Poslovni broj: Pn-42/2019-76

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Krk, Bodulska 2/d

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici – Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužiteljice DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tužene PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćniku Draženu Lončaru, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Generali osiguranje d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 8. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice a u odsutnosti uredno pozvanih punomoćnika tuženika i umješača, 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 5.929,88 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče na iznos od 5.531,71 EUR od dana 7. studenoga 2015. pa do isplate, a na iznos od 398,17 EUR od 29. siječnja 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog iznosa od 5.929,88 EUR eura pa do iznosa od 14.850,00 eura, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.511,99 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 3. studenoga 2016. podnijela tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da je 2. ožujka 2015. oko devet sati teško ozlijeđena prilikom poskliznuća i pada po mokrim i neadekvatnim stepenicama u poslovnici tužene na adresi [adresa], EB [adresa]. Tvrdi da joj je po povratku od privatnog bankara od strane zaštitara i djelatnica sugerirano da koristi baš taj ulaz u šalter salu kako se ne bi smočila jer je vani bilo nevrijeme. Poskliznula se po stepenicama, koje da su bile mokre, kliske, nisu imale protukliznu traku i oštećene su, te pala i ozlijedila se. Navedeno da mogu potvrditi po tužiteljici predloženi svjedoci, zaposlenici tuženika, koji su ujedno i neposredni očevici. Tvrdi uzrok ozljeđivanja su neadekvatne i nesigurne stepenice pa budući da tuženik nije poduzeo nužne mjere u cilju održavanja stepeništa koje se nalazi u njegovoj poslovnici adekvatnim i sigurnim to da je neprijeporna njegova odgovornost za štetu. Naime, isključivi razlog ozljeđivanja tužiteljice da je nesigurno i neadekvatno stepenište te nedostaci u prevenciji i održavanju stepeništa od strane tuženika. U odnosu na navode tuženika o postavljenom natpisu "Zabranjen ulaz neovlaštenim osobama" ukazuje da ne bi mogla proći pored zaštitara da joj djelatnici tuženika to nisu dopustili.

1.1. U štetnom događaju tužiteljica da je zadobila tjelesne ozljede u vidu natuka glave sa krvnim podljevom desnog oka, otvorenom ranom iznad desnog oka, natukom lijevog koljena i trzajnom ozljedom vratne kralježnice. Kod tužiteljice da je došlo do pogoršanja stanja vratne kralježnice koju je operirala dvadeset godina prije štetnog događaja te ju nakon nezgode neprestano boli vratna kralježnica, koja bol da se širi prema rukama i leđima. Nakon nezgode obratila se na hitni medicinski trakt a tijekom liječenja upućena da je na fizikalne terapije i medicinsku rehabilitaciju radi poboljšanja zdravstvenog stanja. Povrijeđeno joj je tvrdi pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog fizičke boli, pretrpljenog straha i duševnih boli zbog smanjenja općeg životnog aktiviteta. Kroz dugi vremenski period da je trpila bolove, koji da perzistiraju i u vrijeme podnošenja tužbe. Neposredno nakon ozljeđivanja da je trpila jake bolove, kao i prvih dana liječenja i za vrijeme terapija. Bolovi da su potom bili srednjeg intenziteta da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta koji se i dalje javljaju. Kao posljedica traume da je zaostao i strah u obliku nesanica i noćnih mora, naročito nakon prvih dana intenzivnog liječenja i lakog intenziteta do završetka liječenja, a prisutan je i strah vezan za nemogućnost bavljenja svim aktivnostima koje je prije smatrala uobičajenima. Također da se javio i strah radi pogoršanja postojećeg stanja jer joj se javila bol u vratu koja se širi u ruke i leđa te strah da ponovno završi na operaciji vratne kralježnice. Zbog zadobivenih ozljeda da je zaostalo i smanjenje općeg životnog aktiviteta – zaostale da su brojne tegobe koje se manifestiraju u vidu ograničenih kretnji i ukočenosti vratne kralježnice, učestale bolnosti koja se iz vratne kralježnice širi u ruke i prema leđima, u oslabljenoj snazi u šakama, učestaloj glavobolji, mutnom vidu i pojavljivanju mušica na desnom oku, otežanom održavanju na petama. Navedene posljedice valorizira u iznosu od minimalno sedam posto.

1.2. Zbog ozljeđivanja tužiteljici da je nastala i imovinska šteta s osnove tuđe pomoći i njege te troškova puta i liječenja. Tuđa pomoć da joj je bila potrebna u razdoblju od minimalno trideset dana po tri sata i to kao višesatna pomoć članova obitelji prilikom pratnje na terapije i specijalističke preglede te prilikom obavljanja kućanskih poslova i osobne higijene. Naknadu štete s tog osnova da potražuje sukladno sudskoj praksi u visini od 35,00 kn/4,65 EUR za jedan sat nestručne pomoći. Na ime troškova puta i liječenja potražuje iznos od 2.000,00 kn / 265,45 EUR za provođenje fizikalne terapije i odlaske na mnogobrojne specijalističke preglede iz svog mjesta prebivališta u [adresa] i [adresa], a kupovala je i kreme protiv bolova na preporuku liječnika. Također razbio joj se i mobitel te joj se uništio i skafander pa s osnova uništenih stvari potražuje iznos od 1.000,00 kn/132,72 EUR. Zakonske zatezne kamate potražuje od dana odštetnog zahtjeva odnosno jednog dana nakon, 7. studenoga 2015., kada da se obratila tuženoj sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, međutim tužena da je predmet predala osiguravajućoj kući Generali osiguranje d.d., koja je odbila zahtjev.

1.3. U tužbi postavljenim zahtjevom potražuje na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 23.000,00 kn/3.052,62 EUR, na na ime imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege 3.000,00 kn/398,17 EUR, na ime imovinske štete na ime troškova puta i liječenja 2.000,00 kn/265,45 EUR te na ime imovinske štete s osnova uništenih stvari 1.000,00 kn/132,72 EUR.

1.4. Nakon nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Williama Klarića, dr. med. specijalista opće kirurgije, subspec. traumatologije, tužiteljica s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje 14.000,00 eura, na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege 500,00 eura, na ime imovinske štete s osnova troškova puta i liječenja 250,00 eura i na ime imovinske štete s osnova uništenih stvari 100,00 eura odnosno ukupno 14.850,00 eura.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti suda navodeći da tužena ima sjedište u [adresa]. Osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da osporava uzročno-posljedičnu vezu između stanja stepenica odnosno postupanja zaposlenika tužene i ozljeda tužiteljice. Osporava da bi stepenice bile mokre i neadekvatne, a posebice da bi zaposlenici tužene uputili tužiteljicu da koristi predmetni ulaz. Naime, taj ulaz da se ne koristi kao službeni ulaz za klijente tužene, a stepenice da su bile uredno održavane te nisu utvrđene prepreke ili prljavština koje su mogle uzrokovati pad oštećene. Zaposlenici tužene da nisu davali nikakve instrukcije tužiteljici za kretanje pa ni na toj osnovi ne postoji odgovornost tužene. Na vratima da su jasno istaknute oznake "Zabranjen ulaz neovlaštenim osobama" i "Pazi stepenice", no unatoč izričitoj zabrani tužiteljica da je ušla u prostor kojim joj nije bilo dopušteno kretanje. Budući da se kretala u prostoru koji nije namijenjen klijentima a budući da su stepenice uredno održavane smatra da je štetni događaj isključivo posljedica vlastite nepažnje tužiteljice. Tužbeni zahtjev smatra i previsoko postavljenim a ističe i da tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze o navodnim troškovima puta i liječenja niti dokaz o vlasništvu i oštećenju mobitela i skafandera. Predlaže da se sud oglasi mjesno nenadležnim i predmet uputi nadležnom sudu, podredno odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, uz obvezu da tuženoj naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke pa do isplate.

3. O prigovoru mjesne nenadležnosti tužene sud je odlučio posebnim rješenjem poslovnog broja Pn-321/2016-4 od 27. lipnja 2017. koje je pravomoćno.

3.1. Tužena je podnesku od 21. studenoga 2022. ponovno isticala prigovor mjesne nenadležnosti pravdajući to činjenicom da glavna rasprava započinje iznova. Nadležnost ovog suda proizlazi iz činjenice da je kod podnošenja tužbe ovaj sud bio u sastavu Općinskog suda u Rijeci te sukladno odredbi čl. 12 Zakona o područjima i sjedištima sudova tek ako viši sud povodom pravnog lijeka predmet vrati na ponovni postupak dostavit će ga sudu mjesno nadležnom sukladno tom zakonu.

4. Tužena je predložila obavijestiti treću osobu - Generali osiguranje d.d. o otpočetoj parnici, kako bi isto moglo stupiti u parnicu kao umješač na strani tužene, jer da je tužena u vrijeme navodnog štetnog događaja imala sklopljenu policu osiguranja s naznačenim osiguravajućim društvom, a koja polica da pokriva štetni događaj.

4.1. Generali osiguranje d.d. temeljem čl. 211 ZPP-a obaviješteno je otpočetoj parnici dopisom o 29. lipnja 2017. te je podneskom od 7. rujna 2017. prijavilo miješanje na strani tuženika opravdavajući pravni interes činjenicom da je u vrijeme štetnog događaja tuženik kod umješača imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 1020156081. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava nastanak štetnog događaja na način opisan po tužiteljici te iznosi navode istovjetne onima iz odgovora na tužbu tužene.

4.2. Tužiteljica se protivila miješanju umješača navodeći da iz priložene police proizlazi samo odgovornost prema vlastitim radnicima a ne i trećim osobama. U postupku pokušaja mirnog rješenja spora tužiteljica da se obratila Generali osiguranju d.d. koje da je odgovorilo da je odgovornost u odnosu na treće osobe ugovorena samo za određene lokacije pri čemu lokacija [adresa], EB, nije obuhvaćena.

4.3. Suprotno tvrdnjama tužiteljice iz police koja se nalazi na listu 120 spisa proizlazi da je ugovorena odgovornost prema trećima za sve neimenovane lokacije, dakle i za predmetnu. Rješenjem na ročištu 8. prosinca 2025. dopušteno je miješanje osiguravajućem društvu Generali osiguranje d.d., a umješač je i prije te odluke pozivan na ročišta i dostavljana mu je dokumentacija.

5. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu, pregledane su fotografije, uviđajem, vještačenjem po vještaku zaštite na radu Eolu Buiću, dipl. inž. stroj. i vještačenjem po vještaku Wiliamu Klariću, dr. med. spec. opće kirurgije, subspec. traumatologije, saslušanjem tužiteljice i saslušanjem svjedoka RB, ŠB, PB, JB, ĆB i MB. Od prijedloga za saslušanjem svjedoka TB tužiteljica je na posljednjem ročištu odustala navodeći da je taj dokaz bio predložen na okolnost tijeka liječenja i posljedica traume, a što da se ukazuje bespredmetnim s obzirom da je sudski medicinski vještak iznio nalaz i mišljenje na te okolnosti.

5.1. S obzirom na izmjenu suca glavna rasprava 21. studenoga 2022. započela je iznova sukladno čl. 315. st. 3 ZPP-a. Strankama je omogućeno da se izjasne da li predlažu da se ponovno izvode dokazi koji su već izvedeni ili da se zapisnici o izvođenju tih dokaza pročitaju. Punomoćnik tužiteljice izjasnio se da se pročitaju zapisnici o izvedenim dokazima, dok se punomoćnik tužene u podnesku od 21. studenoga 2022. protivio da se dokazi pročitaju već traži da se primjeni načelo neposrednosti. Sukladno odredbi čl. 315. st. 3 ZPP-a odluka da li će se ponovno izvoditi već izvedeni dokazi je odluka koju donosi sudac, nakon što omogući strankama da se o tome izjasne. Dakle samo protivljenje stranke ne znači da će se dokazi ponovno izvoditi, već o tome odlučuje sudac nakon izjašnjenja stranaka. S obzirom na protek vremena i vrlo detaljne iskaze djelatnica banke, sud je ocijenio da iste nije potrebno ponovno saslušavati već je pročitao zapisnike o izvođenju tih dokaza. Tužiteljicu također nije odlučeno ponovno saslušavati s obzirom da je u međuvremenu pretrpjela moždani udar, o čemu u spisu postoji medicinska dokumentacija, a niti svjedoka MB koji je već i u ranijem iskazu odgovarao većinom da se ne sjeća pa je i zapisnik o njihovom saslušanju pročitan.

6. Iz iskaza svjedokinje RB utvrđeno je da poznaje tužiteljicu jer je dugogodišnja klijentica tužene i sjeća se da je u jednom trenutku imala nezgodu u prostorijama tužene. Tom prilikom da je radila na šalteru i s obzirom da je u sali jeka čula je da je nešto bubnulo i vidjela i komešanje ali nije mogla odmah prići jer je imala klijente. Prišla je naknadno i vidjela tužiteljicu kako sjedi krvave glave, ponudila joj je nešto za smirenje, što da je ona odbila rekavši da čeka supruga. Zaključila je da je pala u predjelu ulaza u šalter salu koji koriste službenici, jer je iz tog dijela čula zvuk pada i zvuk udarca vratima. Nema saznanja zašto je tužiteljica koristila taj prolaz namijenjen za službenike, ali može reći da klijenti povremeno koriste taj prolaz jer se na prvom katu nalazi služba naplate te je jednostavnije proći kroz taj prolaz nego da klijenti izlaze van iz zgrade i okolo naokolo ponovno ulaze u banku. Na vratima stoji natpis "Pazi stepenice" ali misli da ne stoji natpis iz kojeg bi se zaključilo da je to prolaz samo za djelatnike banke. Zna da je klijentima uvijek lakše proći kroz taj prolaz posebice kada pada kiša, ali ne može se sjetiti da li je taj dan padala kiša, pri čemu ipak misli da je. Oznaka "Sklizak pod" stavlja se one dane kad pada kiša, ali na službeni ulaz za klijente a ne i na ovaj prolaz za službenike. Pod je sklizak kad je mokro, a i treba paziti prilikom korištenja tog prolaza za službenike s obzirom na stepenice koje se tamo nalaze. Na prolazu za službenike nalazi se boks u kojem se nalazi portir kojem bi se klijenti trebali javiti kada idu na prvi kat ili bilo gdje drugdje u zgradu banke. Klijenti prolaze pored portira i koriste taj prolaz kada ulaze u šalter salu, a kako bi skratili put da ne moraju izlaziti iz zgrade i ponovno ulaziti na službeni ulaz za klijente. Za fotografije na listu 49 spisa potvrdila je da su to te stepenice na ulazu u šalter salu kroz prolaz namijenjen službenicima. Kada se ulazi u šalter salu stepenicama se spušta.

7. Iz iskaza svjedokinje ŠB utvrđeno je da radi u boksu dvanaest koji se nalazi u blizini vrata prema prolazu koji koriste službenici banke. Nije vidjela sam pad jer je u tom trenutku imala klijenta a boks je i ograđen drvetom. Čula je udarac i zapomaganje tužiteljice te joj je priskočila pomoći. Tužiteljica je bila krvava pa je otišla smočiti papire u toalet kako bi joj pomogla da se obriše a odbila je da se pozove hitna pomoć i rekla da će pričekati supruga. Klijenti su znali koristiti taj prolaz kada bi išli na I. kat u odjel naplate te bi ih tada i službenici uputili da onuda prođu. Ali u tom slučaju bi klijenti odlazili iz šalter sale a ne bi se tim putem i vraćali odnosno ulazili u šalter salu već bi izašli iz banke na drugi ulaz. Na vratima stoji i tada je stajao natpis "Ulaz za zaposlene". Klijenti se upućuju na taj prolaz samo kada trebaju ići na I. kat jer je to jednostavnije nego da izlaze iz banke i rade cijeli krug da bi ponovno ušli u banku. Unazad 6 do 7 mjeseci (od ročišta 5. prosinca 2017.) je prolaz klijentima onemogućen jer se sada može proći samo s karticom koju imaju zaposlenici. Misli da je bilo suho, ali ne može sa sigurnošću reći. Kada je brisala krv s poda pod je bio suh. Kada pada kiša oznaka "sklizak pod" stavlja se samo na službeni ulaz za klijente. Također je za fotografije na listu 49 spisa potvrdila da su to te stepenice gdje je tužiteljica pala. Natpis "Samo za osoblje" se nalazi na vratima s unutarnje strane odnosno nije vidljiv iz šalter sale. Portir evidentira klijente koji idu na kat te mu se javljaju i kada se vraćaju jer mu moraju vratiti karticu s kojom su se kretali po katu. Portir ne bi smio pustiti klijenta u šalter salu kroz ulaz za zaposlenike. Obično klijenti koji završe s poslom na katu nemaju potrebe vraćati se u šalter salu, ali nema konkretnih saznanja o njihovom postupanju.

8. Svjedokinja PB također iz boksa nema izravan pogled na mjesto nezgode, a imala je i klijenta, ali čula je zvuk i vidjela da se kolegica ŠB digla i krenula pomoći pa se nakon što je završila posao s klijentom uputila i ona vidjeti o čemu se radi i tada je vidjela tužiteljicu kako krvari. Nije vidjela sam pad ali s obzirom na to gdje se nalazila i na to odakle je dopro zvuk udarca zaključuje da je to bilo u prostoru prolaza namijenjenog za službenike. Povremeno je znala viđati klijente kako prolaze kroz taj prolaz te ih je viđala i da ulaze i da izlaze. Na vratima, ali ne na strani gdje je šalter sala, nalazi se upozorenje "Samo za zaposlenike" a misli da stoji i upozorenje da se tu nalazi stepenica. Ne sjeća se u kakvom je stanju bio pod. Nije vidjela da li je prisutan portir. Ne zna koje su mu ovlasti prema strankama koje prolaze onuda. Stepenice nemaju rukohvat.

9. Svjedokinja JB, direktorica službe poslova sa stanovništvom, iskazala je da su ju zaposlenici dužni obavijestiti o nastanku nekog štetnog događaja ili neke nezgode pa su ju tako obavijestili i o događaju u kojem je sudjelovala tužiteljica a ne može se sjetiti da li je to bilo istog dana ili narednih dana. Radi se o prolazu koji nije predviđen za ulaz i izlaz od strane klijenata i na tim vratima postoji naljepnica "Nezaposlenima ulaz zabranjen". Taj prolaz služi samo kao interni prolaz za zaposlenike. Osobe koje su radile na šalteru nisu smjele uputiti klijente na korištenje tog prolaza te nema saznanja da se to ikada dešavalo. Bio je prisutan i zaštitar iz Sokol Marića. Iz razgovora sa djelatnicama i sa kolegom koji je zadužen za sigurnost u poslovnici ali nije ujedno zaštitar da je saznala da je zaštitar naveo da je tužiteljica projurila pored njega te ju nije uspio zaustaviti iako je za njom povikao "gospođo". Pretpostavlja da je tužiteljica prošavši kroz vrata pala upravo na stepenicama sa lista 49 spisa. Na vratima sa strane ulaza u zgradu postoji naljepnica s natpisom "Nezaposlenima ulaz zabranjen" i "Pazi stepenica". Tužiteljica nije htjela pričekati hitnu već svog supruga. Tvrdi poznato joj je i da se djelatnicama gospođa nakon par dana javila da je dobro. Stepenice nemaju rukohvat a ne može se sjetiti imaju li protukliznu traku. Ubrzo nakon toga svjedokinja da je dala nalog da se ta vrata zaključaju i sada se kroz vrata može ući samo s magnetskom karticom koju imaju zaposlenici banke.

10. Svjedokinja ĆB, tada zaposlena kao voditeljica poslovnice, navodi da je o samom događaju saznala po kazivanju djelatnica koje su pomogle tužiteljici kada je došlo do nezgode. O događaju nije bila obaviještena odmah već prije otprilike godinu dana (iskazala na ročištu 6. veljače 2018.) kada je i službeno došao e- mail misli iz odjela za sigurnost. Tom prilikom da su djelatnice pozvane dati iskaz a ona očitovati se o tome kako izgleda mjesto gdje je došlo do nezgode. Dužnost zaštitara da je zaustaviti klijente koji bi onuda prošli, ali nema saznanja da li je itko od klijenata ikad uspio tamo proći. Na dnevnoj bazi koristi taj prolaz te je u tom prostoru svega par puta vidjela nepoznate osobe odnosno da nije često viđala klijente u tom prostoru. Danas se kroz vrata prolazi samo karticom. Stepenice nemaju rukohvat te su vrlo plitke. Djelatnici imaju obvezu obavještavati ju o nezgodama gdje je potrebna prva pomoć odnosno ako je klijent na podu i ako se radi o težim ozljedama, o konkretnom događaju ju nisu obavijestili jer je tužiteljica odšetala iz banke, po nju je došao suprug.

11. Svjedok UB, zaštitar, u vrijeme događaja zaposlenik tvrtke "Securitas", iskazao je (list 178-179 spisa) da je u poslovnici u [adresa] radio od 27. veljače 2015. i 2. ožujka 2015. bio je na svom radnom mjestu i osobno nije vidio da bi bilo koja osoba pala. Čuo je nakon sat, dva, a možda i više, od drugih zaposlenika da je neka gospođa pala ali njemu da se nitko nije obratio u smislu da se na bilo koji način pomogne toj osobi. Ne sjeća se da je ikada ranije vidio tužiteljicu koja je bila prisutna na ročištu na kojem je dao iskaz. Ne sjeća se kakve su bile vremenske prilike tog dana. On je bio u posebnom ograđenom prostoru. O samom događaju doznao je od zaposlenica i to ŠB i PB. Vrata se tada nisu zaključavala a nakon 7,8,9 mjeseci su se počela zaključavati. Niti na tom ročištu prisutna tužiteljica nije se njega sjećala.

12. Tužiteljica je iskazala (list 180 spisa) da je 2. ožujka 2015. bila kod djelatnice HB dogovarati se oko otplate kredita u švicarskim francima i kada je trebala izaći iz poslovnice, a kako je padala vani kiša, da joj je rečeno da može izaći na mjestu gdje su staklena vrata da ne bi hodala po kiši radi dolaska do šalter sale pa najprije nije htjela ali je krenula i tu su tri stepenice i ona se poskliznula na drugoj stepenici jer su stepenice bile mokre. Djelatnice tuženika su znale odlaziti van pušiti pa je vjerojatno zbog toga došlo do toga da su stepenice vlažne. Pala je u trenutku kada se stepenicama spuštala. Uslijed pada udarila je glavom u rub stepenice na način da je došlo i do krvarenja iznad desne obrve pa joj je uslijed krvarenja bilo loše, ali nije joj na licu mjesta pružena pomoć od djelatnika, suprug je došao i vidio da leži a morala je leći na klupu jer joj je bilo loše. Otišli su na hitnu te su joj ranu zašili i to sedam šavova i otpuštena je kući. Nije izlazila iz stana možda i mjesec dana a i nakon toga je osjećala bolove. Uslijed pada trpjela je bolove 5-6 mjeseci. S obzirom na situaciju morali su joj pomagati suprug i kćer. Vrlo često je imala mučninu i vrtoglavice a na desnom oku imala je i problema sa vidom. Uslijed pada morala je baciti jaknu, majicu i hlače a također imala je i poderotinu na koljenu.

13. Iz nalaza Hitne kirurške ambulante Sušak izdanog 2. ožujka 2015. u 15:28 (list 5 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica zatražila liječničku pomoć nakon što je tog jutra pala na stepenicama u banci i pri padu udarila glavom te se žalila na glavobolju, mučninu, nije povratila, bez vrtoglavice, svijest nije gubila, događaj rekonstruira u potpunosti. Pri padu ozlijedila je i lijevo koljeno. Postavljene dijagnoze su otvorena rana glave i kontuzija koljena.

13.1. Pročitan je i nalaz Hitne neurološke ambulante od 9. ožujka 2025. iz kojeg proizlazi da tužiteljica svakodnevno ima frontalnu glavobolju sa mučninom i povraćanjem (zadnjih 5 dana povraća 2x na dan). Također se javljaju vrtoglavice i omaglice, na desno oko slabije vidi – vidi mutno bez dvoslika.

13.2. Iz nalaza Ambulante za neurokirurgiju Sušak (list 7 spisa) proizlazi da se 8. svibnja 2015. tužiteljica žalila na bolove u vratu sa širenjem u desnu ruku do u šaku.

13.3. Sve navedene nalaze ocjenjivao je vještak medicinske struke, a sud samo u kontekstu kronologije i smetnji koje je iznosila tužiteljica.

14. 25. svibnja 2023. poveden je uviđaj u poslovnici tužene u Rijeci na adresi [adresa] i utvrđeno da se do spornih stepenica iz prostora šalter sale sada dolazi kroz staklena vrata kroz koja nije moguć ulaz bez očitanja kartice. Radi se o tri stepenice izgled kojih nije promijenjen u odnosu na fotografije koje se nalaze na listu 49 spisa - radi se o istim pločicama i na licu mjesta vidljiva su oštećenja pločica na istim mjestima kao na fotografijama s lista 49 spisa. Jedina je izmjena da su sada postavljene protuklizne trake, po dvije na svakoj stepenici, a na fotografijama s lista 49 spisa je vidljivo da ih nije bilo. Pokraj stepenica i to s lijeve strane gledano iz šalter sale nalazi se rukohvat za kojeg tužiteljica navodi da kada je ona pala se tu nije nalazio, a to su potvrdile i svjedokinje predložene po tuženoj – JB i ĆB.

14.1. Na ročištu je tužiteljica pokazala da je pala kada je ulazila u prostor šalter sale jer je najprije bila na katu na kojeg se dolazi kroz vanjski prolaz a po povratku da joj je zaštitar kada mu je vratila karticu koja joj je bila potrebna za odlazak na kat rekao da ju već duže viđa te da budući da pada kiša prođe kroz vrata po predmetnim stepenicama u šalter salu što da je ona odbila, ali onda joj je on otvorio vata pa je išla i pala na drugoj stepenici. Stepenice su bile mokre jer su djelatnice vani pušile.

14.2. Uviđajem je utvrđeno je da je došlo do rekonstrukcije prostora kojim se prilazi stepeništu iz šalter sale, a direktorica poslovnice iskazala je da je to izvršeno u lipnju 2022., pri čemu su promijenjene podne obloge, ali ne i obloge na stepenicama, što se konstatira uviđajem. Proveden je i dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu radi utvrđivanja izvedbe i stanja stepenica na kojima se desio štetni događaj. Vještak je na uviđaju smočio stepenice kako bi isprobao klizavost stepenica u vlažnom stanju.

15. Vještak zaštite na radu Eol Buić, dipl. inž. stroj., u svom je nalazu i mišljenju (list 255-259 spisa) naveo da se radi o tri stepenika prekrivena glatkim poliranim pločicama od sinteriranog umjetnog materijala, sva tri visine 10 cm, dva donja dubine 34 cm, a gornji stepenik uži nepravilnog trokutastog oblika, sa po dvije protuklizne trake na svakom stepeniku i po jednim manjim oštećenjem na rubovima gornjeg i srednjeg stepenika. Uz desnu stranu stepeništa (silazni pogled) nalazi se metalna ograda sa rukohvatom učvršćena za pod prostorije. Površina stepenika je provjerena na protukliznost u suhom i mokrom stanju, korištena je obuća sa ravnim gumenim džonom. U suhom stanju protukliznost je zadovoljavajuća, ali u mokrom stanju stepenici postaju klizavi i zahtijevaju dodatnu pozornost pri korištenju, osobito pri silasku. Tužiteljica upitana od strane vještaka o cipelama koje je nosila iskazala je da je nosila cipele sa niskom potpeticom. Mišljenje je vještaka da ukoliko su površine stepenika bile mjestimično mokre nisu bile dostatno sigurne na klizavost, osobito pri silasku, uz korištenje uobičajene dužne pozornosti pri kretanju osoba. Stepeništa sa glatkom poliranom površinom stepenika trebaju imati ogrubljene rubove ili protuklizne trake, u svrhu ispunjenja zahtjeva da ista ne smije biti klizava. Rukohvat zbog načina na koji je izveden uopće ne služi svrsi (a utvrđeno je kako je ranije navedeno da ga u vrijeme događaja nije niti bilo). Kada su glatke površine kretanja mjestimično ili potpuno mokre na vidljivim mjestima moraju biti istaknuta propisana podna upozorenja "Pazi klizav pod " i slično.

15.1. Na nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu nitko nije iznio primjedbe a sud istog u cijelosti prihvaća kao objektivnog, stručnog i izrađenog prema pravilima struke pa prema mišljenju ovog suda nije bilo potrebe da vještak usmeno izlaže nalaz i mišljenje na ročištu, pri čemu punomoćnik tužene i umješač na ročišta niti ne dolaze.

16. Proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem radi utvrđivanja ozljeda koje je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju sa zadatkom da se vještak očituje o težini ozljeda, posebno o trajanju i jačini fizičkih bolova, okolnosti je li tužiteljica pretrpjela strah a ako je u kojoj jačini i trajanju te je li njezina životna aktivnost smanjena i u kojoj mjeri, je li imala potrebu za pružanjem tuđe pomoći i njege kao i procijeniti nužne troškove liječenja te se očitovati o postojanju uzročne veze između štetnog događaja i ozljeda.

17. Vještak medicinske struke dr. Wiliam Klarić pregledao je cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice priloženu spisu i presliku zdravstvenog kartona tužiteljice. U svom nalazu i mišljenju (list 313-316 spisa) vještak je utvrdio da je tužiteljica padom po stepenicama zadobila udarac glave sa udarnim prijenosom na vratnu kralježnicu prema straga. Razderotina sa vidljivim krvnim podljevom i vidljivo iznad desnog oka šivana dokaz su udarca čelom na tvrdu podlogu. Svakodnevne čeone glavobolje, mučnina i povraćanje da su znaci potresa mozga bez početnog gubitka svijesti. Promjene vratne kralježnice da su od ranije poznate, no postoji i svježi kompresivni efekt. Indicira se operacijsko liječenje koje tužiteljica za sada ne prihvaća. Uz spomenute početne smetnje tijekom narednih mjeseci prevladavaju glavobolje i trnjenja ruku, opće loše stanje i gubitak fine motorike, sve pod dijagnozom posttraumatski cervicobrahialni sindrom. Sedam mjeseci nakon ozljede tužiteljica provodi fizikalnu terapiju u [adresa], naglašava se teže održavanje ravnoteže, vrat je izravnat i okolna muskulatura oslabljena, ali i u hipertonusu. Pokreti vrata bolno ograničeni, snaga stiska ruku oslabljena obostrano. Na nalazu neurokirurga 9 mjeseci nakon ozljeda da se potvrđuje dijagnoza Cevricobrachialnog sindroma u stanju pogoršanja. Od 4. studenog 2015. do 8. prosinca 2015. da je provodila fizikalnu terapiju u [adresa] i time vještak smatra da je liječenje završeno. Kasniji infarkt mozga ne može se povezati sa udarcem glave. Zaključno navodi da je liječenje trajalo od 2. ožujka 2015. do kraja 2015., da je tužiteljica trpila bolove jakog intenziteta 7-9 dana, srednjeg intenziteta 18-24 dana, slabog intenziteta 4-5 mjeseci, u što ulaze i druge poteškoće šivanje rana, previjanja, kontrolni pregledi i pretrage. Što se tiče pretrpljenog straha primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta da je pretrpjela u trenutcima pada do 5 minuta te sekundarni slabog do srednjeg intenziteta u trajanju od 4-5 mjeseci, a odnosi se na ishod liječenja. U statusu tužiteljice da zaostaje pogoršano stanje pod dijagnozom Cervicobrachialni sindrom što umanjuje životne aktivnosti za 5-7 posto. O potrebnoj tuđoj pomoći i njezi naveo je da je bila potrebna nestručna tuđa pomoć tijekom prva dva mjeseca liječenja u dnevnom trajanju prosječno do dva sata. Opravdani su putni troškovi 11 puta do KBC Rijeka i 30 puta do Thalassot. [adresa]. Zaključno utvrdio je da postoji uzročno posljedična veza između mehanizma ozljede i i zadobivenih ozljeda tužiteljice.

17.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te nakon nalaza i mišljenja potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosima navedenim u točki 1.4. obrazloženja. Tužiteljica je time svoj ranije postavljeni tužbeni zahtjev povećala, i to nakon učinjenog vještačenja, što prema ocjeni ovog suda ne bi predstavljalo preinaku tužbenog zahtjeva, sve sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a, niti je taj prigovor uopće bio istaknut tijekom postupka a tužena se upustila u raspravljanje po novopostavljenom tužbenom zahtjevu.

17.2. Tužena je u podnesku od 1. rujna 2025. iznijela primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Wiliama Klarića navodeći da je vještak propustio uočiti kako je tužiteljica i prije štetnog događaja imala simptome cervikobrahijalnog sindroma i to zbog medicinskih bolesti i stanja koje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem tako da se ne može prihvatiti da bi kod tužiteljice, isključivo zbog štetnog događaja, zaostao cervikalnobrahijalni sindrom koji bi umanjivao njezine životne aktivnosti za 5-7 %. Također smatra i da je vještak svakako precijenio postotak umanjenja životne aktivnosti zbog cervikalnobrahijalnog sindroma jer da se isti uobičajeno, prema kriterijima struke, cijeni s maksimalno 3-4%, posebno uzimajući u obzir životnu dob tužiteljice odnosno starosne degenerativne promjene. Također smatra da je vještak u svom nalazu i mišljenju ignorirao činjenicu da je sama tužiteljica pridonijela pogoršanju svog zdravstvenog stanja i to odbijanjem operacijskog liječenja pa je svakako potrebno razlučiti koliki je doprinos same tužiteljice pogoršanju zdravstvenog stanja odnosno namjernim onemogućavanjem njegovog poboljšanja, jer da nije bilo opravdanog razloga da odbije operacijski zahvat. Ukazuje da putni troškovi nisu ničime dokazani tj. da tužiteljica nije dokazala da je iste imala niti u kojem obujmu odnosno iznosu niti je dokazala vrijednost navodno uništenih stvari. Predlaže pozvati vještaka da se pisanim putem očituje na iznesene primjedbe odnosno podredno da se provede novo vještačenje po drugom vještaku.

17.3. Vještak se podneskom od 5. rujna 2025. očitovao na primjedbe tužene navodeći da je uzeo u obzir prijašnje teško zdravstveno stanje tužiteljice i to pod naslovom "Karakter ozljede i sažetak liječenja", da je naveo da se od ranije bolesno stanje vratne kralježnice nakon ove ozljede u pogledu učestalosti i jakosti bolova samo pogoršalo, što da potvrđuje i činjenica da je po neurokirurgu predložen operacijski zahvat obzirom na višestruke hernijacije vratnih diskova sa kompresivnim efektom. Zahvat da bi sasvim sigurno bio složen, što je sigurno objašnjeno tužiteljici i da je njezino pravo da ne pristane na zahvat. Ono što je bitno je da su nalazi neurokirurga i neurologa nakon ozljede usuglašeni da je nastalo pogoršanje u vratnoj kralježnici. Stoga potvrđuje smanjenje životnih aktivnosti od 5 do 7 %. U pogledu troškova navodi da je netko morao snositi putne troškove od [adresa] do KBC Rijeka i [adresa] a svaki priloženi nalaz da je potvrda da je tužiteljica tamo bila.

17.4. Tužena se na to očitovanje vještaka očitovala smatrajući da vještak očitovanjem nije otklonio iznesene primjedbe, nego se upušta u spekulacije i iznošenje osobnih stavova, tako primjerice da vještak ne može spekulirati što je "sigurno objašnjeno tužiteljici" jer nije bio prisutan niti o tome postoji bilo kakav dokaz u spisu. Smatra da vještak nije otklonio prigovor u kojem je stupnju odbijanje tužiteljice da se podvrgne operativnom zahvatu utjecalo na pogoršanje stanja tužiteljice. Ne spori da tužiteljica ima pravo ne pristati na operativni zahvat, ali smatra treba valorizirati koliko je njezino odbijanje medicinski opravdanog zahvata utjecalo na pogoršanje njezinog stanja, a što da vještak nije učinio, posebno kad se uzme u obzir životna dob tužiteljice. Nadalje, postotak smanjenja životnih aktivnosti da ne može biti određen okvirno, već u točno određenom stupnju. Ponavlja da tužiteljica nije dokazala da je imala putne troškove niti u kojem iznosu, kao niti vrijednost navodno uništenih stvari, što da u svakom slučaju nije područje ekspertrize vještaka a da se vještak svejedno upušta u navedeno, što da ukazuje na osobnu pristranost i zainteresiranost vještaka. Predlaže provesti novo vještačenje po drugom vještaku jer da je očito da nalaz i mišljenje vještaka Klarića pati od vrlo velikih nedostataka koje vještak nije bio u stanju otkloniti, a da istovremeno pokazuje vrlo subjektivan pristup.

17.5. Zakazano je stoga za 8. prosinca 2025. i ročište radi usmenog izlaganja nalaza i mišljenja vještaka na kojem je vještak iskazao je da je uvažio ranije bolesti i operaciju vratne kralježnice, međutim da je tužiteljica kada je pala udarila glavom o stepenice, dokaz čemu je rana na čelu te krvni podljev na oku, i taj se udarac prenio na vratnu kralježnicu koja je od prije već degenerativno promijenjena. Nakon ozljede da je napravljena i magnetna rezonanca vratne kralježnice i potvrđene degenerativne promjene ali je sada imala i puknuće diskova. Predložen joj je operativni zahvat koji da je vrlo složen te ga nije prihvatila tako da je ostala s tegobama, ali tegobe nisu samo cervikobrahijalne, nego su to bile i glavobolje, u početku i mučnine, neurološki je bila nestabilna, što da su pokazali na svom nalazu neurolozi 9. ožujka i 24. kolovoza 2015. Pojasnio je kako se izvodi predloženi operativni zahvat i da bi posljedica moglo biti i pogoršanje u odnosu na prethodno stanje ili bi tužiteljica mogla ostati nepokretna. Ponavlja da su neurolozi i neurokirurzi bili suglasni u dijagnostici. Postotak smanjenja životnih aktivnosti ocjenjuje sa sedam posto.

17.6. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan te po ocjeni ovog suda nema potrebe za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku. Vještak se na ročištu usmeno očitovao na sve primjedbe tužene i prema mišljenju suda u cijelosti iste otklonio. U odnosu na navode da vještak spekulira o tome što je tužiteljici objašnjeno o zahvatu, valja reći da je vještak liječnik, subspecijalist traumatologije, koji je zasigurno upoznat s time da se pacijenti informiraju od strane liječnika o rizicima zahvata. Pojasnio je rizike zahvata. Glede doprinosa pogoršanju zbog neprihvaćanja zahvata pojasnio je da tegobe nisu samo cervikobrahijalne, nego su to bile i glavobolje, u početku i mučnine, neurološki je bila nestabilna što da su pokazali na svom nalazu neurolozi 9. ožujka i 24. kolovoza 2015. Istaknuo je da je nalaz utemeljio na nalazu neurologa i neurokirurga koji su bili suglasni u dijagnostici.

18. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/23 - dalje ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan i to do iznosa od 5.929,88 EUR, a zbog razloga navedenih u nastavku ove odluke.

19. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale joj u štetnom događaju od 2. ožujka 2015. kad je pala silazeći po stepenicama u poslovnici tuženika. Stoga za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima o naknadi imovinske i neimovinske štete („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje u tekstu ZOO).

19.1. Prema čl. 1045. ZOO tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri tome se predmnijeva obična nepažnja, a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Prema čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl. 1063. ZOO za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a prema čl. 1064. za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

20. Iz iskaza svjedokinja RB, ŠB i PB, koje su sve radile u prostoru šalter sale tog dana, premda nisu vidjele sam pad, utvrđeno je da je tužiteljica pala u predjelu ulaza u šalter salu koji koriste službenici, s obzirom na lokaciju s koje je do njih dopro zvuk udarca. Sud prihvaća iskaz tužiteljice da je glavom udarila u rub stepenice, što je u izlaganju mišljenja i nalaza potvrdio i vještak Klarić navodeći da je dokaz da je tužiteljica udarila glavom o stepenice rana na čelu i krvni podljev oka, a o čemu postoje i fotografije na listu 50 spisa.

20.1. Pregledom fotografije na listu 49 spisa utvrđen je izgled stepenica u trenutku štetnog događaja, a koji je utvrđen i uviđajem 2023. godine s obzirom da izgled stepenica u potpunosti odgovara toj fotografiji, osim što su postavljene protuklizne trake.

20.2. Iz iskaza svjedokinja JB i ĆB utvrđeno je da stepenice tada nisu imale rukohvat.

20.3. Tužiteljica tvrdi da su stepenice bile mokre, jer je tog dana padala kiša a djelatnice su pušile ispred vrata. Svjedokinja RB iskazala je da se ne može sjetiti je li taj dan padala kiša, pri čemu ipak misli da je. Svjedokinja ŠB misli da je tog dana bilo suho, ali ne može sa sigurnošću reći, kad je brisala pod isti je bio suh. Svjedokinja PB nije se mogla sjetiti u kakvom je stanju bio pod i da li su bile istaknute oznake "sklizak pod". Od Hrvatskog meteorološkog zavoda nije zatražen podatak o vremenskim prilikama u Rijeci tog dana, budući da tužiteljica nije uplatila predujam. Međutim, sud prihvaća iskaz tužiteljice da su stepenice bile mokre s obzirom da taj navod stoji već i u medicinskom nalazu od 9. ožujka 2015. Tome u prilog govori i iskaz svjedokinje RB da misli da je kiša padala, dok samo mjesto gdje je svjedokinja ŠB brisala krv ne mora biti mokro, tužiteljica je iskazivala da je sjedila na klupi zbog krvarenja. Također s obzirom na tvrdnju tužiteljice da je pod bio mokar uslijed izlazaka djelatnica van radi pušenja, koja činjenica se prihvaća kao životna, ocjenjuje se da svjedokinje ne iskazuju o tome je li padala kiša ili nije, je li pod bio mokar ili ne, jer bi time eventualno teretile sebe ili kolegice za to što su stepenice bile mokre.

20.4. Iz nalaza i mišljenja vještaka Buića utvrđeno je da predmetne stepenice u mokrom stanju nisu bile dostatno sigurne na klizavost te su s obzirom da se radi o glatkoj poliranoj površini trebale imati ogrubljene rubove ili protuklizne trake, što nisu imale, a znakovito je i da su protuklizne trake naknadno postavljene, što također govori u prilog klizavosti stepenica kada su u mokrom stanju. Nalaz i mišljenje vještaka Buića o klizavosti potvrđuje i svjedokinja RB koja je rekla da je pod sklizak kada je mokro te treba paziti prilikom korištenja tog prolaza s obzirom na stepenice koje se tamo nalaze. Da je pod sklizak kada je mokro proizlazi i iz toga što je većina svjedokinja iskazivala o postavljanju znakova sklizak pod, ali samo na glavni ulaz odnosno kako ga nazivaju "službeni ulaz za klijente", a pločice su ranije bile identične u cijelom prostoru šalter sale.

20.5. Ustaljeno pravno stajalište prakse Vrhovnog suda je da u određenim okolnostima stepenice mogu predstavljati opasnu stvar. S obzirom na prihvaćen iskaz tužiteljice da su stepenice bile mokre, nalaz vještaka Buića da stepenice kada su mokre nisu bile dostatno sigurne na klizavost, kao i činjenicu da na vratima stoji natpis "Pazi stepenice", konkretne stepenice predstavljaju opasnu stvar.

20.6. Prema čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik dakle tužena u čijem se poslovnom prostoru stepenice nalaze. Za štetu od opasne stvari prema citiranim zakonskim odredbama odgovara se po načelu objektivne odgovornosti, odnosno tužena tužiteljici za nastalu joj štetu odgovara bez obzira na krivnju. Oštećenica treba dokazati samo postojanje štete i uzročnu vezu između opasne stvari i štete. Tužena nije poduzela nužne mjere u cilju održavanja stepeništa sigurnim kada je mokro budući da stepenice nisu imale protuklizne trake niti rukohvat a što je uzrokovalo pad tužiteljice.

21. Prema čl. 1067. ZOO vlasnik se oslobađa odgovornosti 1) ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, 2) ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

21.1. Tužena niti umješač na njegovoj strani ne tvrde da je šteta posljedica izvanrednih okolnosti na koje se nije moglo utjecati, ali tvrde da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice jer je ušla u prostor kojim joj nije bilo dopušteno kretanje. Međutim, tužena ispušta iz vida da se mora raditi o radnji tužiteljice koju tužena nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla ni izbjeći ni otkloniti.

21.2. Iz iskaza svjedokinje RB utvrđeno je da klijenti povremeno koriste prolaz namijenjen samo za zaposlenike s obzirom da je jednostavnije proći kroz taj prolaz nego da klijenti izlaze iz zgrade i okolo ponovno ulaze u banku. I svjedokinja PB iskazala je da je znala viđati klijente da povremeno prolaze kroz taj ulaz te ih je viđala i kako ulaze i kako izlaze. Ne prihvaća se iskaz svjedokinje ŠB da bi klijenti tim ulazom išli samo iz šalter sale a ne i u šalter salu, jer je u suprotnosti s iskazom svjedokinja RB i PB. Svjedokinje JB i ĆB, koje su zaposlene na višim pozicijama pa snose i odgovornost za postupanja djelatnika, negiraju da bi klijenti ikada prolazili tim prolazom ili bili upućivani tuda od strane djelatnika. Njihov se iskaz u tom dijelu ocjenjuje neistinitim jer je u suprotnosti sa iskazima djelatnica koje rade u šalter sali pa su svakako bolje upoznate sa kretanjem kroz šalter salu.

21.3. Provedenim dokazima utvrđeno je da je predmetni ulaz namijenjen samo za zaposlenike, o tome stoji i natpis i to iz smjera kuda je tužiteljica ušla u šalter salu, što je utvrđeno iz iskaza djelatnica banke. Svjedokinje JB direktorica službe poslova sa stanovništvom koju da su zaposlenici dužni obavijestiti u slučaju nastanka štetnog događaja, negirala je da osobe koje rade na šalteru ikada upućuju klijente na korištenje tog prolaza. Tvrdi da je čula od djelatnica i djelatnika iz sigurnosti koji nije zaštitar, da je zaštitar naveo da je tužiteljica projurila pokraj njega te ju nije uspio zaustaviti iako je za njom povikao "gospođo" a dužan je upozoriti svakoga tko neovlašteno prolazi.

21.4. Sud prihvaća iskaz tužiteljice da joj je od strane zaštitara dozvoljeno proći. Naime, kako je to opisalo više djelatnica za kretanje po katu zaštitar izdaje karticu koja mu se po povratku vraća, stoga je svakako tužiteljica sa istim kontaktirala jer mu je vratila karticu pa je životno da ju je on propustio, budući sam zaštitar tvrdi bio je na radnom mjestu tog dana. Neistinitim se ocjenjuje iskaz svjedokinje JB da je zaštitar pokušao tužiteljicu zaustaviti, jer o tome nije niti on iskazivao.

21.5. S obzirom na odobrenje osobe zaposlene na mjestu zaštitara, čije je radno mjesto neposredno pokraj vrata kroz koja je prošla tužiteljica i pala na drugoj stepenici, odnosno najmanje njegov propust da tužiteljicu zaustavi, ne radi se o radnji tužiteljice koju tužena nije mogla otkloniti. Iz provedenih dokaza proizlazi da su se tim prolazom služili i drugi klijenti i da je to bila česta praksa upravo u vrijeme kišnih dana, stoga je za štetu od opasne stvari odgovorna isključivo tužena.

21.6. Sud je ocjenjivao i da li je tužena doprinijela šteti. Iz provedenih dokaza proizlazi da stepenice u mokrom stanju nisu bile dostatno sigurne uz korištenje uobičajene dužne pozornosti. Krajnja nepažnja postoji kad oštećenik nije postupao onakvom pažnjom kakvu bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, dakle, kad se radi o nerazumnom ponašanju koje se često izjednačava s namjerom. Dakle krajnja nepažnja je takav stupanj nepažnje kad neka osoba ne ulaže niti onakvu pažnju koja se može očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti, a vještak zaštite na radu utvrdio je da ni uz korištenje uobičajene dužne pozornosti stepenice nisu bile dostatno sigurne na klizavost.

21.7. Kako dakle predmetni štetni događaj nije posljedica više sile niti radnje tužiteljice koju tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, niti krajnje nepažnje tužiteljice, već je posljedica toga što se neposredno prije pada tužiteljica poskliznula po klizavom gazištu stepenica, jer iste nisu imale ogrubljene rubove niti protuklizne trake niti rukohvat, pa tužiteljica nije svojim postupcima niti doprinijela nastanku štete u kojem slučaju bi se odgovornost tuženika za štetu mogla umanjiti, za štetu je isključivo odgovorna tužena, pa je slijedom toga dužna tužiteljici nadoknaditi nastalu joj štetu u cijelosti.

22. Tužiteljica je s osnova pretrpljene štete konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila iznos od 14.850,00 eura i to 14.000,00 eura s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, s osnova tuđe pomoći i njege 500,00 eura, s osnova troškova puta i liječenja 250,00 eura i s osnova uništenih stvari 100,00 eura.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka Klarića utvrđeno je da su bolovi jakog intenziteta trajali 7-9 dana, srednjeg intenziteta 18-24 dana, a slabog intenziteta 4-5 mjeseci. Pretrpljeni strah jakog intenziteta trajao je 5 minuta a sekundarni strah 4-5 mjeseci. Smanjenje životne aktivnosti vještak je utvrdio u omjeru od 7 %.

24. Pravo na naknadu neimovinske štete određuje se sukladno odredbi čl. 1100. ZOO, koja propisuje da će sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, kao i u slučaju kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

25. Sud je s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti, ocjenjujući pri tom karakter, lokalitet, vrstu zadobivene povrede kao i okolnosti u kojima je nastala, kao i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete, a na temelju odredbe čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO, ocijenio da bi pravična novčana naknada za neimovinsku štetu iznosila 5.531,71 eura.

25.1. Sud smatra da je pravična novčana naknada u ovom slučaju za pretrpljene jake fizičke bolove 49,11 EUR po danu, što za devet dana iznosi 441,99 EUR, za pretrpljene fizičke bolove srednjeg intenziteta 29,20 EUR po danu, što za 24 dana iznosi 700,80 EUR te za bolove slabog intenziteta 9,29 EUR po danu što za 150 dana iznosi 1.393,50 EUR, a sveukupno 2.536,29 EUR.

25.2. Pravična novčana naknada po osnovu pretrpljenog straha koji je tužiteljica također trpjela prema nalazu medicinskog vještaka i to primarni strah u trajanju od 5 minuta i sekundarni strah, zabrinutost za ishod liječenja, u trajanju od 4-5 mjeseci određena je u visini od 2.000,00 EUR/15.069,00 kn a s obzirom na činjenicu pretrpljenog straha za vrijeme pada i straha od ponovnog odlaska na operaciju, ali i imajući u vidu činjenicu da operativnom zahvatu nije podvrgnuta niti je zbog ozljede bila hospitalizirana.

25.3. Pravična novčana naknada po osnovu duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti koja je kod tužiteljice prema nalazu vještaka umanjena za 7% po stavu suda iznosi 995,42 EUR/7.500,00 kuna.

25.4. Dakle pravična novčana naknada po svim osnovama ukupno iznosi 5.531,71 EUR. Navedeni bi iznos naknade predstavljao odgovarajući oblik novčane satisfakcije za nastalu povredu, i to kada se uzmu u obzir sve okolnosti konkretnog događaja, tj. karakter same ozlijede, zatim trajanje liječenja i sve okolnosti vezane uz liječenje, a koje su imale za posljedicu trpljenje kako fizičkih boli, tako i straha vezanog uz tijek i ishod liječenja, te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

25.5. Što se tiče preostalog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti a odbijen je, isti se odnosi na previsoko zatraženu naknadu za pojedine kvalifikatorne elemente a koje je ovaj sud, kroz analizu svih okolnosti slučaja, procijenio u manjim iznosima od onih koje je tužiteljica zatražila i to sukladno nalazu i mišljenju vještaka i Orjentacijskim kriterijima.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega i to 2 sata dnevno 2 mjeseca, dakle ukupno 120 sati, a iz iskaza tužiteljice da joj je bila pružana tuđa pomoć i njega koju su joj pružali suprug i kćer pa s obzirom na to da te usluge nije plaćala trećim osobama i nema račune za to, sud je visinu štete po tom osnovu primijenivši odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku utvrdio prema slobodnoj ocjeni, uzevši u obzir i sudsku praksu prema kojoj se sat vremena takve tuđe pomoći i njege vrednuje sa 3,32 EUR/25,00 kuna, pa za 120 sati tuđe pomoći i njege tužiteljici pripada naknada od 398,17 EUR.

27. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete - troškova puta i liječenja jer tužiteljica nije dokazala da navedeni trošak nije mogla refundirati od HZZO-a, a i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na imovinsku štetu zbog uništenih stvari jer tužiteljica nije dokazala vrijednost mobitela niti uništenje skafandera i njegovu vrijednost.

28. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO sukladno kojem čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se stopa zateznih kamata određuje prema čl. 29. st. 2. ZOO.

29. Prema čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Dakle zatezna kamata za imovinsku štetu teče od slijedećeg dana od dana dospijeća novčane tražbine tužiteljice po osnovu tuđe pomoći i njege a koju tužiteljica kao i za neimovinsku štetu potražuje od podnošenja odštetnog zahtjeva, iz čega proizlazi da je tada ta tražbina već bila dospjela jer je u to vrijeme pružanje tuđe pomoći već bilo završeno, dakle prije toga. Prema čl.1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa kako je odštetni zahtjev u ovom slučaju podnesen 6. studenoga 2015., zatezna kamata na tražbinu s osnova neimovinske štete teče od 7. studenoga 2015. S obzirom na to da je visina štete po osnovu potrebe za tuđom pomoći i njegom u ovom slučaju određena po slobodnoj ocijeni suda prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezna kamata na tražbinu od 398,17 EUR dosuđenu po tom osnovu teče od dana donošenja ove presude.

30. Imajući u vidu da je tužiteljica djelomično uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, tj. uspjela je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je glede visine uspjela u visini od 5.929,88 EUR od zatraženih 14.850,00 EUR, to je ovaj sud sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a zaključio da je tužiteljica u konkretnom slučaju uspjela u postotku od 40 % (tužiteljica – osnova 100% + visina 40%, što kada se podijeli sa 2 iznosi 70 %, a tuženik – osnova 0% + visina 60% što kada se podijeli sa 2 iznosi 30%. Umanjenjem većeg postotka od manjeg dolazi se do postotka od 40% koji predstavlja uspjeh tužiteljice u sporu).

30.1. U konkretnom slučaju, tužiteljici je valjalo priznati za sastav tužbe nagradu u visini od 200,00 EUR-a, sve sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa), zatim trošak zastupanja na ročištima 27. lipnja 2017., 20. rujna 2017., 5. prosinca 2017., 6. veljače 2018., 18. listopada 2018., 17. lipnja 2019., 21. listopada 2020., 22. rujna 2021. , 16. studenoga 2021., 21. studenoga 2022., 25. svibnja 2023., 23. travnja 2024. dakle 12 ročišta i to za svako 200,00 EUR temeljem Tbr. 9/1 Tarife, odnosno ukupno 2.400,00 EUR, a sve prema tadašnjoj vrijednosti predmeta spora (29.000,00 kn/3.848,96 EUR), kao i trošak sastav podnesaka od 29. lipnja 2017., 21. rujna 2017. i 3. kolovoza 2023. i to za svaki 200,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife odnosno ukupno 600,00 EUR. Tužiteljici je trošak sastava podneska od 18. ožujka 2025. priznat u iznosu od 500,00 EUR temeljem Tbr. 8/1 Tarife i trošak zastupanja na ročištu 8. prosinca 2025. također u iznosu od 500,00 EUR temeljem Tbr. 9/1 Tarife, s obzirom na povećanu vrijednost predmeta spora uslijed povećanja tužbenog zahtjeva nakon vještačenja. Slijedom navedenog troškovi zastupanja iznose 4.200,00 EUR, što uvećano za PDV iznosi 5.250,00 eura, a tužiteljici s obzirom na omjer uspjeha u sporu od 40 %, pripada 2.100,00 eura.

30.2. Tom iznosu valjalo je pribrojiti iznos naknade za trošak vještačenja po vještaku zaštite na radu i izlaska suda na uviđaj u iznosu od 588,74 EUR, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 470,00 EUR, trošak preslike zdravstvenog kartona u iznosu od 25,00 EUR, trošak svjedoka 48,00 EUR, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 85,00 EUR i trošak sudske pristojbe u iznosu od 195,25 EUR, koji troškovi su priznati u punom iznosu, jer je tužiteljica u odnosu na osnovu uspjela u cijelosti. Ukupni troškovi koje je tužena dužna naknaditi tužiteljici stoga iznose 3.511,99 EUR. Na trošak dosuđena je i zakonska zatezna kamata.

31. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podnesaka od 12. srpnja 2019. i 16. prosinca 2021. jer nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice. Preostali odbijajući dio odnosi se na to da je tužiteljica sve troškove odmjerila prema konačnoj vrijednosti predmeta spora, a troškovi postupka određuju se prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje.

U Krku, 29. siječnja 2026.

Sutkinja

Tina Gorički

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana održavanja ročišta za objavu.