u tome dijelu njezin iskaz u skladu s ostalim izvedenim dokazima koje sud cijeni vjerodostojnim. U preostalom dijelu sud iskaz svjedokinje RA cijeni nevjerodostojnim jer je iskaz iste nelogičan, neuvjerljiv i proturječan kako sam sebi tako i s ostalim izvedenim dokazima. Svjedokinja po stavu ovoga suda očito stvara određene konstrukcije koje ne odgovaraju istini da bi ishodila za sebe što bolji položaj i izborila se za neke svoje interese te ista, kako i sama navodi, želi da joj okrivljenici daju osobno uvjetovani otkaz da bi dobila otpremninu. Stoga sud smatra da ista svjedokinja upravo iz tih razloga ima interesa neistinito iskazivati i lažno teretiti okrivljenike te iskaz iste stoga ne prihvaća istinitim. Iskaz svjedokinje TA sud nije mogao posebno cijeniti jer je ista i sama u svome iskazu navela da je tijekom inspekcijskog nadzora prvenstveno poklonila vjeru iskazu radnice RA, a koji iskaz je sud podrobnije cijenio na gore opisani način nakon što je isti iskaz doveo u vezu s ostalim izvedenim dokazima.

19. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i dovodeći dokaze u međusobnu vezu, kao i u vezu s obranom okrivljenika i navodima optužnog prijedloga, sud u postupanju okrivljenika nije našao da bi isti počinili terećeni prekršaj u vrijeme, na mjestu i na način kako im se to stavlja na teret optužnim prijedlogom.

20. U članku 25. stavku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj: 85/08. i 112/12.) propisano je da tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna. U stavku 2. istoga članka propisano je da će se kaznom iz stavka 1. toga članka kazniti za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave.

21. Nakon analize i ocjene svih izvedenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio:

- da je ugovor o radu na neodređeno vrijeme između radnice RA i okrivljenika s datumom početka rada 1. kolovoza 2024. sklopljen na temelju Odluke o prenošenju ugovora o radu od 31. srpnja 2024. i to za radno mjesto zdravstveni radnik – zdravstveno-laboratorijski tehničar u primarnoj zdravstvenoj zaštiti,

- da je ista uvjerenjem doktorice medicine rada Doma zdravlja Osječko-baranjske županije od 24. srpnja 2024. proglašena zdravstveno nesposobnom za obavljanje poslova zdravstvenog radnika – laboratorijskog tehničara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti,

- da su se okrivljenici više puta obraćali liječnicama obiteljske medicine navedene radnice sa zahtjevom za pokretanje postupka vještačenja radi ocjene njezine radne sposobnosti, a što je radnica RA uporno u više navrata odbijala,

- da su okrivljenici pokušali istu radnicu prebaciti na drugo radno mjesto i to mjesto medicinskog administratora u radiološkom timu, ali je medicina rada utvrdila da ista nije zdravstveno sposobna obavljati ni taj posao,

- da je radnica RA podnijela pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika, a koju pritužbu je osoba zadužena za rješavanje iste odbila nakon provedenog postupka jer je utvrdila da nije bilo uznemiravanja, maltretiranja i diskriminiranja podnositeljice pritužbe,

- da se okrivljenici kao poslodavci nikada nisu odnosili neprijateljski ili ponižavajuće prema navedenoj radnici, niti su povrijedili njezino dostojanstvo te da nikada nije bilo drugačijeg postupanja prema navedenoj radnici u odnosu na druge radnike, niti je ikada bilo nekorektnog, ponižavajućeg, ružnog ili omalovažavajućeg ponašanja od strane ostalih zaposlenika okrivljenika prema navedenoj radnici.

22. Slijedom svega navedenog, nakon cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sud u ponašanju okrivljenika u konkretnom slučaju nije našao obilježja terećenog prekršaja te je u nedostatku daljnjih dokaznih prijedloga koji bi nedvojbeno i sa izvjesnom sigurnošću potvrdili navode optužnog prijedloga, primjenjujući načelo in dubio pro reo okrivljenike na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe za terećeni prekršaj te je stoga odlučio kao u točki I/ izreke presude.

23. Budući da su okrivljenici oslobođeni od optužbe, na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 29. siječnja 2026.

Zapisničar

S U D A C

Silvija Šarac

Snježana Marijanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana računajući od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni sud.

DOSTAVITI:

1. 1. okr. i 2. okr.,

2. Branitelju,

3. Ovlaštenom tužitelju,

4. Arhivi.