REPUBLIKAHRVATSKA

UPRAVNISUDURIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: Us I-1069/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi razmjernog dijela invalidske mirovine, 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25- 03/03004511356, URBROJ: 341-99-06/2-25-692 od 19. svibnja 2025., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 141-02/23-03/03004511356, URBROJ: 341-14-06/2-23-41197 od 14. siječnja 2025., te priznavanja tužitelju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti 100 % uzrokovane sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/25-03/03004511356, URBROJ: 341-99-06/2-25- 692 od 19. svibnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci KLASA: UP/I 141-02/23-03/03004511356, URBROJ: 341-14-06/2-23-41197 od 14. siječnja 2025., kojim tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, rođenom **.**.1955., kod kojeg je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica bolesti 20 % zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 80 % izvan tih okolnosti, je priznato pravo na razmjerni dio invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 4. rujna 2024. u svoti od 306,09 EUR mjesečno. Istim rješenjem određeno je, da tužitelju isplata mirovine pripada od 4. rujna 2024. i isplaćivat će je Zavod iz sredstva državnog proračuna Republike Hrvatske mjesečno unatrag, kao i da će se svota mirovine određena tim rješenjem, obračunati svotama mirovina isplaćenih na temelju rješenja Područnog ureda u Puli broj 63761 od 30. rujna 2020. te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/25-03/03004511356, URBROJ: 341- 99-06/2-25-692 od 19. svibnja 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci KLASA: UP/I 141- 02/23-03/03004511356, URBROJ: 341-14-06/2-23-41197 od 14. siječnja 2025., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 3. lipnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika navedeno, da je tužitelj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sudjelovao 24 dana u borbenom sektoru, dok je iz Uvjerenja Bosne i Hercegovine Federalnog Ministarstva za pitanje boraca i invalida obrambeno oslobodilačkog rata, Odsjeka za pitanje evidencija iz oblasti vojne obveze Busovača Broj 07/50-01-03/1-1328/17 od 8. studenog 2017. razvidno, da je tužitelj sudjelovao u ratu od 1. svibnja 1992. do 11. listopada 1993., a iz čega proizlazi da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu više od 24 dana, odnosno ukupno 552 dana. Nadalje, tužitelj smatra da potpuni gubitak radne sposobnosti iznosi više od 20 % uzrokovane sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Ističe da je i pogrešan stav tuženika da tužitelju ne može biti priznato vrijeme provedeno u Hrvatskom vijeću obrane kao vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu, jer navedeno ne proizlazi niti iz svrhe, niti iz namjere zakonodavca, a niti iz teksta zakonskih normi na koje se poziva pa se u svezi s tim tužitelj pozvao na nepravomoćnu presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I- 3335/24-20 od 11. travnja 2025. koja da sadrži razumno tumačenje i norme te zaključak da je invalidska mirovina jedno pravo te da je moguće istu ostvariti i kao pripadnik HV-a i HVO-a. Zaključno tužitelj smatra, da postoji samo jedno pravo na invalidsku mirovinu, a da postoje dva osnova na temelju kojih se ista može ostvariti prema normama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji ("Narodne novine" broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23 u nastavku teksta ZOHBDR) te da sam ZOHBDR ne ograničuje niti implicitno niti eksplicitno mogućnost kumulacije pravnih temelja za ostvarivanje istog prava, prava na invalidsku mirovinu.

3. Kako tužitelj smatra da postoji veći udio od 20 % potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovan sudjelovanjem u Domovinskom ratu na temelju oboljenja PTSP- a, to je tužitelj predložio da se u ovom upravnom sporu provede dokaz sudskomedicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 19. svibnja 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 14. siječnja 2025,. te se tužitelju prizna pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti 100 % uzrokovane sudjelovanjem u Domovinskom ratu od 16. studenoga 2023., uz nadoknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga suda 4. srpnja 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, navodeći da su tužbeni navodi tužitelja sadržajno jednaki i žalbenim navodima tužitelja izjavljenim u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. U svezi s tim tuženik ističe da je prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka, Izdvojenog mjesta rada Pula od 4. rujna 2024. kod tužitelja, 4. rujna 2024. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica bolesti 20 % zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 80 % nastale izvan tih okolnosti vezanih uz obranu Republike Hrvatske te je Povjerenstvo za reviziju i ocjenu radne sposobnosti prema članku 53. ZOHBDR-a obavilo reviziju navedenog nalaza i mišljenja 17. listopada 2024. i dalo suglasnost na navedeni nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda Područnog ureda Rijeka, Izdvojenog mjesta rada Pula od 4. rujna 2024., a u postupku u povodu žalbe sukladno članku 133. stavku 3. ZOMO pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju zapošljavanja osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu od 13. svibnja 2025. u obrazloženju kojeg je navedeno, da Vijeće viših vještaka Zavoda potvrđuje nalaz Vijeća vještaka Zavoda Područnog ureda Rijeka, Izdvojenog mjesta rada Pula da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja, čiji je uzrok 20 % bolest po ZOHBDR-u ( PTSP) i 80 % bolest koja nije u svezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu ( degenerativne promjene kralježnice nekrotizirajući pankreatitis, nefrolitijaza, giht, kalcificirajući tendinitis) pa s obzirom da je nalazom i mišljenjem Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju zapošljavanja osoba s invaliditetom od 13. svibnja 2025. utvrđeno, da je nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka, Izdvojenog mjesta rada Pula od 4. rujna 2024. pravilan, tužitelju je prvostupanjskim rješenjem od 4. rujna 2024. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastalog dijelom kao posljedica bolesti 20 % zadobivene u obrani suvereniteta RH, a dijelom kao posljedica bolesti 80 % izvan tih okolnosti, a pravo na invalidsku mirovinu priznato je od dana nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti sukladno članku 59. stavku 1. ZOMO te je invalidska mirovina određena sukladno članku 30. stavku 2. ZOHBDR-a, razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni gubitak radne sposobnosti tužitelja.

5. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6. U ovom upravnom sporu 21. kolovoza 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, pa je strankama u skladu sa odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima, te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ovog upravnog spora.

7. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostajale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a tužitelj i kod predloženog dokaznog prijedloga, nakon čega je usvojen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu, jer su odlučne činjenice bitne za rješavanje ovog upravnog spora medicinske prirode te se ne bi mogle utvrditi saslušanjem stranaka pa je tužitelju naloženo da u roku od 15 dana na račun suda, uplati predujam s osnova izvođenja navedenog dokaznog prijedloga, nakon čega je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 11. rujna 2025.

8. Na ročištu za raspravu održanom u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika 11. rujna 2025. utvrđeno je, da je tužitelj uplatio predujam za izvođenje navedenog dokaznog prijedloga, nakon čega je određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke Prof. prim. dr. sc. Elizabeti Dadić Hero dr. med., spec. psihijatrije, subspecijalist socijalne psihijatrije, sa zadaćom da utvrdi je li kod tužitelja pravilno utvrđen omjer uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti koji je utvrđen u sljedećem omjeru: 20 % bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ( PTSP) a dijelom 80% kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti ( degenerativne promjene kralježnice nekrotizirajući pankreatitis, nefrolitijaza, giht, kalcificirajući tendinitis), odnosno je li pravilno utvrđen tužitelju udio invaliditeta koji je povezan sa ratnim PTSP-om te je li nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu od 13. svibnja 2025. ispravan. Vještakinji je dat rok od 30 dana za izradu nalaza i mišljenja.

9. U podnesku zaprimljenim kod ovog suda 9. listopada 2025. tužitelj je naveo kako smatra, da je potrebno odrediti vještačenje po vještaku medicine rada, a ne po vještaku psihijatrijske struke, jer je činjenično pitanje koje je potrebno raščistiti vezano uz omjer uzroka gubitka radne sposobnosti, to jest utjecaja PTSP i svih drugih bolesti na gubitak radne sposobnosti tužitelja, a kompetencije vještaka psihijatra i vještaka medicine rada u bitnom se razlikuju. Ističe da psihijatar može utvrditi boluje li tužitelj od PTSP- a, ali liječnik specijalist medicine rada utvrđuje sposobnost za obavljanje struke i zaposlenja i u kojem omjeru svaka pojedinačna bolest utječe na gubitak radne sposobnosti, pa sukladno tome tužitelj smatra da je vještačenje potrebno provesti po vještaku specijalisti medicine rada, a ne po vještaku specijalisti psihijatru.

10. Izvanraspravnim rješenjem Suda od 10. listopada 2025. odbijen je prijedlog tužitelja da se medicinsko vještačenje u ovom sporu provede po vještaku medicine rada uz obrazloženje pobliže navedeno u tom rješenju.

11. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 14. listopada 2025. tuženik je očitujući se na navode tužitelja iz podneska od 9. listopada 2025. naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u odgovoru na tužbu pozivajući se na odredbu članka 4. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj 96/23).

12. U nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 16. studenog 2025., stalna sudska vještakinja psihijatrijske struke, prof. prim. dr. sc. Elizabeta Dadić Hero, dr. med spec. psihijatar i subspecijalist socijalne psihijatrije, navela je, da je prije donošenja nalaza i mišljenja izvršila uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka, kao i osobni pregled tužitelja 28. listopada 2025., da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu od 5. kolovoza 1995. do 28. kolovoza 1995., da je ambulantno psihijatrijski liječen od 3. studenog 2011. radi PTSP-a, a liječen je i putem Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju u razdobljima od 21. rujna 2010. do 14. prosinca 2010. i od 24. travnja 2012. do 4. svibnja 2012., u spisu da se nalazi i Otpusno pismo Klinike za psihijatriju iz kojeg je razvidno, da se hospitalno tužitelj liječio od 17. kolovoza do 26. kolovoza 2011. Istaknula je, da se ne nalaze specijalistički nalazi za godine 2014., 2016. i 2019., a učinjenim psihologijskim testiranjem 25. kolovoza 2011. objektivizirane su smetnje iz kruga PTSP-a i u navedenom testiranju stoji „ Harvardski upitnik za traumu bilježi izloženost višestrukim traumatskim događajima, uz vrlo visok intenzitet svih PTSD simptoma.“

13. Navela je, da je za PTSP tipično obilježje koje uključuje epizode ponovnog proživljavanja traume u kratkotrajnim sjećanjima koja se nameću, snovima ili noćnim morama koje se pojavljuju nasuprot perzistirajućem općem stanju obamrlosti, anhedonije i izbjegavanju aktivnosti. Simptomi PTSP-a obično se jave u prva 3 (tri) mjeseca nakon traumatskog događaja, iako se simptomi mogu javiti i sa odgodom od nekoliko mjeseci, pa čak i godina, a iz priležećih specijalističkih nalaza je razvidno, da je tužitelju u kontrolnim psihijatrijskim pregledima u kojima je navodio svoje smetnja, a pritužbe o kojima govori tužitelj cijelog liječenja su prisutne u smislu lošeg i košmarnog sna, pogoršanje simptoma tijekom obljetnica, osjećaja razočaranosti i prikraćenosti, uz sklonost izolaciji ili niži prag frustracije.

14. Iz svega navedenog da je razvidno, da se tužitelj psihijatrijski liječi iz kruga anksioznih poremećaja odnosno PTSP F43.1, radi kojeg je i razvijen i F62.0 Promjene ličnosti radi katastrofalnih doživljaja, a obzirom na dinamiku liječenja, kao i na kliničku sliku tužitelja tijekom liječenja, vještakinja je mišljenja da se radi o poremećaju srednjeg stupnja, a što je cijenjeno i u Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Središnjeg ureda u Zagrebu od 13. svibnja 2025., zbog čega smatra da je pravilno kod tužitelja utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti koji je utvrđen 20 % bolest zadobivena u obrani suvereniteta RH, a dijelom 80 % kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti, kao i da je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Središnjeg ureda u Zagrebu od 13. svibnja 2025. ispravan.

15. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 24. studenoga 2025. tuženik je naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog.

16. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 9. siječnja 2026. tužitelj je ostao kod navoda iznesenih u tijeku upravnog spora smatrajući da je njegov gubitak radne sposobnosti više od 20% uzrokovan sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Smatra da postoji samo jedno pravo na invalidsku mirovinu, a da postoje dva osnova na temelju kojih se ista može ostvariti prema normama ZOHBDR te da sam ZOHBDR ne ograničuje niti implicitno niti eksplicitno mogućnost kumulacije pravnih temelja za ostvarivanje istog prava, prava na invalidsku mirovinu, a kako je to opširno obrazložio u navedenom podnesku pozivajući se na odredbe članka18., 53., 30. i 142. ZUHBDR-a, dok je tuženik u podnesku zaprimljenim 16. siječnja 2025. ostao kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu.

17. Na idućem ročištu za raspravu održanom kod ovog suda 22. siječnja 2026. u prisutnosti stranaka i stalne sudske vještakinje prof. prim. dr. sc. Elizabete Dadić Hero dr. med. spec. psihijatrije, subspecijalist socijalne psihijatrije, stranke su u cijelosti ostale kod navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz saslušanjem vještakinje radi pojašnjenja te usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja od 16. studenoga 2025.

18. Na istom ročištu za raspravu vještakinja je ostala kod datog nalaza i mišljenja odgovarajući na pitanja Suda, opunomoćenika tužitelja, kao i na primjedbe opunomoćenika tužitelja iznesene u svezi istoga na samom ročištu, dok službena osoba tuženika nije imala pitanja niti primjedbe na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, nakon čega je raspravnim rješenjem Suda odbijen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada, jer je po mišljenju Suda, nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje cjelovit, sveobuhvatan, u istom je vještakinja odgovorila na postavljeni joj zadatak od strane Suda, a na održanom ročištu za raspravu i dodatno ga usmeno pojasnila, odgovarajući na pitanja Suda i opunomoćenika tužitelja te njegove primjedbe. Također, tužitelju je u izvanraspravnom rješenju Suda od 10. listopada 2025. odgovoreno iz kojeg razloga je Sud odredio vještačenje po vještaku psihijatrijske struke (specijalnosti), a ne vještaku medicine rada, a kako je to tužitelj predlagao u tužbi, a to tim više što tužitelj u tužbi i u tijeku upravnog spora tvrdi da je veći udio od 20% potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovan sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu na temelju oboljenja PTSP-a (posljednji odlomak na stranici trećoj tužbe) te Sud smatra, da samo vještak psihijatrijske struke može cijeniti u kojem omjeru navedena bolest PTSP-a zadobivena sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu utječe na potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja, odnosno da li više od utvrđenih 20%.

19. U konačnici, na istom ročištu za raspravu, izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

20. Vršeći uvid te razmatrajući dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu upravnog postupka utvrđeno je, da je uredno potpisani zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu podnesen 10. studenoga 2023. prvostupanjskom tijelu od strane izabranog doktora obiteljske medicine tužitelja, da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Rijeci poslovnog broja 2 Us I-138/2023- 19 od 5. listopada 2023. tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine s 20 % oštećenja organizma privremeno do jednu godinu, a nakon toga trajno, na temelju bolesti PTSP nastale kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, s pravom na osobnu invalidninu u iznosu od 3 % od osobne invalidnine hrvatskog ratnog vojnog invalida prve skupine počevši od 1. svibnja 2019.

21. Utvrđeno je, da je postupajući po zahtjevu tužitelja pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka, Izdvojenog mjesta rada Pula od 4. rujna 2024. uvidom u kojeg je utvrđeno, da je kod tužitelja 4. rujna 2024. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica bolesti 20 % zadobivene u obrani suvereniteta RH, a dijelom kao posljedica bolesti 80 % nastale izvan tih okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta RH te je Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti prema članku 53. ZOHBDR-a obavilo reviziju navedenog nalaza i mišljenja 17. listopada 2024. i dalo suglasnost na navedeni nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda, Područnog ureda Rijeka, Izdvojenog mjesta rada Pula od 4. rujna 2024, a u žalbenom postupku, pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 13. svibnja 2025. iz kojeg proizlazi da je tužitelj, rođen 1955. i u starosnoj je mirovini, da je sudionik Domovinskog rata 24 dana u borbenom sektoru u razdoblju od 5. kolovoza 1995. do 28. kolovoza 1995., dok iz Uvjerenja Bosne i Hercegovini, Federalnog Ministarstva za pitanje boraca broj 07/50-01-03/1-1328/17 od 8. studenog 2017. proizlazi, da je tužitelj sudjelovao kao pripadnik HVO-a Oružanih snaga BiH u vremenskom periodu od 1. svibnja 1992. do 11. listopada 1993. Nadalje, u istom je navedeno, da se radi o tužitelju koji je u ambulantnom tretmanu od strane neuropsihijatra radi PTSP-a ratne geneze, liječenje je diskontinuirano i naglašava se depresivna simptomatologija, a isto je razvidno iz ordinirane psiho farmakoterapije, boluje od gihta, u skrbi je fizijatra radi kalcificirajućeg tendinitisa desnog ramena te prema zadnjem nalazu ortopeda iz listopada 2023. bilježe se ograničene kretnje u vratnoj kralježnici i desnom ramenu koje su konzervativno liječene, liječio se od nekrotizirajućeg pankreatitisa, ima nefrolitijazu te Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda naglašava da isključivo bolest s kojom je ostvaren HRV se može razmatrati u kumulacionom razmjeru, a to je PTSP, dok gradacija HRVI radi PTSP-a je moguća do 40 % te tužitelj po gore navedenoj presudi ovog Suda ima ostvarenih 20 %, jer je u postupcima revizije pred nadležnim tijelima vještačenja ocijenjeno, da druge psihičke tegobe nisu povezane sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, zbog čega je Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda potvrdilo nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda, Područnog ureda Rijeka, Izdvojenog mjesta rada u Puli od 4. rujna 2024., a uzrok je 20 % bolest PTSP i 80 % bolest koja nije u svezi sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu (depresivni sy. degenerativne promjene kralježnice, nekriotizirajući pankreatitis, nefrolitijaza, klasificirajući tendinitis i giht).

22. Stoga je osporavanim rješenjem tuženika od 19. svibnja 2025., a imajući u vidu nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje osoba s invaliditetom od 13. svibnja 2025. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja te je utvrđeno da je pravilno prvostupanjsko tijelo počevši od 4. rujna 2024. priznalo tužitelju pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, nastale dijelom kao posljedica bolesti 20 % zadobivene u obrani suvereniteta RH, a dijelom kao posljedica bolesti 80 % izvan tih okolnosti, a pravo na invalidsku mirovinu priznato je tužitelju od dana nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti sukladno članku 59. stavkom 1. ZOMO i sukladno članku 30. stavku 2. ZOHBDR-a, razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni gubitak radne sposobnosti. Navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno je u izvršenju presude ovog Suda poslovnog broja Us I-660/2024-3 od 25. srpnja 2024. kojom je tuženiku bilo naloženo da u roku od 30 dana od dana primitka presude odluči o žalbi tužitelja od 7. veljače 2024. izjavljenoj zbog šutnje uprave u prvom stupnju, odnosno neodlučivanja o zahtjevu tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu podnesenom prvostupanjskom tijelu 6. studenoga 2023. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se kod ovog suda vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

23. U ovom upravnom sporu bilo je potrebno utvrditi da li je kod tužitelja pravilno utvrđen omjer uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja s osnove bolesti PTSP-a, a koji je utvrđen u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 13. svibnja 2025. u omjeru 20 % bolest nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, PTSP, u svezi člankom 30. ZOHBDR-a i 80 % bolest koja nije u svezi člankom 30. ZOHBDR-a.

24. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) i Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

25. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

26. S tim u svezi ukazuje se tužitelju, da predmet ocjene gubitka radne sposobnosti iz Domovinskog rata mogu biti samo one bolesti i ozljede koje su uzročno- posljedično povezane sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, a na temelju kojih je ostvaren status HRVI Domovinskog rata, a dan eventualnog priznanja prava treba utvrditi u skladu sa odredbom članka 30. stavka 2. ZOHBDR-a i i čl.59. ZOMO/2013., imajući u vidu odredbu članka 59. stavak 1. ZOMO-a te činjenicu da je predmetni upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut povodom zahtjeva izabranog doktora tužitelja od 10. studenog 2023.

27. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojim ističe da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjene povrede odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika od 19. svibnja 2025. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 14. siječnja 2025., jer je upravo uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno, da nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo,a ovo imajući u vidu da tužitelj ima utvrđen status HRVI iz Domovinskog rata na temelju izvršnog rješenja o trajno utvrđenom statusu HRVI, kao što je to gore navedeno, ali nema rješenje nadležnih tijela BiH o priznatom statusu D, kako to proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka. Dakle, postoje različite osnove po kojima se može ostvariti pravo na invalidsku mirovinu, a za koju su uvjeti u ZOHBDR-u propisani u posebnim odredbama, (glava IX ZOHBDR-a) odnosno može se ostvariti pravo na dvije vrste mirovina i prema izboru koristiti jednu ili drugu.

28. Naime, tužitelj je na okolnosti navedene u tužbi predložio u ovom upravnom sporu izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, po neovisnom sudskom vještaku, koje je i provedeno po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke prof. prim. dr. sc. Elizabeti Dadić Hero, dr. med., spec. psihijatrije, subspecijalist socijalne psihijatrije, a iz razloga pobliže gore obrazloženih te koja je u Nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 16. studenog 2025. , kao i usmeno obrazloženom na ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 22. siječnja 2026. u bitnome navela, da je kod tužitelja pravilno utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti, koji je utvrđen u sljedećem omjeru:

20 % bolest zadobivena u obrani suvereniteta RH (PTSP), a dijelom 80 % bolest kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti (depresivni sindrom, degenerativne promjene kralježnice, nekrotizirajući pankreatitis, nefrolitijazu, giht i kalcificirajući tendinitis), odnosno da kod tužitelja nije došlo do promjene u utvrđenom omjeru trajnog gubitka radne sposobnosti, jer kod tužitelja nije došlo do povećanja udjela invaliditeta, opće nesposobnosti za rad koja je povezana sa ratnim PTSP-om. Tužitelj da se liječio diskontinuirano, a za godine 2014., 2016. i 2020. i 2021. nema specijalističkih nalaza, odnosno nije napravio niti jedan pregled, a pritužbe u kojima tužitelj govori tijekom liječenja su prisutne u smislu lošeg i košmarnog sna, pogoršanja simptoma tijekom obljetnice, osjećaja razočaranosti uz sklonosti izolacije i niži praga frustracije.

29. Tužitelj da nema psihijatrijsku bolest, nego ima PTSP - posttraumatski stresni poremećaj srednjeg stupnja i nema novih psihijatrijskih poremećaja, već se spominju poremećaji iz istih psihijatrijskih skupina što je vidljivo iz postavljenih dijagnoza navedenih u medicinskoj dokumentaciji tužitelja. Tužitelj je bio privatnik godinama te je uredno vodio svoju firmu i funkcionirao. Pojasnila je da je iz liječničke dokumentacije razvidno da tužitelj ima neke druge bolesti, a to su depresivni sindrom, degenerativne promjene kralježnice, nekrotizirajući pankreatitis, nefrolitijazu, giht i kalcificirajući tendinitis (upala tetive), a sve navedene bolesti, povezane su sa životnom dobi tužitelja i nemaju uzročnu posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.

30. Navedeni Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje obrazložen je i potpun te je sastavljen sukladno pravilima struke, u istom je odgovoreno na postavljeni zadatak od strane Suda i primjedbe tužitelja, zbog čega je ovaj Sud suglasan s istim te nije imao razloga sumnjati u istog, a dodatno je i pojašnjen i na ročištu za raspravu održanom kod ovog suda 22. siječnja 2026., slijedom čega nije bilo potrebe za provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada, a kako je to predložio opunomoćenik tužitelja na posljednjem održanom ročištu za raspravu, nakon što je vještakinja završila s usmenim obrazlaganjem nalaza i mišljenja, a iz kojeg razloga je izvođenje navedenog dokaznog prijedloga odbijeno raspravnim rješenjem suda 22. siječnja 2026.

31. Cjelovito promatrani dokazni materijal daje, stoga, podlogu za zaključak, da je odlučna činjenica omjera uzroka tužiteljeve invalidnosti u upravnom postupku utvrđena ispravno.

32. Stoga je po mišljenju ovog suda, navedeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje mogao poslužiti ovome sudu za donošenje zakonite presude u ovom upravnom sporu, a sve imajući u vidu da tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice medicinske prirode utvrđene u Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 13. svibnja 2025., koji je sačinjen u skladu s odredbama članka 29. stavak 3., 4. i 5. Uredbe te potvrđen od strane sudskog vještaka u upravnom sporu, pa je mogao poslužiti tuženiku za donošenje zakonitog rješenja.

33. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 29. siječnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A.

Mihanovića 3