REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-314/2021-57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli - Pola po sucu tog suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. FV i 2. ZV, oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Tomislavu Kovačiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika OPĆINE MEDULIN, Centar 223, koju zastupa punomoćnik Ranko Đokić, odvjetnik u Puli, radi brisovne tužbe, nakon zaključene glavne rasprave 15. prosinca 2025. održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 29. siječnja 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:
„Nalaže se brisanje uknjižbe izvršene točkom VI. i VII. Rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Pula poslovni broj Z-19681/2020 od 30.12.2020.godine koja uknjižba je izvršena u korist tužene Općine Medulin te se uspostavlja prijašnje zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe predmetnog rješenja tako da se u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] natrag upisuje k. č. br. [katastarska čestica]-pašnjak sa 320 m2 kao vlasništvo tužitelja ZV u 17/32 dijela te kao vlasništvo tužiteljice SV u 9/32 dijela, dok se u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] glede k. č. br. [katastarska čestica]-pašnjak natrag upisuje površina 209 m2 te se u isti uložak natrag upisuje k. č. br. [katastarska čestica]-pašnjak sa 128 m2 kao vlasništvo tužitelja ZV u 8/16 dijela te kao vlasništvo tužiteljice SV u 4/16 dijela.
Nalaže se tuženoj Općini Medulin da tužitelju ZV plati novčani iznos od 33.348,12 eura, a tužiteljici IV da plati novčani iznos od 17.200,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od dana podnošenja tužbe pa do konačne naplate, s time da kamata do 31.12.2022.godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
II Nalaže se tužiteljima da tuženiku, naknade parnični trošak u iznosu od 2.500,00 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja 29. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi od 20. travnja 2021. navode da je u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Pula poslovni broj Z-19681/2020 na inicijativu Općine Medulin, a po prijedlogu DGU kao predlagatelja, doneseno rješenje od 30. prosinca 2020. kojim je, između ostalog, točkom VI. istog u zk ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini u suvlasništvu tužitelja naložen sljedeći upis: Na temelju geodetskog elaborata broj 69/2020 sa prijavnim listom… Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o nerazvrstanim cestama na području Općine Medulin, Klasa:021-05/18-01/0012, URbroj:2168/02-03/3-18-39 od 21.12.2018g., Odluke o nerazvrstanim cestama na području Općine [adresa], Klasa.021- 05/14-01/0004, Urbroj: 2168/02-03/1-14-38 od 6.8.2014.godine, Očitovanja Upravnog odjela za komunalnu izgradnju i održavanje Općine Medulin, sustav i imovinu, Klasa: 340- 01/14-01/0003, Urbroj:2168/02-03/9-20-105 od 29.7.2020.godine i čl. 131. Zakona o cestama, poništena k. č. br. [katastarska čestica]-pašnjak sa 320 m2, a uslijed spajanja sa k. č. br. [katastarska čestica] iste k. o. [katastarska općina] istog rješenja je u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretninama u suvlasništvu tužitelja naložen sljedeći upis: Na temelju istih isprava se promijenila površina parcele k. č. br. [katastarska čestica]-pašnjak sa 209 m2 na novu površinu od 5 m2, dok je k. č. br. [katastarska čestica]- pašnjak sa 128 m2 poništena uslijed spajanja sa k. č. br. [katastarska čestica] iste k. o. [katastarska općina] su kao protustranke protiv navedenog rješenja podnijele prigovor koji je odbijen rješenjem Z- 1198/2021 od 17. veljače 2021., a protiv tog rješenja su tužitelji podnijeli žalbu, o kojoj do trenutka podnošenja ove tužbe nije bila donesena odluka. Razloge za rješenje je ZK sud našao u tome što je „utvrdio da se radi o nerazvrstanoj cesti…. što proizlazi iz geodetskog elaborata kao i Odluke Općine [adresa]…“. Tužiteljica ističe da je taj cijeli postupak proveden bez sudjelovanja tužitelja kao stranaka u postupku, čime im je prekršeno njihovo osnovno pravo da sudjeluju u postupku, očituju se na zahtjeve i prijedloge inicijatora postupka, predlažu dokaze i općenito sudjeluju u postupku u kojem im se oduzima vlasništvo. U zemljišnoknjižnom postupku, sud je vezan načelom strogog formaliteta, pa tužitelji smatraju da bez pristanka i odobrenja vlasnika pojedinih parcela, u konkretnom slučaju tužitelja, nikako nije dozvoljeno oduzimanje istih, prekrajanje istih, parcelacija istih, bez njihove pisane suglasnosti, odnosno isprava u kojima bi isti sudjelovali kao vlasnici nekretnina. Kako tome nije slučaj, a tuženik nije dostavio nikakve dokaze na okolnost pravnog interesa (javnog ?) koji bi to izvanredno dopuštao, to je prijedlog predlagatelja u ZK postupku trebalo odbiti, upravo zato jer se provedbom predloženog upisa oduzima pravo vlasništva tužitelja, a da za to tužitelji kao vlasnici nisu niti znali a niti su u tom pravcu predlagatelju i/ili tuženiku izdali odgovarajuću ispravu. Dakle, ne postoji isprava temeljem kojeg je predloženi upis trebalo dopustiti i predlagatelj ju nije dostavio u prilogu prijedloga, pa je taj predloženi upis trebalo odbiti. Iz obrazloženja ZK rješenja da proizlazi da je upis dopušten temeljem geodetskog elaborata od 13. svibnja 2020., broj elaborata:
69/2020, koji je naručen i investiran od strane tuženika, sačinjen bez znanja, suglasnosti i privole tužitelja, dakle geodetski elaborat nije potpisan po tužiteljima. S obzirom na to da se istim provodi „otimačina“ zemljišta-ograđenog dvorišta tužitelja, to je valjanost tog elaborata upitna ako ne sadrži potpise svih stranaka, uključujući i potpis tužitelja. Predmetnim geodetskim elaboratom su predmetne dvije parcele tužitelja prikazane kao „cesta“, međutim, predmetne parcele u vlasništvu tužitelja nisu „cesta“ već su u naravi ograđeno dvorište. Dakle, dvorište koje nema nikakve veze sa cestom, to da u naravi nije cesta, a nije niti proveden odgovarajući postupak kojim bi se to zemljište izvlastilo iz posjeda i vlasništva tužitelja. Dakle, nije Općina Medulin vlasnik predmetnih nekretnina, pa da bi se temeljem njene inicijative, investicije i geodetskog elaborata moglo valjano taj predloženi upis prihvatiti, jer je taj postupak iniciran od strane nevlasnika. S tim u vezi se u odnosu na predmetne parcele u vlasništvu tužitelja osporava i pravni interes predlagatelju i tuženiku jer imovinskopravni odnosi glede predmetnih nekretnina nisu riješeni, pa ovakvo otimanje zemljišta „unaprijed“, bez da je proveden valjani i legalni postupak izvlaštenja predstavlja nepravilnu i nezakonitu radnju. Nadalje, za tužitelje su sporne isprave na temelju kojih je zatražen predloženi upis, jer da ne postoji odgovarajuća isprava temeljem koje bi trebalo prihvatiti prijedlog predlagatelja, a to zato što predmetne čestice predstavljaju ograđeno dvorište tužitelja, a ne javni put niti cestu. Tužitelji ističu da Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o nerazvrstanim cestama na području Općine [adresa], Klasa:021-05/18-01/0012, URbroj:2168/02-03/3-18-39 od 21. prosinca 2018. kao i Odluka o nerazvrstanim cestama na području Općine [adresa], Klasa.021-05/14-01/0004, Urbroj:
2168/02-03/1-14-38 od 6. kolovoza 2014., te Očitovanje Upravnog odjela za komunalnu izgradnju i održavanje Općine Medulin, sustav i imovinu, Klasa: 340-01/14-01/0003, Urbroj:2168/02-03/9-20-105 od 29. srpnja 2020. kojeg je potpisao osobno načelnik na temelju kojih je proveden upis koji se osporava ovom tužbom jesu jednostrane odluke i jednostrana očitovanja tužene općine, donesene u postupku u kojem tužitelji nisu imali pravo sudjelovati kao stranke niti su sudjelovali. Te odluke da u odnosu na parcele tužitelja nisu valjane niti da proizvode pravne učinke jer se istima oduzima vlasništvo tužitelja, a da za to ne postoje Zakonom propisani uvjeti. Naime, da bi te Odluke u odnosu na tužitelje proizvodile pravne učinke, nužan je preduvjet da su u naravi radi o nerazvrstanoj cesti. Međutim tomu tako nije. Radi se o ograđenom dvorištu tužitelja koje je u njihovom isključivom samoposjedu, dakle, ne radi se javnom dobru, pa time niti o javnoj cesti. U konkretnom slučaju da se ne može primijeniti odredba članka 131. Zakona o cestama, jer ta odredba regulira upis prava vlasništva na jedinicu lokalne samouprave na nerazvrstanoj cesti, što to u naravi nije slučaj. Predmetne čestice se ne koriste za promet i nisu dostupne većem broju korisnika, upravo suprotno, iste su ograđene i u isključivom su posjedu tužitelja. Tužitelji ističu da je predmetna uknjižba nevaljana i neistinita jer nije u skladu sa stvarnim, zbiljskim stanjem predmetnih nekretnina, pa za predmetnu uknjižbu nisu bile ispunjene sve materijalno pravne i procesne pretpostavke, propisane Zakonom o zemljišnim knjigama. Vlasnici predmetnih parcela su, unatoč tim očito nevaljalim odlukama tuženika i dalje tužitelji, a oni nisu suglasni i ne dopuštaju takvo oduzimanje, prekrajanje i preparcelaciju svojih parcela-ograđenog dvorišta. Ustav Republike Hrvatske i međunarodna Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda jamče nepovredivost prava vlasništva, te ujedno propisuje da se to pravo može ograničiti samo u iznimnim slučajevima, a da se pri tome poštuje pravna procedura i norme, što u konkretnom slučaju nije ispunjeno, pa je evidentno da su na opisani način prekršena Ustavom i međunarodnom Konvencijom zajamčena prava tužitelja. Stoga su tužitelji primorani podnijeti brisovnu tužbu iz članka 150. Zakona o zemljišnim knjigama i tužbom traže brisanje uknjižbe koja ih vrijeđa te uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije te nevaljale uknjižbe. Upis izvršen u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Pula poslovni broj Z-19681/2020 je nevaljan i neistinit, zbog svega navedenog u ovoj tužbi.
1.1. Za slučaj da sud ma iz kojeg razloga ne bude prihvatio kao osnovanu brisovnu tužbu postavljenu u točki I. tužbenog zahtjeva, tužitelji u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva postavljaju eventualnu kumulaciju.
1.2. Naime, predmetnom uknjižbom da je tužiteljima oduzeto njihovo vlasništvo i preneseno u vlasništvo tužene Općine. Tužiteljima da je na taj način oduzeto 260 m2 čestice k. č. br. [katastarska čestica] (njihov idealni dio je iznosio 26/32, a ukupna površina čestice je bila 320 m2), oduzeto im je 96 m2 od k. č. br. [katastarska čestica] (suvlasnički dio 12/16 od ukupne površine 128 m2) te im je oduzeto 153 m2 od k. č. br. [katastarska čestica] (12/16 dijela oduzete površine 204 m2). Dakle, ukupno da je tužiteljima oduzeto 509 m2 građevinskog zemljišta koje vrijedi najmanje 120 eura po 1m2, pa bi to ukupno bilo 61.080,00 eura. Stoga tužitelji u vidu eventualne kumulacije traže isplatu tržišne vrijednosti oduzetih zemljišta, pa u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva, ako sud utvrdi da je primarna točka I. tužbenog zahtjeva neosnovana, u odnosu na tu točku postavljaju eventualno kumuliranu točku I. tužbenog zahtjeva kako su to konačno specificirali u podnesku od 19. ožujka 2025. nakon provedenog vještačenja, a kako je to navedeno u izreci ove presude.
1.3. Tužitelji potražuju naknadu parničnog troška prema troškovniku uloženom u sudski spis uvećano za zatezne kamate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osnov i visinu utužene tražbine kao i sve činjenice istaknute u tužbi osim onih koje u odgovoru na tužbu izričito prizna te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.
2.1. Predmet tužbe da su nekretnine koje su do provedbe geodetskog elaborata za evidentiranje nerazvrstane ceste u zemljišnim knjigama bile upisane kao (su)vlasništvo tužitelja i to:
- kč. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 320 m2 - suvlasništvo tužitelja ZV u 17/32 dijela i suvlasništvo tužiteljice FV u 9/32 dijela
- kč. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 209 m2 - suvlasništvo tužitelja ZV u 8/16 dijela i suvlasništvo tužiteljice FV u 4/16 dijela
- kč. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 128 m2 - suvlasništvo tužitelja ZV u 8/16 dijela i suvlasništvo tužiteljice FV u 4/16 dijela.
2.2. Glede prvo postavljenog tužbenog zahtjeva, tužena ističe kako nisu ispunjene pretpostavke za brisanje provedenih upisa na temelju predmetnog zemljišnoknjižnog rješenja pri tome se poziva na odredbe čl. 131. Zakona o cestama koji propisuje da nerazvrstane ceste koje se kao takve koriste do dana stupanja na snagu Zakona o cestama, postaju nerazvrstane ceste - javno dobro u općoj uporabi, što da se evidentira u zemljišnoj knjizi na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja i rješenja zemljišno- knjižnog suda o provedbi prijavnog lista. Budući da je upis u zemljišnoj knjizi proveden na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja, koji je potvrđen od strane nadležnog upravnog tijela, kao i prijavnog lista kojeg je izdalo nadležno upravno tijelo, to je očito da sporna pitanja na koje tužitelji upiru (radi li se o nerazvrstanoj cesti odnosno javnom dobru u općoj uporabi) jesu prethodna pitanja koje prema motrištu tužene parnični sud nije ovlašten preispitivati (čl. 12 ZPP), obzirom da je o tim pitanjima odlučeno u upravnom postupku, a zemljišno-knjižni sud je proveo upis na temelju upravnih isprava koje mu je dostavilo za to nadležno tijelo. Također tužena ukazuje da u skladu s člankom 107. st. 3 Zakona o cestama jedinica lokalne samouprave ustrojava i vodi evidenciju komunalne infrastrukture odnosno nerazvrstanih cesta na svome području, kako je i postupljeno donošenjem odluka o nerazvrstanim cestama na području Općine Medulin, koje su i priložene u zemljišno-knjižnom postupku. Dakle, o tome predstavlja li predmetna nekretnina nerazvrstanu cestu ili ne odlučeno je u okviru upravnog postupka, u kojem je katastar izdao potvrdu na elaborat o izvedenom stanju i u kojem je izrađen prijavni list za cestu, na temelju kojih isprava je zemljišno-knjižni sud proveo sporni upis, pa niti je parnični sud nadležan za preispitivanje navedenih pitanja, niti tužitelji mogu zahtijevati uspostavu prethodnog zemljišno-knjižnog stanja i upis svoga vlasništva u suprotnosti s upisom ceste u posjedovnici (koji je proveden na temelju elaborata izvedenog stanja i prijavnog lista katastra). Brisovnom tužbom (čl. 150 ZZK) može se zahtijevati uspostava prethodnog stanja glede uknjižbe stvarnih prava, dok se njome ne može uspostavljati stanje i brisati upise iz posjedovnice koji su u nadležnosti drugog tijela. U tom kontekstu tužena ističe kako tužitelji potpuno neosnovano navode da je: „cijeli postupak proveden bez sudjelovanja tužitelja kao stranaka u postupku, čime im je prekršeno njihovo osnovno pravo da sudjeluju u postupku, očituju se na zahtjeve prijedloge inicijatora postupka, predlažu dokaze i općenito sudjeluju u postupku u kojem im se oduzima vlasništvo. U zemljišnoknjižnom postupku, sud je vezan načelom strogog formaliteta, pa tužitelji smatraju da bez pristanka i odobrenja vlasnika pojedinih parcela, u konkretnom slučaju tužitelja, nikako nije dozvoljeno oduzimanje istih, prekrajanje istih, parcelacija istih, bez njihove pisane suglasnosti, odnosno isprava u kojima bi isti sudjelovali kao vlasnici nekretnina." Tužena navedene prigovore tužitelja osim što smatra paušalnim i neosnovanim, smatra i potpuno irelevantnim jer da parnični sud nije ovlašten, niti je to predmet ovog postupka, utvrđivati povredu procesnih pravnih pravila u zemljišnoknjižnom postupku, već je takve prigovore potrebno istaknuti u pravnim lijekovima protiv rješenja zemljišnoknjižnih sudaca. Nadalje, neosnovan je i navod da nije dozvoljeno oduzimanje, prekrajanje i parcelacija nekretnina u suvlasništvu tužitelja bez njihova pristanka i odobrenja. Zakon o cestama izričito u nekoliko članaka definira pod kojim uvjetima i na koji način je moguće i nužno utvrditi određene nekretnine kao nerazvrstane ceste. Pritom, spomenuti zakon ne navodi da je isto moguće učiniti isključivo s dozvolom i pristankom vlasnika. Stoga, kada tužitelji navode da ne postoji isprava temeljem koje je predloženi upis trebalo dopustiti, niti da geodetski elaborat nije potpisan od strane tužitelja, tada oni propuštaju uočiti da je predmet zemljišnoknjižnog postupka bilo evidentiranje i usklađivanje postojećeg stanja. Povrh navedenog, iako to smatra irelevantnim, tužena ističe kako predmetna cesta predstavlja nerazvrstanu cestu i javno dobro te da takvo stanje postoji najmanje od 2011. godine (kada je Zakon o cestama stupio na snagu), ali i puno ranije. Naime, članak 98. st. 1. Zakona o cestama, među ostalim, propisuje da nerazvrstanu cestu čine pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, kao i druge ceste na području naselja i gradova, a kakvu pristupnu cestu čini upravo predmetna nekretnina. Na nekretnini da se nalaze prometna signalizacija i komunalna infrastruktura, a činjenica da su je tužitelji nezakonito ogradili te na taj način onemogućili pristup svim drugima (ne samo stanarima okolnih kuća već i trećim osobama), ne oduzima joj svojstvo nerazvrstane ceste, jer je i narav iste da se koristi kao pristup postojećim kućama, kao i radi pristupa komunalnoj infrastrukturi i radi održavanja iste. Uvidom u izvadak iz Geoportala iz 2011. nesporno proizlazi kako je predmetna nerazvrstana cesta već tada bila asfaltirana i korištena za pristup ne samo kući u kojoj se nalaze tužitelji i brojnim drugim nekretninama u okolici, već i kao cesta kroz naselje kojom se uredno prometuje. Takvo što osobito proizlazi i iz činjenice da je temeljem izvatka iz Google Street Maps od rujna 2011. vidljivo da nema baš nikakve ograde niti da je to dvorište tužitelja, već upravo suprotno - nerazvrstana cesta sa svim zakonom propisanim obilježjima. Predmetna nekretnina nesumnjivo predstavlja pristupnu cestu u smislu Zakona o cestama, a kao takva je obuhvaćena i Odlukom tužene o nekretninama koje čine nerazvrstane ceste. Tužiteljima sporni upis je formalnopravno ispravan, ispitivanje materijalne ispravnosti nije u nadležnosti parničnog suda, slijedom čega je prvopostavljeni zahtjev za brisanje uspostavu prethodnog zemljišno-knjižnog stanja neosnovan u cijelosti.
2.3. Status nerazvrstanih cesta i titular prava vlasništva na njima određen je Zakonom o cestama, te su i zemljišnoknjižni upisi na koje ukazuju tužitelji provedeni u zemljišnim knjigama na temelju odredbi tog Zakona. Pritom se ističe da Zakonom o cestama nije promijenjeno vlasništvo glede nerazvrstanih cesta, već je tim Zakonom usklađeno već postojeće faktično stanje na terenu i konačno određen titular prava vlasništva na njima. Provedeni upisi u zemljišne knjige nisu bili konstitutivne naravi, obzirom da nerazvrstane ceste poseban stvarnopravni status stječu ex lege. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi tužitelja da bi im tužena oduzela predmetno zemljište, obzirom da isto već godinama predstavlja pristupnu cestu, odnosno nerazvrstanu cestu kao javno dobro u općoj uporabi, pa tužitelji već godinama unatrag ne polažu stvarna prava na predmetnom zemljištu. Stvarna prava tužitelja odnosno njihovih prednika prestala su najkasnije početkom uporabe predmetne nekretnine kao nerazvrstane ceste, a obzirom da se temeljem članka 131. Zakona o cestama u zemljišnim knjigama neposredno evidentiraju one nekretnine koje su predstavljale nerazvrstane ceste na dan stupanja Zakona, to je najkasnije 28. srpnja 2011. (kada je Zakon o cestama stupio na snagu) predmetno zemljište već predstavljalo nerazvrstanu cestu. Naime, sukladno članku 98. st. 1. Zakona o cestama, nerazvrstane ceste čine pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, kao i druge ceste na području naselja i gradova, a kakvu uporabu predmetno zemljište ima već godinama. Valja također naglasiti da se predmetna nerazvrstana cesta koristila kao takva i prije 2011. što je vidljivo iz digitalnih ortofoto snimki. Okolnost tko je i na koji način te zašto uređivao predmetne nekretnine nije od utjecaja na uređivanje njihova pravnog statusa. Obzirom da je prestankom stvarnopravnih zahtjeva dospio i eventualni obveznopravni zahtjev u korist tužitelja, odnosno njihovih prednika, to nesporno proizlazi da je potraživanje koje utužuju, u svakom slučaju, u zastari. Naime, od 2011. godine, od kada se predmetna nekretnina najkasnije koristi kao cesta, pa do podnošenja predmetne tužbe 2021., istekao je opći i svaki drugi zastarni rok za isplatu naknade. Navedeno stajalište potkrjepljuje i praksa Vrhovnog suda, koji je primjerice u odluci posl.br. Rev 1555/11 od 09.11.2016. Glede vrijednosti nekretnine koju tužitelji utužuju, tužena ističe kako se vrijednost spornog zemljišta ne može utvrđivati prema mjerilima za građevinsko zemljište, obzirom da je predmetno zemljište izgubilo svoju uporabnu vrijednost godinama unatrag, tj. početkom uporabe nekretnine kao ceste (najkasnije 2011.). Ono po svojoj uporabi ne predstavlja građevinsko zemljište, već nerazvrstanu cestu, a naknada za gubitak uporabne vrijednosti je obzirom na vrijeme od kada se predmetna nekretnina upotrebljava kao cesta (pristupni put) - u svakom slučaju u zastari.
2.4. Slijedom navedenog, a osobito uzevši u obzir činjenicu da:
- ne postoji pravna osnova za brisanje provedenih upisa, je upis u zemljišnoj knjizi proveden na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja, koji je potvrđen od strane nadležnog upravnog tijela, kao i prijavnog lista kojeg je izdalo nadležno upravno tijelo, a zemljišno-knjižni sud je proveo upis na temelju upravnih isprava koje mu je dostavilo za to nadležno tijelo,
- tužitelji nisu dokazali ispunjenje četiri kumulativna uvjeta za naknadu štete,
- je sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske zahtjev za isplatu zastario, tuženik predlaže da sud, nakon provedenog postupka i pažljive ocjene svih činjenica i iznesenih dokaza, donese presudu kojom se svi postavljeni tužbeni zahtjevi odbijaju u cijelosti te nalaže tužiteljima da tuženoj solidarno naknade trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
3. Tijekom postupka izvršen je uvid u sve isprave uložene u sudski spis, rješenje zemljišnoknjižnog odjela Pula, elaborat, prijavni list, Odluka o nerazvrstanim cestama na području Općine [adresa] te izmjene i dopune Odluke, evidentiranje komunalne infrastrukture, vlasnički list, povijesni izvadak iz zk, fotografije, ponuda sa lista 93, proveden je uviđaj na licu mjesta 4. travnja 2022., provedeno je vještačenje po vještaku mjerniku dipl.ing. geod. Milki Kosanović, saslušana je vještakinja, pročitano je Uvjerenje Istarske županije od 17. siječnja 2012., izvršen je uvid u orotofoto snimke iz 2011. i 2016. list 202 i 203., saslušani su svjedoci RV, AV te tužitelji FV i ZV, provedeno je vještačenje po vještaku graditeljske struke vještakinji Karli Božac, dipl. ing. građ. te pročitano pisano očitovanje vještakinje Karle Božac.
4. Tužbeni zahtjevi tužitelja nisu osnovani.
5. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva tužitelja je brisanje upisa tuženika u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su do provedbe geodetskog elaborata za evidentiranje nerazvrstane ceste u zemljišnim knjigama bile upisane kao (su)vlasništvo tužitelja i to k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 320 m2 - suvlasništvo tužitelja ZV u 17/32 dijela i suvlasništvo tužiteljice FV u 9/32 dijela, k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 209 m2 suvlasništvo tužitelja ZV u 8/16 dijela i suvlasništvo tužiteljice FV u 4/16 dijela, te k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 128 m2 suvlasništvo tužitelja ZV u 8/16 dijela i suvlasništvo tužiteljice FV u 4/16 dijela.
5.1. Predmet eventualno kumuliranog zahtjeva tužitelja je isplata vrijednosti oduzetog zemljišta.
6. U ovoj parnici sporna je valjanost zemljišnoknjižnog upisa tuženika na predmetnim nekretninama te u tom smislu činjenice jesu li predmetne nekretnine predstavljale nerazvrstanu cestu na dan stupanja na snagu Zakona o cestama, odnosno najkasnije 28. srpnja 2011. Sporna je osnovanost i visina eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva na isplatu te je li nastupila zastara tog potraživanja tužitelja.
7. Radi identifikacije nekretnine i utvrđenja geodetskih promjena na predmetnim nekretninama te jesu li 2011. predmetne nekretnine u naravi predstavljale prometnicu sud je odredio i proveo uviđaj na licu mjesta i vještačenje po vještaku mjerniku Milki Kosanović te saslušao predložene svjedoke i parnične stranke.
8. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da su sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] djelomično omeđene portunom i žičanom ogradom te da ih tužitelji koriste kao dio okućnice,
9. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Milke Kosanović, dipl. ing. geod. utvrđeno je:
- da se predmetne k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nalaze se na istočnom dijelu [adresa],
- da se status vlasništva u konkretnom slučaju veže uz Zakon o cestama jer da [adresa] obuhvaća i predmetne katastarske čestice i da je proglašena nerazvrstanom cestom oznake NC 257.
- da su tužitelji ogradili dijelove k. č. br. [katastarska čestica] u obliku trapeza tako što su na istočnoj strani izgradili stubove sa jednim dvokrilnim metalnim vratnicama (za prolaz vozilom) i jednim manjim metalnim vratnicama za prolaz pješice, zatim da su na južnoj strani postavili žičanu ogradu odmaknutu od suhozida na međi čime da je ostavljen uski pojas za prolaz pješice, te da su na zapadnoj strani postavili žičanu ogradu (fotografije s uviđaja),
- da je sporni dio k. č. br. [katastarska čestica] ograđena cesta za koju tvrdnju vještakinja iznosi cijeli niz potvrda iz arhivske građe, pri čemu ističe kako za svaku k.č. postoje kultura i namjena, a u konkretnom slučaju da su sve tri k.č. i po kulturi i po namjeni makadamska cesta, te da činjenica da su tužitelji ogradili dio makadamske ceste i da su jedini posjednici tog ograđenog dijela ne znači da je od ceste nastalo dvorište. Tužitelji da su u više navrata potvrdili kako su sve tri predmetne k.č. – cesta, i po kulturi i po namjeni.
9.1. U prilog tim svojim tvrdnjama vještakinja je navela podatke iz arhivske građe geodetskih snimaka i promjena na predmetnim i susjednim parcelama pa je tako istaknula da su tužitelji izgradili stambeni objekt na susjednoj k. č. [katastarska čestica] za koji da su ishodovali građevinsku dozvolu, ali da su bili izvršili određene dogradnje koje su legalizirali temeljem Rješenja o izvedenom stanju. Dvorištem da se može smatrati okućnica te zgrade na k. č. [katastarska čestica] zajedno sa cijelom k. č. [katastarska čestica], s time da na dan uviđaja nije postojala nikakva ograda između izgrađene parcele k. č. [katastarska čestica] i ograđenog dijela ceste, ali da je prije toga od 2004. godine na dalje postojala ograda između k. č. [katastarska čestica] i predmetnih k. č. [katastarska čestica]. Vještakinja ukazuje da su tužitelji uklonili ogradu do ceste, ogradili dio ceste (među strankama nesporno), ali da time cesta nije postala dvorište. U tom smislu vještakinja daje i povijesni prikaz promjena te ističe da su 1974. godine nastale sve tri k. č. [katastarska čestica] za potrebe buduće ceste jer se radilo o građevinskom području te da su od matičnih k.č. formirane građevinske parcele s predviđenim cestama. Tada da je formirana i građevinska k. č. [katastarska čestica] (tužitelja), sve prema važećem urbanističkom planu, za koju je predviđena pristupna prometnica kao preduvjet ishodovanja građevinske dozvole. Kultura „pašnjak“ da je ostala evidentirana jer u tom trenutku cesta nije bila izvedena, a što da nije promijenjeno niti nakon što je izvedena cesta makadam. Tužitelji da su 2004. godine od izvođača AGG d.o.o. Pula naručili izradu geodetskog elaborata parcelacije po lokacijskoj dozvoli, koji elaborat je proveden kroz katastarski operat pod arhivskim brojem 1816 i tada da su od k. č. [katastarska čestica] nastale nove k. č. [katastarska čestica], s time da su od tada značajne dvije stvari da je na skici izmjere označena žičana ograda do ceste (crvene strelice) te da je s obzirom da se radilo o parcelaciji građevinskog zemljišta ishodovana ovjera elaborata od strane nadležnog ureda za urbanizam i priložena potvrda da je taj parcelacijski elaborat broj 055/2004 od 31. kolovoza 2004. kojeg je izradio AGG d.o.o. Pula izrađen u skladu s lokacijskom dozvolom za prometnice unutar naselja Medulin Klasa:UP/i-350-05-/03-01/548, Ur.broj 2163-04-02- 03-12 od 4. prosinca 2003. Tužitelji da su izradom tog geodetskog elaborata priznali namjenu predmetnim k.č. (cesta), a koristili su pristup do svoje ograđene nekretnine upravo preko te makadamske ceste koja je postojala 2004. godine i prelazila je preko sve tri predmetne k. č. br. [katastarska čestica]. Kako je vidljivo na ortofotosnimku iz 2011. godine preko predmetnih k.č. izvedena je cesta, a uvidom u arhivsku građu neke od susjednih k.č. (preko kojih je jednako izvedena cesta) su evidentirane kao makadamska cesta. Tužitelji su od izvođača AGG d.o.o. iz Pule 2012. godine naručili izradu geodetskog elaborata evidentiranja građevine, koji elaborat je proveden kroz katastarski operat pod arhivskim brojem 41/2012. Na originalnoj skici se jasno vidi kako je zgrada sa okućnicom (dvorištem) odvojena od ceste žičanom ogradom (crvene strelice) što se na kopiji jako loše razaznaje, a za zgradu je ishodovana potrebna dokumentacija upravo sa pristupom iz smjera ceste naziva „ [adresa] kako je na skici naznačeno, sve to uz znanje i potvrdu tužitelja.
9.2. Tuženik da je 2018. godine od izvođača BRAC d.o.o. iz [adresa] naručio izradu geodetskog elaborata parcelacije prema lokacijskoj dozvoli koji je kroz katastarski operat proveden pod arhivskim br. 133/2018, a od predmetnih k. č. [katastarska čestica] nastaju nove: k. č. [katastarska čestica]. Samo jednim obuhvatom (faza 4) u ovom elaboratu je 17 matičnih k.č. od kojih nastaje ukupno 36 novih k.č. i za niti jednu predmetnu k.č. nije rađena promjena kulture sukladno zatečenom stanju, sve prema zahtjevu naručitelja elaborata, zbog čega su predmetne k. č. [katastarska čestica] i dalje ostale po kulturi „pašnjak“. Tijekom 2020. godine tuženik da je od izvođača GEOGRUPA d.o.o. iz Pule naručio izradu geodetskog elaborata za evidentiranje izvedenog stanja ceste naziva javna ili nerazvrstana cesta NC 257 [adresa]. S obzirom da je uobičajen postupak provođenja (kod tih elaborata) po principu prethodne provedbe u ZK, obavljen je pregled i tehnička ovjera od strane nadležnog Ureda za katastar Pula, Odjela za katastar nekretnina Pula, nakon čega je prijavni list pravomoćno proveden kroz Zemljišnu knjigu, te je trebala uslijediti provedba kroz katastarski operat upravnim postupkom što je obustavljeno zbog podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Postupak provedbe geodetskog elaborata kroz katastarski operat je obustavljen do okončanja ove parnice. Ovim geodetskim elaboratom se, pored niza drugih k.č., predmetne k. č. [katastarska čestica] poništavaju i spajaju u jednu jedinstvenu (novu) k. č. [katastarska čestica] – cesta koja ima status nerazvrstane ceste;
9.3. Prilikom pregleda geodetskog elaborata evidentiranja nerazvrstane ceste provjerava se spadaju li predmetne k.č. zaista pod obuhvat ceste statusa nerazvrstane i ukoliko se utvrdi da ne spadaju elaborat se vraća izvođaču na ispravak. U konkretnom slučaju je elaborat ocijenjen kao ispravan.
9.4. Vještakinja je mišljenja kako je pravilno odlučeno, da je geodetski elaborat odrađen sukladno svim pravilima, propisima i zakonima, da je od strane Ureda za katastar ispravno odlučeno kako nova k. č. [katastarska čestica] obuhvaća cestu koja je postojala izvedena u naravi na način da se može proglasiti nerazvrstanom cestom. Zbog navedenog da je stanje u zemljišnoj knjizi različito od stanja u katastarskom operatu: u zemljišnoj knjizi da su predmetne k. č. [katastarska čestica] (cijela), 634/34 (dio) i 634/35 (cijela) zajedno sa ostalima susjednim spojene u jedinstvenu k. č. [katastarska čestica], nerazvrstana cesta, dok je u katastarskom operatu još uvijek prijašnje stanje tih k.č.
9.5. Vještakinja Milka Kosanović je zbog primjedbi tužitelja usmeno saslušana na ročištu 18. lipnja 2024. te je tom prilikom u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja iz lipnja 2022., a na primjedbe tužitelja se očitovala da je tužitelj u pravu kada tvrdi da je nalaz bio vrlo opsežan i sveobuhvatan jer da je u njega uvrstila i dokumentaciju do koje je došla, budući smatra kako je zadatak vještaka obrazložiti i ukazati sudu i strankama sve utvrđeno, a to da se u konkretnom slučaju odnosi na pregled predmetnih katastarskih čestica u pogledu promjena koje su trpjele, a polazeći od stanja koje je zatečeno na uviđaju gdje je utvrđeno kako su tužitelji ogradili dio nekretnina. Tvrdnju tužitelja da je riječ o ograđenom dijelu dvorišta da je obrazložila ne samo po zatečenom stanju već i prema priloženoj dokumentaciji koju su upravo tužitelji potpisivali u znak suglasnosti. Dodatno da je pojasnila kako zatečeno stanje, za koje tužitelji tvrde da je dvorište, ne može biti prihvaćeno iz razloga što su na cijelom području ulice Vrčevan izvedeni građevinski radovi pripremne faze do asfaltiranja te da je bila izvedena cesta makadam, međutim da nije bila asfaltirana. Činjenica što je dio predmetnih k.č. ograđen i što ga u posjedu drže isključivo tužitelji da ne znači da to predstavlja dvorište upravo iz razloga što su izvedeni radovi niskogradnje do faze cesta makadam. U nalazu vještakinja ističe činjenice koje proizlaze iz ortofoto snimke 2011. godine sa istaknutom k. č. [katastarska čestica], koji omaškom nije bila priložila nalazu pa ga je priložila na ročištu za sud i parnične stranke, te ortofoto snimak 2016. godine s istaknutom k. č. [katastarska čestica] pri čemu je pojasnila kako se na tim snimcima vidi cijela trasa [adresa], odnosno da su bili izvedeni građevinski radovi izvođenja ceste makadam. Očitovala se i na tvrdnju tužitelja kako su tužitelji prema dokumentaciji koju je koristila u nalazu zaista formirali svoju građevinsku parcelu i izradili zgradu uz tvrdnju da je pristup sa južne strane bio isključivo pristup njihovoj nekretnini da je prije svega cijela trasa [adresa] povezana s pratećim kućnim brojevima istočno od nekretnine tužitelja, na mjestu same nekretnine i zapadno, što da ukazuje da je već cijela ulica formirana na način da predstavlja jedinstvenu trasu, a ne pristupni put koji bi bio prekinut na mjestu prilaza nekretnini tužitelja jer bi u tom slučaju naziv ulice bio vezan samo do pristupa njihovoj nekretnini ako bi tu završio, dok bi nastavak dobio neko drugo ime. Na upit kolika je ukupna površina tužiteljima oduzeta vještakinja je ukazala da se kao konačna površina treba uzeti površina iz geodetskog elaborata, a ne iz njezinog nalaza pa je nakon što je izvršila uvid u geodetski elaborat navela da su tužiteljima oduzete površine k. č. br. [katastarska čestica] 33
- 260 m2, k. č. [katastarska čestica] – 153 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] – 96 m2.
9.6. Tuženik je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kao i dopunu vještačenja. Tužitelj nije prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje te je predlagao provođenje novog vještačenja.
9.7. Sud je prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještakinje kao i njezinu usmenu dopunu u pogledu površina jer je vještakinja pisani nalaz i mišljenje sačinila u skladu s pravilima struke i objektivno, prema nalogu suda, koristeći pri tome svu raspoloživu dokumentaciju geodetske uprave vezano za evidentiranje promjena nastalih na predmetnim nekretninama.
9.8. Tužitelj svojim primjedbama, koje je vještakinja usmeno saslušana s uspjehom otklonila, a odlučne činjenice potvrdili su i sami tužitelji svojim iskazima (op. da su predmetne nekretnine do 2013., služile za prometovanje većeg broja vozila, odnosno da su predstavljale cestu) nije doveo u pitanje stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja vještaka mjernika Milke Kosanović radi čega je sud odbio dokazni prijedlog za provođenjem novog geodetskog vještačenja.
10. Svjedok JV je u svom iskazu potvrdio činjenicu da je izvodio radove izrade i montaže velikog i malog portuna na nekretnini tužitelja u [adresa] tijekom 2013. godine koji su vidljivi na fotografiji str. 94 spisa.
10.1. Svjedok AV, pročelnik tuženika, je u svom iskazu naveo da od rođenja živi u [adresa] i da se sjeća da je predmetni put prolazio ispred kuće tužitelja oduvijek te da je povezivao [adresa] s [adresa], da su tu cestu koristili stanovnici [adresa] da bi izašli na Ližnjansku cestu i da bi došli do [adresa] s [adresa]. Sjeća se situacije da maškare nisu mogle proći nakon što su tužitelji postavili portun i da su se vozom vraćali unazad. Predmetna cesta odnosno taj prolaz da je bio dostupan svima sve do trenutka dok ga tužitelji nisu ogradili odnosno postavili ulazni portun. Općina Medulin da je nakon što su tužitelji postavili predmetni portun izašla na lice mjesta, konstatirala zatečeno stanje, pokušala razgovarati s tužiteljima, ali da nisu poduzimali druge mjere kako bi se predmetni portun uklonio. Portun da je bio postavljen prije desetak godina, a predmetna prometnica da je bila makadamski put oduvijek, Općina Medulin da je asfaltirala samo dio te prometnice do portuna tužitelja kao i dio sa suprotne strane do ograde tužitelja. Prije evidentiranja nerazvrstane ceste odnosno prije upisa u zemljišne knjige tužitelji da su se željeli spojiti na fekalnu odvodnju, ali da su im ostali suvlasnici predmetne nekretnine to zabranili tako da tek nakon što je predmetna prometnica upisana kao nerazvrstana cesta u zemljišne knjige tužiteljima je omogućeno spajanje na fekalnu odvodnju, prije toga da se Općina nije htjela uplitati u međuvlasničke odnose kao što se nije pristupilo uklanjanju portuna kojeg su tužitelji postavili iako je to bila obveza jedinice lokalne samouprave, no da su mislili da će se dogovoriti pa da zbog toga nisu poduzimali radnje vezane za uklanjanje portuna. Na orotofoto snimci iz 2011. godine da je jasno vidljivo da je to 2011. godine bila prometnica koja je bila dostupna za promet vozila većem broju ljudi odnosno svima. Upravo zbog toga da su bile ispunjene pretpostavke da se ta cesta upiše kao nerazvrstana cesta, javno dobro u neotuđivom vlasništvu Općine Medulin.
10.2. Tužiteljica FV i tužitelj ĆV suglasno su iskazivali i potvrdili da su predmetne nekretnine kupili tijekom 1998. i 1999. godine, tada da je na tim nekretninama bila šikara i nisko raslinje, oni da su očistili svoju građevinsku česticu i ogradili je žičanom ogradom kako je to prikazano na str. 88 spisa na kojem je vidljiv i ormarić za struju. Njihova kuća da je sagrađena 2011. godine, a automobili da su počeli prometovati po prolazu ispred njihove kuće nakon što je susjed uklonio građevinski materijal, a to da je bilo sigurno puno prije 2011. godine. Ispred njihove parcele da je bio makadamski put kojim su prolazili stanovnici [adresa] i obrtnici svojim vozilima, ali da nisu prolazili masovno i taj prolaz da je 2011. godine bio nesmetan. Nakon što su postali većinski vlasnici predmetnih nekretnina 2013. godine da su odlučili ograditi predmetni put i to na način da su postavili portune i žicu koji su vidljivi na fotografijama str. 94-99 spisa. Tužitelji ne osporavaju činjenicu da su stanovnici [adresa] po putu ispred njihove kuće prolazili automobilima da bi došli do Ližnjanske ceste, ali ističu kako su si oni time kratili put da ne idu naokolo do kružnog toka. Navedeno da je sve bilo tako prije nego što su tužitelji ogradili predmetne parcele i onemogućili prolaz, nadalje tužitelji ne spore da su vidjeli da oni tuda prolaze, odnosno da su znali da oni koriste taj prolaz, ali da su smatrali da nemaju potrebe za takvim prolazom ispred njihove kuće jer imaju drugi put. Potvrdili su i činjenicu da im je prvotno bila odbijena građevinska dozvola jer nisu imali pristup na javnu prometnicu, to da je bilo 2000 godine pa da su zato odlučili kupiti suvlasničke udjele na nekretninama koju su 2013. godine ogradili odnosno koje su predmet ovog spora. Nakon toga uspjeli su dobiti građevinsku dozvolu jer da su ostvarili vezu s javnim putem.
11. Prema čl. 98. Zakona o cestama (Narodne novine, br. 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013.,148/2013., 92/2014., 110/2019.,114/2022., 4/2023. i 133/2023., dalje ZC) nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, i to posebice pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina i druge ceste na području naselja i gradova. Nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi (čl. 101. ZC).
12. Uviđajem na licu mjesta, odnosno neposrednim opažanjem utvrđeno je da su tužitelji posjednici ograđenog dijela predmetnih nekretnina koje su u zemljišnim knjigama bile upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], te k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, iz provedenih dokaza iskaza svjedoka AV, parničnih stranaka i nalaza i mišljenja vještaka te uvidom u Ortofoto snimku iz 2011. utvrđeno je da su nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], te k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tijekom 2011. i prije 2011. godine imale obilježje nerazvrstane ceste jer su se koristile kao pristupna cesta kojom je prometovao veći broj vozila, radi čega sukladno članku 98. st. 1. Zakona o cestama, predstavljaju nerazvrstanu cestu, naime nerazvrstane ceste čine pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, kao i druge ceste na području naselja i gradova.
12.1. Nesporna je među strankama činjenica da su tužitelji samovlasno ogradili dio prometnice 2013. godine i time iz tog pravca onemogućili daljnje korištenje toga ograđenog dijela prometnice, a da tuženik od 2013. godine do danas nije poduzeo pravne radnje radi vraćanja posjeda.
12.2. Opisanim ograđivanjem dijela prometnice 2013. godine tužitelji joj nisu oduzeli svojstvo koje je temeljem Zakona o cestama, ex lege stekla 2011. godine.
12.3. Zemljišnoknjižnim upisom koji je određen temeljem rješenja Općinskog suda u Puli - Pola, Zemljišnoknjižni odjel Pula, poslovni broj Z-19681/2020 od 30. prosinca 2020. na temelju geodetskog elaborata broj 69/2020 ovjerenog od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Pula - Pola Klasa: 932-06/2020-02/1834, Ur. broj: 541- 29/1-20-6 od 23. prosinca 2020., kopije katastarskog plana, Odluke o nerazvrstanim cestama na području Općine M. Klasa: 021-05/18-01/0004, Ur. broj: 2168/02-03/1-14-38 od 6. kolovoza 2014., Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o nerazvrstanim cestama na području Općine M. Klasa: 021-05/18-01/0012, Ur. broj: 2168/02-03/1-14-38 od 6. kolovoza 2014., očitovanja Upravnog odjela za komunalnu izgradnju i održavanje, Općine Medulin, Klasa: 340-01/14-01/0003, Ur. broj: 2168/02-03/9-20-105 od 29. srpnja 2020. i čl. 131. Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje: ZC) poništena je kč. br. [katastarska čestica] pašnjak sa 320 m2, a uslijed spajanja s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], promijenjena je površina kod k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak s 209 m2 na novu k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak s 5m2, te poništena k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak sa 128 m2, a uslijed spajanja s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve uslijed formiranja nerazvrstane ceste oznake čest. 1770 nerazvrstana cesta NC 257 [adresa] površine 2128 m2, uz istovremeni upis iste kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Općine Medulin, OIB: 70537271639, a kao što to proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka od 16. travnja 2021. (str. 74-75).
12.4. Samovlast je zabranjena, a kako su tužitelji samovlasno ogradili dio nerazvrstane ceste koja je takvom proglašena temeljem Zakona o cestama, a za koju je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da se do 2013. godine koristila za promet vozilima i da ju je do tada slobodno koristio veći broj ljudi te da je stoga ex lege 2011. godine postala nerazvrstana cesta, javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine Medulin na čijem se području nalazi. Nadalje, utvrđeno je da je tuženik temeljem navedenog i dokumentacije iz točke 12.3. ovog obrazloženja ishodovao valjani upis u zemljišnim knjigama radi čega je glavni tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
13. Radi utvrđenja visine eventualno kumuliranog zahtjeva provedeno je građevinsko vještačenje po vještakinji Karli Božac, dipl. ing. građ. Iz njezina pisana nalaza i mišljenja te pisane dopune utvrđeno je da procjena vrijednosti naknade za potpuno izvlaštene nekretnine sukladno traženim udjelima na predmetnim nekretninama iznosi za FV 17.200,00 EUR, a za Stipu Matića 33.300,00 EUR.
13.1. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje Karle Božac budući je sačinjeno prema pravilima struke i objektivno.
14.Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. travnja 2021.
15. Prema članku 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
15.1. Kako je u ovom postupku utvrđeno da su tužitelji ogradili dio ceste, a obzirom da je svojstvo nerazvrstane ceste stečeno temeljem zakona 2011. godine, tužitelji ograđivanjem nisu oduzeli stečeno svojstvo nerazvrstane ceste već su, u razdoblju od 2013. do današnjeg dana, onemogućili treće osobe da po tom ograđenom dijelu prometuju vozilima, odnosno da se taj dio koristi kao cesta. Tužitelji su nesporno samostalni i mirni posjednici dijela prometnice kojeg svojataju kao svoje dvorište. Samostalni su je ga posjeduju, a njihov posjed je miran jer tuženik nije poduzimao pravne radnje za vraćanje toga posjeda. No, tužitelji nisu pošteni posjednici jer su nesporno još 2004. godine kad su izrađivali geodetski elaborat iz 2004., odnosno najkasnije 2012. godine (geodetski elaborat evidentiranja građevine) znali za činjenicu da sporni dio ispred njihove kuće predstavlja pristupni put ([adresa]) kojim su prometovala vozila jer je elaborat iz 2004. bio izrađen u skladu s lokacijskom dozvolom za prometnice unutar naselja Medulin Klasa:UP/i-350-05-/03-01/548, Ur.broj 2163-04-02-03-12 od 4. prosinca 2003. te je na skici toga elaborata jasno bilo naznačeno gdje se nalazi tužiteljeva žičana ograda do ceste, a tako je dvorište tužitelja bilo ograđeno i na ortofoto snimci iz 2011. U konačnici tužitelji ne spore da su stanovnici i obrtnici do 2013. godine prometovali cestom ispred njihove kuće, dio koje su oni naknadno 2013. ogradili.
15.2. Tužitelji samovlasnim postupanjem na način da su ogradili dio prometnice nisu dovedeni u pravno bolju poziciju niti u pogledu tijeka zastare potraživanja isplate naknade štete za predmetno zemljište.
15.3. Naime, upravo zbog svega gore utvrđenog i navedenog, a uzimajući u obzir da su predmetne nekretnine u naravi bile pristupni put i u času kada su ih tužitelji stekli (op. oni su ih ogradili tek kad su kupili većinske suvlasničke udjele – iskaz tužitelja), stajalište je ovog suda da su predmetne nekretnine imale obilježje nerazvrstane ceste na dan stupanja na snagu Zakona o cestama 28. srpnja 2011. pa je kao javno dobro u općoj uporabi postala ex lege vlasništvo jedinice lokalne samouprave Općine Medulin na čijem se području nalazi, slijedom čega da je pravo na potraživanje naknade štete tužitelja zastarjelo prije podnošenja tužbe 20. travnja 2021.
15.4. Po stajalištu ovog suda tužitelji su imali pravnu mogućnost podnijeti predmetnu tužbu radi naknade štete u roku od pet godina od stupanja na snagu Zakona o cestama (28. srpanj 2011.) od kada je za njih započeo teći zastarni rok, a ne tek 20. travnja 2021.
15.5. Zbog zastare odbijen je i eventualno kumulirani zahtjev tužitelja na isplatu.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.).
16.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom postupku sud je priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) i to za sastav odgovora na tužbu (100 bodova) i podneska od 13. prosinca 2021., 4. listopada 2022., 22. travnja 2025. Tbr. 8/1 (3x100 bodova), te za zastupanje na ročištima 8. prosinca 2021., 4. travnja 2022. (uviđaj), 18. lipnja 2024., 10. prosinca 2024., 23. lipnja 2025. i 15. prosinca 2025. Tbr.9/1 (6x100 bodova), ukupno 1000 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52. st.3. i 54. iznosi 2.500,00 EUR.
16.2. Sud je na zahtjev tuženika u skladu s čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 156/2022. 155/2023.).
U Puli 29. siječnja 2026.
S u d a c
Andrijana Modrušan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. I i II tužiteljima po pun.
2. tuženiku po pun.
