I

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pn-115/2019-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u pravnoj stvari tužitelja ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Žalac, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Slavonskom Brodu, Ljudevita Gaja 7, protiv tuženika Hrvatska odvjetnička komora, OIB: 97760500066, iz Zagreba, Koturaška 53/2, zastupan po punomoćnici Jeleni Demetrović, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Slavonskom Brodu, Petra Krešimira IV br. 35, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 16. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja ED, osobno, punomoćnika tužitelja Ivana Žalca, odvjetnika u Slavonskom Brodu, punomoćnice tuženika Jelene Demetrović, odvjetnice u Slavonskom Brodu, nakon javne objave presude 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ ODVJENTIČKOJ KOMORI, OIB: 97760500066 iz Zagreba, Koturaška 53/2 da tužitelju ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 49.922,60 eura sa sa zakonskim zateznim kamatama, koje na svaki preplaćeni mjesečni iznos teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka kredita po kamatnoj stopi koja je do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila

na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- 1.000,33 eura od 01.04.2013. godine do isplate

- 1.148,54 eura od 01.05.2013. godine do isplate

- 1.148,54 eura od 01.06.2013. godine do isplate

- 1.148,54 eura od 01.07.2013. godine do isplate

- 1.148,54 eura od 01.08.2013. godine do isplate

- 1.148,54 eura od 01.09.2013. godine do isplate

- 1.148,54 eura od 01.10.2013. godine do isplate

- 1.148,54 eura od 01.11.2013. godine do isplate

- 1.148,54 eura od 01.12.2013. godine do isplate

- 1.148,54 eura od 01.01.2014. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.02.2014. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.03.2014. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.04.2014. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.05.2014. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.06.2014. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.07.2014. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.08.2014. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.09.2014. godine do isplate

- 1.148,54 eura od 01.10.2014. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.11.2014. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.12.2014. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.01.2015. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.02.2015. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.03.2015. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.04.2015. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.05.2015. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.06.2015. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.07.2015. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.08.2015. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.09.2015. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.10.2015. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.11.2015. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.12.2015. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.01.2015. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.02.2016. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.03.2016. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.04.2016. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.05.2016. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.06.2016. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.07.2016. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.08.2016. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.09.2016. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.10.2016. godine do isplate

- 1.159,34 eura od 01.11.2016. godine do isplate

- 347,81 eura od 01.12.2016. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ ODVJENTIČKOJ KOMORI, OIB: 97760500066 iz Zagreba, Koturaška 53/2 da tužitelju ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Naselje

[adresa] isplati na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od sa zakonskim zateznim kamatama, koje na svaki preplaćeni mjesečni iznos teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka kredita po kamatnoj stopi koja je do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.

prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ ODVJENTIČKOJ KOMORI, OIB: 97760500066 iz Zagreba, Koturaška 53/2 da tužitelju ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Naselje

[adresa] isplati na ime naknade štete zbog i neplaćene iznosa zakupnine isplati iznos iznos od 4.778,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama, koje na svaki preplaćeni mjesečni iznos teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka kredita po kamatnoj stopi koja je do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

-199,08 eura od 01.03.2013. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.04.2013. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.05.2013. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.06.2013. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.07.2013. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.08.2013. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.09.2013. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.10.2013. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.11.2013. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.12.2013. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.01.2014. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.02.2014 godine do isplate,

-199,08 eura od 01.03.2014. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.04.2014. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.05.2014. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.06.2014. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.07.2014. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.08.2014 godine do isplate,

-199,08 eura od 01.09.2014. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.10.2014. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.11.2014. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.12.2014. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.01.2015. godine do isplate,

-199,08 eura od 01.02.2015 godine do isplate,

-199,08 eura od 01.03.2015. godine do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ ODVJENTIČKOJ KOMORI, OIB: 97760500066 iz Zagreba, Koturaška 53/2 da tužitelju ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Naselje

[adresa] isplati na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 13.272,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama, koje na svaki preplaćeni mjesečni iznos teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka kredita po kamatnoj stopi koja je do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od podnošenja tužbe pa do isplate,,te naknadi parnični trošak po stopi zateznih kamata koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od presuđenja po isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku Hrvatska odvjetnička komora, OIB: 97760500066, iz Zagreba, Koturaška 53/2, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.622,50 EUR (dvije tisuće šest stotina dvadeset i dva eura i pedeset centi), u roku 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatska odvjetnička komora, OIB: 97760500066, iz Zagreba, Koturaška 53/2, za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 640,00 EUR (šest stotina četrdeset eura).

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete koja mu je, kao odvjetniku, nastala nerazumnim i dugotrajnim vođenjem disciplinskog postupka kod tuženika.

1.1. Tužitelj je naveo kako je on bio član Hrvatske odvjetničke komore, te je tužitelj obavljao odvjetničku djelatnost od upisa u Imenik odvjetnika 1. travnja 2004. pa do 4. ožujka 2013. kada je tuženik rješenjem tužitelju obustavio obavljanje odvjetništva. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je obustava obavljanja odvjetničke djelatnosti uslijedila temeljem disciplinske prijave tuženika broj: 1109/2012-47 od 9. studenog 2012. Disciplinski postupak protiv tužitelja dovršen je 8. lipnja 2016. presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 8. lipnja 2016. broj: DS-84/14.

1.2. Nadalje, tužitelj je naveo kako je za vrijeme trajanja mjere obustave prava na obavljanje odvjetništva on bio obvezan plaćati materijalne troškove koji proistječu iz odvjetništva, a također je bio primoran podnijeti zahtjev za brisanje iz Imenika odvjetnika radi sprječavanja štete koja mu nastaje zbog izrečene mjere opreza – obustave obavljanja odvjetništva. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je on na vlastiti zahtjev brisan iz Imenika odvjetnika 10. veljače 2015. Tužitelj je naveo kako je mjera obreza obustave obavljanja odvjetništva trajala od 4. ožujka 2013. do 10. veljače 2015. kada je tužitelj brisan iz Imenika odvjetnika na vlastiti zahtjev. Tužitelj smatra da je trajanje izrečene mjere vremenski neprimjereno, nerazumno, jer je tužitelju dugogodišnjim vođenjem disciplinskog postupka tuženik prouzročio štetu zbog toga što tuženik u razumnom roku nije proveo disciplinski postupak, tužitelj je, nadalje, naveo kako je tuženik ukinuo izrečenu mjeru opreza – obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti. Tužitelj je naveo kako presudom tuženika od 8. lipnja 2016. broj: DS-84/14 njemu nije izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti, stoga tužitelj smatra da je mjera opreza neopravdana.

1.3. Tužitelj je naveo kako je zbog dugogodišnjeg vođenja disciplinskog postupka i određene disciplinske mjere – obustave obavljanja odvjetništva tuženik tužitelju onemogućio obavljanje odvjetništva te mu je nanio štetu jer tužitelj nije mogao ostvarivati dohodak. Dakle, šteta koju je tužitelj pretrpio sastoji se od neostvarenog dohotka – izgubljena zarada, koju je tužitelj mogao ostvariti da je izrečena mjera ukinuta u razumnom roku, kao i da je disciplinski postupak dovršen u razumnom roku. U svezi s navedenim tužitelj je naveo kako je on u razdoblju od 4. ožujka 2013. do 10. veljače 2015. izgubio na ime zarade iznos od 8.653,70 kuna mjesečno u 2013. godini, iznos od 8.735,10 kuna mjesečno u 2014. godini, te iznos od 8.737,30 kuna mjesečno u 2015. godini. Slijedom navedenoga tužitelj je naveo kako je on u razdoblju od 4. ožujka 2013. do 10. veljače 2015. izgubio zaradu u ukupnom iznosu od 181.344,65 kuna.

1.4. Tužitelj je, nadalje, naveo kako je pored navedenoga pretrpio štetu i zbog činjenice da je morao plaćati zakup poslovnog prostora u iznosu od 1.500,00 kuna mjesečno, a što za 24 mjeseca iznosi 36.000,00 kuna.

Tužitelj je naveo kako je on na vlastiti zahtjev brisan iz Imenika odvjetnika 10. veljače 2015. samo radi sprječavanja buduće štete. Nadalje naveo je kako bi tužitelj, da je disciplinski postupak proveden u razumnom roku, on bi i nakon 10. veljače 2015. obavljao odvjetništvo. Tužitelj je naveo da s obzirom da mu je tuženik onemogućio obavljanje odvjetništva on potražuje izgubljenu zaradu do 23. lipnja 2016. kada je pravomoćno okončan disciplinski postupak jer je tada određena mjera opera – obustava odvjetništva ukinuta, a što za razdoblje 10. veljače 2015. do 23. lipnja 2016. iznosi 157.235,40 kuna.

1.5. Tužitelj je naveo kako je za vrijeme trajanja obustave obavljanja odvjetništva, a koje je određena tužitelju rješenjem tuženika od 4. ožujka 2013. broj: 3789/2013, tuženik zbog neplaćanja materijalnih obveza koja proistječu iz članstva u Komori pokrenuo disciplinski postupak te mu je rješenjem od 7. srpnja 2014. broj: 5500/2014- 14 odredio mjeru opreza – zabranu obavljanja odvjetništva. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je potonje navedeni disciplinski postupak dovršen 25. listopada 2016. kada je tuženik donio presudu broj: DS-106/2015, a koja je postala pravomoćnom 10. studenog 2016. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je on gubio zaradu sve do 10. studenog 2016., a ne samo do 23. lipnja 2016. i to iz razloga što je mjera opreza – zabrana obavljanja odvjetništva ukinuta 15. studenog 2016. Nadalje, tužitelj je naveo kako on na ime izgubljene zarade od 23. lipnja 2016. do 15. studenog 2016. potražuje iznos od 37.561,79 kuna. Tužitelj je slijedom svega navedenoga u tužbi naveo kako je on pretrpio štetu s osnova izgubljene zarade i plaćene zakupnine u iznosu od 426.797,61 kunu. Također je naveo kako je pored navedene štete pretrpio i neimovinsku štetu – povredu prava osobnosti jer mu je onemogućeno obavljanje odvjetništva, a s kojeg osnova tužitelj potražuje iznos od 100.000,00 kuna, stoga ukupna šteta tužitelja iznosi 526.797,61 kunu.

1.6. Podneskom od 25. srpnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je utuženi iznos potraživao u valuti euro sukladno članku 5. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22) i Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 85/22). Slijedom navedenoga tužitelj je na ime naknade štete zbog izgubljene zarade potraživao iznos od 49.922,60 EUR, na ime naknade štete zbog „neplaćene iznosa zakupnine“ 4.778,02 EUR, te na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 13.272,28 EUR, kao i zakonske zatezne kamate na navedene iznose. Dakle, uređenim tužbenim zahtjevom, iako na istome tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora u eurima on je potraživao isplatu ukupno 67.982,90 EUR. Pri tome sud ističe da u točki II. uređenog tužbenog zahtjeva tužitelj nije naveo iznos čiju isplatu traži, dok je iz prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva razvidno da isti ima III. točke u uređenom tužbenom zahtjevu tužitelj navodi IV. točke, stoga sud utvrđuje da je očitom omaškom u pisanju u uređenom tužbenom zahtjevu tužitelju ostala točka II., koja je zapravo potraživanje navedeno u točki I. tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu. Nadalje, tuženik je osporavao tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. U prilog svojih navoda tuženik je naveo kako je rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj: 3789/2013 od 4. ožujka 2013. o obustavi prava na obavljanje odvjetništva tužitelju, doneseno temeljem odredbe članka 53. stavak 2. Zakona o odvjetništvu, a koja obustava je stupila na snagu 14. studenog 2013. kada je predmetno rješenje dostavljeno tužitelju putem oglasne ploče. Tuženik je nadalje naveo kako je tužitelju rješenjem Ministarstva financija Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Službe za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/14-02/06, Urbroj: 513-07-12/14-03 od 14. siječnja 2014., zbog dugovanja s osnove poreza za 2010., 2011., 2012., 2013. (prije obustave izrečene od strane Izvršnog odbora tuženika) izrečena mjera zabrane poduzimanja odvjetničke djelatnosti, koja mjera je trajala po predmetnom rješenje do 2. lipnja 2014., dakle, tuženik je naveo kako tužitelj i po rješenju Porezne uprave nije smio obavljati odvjetničku djelatnost u razdoblju 14. siječnja 2014. do 2. lipnja 2014. Tuženik je, nadalje, naveo kako je rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj: 5500/2014-14 od 7. srpnja 2014. o zabrani obavljanja odvjetničke djelatnosti tužitelja, zbog nedostavljanja polica o osiguranju o odgovornosti za štetu i ta za razdoblje 2011. pa nadalje, doneseno temeljem odredbe članka 44. stavak 2. Zakona o odvjetništvu, a koja zabrana je stupila na snagu 28. srpnja 2014. kada je predmetno rješenje dostavljeno tužitelju, a koja zabrana je neovisna o vođenju disciplinskog postupka te bi ju tuženik ukinuo da je tužitelj dostavio dokaz o osiguranju, a što tužitelj nije učinio. Nadalje, tuženik je naveo kako je rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Službe za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/14-02/06, Urbroj: 513-07-12/14-10 od 30. travnja 2014., tužitelj je proglašen krivim da nije plaćao doprinose s osnove obavljanja samostalne djelatnosti za razdoblje 2010., 2011., 2012. i 2013., dakle, za razdoblje prije nego što su mu izrečene predmetne zabrane/obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti. Nadalje, tuženik je naveo da iz potonje navedenog rješenja proizlazi da tužitelj prema državi ima dugovanje u iznosu od 525.876,11 kuna s osnove ranije neplaćenih poreza i doprinosa. Tuženik je naveo kako je disciplinski postupak broj: DS-84/14 pokrenut i vođen temeljem odredbi Zakona o odvjetništvu i Statuta Hrvatske odvjetničke komore te je dovršen pravomoćnom osuđujućom presudom protiv tužitelja. Nadalje, tuženik je naveo kako je disciplinski postupak broj: DS-106/15 pokrenut i vođen temeljem odredbi Zakona o odvjetništvu i Statuta Hrvatske odvjetničke komore te je dovršen pravomoćnom osuđujućom presudom protiv tužitelja.

2.1. Tuženik je slijedom gore navedenog dodatno naveo kako je tužitelju temeljem rješenja tuženika bilo zakonito obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti zbog vođenja disciplinskog postupka, odnosno bilo mu je zabranjeno obavljanje odvjetničke djelatnosti zbog nedostavljanja polica o osiguranju u razdoblju 14. studenog 2013. do dana brisanja iz Imenika odvjetnika 15. veljače 2015. Nadalje, naveo je kako je u navedenom razdoblju tužitelju zbog ranijih dugovanja (2010., 2011., 2012., 2013.) prema državi s osnove poreza od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, bilo također zabranjeno obavljanje odvjetništva u razdoblju od 14. siječnja 2014. do 2. lipnja 2014.

2.2. Tuženik je naveo kako tužitelj tužbom nastoji prikazati da su izrečene obustave prava na obavljanje odvjetništva vezane jedino i isključivo uz disciplinske postupke koji su se protiv njega vodili i da mu je tuženik nanio štetu time što nije u razumnom roku proveo predmetne disciplinske postupke i ukinuo izrečene obustave. Navedene navode tužitelja tuženik je osporavao navodeći da isti nisu točni. S tim u svezi tuženik je naveo kako tužitelj u razdoblju od 14. studenog 2013. (a ne od travnja 2013., kako tuženik pogrešno navodi) pa do 10. veljače 2015. nije smio obavljati odvjetništvo zbog tri različite osnove i to s osnove: 1. rješenja Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj: 3789/2013 od 4. ožujka 2013. o obustavi prava na obavljanje odvjetništva tužitelju, doneseno temeljem odredbe članka 53. stavak 2. Zakona o odvjetništvu, razdoblje od 14. studenog 2013. do 10. veljače 2015.; 2. rješenja Ministarstva financija Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Službe za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/14-02/06, Urbroj: 513-07-12/14-03 od 14. siječnja 2014., zbog dugovanja s osnove poreza za 2010., 2011., 2012., 2013. (razdoblje od 14. siječnja 2014. do 2. lipnja 2014.); 3. rješenja Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj: 5500/2014-14 od 7. srpnja 2014. o zabrani obavljanja odvjetničke djelatnosti tužitelja, zbog nedostavljanja polica o osiguranju o odgovornosti za štetu i ta za razdoblje 2011. pa nadalje (razdoblje od 28. srpnja 2014. do 10. veljače 2015.)

2.3. Tuženik je, nadalje, naveo kako je duljina trajanja obustave koja se odnosi na disciplinski postupak broj: DS-84/14, irelevantna, ukoliko se uzme u obzir da je u razdoblju od 14. siječnja 2014. do 2. lipnja 2014. tužitelj imao i zabranu obavljanja odvjetništva izrečenu od strane Porezne uprave, dok mu je od 28. srpnja 2014. bila na snazi i zabrana izrečena zbog nedostavljanja police osiguranja. Tuženik stoga smatra da sve i da je tužitelju bila ukinuta obustava izrečena zbog vođenja disciplinskog postupka broj: DS-84/14 protiv njega su bile na snazi navedene druge dvije zabrane. S tim u svezi tuženik je naveo kako je zabrana zbog nedostavljanja polica osiguranja takva zabrana koja se izriče onim odvjetnicima koji Hrvatskoj odvjetničkoj komori ne dostave dokaz da su osigurani i ta zabrana traje dok se ne dostavi navedeni dokaz te je neovisna od vođenja disciplinskog postupka. Tuženik je naveo kako tužitelj nije nikada dostavi Hrvatskoj odvjetničkoj komori dokaz o tome da je bio osiguran za razdoblje 2011. stoga je tužitelj i pravomoćno osuđen i disciplinskom postupku. Tuženik važnim smatra istaknuti da zakonitost izrečenih obustava prava tužitelju na obavljanja odvjetništvu tužitelj nije osporavao podnošenjem redovnih niti izvanrednih pravnih lijekova, a također za vrijeme trajanje izrečenih mjera tužitelj se nije prituživao na njihovu dugotrajnost. Tuženik je također naveo kako je do izricanja navedenih obustava od strane kako od nadležnih tijela Hrvatske odvjetničke komore, tako i od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, došlo zbog neispunjenja obveza tužitelja i to obveza s osnova članarine i poreza, obveznog osiguranja od odgovornosti za štetu koja bi mogla nastati trećim obavljanjem odvjetništva. Tuženik smatra kako su sve navedene obustave/zabrane vezane za postupanje tužitelja prije nego što su mu navedene obustave, odnosno zabrane izrečene.

2.4. U odnosu na tužiteljeve prigovore na dugotrajnost disciplinskih postupaka broj: DS-84/14 i DS-106/15 tuženik je iste osporavao kao neosnovane. S tim u svezi tuženik je naveo kako se tužitelj u predmetnim disciplinskim postupcima nije niti jednom očitovao niti na disciplinske prijave niti na optužnice, a također tužitelj nije podnosio žalbe protiv osuđujućih presuda. Tuženik je, nadalje, naveo kako u predmetnim disciplinskim postupcima tužitelj nije sudjelovao niti na jedan način, pa tako nije predlagao dokaze, niti je podnosio pritužbe na navodnu dugotrajnost disciplinskih postupaka. Tuženik je naveo kako je tužitelj svojim postupanjem utjecao na dužinu trajanja predmetnih disciplinskih postupaka, jer nije primao pismena te su mu se ista morala uručivati putem oglasne ploče disciplinskih tijela Hrvatske odvjetničke komore.

2.4.1. Tuženik se u svezi s ranije navedenim pozvao i na pretpostavke odgovornosti za štetu te je u tom smislu naveo kako prema pravnoj teoriji opće pretpostavke odgovornosti za štetu jesu: 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika; 3. šteta; 4. uzročna veza i 5. protupravnost. Tuženik je naveo kako prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci broj. Rev-2183/10 od 28. listopada 2014., navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a tuženik smatra kako u konkretnom slučaju iste nisu ispunjene navedene pretpostavke. Tuženik je naveo kako tužitelj polazi od pogrešne premise jer je mišljenja da je tuženik svojom odlukom o obustavi obavljanja odvjetničke djelatnosti, odnosno zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti te vođenjem disciplinskim postupaka prouzročio situaciju u kojoj je tužitelj bio primoran podnijeti zahtjev za brisanje iz Imenika odvjetnika. S tim u svezi tuženik je naveo kako je kod takvog stava tužitelj ispustio iz vida da su odluka o obustavi obavljanja djelatnosti disciplinskom okrivljeniku i odluka o zabrani obavljanja odvjetničke djelatnosti izrečene teke nakon što je tužitelj svojim postupanjem prouzročio donošenje takve odluke. Tuženik smatra kako je tužitelj svojim nečinjenjem, i to neplaćanjem članarine kroz za to određeno vrijeme i ne osiguranjem od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva, povrijedio zakonske obveze, koja proizlazi iz slobodno i dobrovoljno zatraženog članstva u Hrvatskoj odvjetničkoj komori, a koje obveze nastaju prihvaćanjem slobodno i dobrovoljno postavljenog zahtjeva za članstvo u Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Tuženik je naveo kako u ispunjavanju obveze koja proizlazi iz članstva u Komori nema nikakvih elemenata proizvoljnosti, nema načela pravičnosti, niti rasprava o mogućnosti ili nemogućnosti, takva obveza izrijekom je propisana Zakonom o odvjetništvu i Statutom Hrvatske odvjetničke komore, a nepoštivanje obveze za sobom povlači Zakonom i statutom predviđenu odgovornost.

2.4.2. U svezi s navedenim tuženik je naveo kako su neplaćanje obveza tuženiku i državi od strane tužitelja, dovele do izricanja zabrana/obustava prava na obavljanje odvjetništva, a koje ukazuju u neosnovanost tužbenog zahtjeva zbog navodne izgubljene zarade. S tim u svezi tuženik je naveo kako iz rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Službe za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/14-02/06, Urbroj: 513-07-12/14-10 od 30. travnja 2014. proizlazi da je tužitelj proglašen krivim da nije plaćao doprinose s osnove obavljanja samostalne djelatnosti za razdoblje 2010.-2013., dakle, za razdoblje prije nego su mu izrečene zabrane/obustave obavljanja djelatnosti. Nadalje, naveo je kako iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da tužitelj s osnova neplaćanja poreza i doprinosa ima dugovanje prema državi u iznosu 525.876,11 kuna, te tuženik smatra da je iz istog razvidno da tužitelj dulji niz godina prije zabrana/obustava nije ostvarivao zaradu, stoga tuženik smatra da je u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev za naknadnu štete zbog navodne izgubljene zarade.

2.5. U odnosu na disciplinski postupak broj: DS-84/14 tuženik je naveo kako je isti pokrenut 16. siječnja 2013. kada je tuženiku kao disciplinskom okrivljeniku putem oglasne ploče na očitovanje dostavljena disciplinska prijava broj: 11092/2012-47 od 9. studenog 2012. Predmetnom disciplinskom prijavom tužitelju se stavljalo na teret da je na dan 5. studenog 2012. temeljem neplaćene članarine tuženiku dugovao iznos od 4.130,00 kuna, a čime je ostvario obilježje teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 118. točka 14. Statuta Hrvatske odvjetničke komore. Tuženik je naveo kako je tužitelj prema tuženiku na dan 5. studenog 2012. imao dugovanje s osnova više od 15 mjesečnih članarina. Tuženik je naveo kako je temeljem navedene prijave tužitelj presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj: DS-84/14 od 8. lipnja 2016. proglašen krivim da je počinio teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 118. točka 14. i 17. Statuta Hrvatske odvjetničke komore te je tužitelju izrečena jedinstvena disciplinska mjera – novčana kazna u iznosu 7.000,00 kuna. Nadalje, naveo je kako je tužitelj proglašen krivim da je prema tuženiku s osnova neplaćene članarine na dan 10. veljače 2015. imao dugovanje u iznosu od 11.340,00 kuna, a također je proglašen krivim jer se nije očitovao na dostavljenu mu disciplinsku prijavu. U svezi s navedenim tuženik je naveo i kako iz obrazloženja predmetne presude proizlazi da je Disciplinski sud cijenio činjenicu da je tužitelj kao disciplinski okrivljenik brisan iz Imenika odvjetnika te je navedeni sud smatrao da će se izrečenom disciplinskom mjerom ostvariti svrha kažnjavanja. Tuženik je naveo i kako tužitelj navedenu presudu nije osporavao žalbom te je ista postala pravomoćnom 20. listopada 2016.

2.5.1. Nadalje, tuženik je naveo kako je odredbom članka 53. stavak 2. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) propisano da se odvjetniku može obustaviti obavljanje odvjetništva ako je protiv njega pokrenut disciplinski postupak radi teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva. S tim u svezi tuženik je naveo kako je temeljem citirane zakonske odredbe Izvršni odbor Hrvatske odvjetničke komore rješenjem 3789/2013 od 4. ožujka 2013. zbog vođenja navedenog disciplinskog postupka obustavio obavljanje odvjetničke djelatnosti tužitelju do pravomoćnog okončanja disciplinskog postupka, odnosno do drukčije odluke disciplinskih tijela. Tuženik je naveo kako je u točki I. predmetnog rješenja odlučeno da obustava prava na obavljanje odvjetništva tužitelju stupa na snagu danom dostave predmetnog rješenja tužitelju, a kojemu je predmetno rješenje dostavljeno 14. studenog 2013. te je tek tada stupila na snagu predmetna obustava prava na obavljanje odvjetništvom, a protiv predmetnog rješenja tužitelj nije podnio žalbu. Tuženik je, nadalje, naveo kako je tužitelj 10. veljače 2015. rješenjem tuženika broj:

636/15 od 3. veljače 2015. na vlastiti zahtjev brisan iz Imenika odvjetnika. S obzirom na navedeno tuženik je naveo kako smatra nedvojbenim da je u zakonito provedenom postupku nesporno utvrđena disciplinska odgovornost tužitelja za počinjenje teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva, a zbog vođenja kojeg postupka je tužitelju zakonito bila izrečena obustava prava na obavljanje odvjetništvom i osnovanost izricanja disciplinske mjere.

2.6. U odnosu na disciplinski postupak broj: DS-106/15 tuženik je naveo da je isti pokrenut nakon što je Izvršni odbor Hrvatske odvjetničke komore rješenjem broj:

5500/2014-14 od 7. srpnja 2014. tužitelju zabranio obavljanja odvjetničke djelatnosti iz razloga što tužitelj nije Hrvatskoj odvjetničkoj komori dostavio dokaz o osiguranju za štetu koju bi obavljanjem odvjetništva mogao počiniti trećima. S tim u svezi tuženik je naveo kako tužitelj po pozivu tuženika nije dostavio važeću policu osiguranja, kao i police za 2011., 2012. i 2013. godinu, a koje je bio dužan sklopiti prije nego što mu je rješenjem Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj: 3789/2013 od 4. ožujka 2013. izrečena obustava prava na obavljanje odvjetništva, a protiv kojeg rješenja tužitelj nije podnosio žalbu. U odnosu na potonje navedeni disciplinski postupak tuženik je iznio identične navode kao i za ranije navedeni disciplinski postupak, i to da je tužitelj svojim postupanjem doveo do donošenja rješenja o zabrani obavljanja odvjetničke djelatnosti kao i da je tuženik bio dužan temeljem odredbe članka 44. stavak 12. Zakona o odvjetništvu, a radi zaštite stranaka, tužitelju izreći navedenu zabranu jer tužitelj nije dulji niz godina dostavio dokaz da je osiguran od odgovornosti za štetu koju bi obavljanjem odvjetništva mogao počiniti trećima. S tim u svezi tuženik se pozvao kako je spomenutom odredbom članka 44. stavak 12. Zakona o odvjetništvu propisano da će Hrvatska odvjetnička komora zabraniti rad odvjetniku koji na njen poziv u roku od 15 dana ne dostavi dokaz o osiguranju te da ta zabrana traje do trenutka ispunjenja navedene obveze. S tim u svezi tuženik je naveo kako je on bio dužan, radi zaštita interesa stranaka tužitelju izreći zabranu obavljanja odvjetništvom što je i učinio.

2.6.1. Tuženik je naveo kako je on zbog nedostavljanja predmetnih polica osiguranja pokrenuo disciplinski postupak protiv tužitelja broj: DS-106/15, a koji postupak je okončan donošenjem pravomoćne osuđujuće presude broj: DS-106/15 od 25. listopada 2016., kojom je tužitelj proglašen krivim za počinjenje teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točka 5. i 17. Statuta Hrvatske odvjetničke komore, a koju presudu tužitelj nije osporavao žalbom te je ista postala pravomoćna 18. svibnja 2017.

3. U odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu, ovaj sud donio je rješenje poslovni broj: Pn-115/19-4 od 5. studenog 2019. kojim se oglasio mjesno nenadležnim te je odlučio po pravomoćnosti predmetnog rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. U povodu izjavljene žalbe predmetno rješenje preinačeno je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Gž-1171/2019-2 od 15. siječnja 2020. na način da je žalba prihvaćena kao osnovana te je utvrđeno da je Općinski sud u Slavonskom Brodu mjesno nadležan za postupanje u predmetu.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadnom imovinske štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od 1. travnja 2013. do 1. prosinca 2016. te imovinske štete nastale na ime materijalnih troškova i to plaćanja zakupnine poslovnog prostora za potrebe obavljanja djelatnosti odvjetništva u razdoblju 1. ožujka 2013. do 1. ožujka 2014., te za naknadnom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, koja mu je nastala zbog dugotrajnog vođenja disciplinskog postupka pred Disciplinskom sudom tuženika, u kojim postupcima mu je izrečena mjera zabrane/obustave obavljanja odvjetništvom zbog čega je radi sprječavanja daljnje štete bio primoran na vlastiti zahtjev zatražiti brisanje iz Imenika odvjetnika

5. Nije sporno da je protiv tužitelja bio upisan u Imenik odvjetnika i da je protiv njega vođen disciplinski postupak broj: DS-84/14 i DS-106/15, u kojim postupcima je tužitelju izrečena mjera zabrane/obustave obavljanja odvjetništva te nije sporno da je tužitelj na vlastiti zahtjev brisan iz Imenika odvjetnika s danom 10. veljače 2015.

5.1. Sporno je jesu li u konkretnoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, sporno je je li tužitelju nanesena imovinska šteta te šteta povredom prava osobnosti zbog trajanja disciplinskog postupka kao i odluka donesenih u disciplinskim postupcima vođenim pred Disciplinskim sudom tuženika broj: DS-84/14 i DS-106/15, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta te su pročitane isprave : rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore, broj: 3789/2013 od 4. ožujka 2013. s povratnicama (stranica spisa 7-8, 40- 44), presuda Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 8. lipnja 2016. broj DS-84/14 (stranica spisa 9-11, 61-63), rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore, broj: 515/2014-2 od 10. studenog 2014. (stranica spisa 12-13), rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore, broj: 515/2014 od 10. veljače 2014. (stranica spisa 14-15), rješenje Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore, broj:

DS-106/15 od 15. prosinca 2017. (stranica spisa 16), presuda Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore, broj: DS-106/15 od 25. listopada 2016. (stranica spisa 17-19, 67-69), rješenje tuženika od 3. veljače 2015. broj 636/15-GKI/DP (stranica spisa 20), rješenje Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Ispostava Slavonski Brod, Klasa: UP/I-411-01/2012-02/01466, Urbroj: 513-07-2012- 03-2012-01 od 18. siječnja 2012., (stranica spisa 21-22), rješenje Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Ispostava Slavonski Brod, Klasa: UP/I-411-01/2013-02/01269, Urbroj: 513-07-12-03-2013-01 od 22. siječanj 2013. (stranica spisa 23-24), rješenje Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Ispostava Slavonski Brod, Klasa: UP/I-411-01/2014- 02/01255, Urbroj: 513-07-12-03-2014-01 od 24. veljače 2014. (stranica spisa 25-26), rješenje Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Ispostava Slavonski Brod, Klasa: UP/I-411-01/2015-02/01197, Urbroj: 513-07-27-08- 2015-01 od 11. veljače 2015. (stranica spisa 27-28), dopis tuženika broj: 3789/2013, od 25. studenog 2013. (stranica spisa 46), rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj: 5500/2014-14 od 7. srpnja 2014. s povratnicama (stranica spisa 47-48), rješenje Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Služba za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/14-02/06, Urbroj:

513-07-12/14-03 od 14. siječnja 2014. (stranica spisa 49-50), optužni prijedlog Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Služba za nadzor klasa: 471-02/13-01/951, urbroj: 513-07-12/14-5 od 9. siječnja 2014. (stranica spisa 51-52), prekršajni nalog Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Služba za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/14-02/06, urbroj:

513-07-12/14-10, od 30. travnja 2014. (stranica spisa 53-55), rješenje Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Služba za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/14-02/06, Urbroj: 513-07-12/14-11 od 2. lipnja 2014 (stranica spisa 56), službena bilješka – disciplinska prijava broj: 11092/2012-47 od 9. studenog 2012. (stranica spisa 57), dopis tuženika s povratnicama broj: 11092/2012- 47 od 12. studenog 2012. (stranica spisa 58-60), dopis tuženika broj. 7230/2014 od 15. rujna 2014. s povratnicama (stranica spisa 64 i 66), rješenje izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 7. srpnja 2014. broj 550/2014-14 (stranica spisa 65), rješenje Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj: DS-106/15 od 15. prosinca 2017. kojim se ispravlja presuda od 25. listopad 2016. (stranica spisa 70), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja u svrhu dokazivanja.

6.1. Na pripremnom ročištu održanom kod ovoga suda 25. srpnja 2025. (stranica spisa 119-122). tužitelj je između ostalog, predložio da sud izvrši uvid u ugovor o zakupu te se isti obvezao dostaviti sudu u roku 8 dana, što mu je sud raspravnim rješenjem i naložio te je predložio provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva. Sud je navedene dokazne prijedloge usvojio. Dopisima od 31. srpnja 2025. i 29. kolovoza 2025. sud je pozvao tužitelja na uplatu predujma za provođenje knjigovodstveno financijskog vještačenja i dostavu dokaza o uplati istome. Tužitelj nije uplatio predujam po pozivu suda, niti je dostavio ugovor o zakupu kako mu je sud naložio. Na ročištu za glavnu raspravu 16. prosinca 2025. tužitelj je naveo da nije u posjedu predmetnog ugovora o zakupu iz kojeg razloga isti nije dostavio. Nadalje, s obzirom da tužitelj nije uplatio predujam za vještačenje, temeljem odredbe članka 153. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a) odustao od izvođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja. Nadalje, sud je odlučio i da se neće izvoditi dokaz uvidom u ugovor o zakupu jer isti u ostavljenom roku, dok zaključenja glavne rasprave tužitelj nije dostavio u sudski spis. Naime, +druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP, kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

7. Iz materijalnih dokaza koje prileže spisu sud je utvrdio:

- da je protiv tužitelja kao disciplinskog okrivljenika pokrenut disciplinski postupak, a na temelju disciplinske prijave broj: 11092/2012-47 od 9. studenog 2012., a zbog osnovane sumnje da je kao odvjetnik i član Hrvatske odvjetničke komore na dan 5. studenog 2012. temeljem neplaćene članarine Hrvatskoj odvjetničkoj komori dugovao iznos od 4.130,00 KN, dakle da je neuredno izvršavao materijalne obveze koje proistječu iz članstva u komori dulje od 3 mjeseca pa da je time počinio težu povredu ugleda i dužnosti odvjetništva iz članka. 118. točke 14. statuta Hrvatske odvjetničke komore, točke 84., ali ne i 4. kodeksa odvjetničke etike u svezi s člankom 45. Zakona o odvjetništvu. Nadalje, razvidno je da se predmetna disciplinska prijava 3 puta vratila s neurednom dostavom s naznakom „stan zatvoren, ostavljen izvještaj“, a što proizlazi iz povratnice na stranici spisa 60 te da je predmetna disciplinska prijava istaknuta na oglasnoj ploči 7. siječnja 2013. i skinuta s oglasne ploče 16. siječnja 2013. (stranica spisa 58),

- da je u povodu disciplinske prijave broj: 11092/2012-47 od 9. studenog 2012. Disciplinski sud Hrvatske odvjetničke komore izvršni odbor Hrvatske odvjetničke komore donio rješenje broj: 3789/2013 od 4. ožujka 2013. kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti danom dostave toga rješenja do pravomoćnog okončanja disciplinskog postupka pokrenutog disciplinskom prijavom broj: 11092/2012-47 od 9. studenog 2012. odnosno do drugačije odluke disciplinskog tijela Hrvatske odvjetničke komore te je za njegova privremena zamjenika postavljena Ksenija Penić, odvjetnica u [adresa]. Istim rješenjem naloženo je tužitelju da danom dostave predmetnog rješenja tuženiku vrati odvjetničku iskaznicu. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da je navedena obustava obavljanja odvjetničke djelatnosti tužitelju izrečena zbog činjenice da je pokrenut disciplinski postupak zbog teže povrede odvjetničke dužnosti i ugleda odvjetništva, a to temeljem članka 53. i 57. stavak 2. Zakona o odvjetništvu,

- da je presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj: DS-84/14 od 8. lipnja 2016. tužitelj proglašen krivim da je počinio teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 118. točka 14. i 17. Statuta Hrvatske odvjetničke komore te je tužitelju izrečena jedinstvena disciplinska mjera – novčana kazna u iznosu 7.000,00 kuna. Iz predmetnog rješenja proizlazi da je isto doneseno protiv tužitelja koji je brisan iz imenika odvjetnika 10. veljače 2015.,

- da je tužitelju rješenjem Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj:

515/2014 od 10. veljače 2014. obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva danom dostave predmetnog rješenja, koje rješenje ostaje na snazi do okončanja disciplinskog postupka te je za njegova privremena zamjenika postavljena Ksenija Penić, odvjetnica u [adresa]. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi kako je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Slavonski Brod, Služba za prekršajni postupak 15. siječnja 2014. obavijestila tuženika da je protiv tužitelja pokrenut prekršajni postupak radi podizanja optužnog prijedloga kojim mu se stavlja na teret neplaćanje doprinosa za 2010., 2011., 2012. i 2013. kao i neplaćanje predujmova poreza na dohodak 2013. zbog čega mu je izrečena mjera opreza zabrane poduzimanja poslovne aktivnosti – obavljanja odvjetničke djelatnosti do pravomoćnosti odluke o prekršaju, a koja mjera bi se trebala izvršiti pečaćenjem poslovnog objekta. Nadalje proizlazi da je temeljem zaprimljene prijave Ministarstva financija pokrenut disciplinski postupak jer je Izvršni odbor tuženika ocijenio da ponašanje tužitelja predstavlja težu povredu obavljanja dužnosti i ugleda odvjetništva slijedom čega mu je obustavio obavljanje odvjetničke djelatnosti. Iste činjenice proizlaze iz rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Službe za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/14-02/06, Urbroj: 513-07-12/14-03 od 14. siječnja 2014., optužnog prijedloga Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Služba za nadzor klasa: 471-02/13-01/951, urbroj: 513-07- 12/14-5 od 9. siječnja 2014., prekršajnog naloga Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Služba za prekršajni postupak, Klasa: UP/I- 740-04/14-02/06, urbroj: 513-07-12/14-10, od 30. travnja 2014.,

- da je rješenjem Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj: 515/2014-2 od 10. studenog 2014. tužitelju s danom 10. studenog 2014. ukinuto rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 10. veljače 2014. broj: 515/2014 kojim se tužitelju obustavlja pravo na obavljanje odvjetništva s danom dostave rješenja, dok se Ksenija Penić s 10. studenim 2014. razrješava dužnosti privremenog zamjenika odvjetnika VD. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da je disciplinski tužitelj 30. listopada 2014. predložio ukidanje rješenja Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 10. veljače 2014. jer je rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Služba za prekršajni postupak 12. lipnja 2014. protiv tužitelja ukinuta mjera opreza zabrane poduzimanja poslovne aktivnosti – obavljanje odvjetničke djelatnosti s obzirom da je protiv njega prekršajni postupak pravomoćno okončan, a koji prijedlog je tuženik prihvatio navedene činjenice proizlaze i iz rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Slavonski Brod, Služba za prekršajni postupak klasa: UP/I-740-04/14- 02/6 urbroj: 513-07-12/14-11 od 2. lipnja 2014.

- da je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj: 636/15-GKI/DP od 3. veljače 2015. tužitelj brisan s danom 10. veljače 2015. iz imenika odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore na osobni zahtjev dok se preuzimateljem ureda imenuje Ksenija

Penić, odvjetnica u [adresa],

- da je tužitelju izrečena zabrana obavljanja odvjetničke djelatnosti danom dostave rješenja Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj: 5500/2014-14 od 7. srpnja 2014. te je za njegova privremena zamjenika postavljena Ksenija Penić, odvjetnica u [adresa], a predmetno rješenje uručeno je 28. srpnja 2014. tužitelju kao i njegovu zamjeniku, a kako to proizlazi iz povratnica koje prilože stranici spisa 48. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da je tužitelju izrečena navedena zabrana jer je isti u smislu odredbe članka 44. Zakona o odvjetništvu po pozivu komore u roku od 15 dana od dana dostave poziva nije dostavio dokaze o osiguranju, a obveza je svakog odvjetnika i jedan od osnovnih preduvjeta za obavljanje odvjetništva osigurati se od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva,

- da je presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj: DS- 106/2015 od 25. listopada 2016. tužitelj kao disciplinski okrivljenik proglašen krivim što po pozivu tuženika nije dostavio svoje očitovanje na disciplinsku prijavu i što je propustio dostaviti važeću policu osiguranja kao i nedostajuće police osiguranja od 2011. pa nadalje te mu je istom presudom izrečena novčana kazna.

7.1. Saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 16. prosinca 2025. iskazao da ostaje kod svih navoda iz tužbe i da dodatno nema što za iskazati. Nadalje, iskazao je kako smatra da mu je postupanjem tuženika povrijeđeno konvencijsko i ustavno pravo na rad, te smatra da je tuženik svojim postupanjem grubo povrijedio Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda jer je o zabrani rada trebalo odlučiti nezavisno tijelo, a ne tuženik ili Porezna uprava. Tužitelj je naveo i kako je za vrijeme trajanja izrečene mjere obustave obavljanja odvjetništva koristio poslovni prostor temeljem ugovora o zakupu, te je za isti plaćao zakupninu u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kuna, odnosno 200,00 EUR.

8. Cijeneći provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

9. Pretpostavke odgovornosti za štetu propisane su člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, u nastavku: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme navodnog nastanka štete. Navedeni članak 1045. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (st. 1), pri tome se predmnijeva se obična nepažnja (st. 2), dok se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju (st. 3).

9.1. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Kako tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete za koju tvrdi da mu ne bi nastala da je disciplinski postupak dovršen u razumnom roku zbog čega ne bi bio primoran podnijeti zahtjev za brisanjem iz Imenika odvjetnika, ovaj sud utvrđuje da se radi o koristi koja je tužitelju izmakla, a čije je ostvarenje štetnikovim propuštanjem onemogućeno, pa se na taj dio tužbenog zahtjeva ima primijeniti i odredba članka 1089. stavak 3. ZOO-a. Nadalje, u odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje naknadu štete na ime plaćene zakupnine sud utvrđuje da je riječ o šteti na osnovi umanjenja tužiteljeve imovine, dakle, običnoj šteti, dok je preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj potraživao naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u odnosu na koji dio tužbenog zahtjeva se ima primijeniti odredba članka 1100. ZOO-a.

9.2. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Prema odredbi članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice će se zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 7 st. 1 ZPP-a).

9.3. Postojanje činjenica izjavljenih u tužbi dužan je dokazati tužitelj budući da on iz tih činjenica izvodi svoje pravo na naknadu štete te je u njegovom interesu da sud određenu činjenicu uzme za istinitu (dokazanu).

Tužitelj je u tužbi naveo kako tuženik nije u razumnom roku okončao disciplinske postupke protiv njega, a što je tuženik osporavao i dostavio dokaz o nemogućnosti uručenja pismena tužitelju, kao i dokaza da su mu ista uručena putem oglasne ploče. Navedeno je po ocijeni ovoga suda činjenica koja je bila od utjecaja na trajanje predmetnih disciplinskih postupaka. Naime, tužitelj je naveo kako je bio primoran plaćati zakup poslovnog prostora iz priloženih dostavnica proizlazi da mu je tuženik pismena upućivao na adresu sjedišta odvjetničkog ureda, ali da je dostava vraćana s naznakom „stan zatvoren, ostavljen izvještaj“, stoga sud smatra da je tužitelj mogao po obavijesti podići poštu što nije učinio nego je postupak prolongirala svaka dostava putem oglasne ploče. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije ulagao pravne lijekove protiv odluka tijela tuženika niti je nakon eventualno iscrpljenog pravnog puta podnio ustavnu tužbu zbog povrede temeljnih ljudskih prava i sloboda, a za koja je u svom iskazu pred sudom naveo da su mu povrijeđena postupanjem tuženika. Iz svih izvedenih dokaza ne proizlazi da bi postupanje tuženika bilo nezakonito, u kojem slučaju bi eventualno zbog nezakonitog postupanja postojala tuženikova odgovornost za naknadu štete.

Nadalje, tužitelj zahtjev za naknadom štete zbog izgubljene zarade postavlja prema poreznoj osnovici, međutim pri ocjeni izgubljene zarade kao izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. S tim u svezi valja istaknuti da iz ranije citiranih rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Slavonski Brod, a koja rješenja je donijelo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti koje joj je povjereno zakonom u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP imaju dokaznu snagu javnih isprava, proizlazi i to osobito iz rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda slavonski Brod, Služba za prekršajni postupak, klasa: UP/I-740-04/14-02/06, Urbroj: 513-07-12/14-10 od 30. travnja 2014. da tužitelj i dulji niz godina prije izricanja zabrane, odnosno obustave odvjetništva nije ostvarivao zaradu, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadom štete u vidu izgubljene zarade sud cijenio neosnovanim.

9.4. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom štete u vidu materijalnih troškova zbog plaćanja zakupnine poslovnog prostora, tužitelj nije dostavio ugovor o zakupu iz kojeg bi sud uopće mogao utvrditi osnovanost toga dijela tužbenog zahtjeva. Valja istaknuti da je tužitelj u svom iskazu naveo da je plaćao zakupninu u iznosu od 200,00 EUR mjesečno, ali taj navod tužitelja nije potkrijepljen niti jednim materijalnim niti kojim drugim dokazom u tijeku postupka, pa sud cijeni da tužitelj nije dokazao postojanje obveznopravnog odnosa temeljem kojeg je imao utužena materijalna davanja (plaćanje zakupnine) pa je i u tom dijelu njegov tužbeni zahtjev neosnovan. Nadalje, tužitelj je tužbom potraživao i naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, a u odnosu na koju nije naveo u čemu se ista sastoji niti je naveo težinu povrede i okolnosti slučaja, niti je za sve navedeno ponudio bilo kakve dokaze, stoga je i u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

9.5. Slijedom svega navedenog, a temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti jer tužitelj na kojemu je bio teret dokazivanja nije dokazao niti jednim po zakonom predviđenih pretpostavki odgovornosti za štetu: štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete na način da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje i protupravnost. Naime tek utvrđenjem navedenih pretpostavki sud može udovoljiti tužbenom zahtjevu, i naložiti tuženiku da naknadi nastalu štetu tužitelju. Pored toga sud smatra važnim i9staknuti da tužitelj ne samo što nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, on nije dokazao niti visinu, a osobito što iz stanja spisa proizlazi da doprinose nije plaćao duže vrijeme prije zabrane, odnosno obustave obavljanja odvjetništva, nije dostavio ugovor o zakupu što mu je sud naložio, a nije niti položio predujam za provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., 155. ZPP. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je tuženika obvezao da tužitelju naknadi prouzročene troškove konkretnog parničnog postupka.

10.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik te činjenicu da tuženika zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) tuženiku su kao osnovani utvrđeni slijedeći troškovi:

- trošak sastava podneska od 22. srpnja 2025. u iznosu 50,00 EUR sukladno Tbr.8. točka 4. Tarife,

- trošak zastupanja na ročištima 25. srpnja 2025. i 16. prosinca 2025. za svako ročište u iznosu 1.024,00 EUR, ukupno 2.048,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, Dakle, sud je osnovanim troškom utvrdio iznos od 2.098,00 EUR, a na koji iznos je sud tuženiku osnovanim priznao i PDV od 25% u iznosu od 524,50 EUR sukladno Tbr. 46 Tarife, što sveukupno iznosi 2.622,50 EUR te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

10.2. Na dosuđene troškove sud tužitelju nije dosudio zakonsku zateznu kamatu jer iz stanja spisa, kao i priloženog troškovnika ne proizlazi da je tuženik u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP potraživao zateznu kamatu, a sud je temeljem odredbe članka 2. stavak 1. ZPP dužan odlučivati u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

11. Sud je kao neosnovan utvrdio zahtjev tuženika za naknadu troška pristupa ročištu za objavu presude, jer tuženik na isto nije pristupio, stoga je neosnovanim utvrđen zatraženi iznos od 512,00 EUR, kao i PDV na navedeni iznos od 128,00 EUR, odnosno ukupno 640,00 EUR, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

12. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 29. siječnja 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj VD po punomoćniku Ivanu Žalac, odvjetniku u Slavonskom Brodu

2. Tuženik Hrvatska odvjetnička komora po punomoćnici Jeleni Demetrović, odvjetnici u Slavonskom Brodu